|
1. Arrheniusova definicija kiselina i baza
|
tarix | 31.10.2018 | ölçüsü | 8,02 Mb. | | #77584 |
|
1.) Arrheniusova definicija kiselina i baza (“teorija elektrolitičke disocijacije”) temelji se na disocijaciji vode:
2.) Brønsted-Lowryjeva definicija kiselina i baza 2.) Brønsted-Lowryjeva definicija kiselina i baza (“teorija protolitičke disocijacije”)
– prednost Brønsted-Lowryjeve definicije u odnosu na Arrheniusovu → – prednost Brønsted-Lowryjeve definicije u odnosu na Arrheniusovu → → tumačenje protonskih reakcija u nevodenom mediju: NH4Cl(am) + NaNH2(am) NaCl(am) + 2 NH3(l) K B sol otapalo
3.) Lewisova definicija kiselina i baza 3.) Lewisova definicija kiselina i baza
4.) Cady-Elseyeva teorija otapala (1928.) 4.) Cady-Elseyeva teorija otapala (1928.) Kiselina – tvar koja proizvodi pozitivne ione otapala Baza – tvar koja proizvodi negativne ione otapala 2 H2O H3O+ + OH– 2 NH3 NH4+ + NH2–
6.) Lux-Floodova definicija (1939., 1947.) 6.) Lux-Floodova definicija (1939., 1947.) Kiselina – akceptor oksida Baza – donor oksida CaO + SiO2 CaSiO3 CaO + CO2 CaCO3 B K → tumači reakcije koje se odvijaju bez otapala (npr. u taljevini)
1. Kovalentni spojevi bez kisika 1. Kovalentni spojevi bez kisika a) kovalentni hidridi b) kovalentni spojevi bez kisika (koji se ne ubrajaju u hidride) 2. Oksokiseline 3. Karboksilne kiseline
b) još neki kovalentni spojevi bez kisika (ne ubrajaju se u hidride)
H2SO4 – sumporna kiselina H2SO4 – sumporna kiselina HNO3 – dušična kiselina H3PO4 – fosforna kiselina H3PO3 → H2PHO3 – fosforasta kiselina H3PO2 → HPH2O2 – hipofosforasta kiselina “H2CO3” – ugljična kiselina itd.
– skraćeni zapis disocijacije (ionizacije) sumporne kiseline: – skraćeni zapis disocijacije (ionizacije) sumporne kiseline:
(a) uz poštivanje valencija (a) uz poštivanje valencija
– dušična kiselina, HNO3
Procesi prilikom otapanja ugljikovog(IV) oksida u vodi: Procesi prilikom otapanja ugljikovog(IV) oksida u vodi: 1.) fizičko otapanje plina u vodi: CO2(g) CO2(aq) 2.) kemijska reakcija hidratiziranih molekula s vodom: 1. stupanj: CO2(aq) + 2 H2O(l) H3O+(aq) + HCO3(aq) 2. stupanj: HCO3(aq) + H2O(l) H3O+(aq) + CO32(aq) sumarno: CO2(aq) + 3 H2O(l) 2 H3O+(aq) + CO32(aq)
→ dakle, nije dokazano postojanje molekula H2CO3 → dakle, nije dokazano postojanje molekula H2CO3 → nije sasvim opravdano pisati jednadžbe disocijacije / ionizacije koje uključuju H2CO3, npr: H2CO3(aq) + H2O(l) H3O+(aq) + HCO3(aq) i sl.
– prethodno navedeno za ugljičnu kiselinu (H2CO3), analogno vrijedi i za sumporastu kiselinu (H2SO3) – prethodno navedeno za ugljičnu kiselinu (H2CO3), analogno vrijedi i za sumporastu kiselinu (H2SO3)
Anhidridi oksokiselina Anhidridi oksokiselina – oksidi nemetala koji u kemijskoj reakciji s vodom, kao jedini produkt, daju odgovarajuću oksokiselinu
3. Karboksilne kiseline
– neka (neodr.) monoprotonska kiselina ionizira po modelu: – neka (neodr.) monoprotonska kiselina ionizira po modelu: HA(aq) + H2O(l) H3O+(aq) + A−(aq) → što je ravnoteža ove reakcije više pomaknuta u smjeru produkata → kiselina je jača
– ravnoteža* u otopini neke monoprotonske kiseline opisana je konstantom disocijacije: – ravnoteža* u otopini neke monoprotonske kiseline opisana je konstantom disocijacije:
– konstante disocijacije nekih poliprotonskih kiselina, pri 25 ºC: – konstante disocijacije nekih poliprotonskih kiselina, pri 25 ºC:
– orijentacijske podjele kiselina prema jakosti, a u vezi s vrijednostima Ka: – orijentacijske podjele kiselina prema jakosti, a u vezi s vrijednostima Ka: vrlo jake: Ka ≈ 103 - 109 jake: 10−2 < Ka < 103 slabe: 10−7 < Ka < 10−2 vrlo slabe: Ka < 10−7 ili jake: Ka > 1 (najčešće u primjeni: HClO4, HNO3, H2SO4, HCl) slabe: Ka < 1 (najčešće u primjeni: H3PO4, HF, H2S, H3BO3) ili:
1.) kovalentni hidridi HnA −slabija kovalentna veza H A → jača kiselina
1.) oksokiseline 1.) oksokiseline − visoka polarnost O H veze je jedan od uzroka kiselosti protona u OH skupini − različita polarnost O H veze u različitim kiselinama → razlika u jakosti tih kiselina − u seriji oksokiselina istog središnjeg atoma nemetala − jakost kiselina raste s porastom broja kisikovih atoma, npr: HNO2 < HNO3 H2SO3 < H2SO4 HClO < HClO2 < HClO3 < HClO4
→ veći broj atoma kisika na središnjem atomu nemetala → veća polarnost O H veze → jača kiselina → veći broj atoma kisika na središnjem atomu nemetala → veća polarnost O H veze → jača kiselina
1.) Hidroksidi metala 1.) Hidroksidi metala NaOH, KOH, Ca(OH)2, Ba(OH)2 Fe(OH)3, Cr(OH)3, ... − općenito, disocijacija hidroksida metala M u vodi: M(OH)n(s) Mn+(aq) + n OH−(aq)
Anhidridi hidroksida Anhidridi hidroksida – oksidi metala koji u kemijskoj reakciji s vodom, kao jedini produkt, daju odgovarajući hidroksid – središnji atom metala – ne mijenja oksidacijsko stanje
2.) Kovalentni spojevi ... koji s vodom reagiraju prema jednadžbi: B: + H2O BH+ + OH−
1.) fizičko otapanje plina u vodi: NH3(g) NH3(aq) 2.) kemijska reakcija dijela hidratiziranih molekula s vodom: NH3(aq) + 2 H2O(l) NH4+(aq) + OH−(aq) → molekula NH4OH − nije pronađena, dakle spoj “amonijev hidroksid” ne postoji
1.) Hidroksidi metala 1.) Hidroksidi metala − jakost hidroksida metala kao Arrheniusovih baza − ovisi ponajprije o karakteru veze M–OH: → što je veća razlika elektronegativnosti između M i O → disocijacija je lakša → hidroksid je u vodenoj otopini više disociran
− HIDROKSIDI − kemijski spojevi, npr.: − HIDROKSIDI − kemijski spojevi, npr.: Ca(OH)2(s) − kalcijev hidroksid Zn(OH)2 − cinkov(II) hidroksid itd. ... − LUŽINE − vodene otopine hidroksida koji se dobro otapaju u vodi − dakle, lužine mogu tvoriti samo: LiOH Be(OH)2 NaOH Mg(OH)2 KOH Ca(OH)2 RbOH Sr(OH)2 CsOH Ba(OH)2
− ostali hidroksidi − teško topljivi u vodi − ostali hidroksidi − teško topljivi u vodi M(OH)n(s) Mn+(aq) + n OH−(aq) − ravnoteža u takvim sustavima opisuje se konstantom produkta topljivosti (KS, KSO, nekad KSP) hidroksida:
– ravnoteža* u otopini neke Brønstedove baze (npr. NH3) opisana je konstantom disocijacije, Kb: – ravnoteža* u otopini neke Brønstedove baze (npr. NH3) opisana je konstantom disocijacije, Kb:
Dostları ilə paylaş: |
|
|