Beleška o piscu


prilikom  prvi  put  video  neki  film,  jedan  od  onih  ranih  filmova  sa



Yüklə 11,04 Mb.
Pdf görüntüsü
səhifə111/125
tarix25.07.2018
ölçüsü11,04 Mb.
#58489
1   ...   107   108   109   110   111   112   113   114   ...   125

prilikom  prvi  put  video  neki  film,  jedan  od  onih  ranih  filmova  sa 
Daglasom  Ferbanksom  (Douglas  Fairbanks).  Oko  njega  u  bioskopu, 
deca  su  sa  lakoćom  pratila  šta  se  događa  i  lepo  se  zabavljala.  Naš 
seoski  gospodin  sedeo  je  i  blenuo  u  platno,  krajnje  usredsređen  i  sav 
uzdrhtao  od  uzbuđenja  i  napora.  »Kako  ti  se  svidelo?«  pitao  ga  je 
prijatelj  posle  završetka.  »Veoma  zanimljivo«,  odgovorio  je  on,  »ali, 
šta  se  u stvari  događalo  u ovom  filmu?«  On  film  nije  mogao  da  razume.
Ova  priča,  istinita  ili  ne,  vrlo  je  poučna.  Ima  puno  dokaza  da 
poimanje  fotografskih  slika  nije  nešto  što  se  samo  sobom  podrazume- 
va.  Džoana  i  Luis  Forsdejl  (Joan,  Louis  Forsdale)  prikupili  su  primere 
koji  govore  o  tome  da  Eskimi  i  afrički  urođenici  nisu  mogli  da  vide 
šta  takve  slike  prikazuju  kada  su  im  ih  prvi  put  pokazali.  U  krajnjim 
slučajevima,  slika  koju  je  pokazao  strani  posetilac  bila  je  samo 
pljosnat  predmet  i  ništa  više.  Ili  su,  pak,  u  podužem  filmu  raspoznali 
samo  neku  nevažnu  pojedinost.  Ili  ih  je,  opet,  panoramski  snimak 
zbunjivao  zato  što  im  se  činilo  da  se  kuće  kreću.  Neke  od  tih  teškoća 
prevaziđene  su  u  zapadnoj  kulturi;  druge,  traju  kod  naše  dece,  ali  ih 
ne  primećujemo.
Reakcije  afričkih  urođenika,  iznesene  u  jednoj  od  studija  koje 
Forsdejlovi  navode,  jasno  pokazuju  da ljudski  um ne prihvata  spontano 
pravougaone  granice  slike.  Vizuelna  stvarnost  je  bezgranična;  zato  su 
gledaoci  želeli  da  znaju  šta  je  sa  tim  ljudima  što  u  filmu  nestaju  sa 
ivice  platna.  Prekidi  u  vremenskom  toku  takođe  stvaraju  zabunu.  Je­
dan  američki  filmski  proizvođač  imao  je  prilike  da  u  Iranu  primeti 
kako  neki  gledaoci  nisu  shvatili  vezu  između  krupnog  plana  i  totala. 
Kada  je  trebalo  da  se  pokaže  kako  krupni  plan  jednog  oka  ili  noge 
pripada  životinji  koja  se  malo  pre  toga  pojavila  na  platnu,  kamera  je 
morala  da  prikaže  čitav  prelaz  u  kretanju.
Mnoga  naša  deca  vrlo  rano  nauče  da  prihvataju  takve  prekide 
u  prostornom  ili  vremenskom  trajanju,  mada  će  čak  i  ona  naići  na 
problem  kada  se  suoče  sa  nepoznatim  uslovima.  U  jednoj  korisnoj  stu­
diji  o  tome  koliko  učenici  osnovnih  i  srednjih  škola  shvataju  zemljo­
pisne  karte,  Barbara  S.  Bare  (Bartz)  utvrdila  je  da  deca  ponekad 
pretpostavljaju  da  se  neka  zemlja  završava  tamo  gde  se  mapa  završa­
va.  Granične  linije  su  ponekad  toliko  oštre  da  ostavljaju  pogrešan 
utisak  potpunosti.  Stoga  je  u  mnogim  slučajevima  bolje  da  karte  idu 
od  samih  ivica  lista  mesto  da  se  uokviruju  belinom.  Problem  sa  krup­
nim  planom  može  da  se  ponovo  pojavi  kada  se  u  kartu  unosi  umetak 
da  bi  se  smestio  deo  neke  oblasti  za  koju  nije  bilo  dovoljno  prostora 
na  glavnoj  karti  ili  da  bi  se  neki  grad  prikazao  u  većoj  razmeri.
Očigledno  da  starija  deca  rešavaju  ovu  vrstu  problema  bolje 
nego  mlađa,  a  i  socijalne  i  ekonomske  razlike  jasno  se  vide.  Bistro 
dete  snalaziće  se  bolje  nego  glupo,  a  i  neki  nastavnici  vesti je  od  dru­
gih  uče  đake  kako  da  čitaju  zemljopisne  karte.  Nastavnici  moraju  iz­
ričito  da  budu  svesni  problema  koji  nastaju  zbog  toga  što  se  karte 
razlikuju  od  izgleda  svakodnevnog  vizuelnog  sveta,  a  isto  tako  moraju 
da  poznaju  osnovna  psihološka  pravila  od  kojih  zavisi  opažanje.  Nivo 
apstraktnosti  na  kome  je  karta  zamišljena  treba  da  bude  usklađen 
sa  njenom  svrhom  i  sa  učenikovim  nivoom  poimanja.  Primera  radi, 
Barbara  Bare  preporučuje  da  razmernik  koji  pokazuje  koliko  kilome­
tara  odgovara  jednom  centimetru  na  karti  ne  bude  detaljniji  nego 
što  je  potrebno.  Srednjoškolcu  su  potrebni  podaci  za  kraće  deonice 
nego  osnovcu,  koji  može  da  shvati  razmere  samo  u  velikoj  celini.
253


Često  mnoge  teškoće  mogu  da  se  izbegnu  kada  bi  se  odgovaraju­
ća  opažajna  načela  svesnije  poštovala.  Razlike  u  razmerama,  na  pri­
mer,  treba  upadljivo  da  se  naznače  zato  što  se  ideja  o  relativnoj  veli­
čini  kosi  sa  prvim  utiskom  da  je  neka  stvar  onolika  kolika  izgleda. 
Otuda  iskušenje  da  se  veličina  dveju  zemalja  procenjuje  na  osnovu 
apsolutnih  površina  koje  zauzimaju  na  dvema  kartama  različitih 
razmera.  (Setimo  se  ovde  neizbežnog  izvora  grešaka  prilikom  upotrebe 
slajdova  kada  insekti  kao  džinovi  ispunjavaju  čitavu  projekcionu  po­
vršinu  ili,  pak,  portreti  sa  minijatura  izgledaju  veliki  kao  zidne  slike). 
Crtači  zemljopisnih  karata  stolećima  su  već  svesni  deformacija  veliči­
ne  i  oblika  koje  nastaju  kada  se  sferična  površina  zemlje  projektuje 
na  ravan  hartije.  Isto  tako,  kada  se  u  mrežastom  sistemu  primenjuju 
krive  linije,  onda  pravci  Sever ii  Jug  nisu  isti  za sve  oblasti  na  karti, 
nego  se  drastično  povijaju  prema  Polovima.
I  prilikom  upotrebe  boja  često  dolazi  do  teškoća,  koje  mogu  da 
se  izbegnu.  U  osnovi,  boje  na  zemljopisnoj  karti  služe  da  se  prikažu 
kvalitativne  razlike:  Sparni ja  je  recimo  plava,  Francuska  zelena,  Ita­
lija  žuta.  Ali,  tonovi  boje  služe  takođe  za  označavanje  razlike  u  visini. 
V.H.  Nolt  (W.  Nault)  u  vezi  sa  tim  primećuje:
»Naša  istraživanja  pokazuju  da  deca  promene  u  boji  (recimo  od  zelene 
u  mrku  i  plavu)  tumače  kao  promene  u  kvalitetu,  a  svetlinske  razlike  po­
vezuje  sa  pramenom  u  kvantitetu.  Na  primer,  mnoga  deca  su  govorila  da 
svetio  plave  površine  označavaju  pliću  vodu,  a  tamno  plave  dublju.  Ali, 
kada  su  upotrebljene  purpurna  ili  crvenkasto  plava  da  bi  se  prikazale  naj­
dublje  vode,  dve  trećine  dece  nije  to  povezivalo  sa  daljom  pramenom  dubi­
ne,  nego  su  naprotiv  nagađala  u  smislu  svakojakih  kvalitativnih  pramena 
—  ostrva,  koralni  sprudovi  itd.  Utvrdili  smo  da  upotreba  boja  postavlja 
veliki  problem  crtaču  zemljopisnih  karata.  Deca  steknu  mnoge  asocijacije 
u  vezi  sa  bojama  pre  no  što  uopšte  nauče  da  čitaju  zemljopisne  karte; 
crveno  je  toplo,  plavo  hladno,  zeleno  je  trava,  plavo  voda  itd.  S  toga  raz­
loga,  boje  na  zemljopisnim  kartama  često  se  spontano  pogrešno  tumače.«
Ova  vrsta  problema  zahteva  pomoć  umetnika,  dizajnera  i  psiho­
loga  koji  poznaju  teorijska  i  praktična  načela  opažanja.
Ono  što  važi  za  zemljopisne  karte  podjednako  važi  i  za  svaku 
vrstu  vizuelnog  prikazivanja  u  udžbenicima,  modelima,  tabelama, 
filmovima  itd.  Potrebno  je  da  se  tačno  istraži  šta  ljudi  kojima  su  ti 
prikazi  namenjeni  u  stvari  vide.  U  vezi  sa  tim,  vredi  napomenuti  da 
se  priručnici  o  audio-vizuelnim  materijalima,  koji  inače  obiluju  tehni­
čkim  pojedinostima,  zadovoljavaju,  bar  u  Americi,  ovlašnim  napome­
nama  da  prikazi  treba  da  budu  jasni,  prirodni  i  jednostavni.
Jedan  jedini  primer  biće  dovoljan  da  ilustruje  tu  vizuelnu  ne­
pismenost,  koja  još  prolazi  uglavnom  neopaženo.  Žan  Pjaže,  dečji  psi­
holog,  koji  se  čitavog  života  bavio  problemima  opažanja,  upotrebio  je 
sliku  255  da bi  proverio razumevanje  kod  dece. Da  li ona shvataju kako 
slavina  radi?  Kada  je  ručica  okrenuta  vodoravno,  kanal  je  otvoren, 
te  pušta  da  voda  protiče;  inače,  prolaz  je  zatvoren.  Kako  će  dete  da 
se  pokaže,  uglavnom  zavisi  od  toga  da  li  je  crtež  prepoznatljiv  kao 
slavina  i  da  li  odgovarajuće  izglede  tačno  prikazuje.  Da  li  je  krstasti 
predmet na si.  255a slavina?  Lula je  pljosnata a ne valjkasta i bez  veze 
visi  u  praznom  prostoru.  Ona  se  ne  produžuje  nagore,  niti  prima 
vodu  bilo  odakle.  Srafura  ne  pokazuje  da  tečnost  ispunjava  neku  šu-
254


Yüklə 11,04 Mb.

Dostları ilə paylaş:
1   ...   107   108   109   110   111   112   113   114   ...   125




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©genderi.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə