Beleška o piscu


Dobar  deo  novijih  razmatranja  opažanja  oblika  mogao  bi  da



Yüklə 11,04 Mb.
Pdf görüntüsü
səhifə14/125
tarix25.07.2018
ölçüsü11,04 Mb.
#58489
1   ...   10   11   12   13   14   15   16   17   ...   125

OPAŽANJU  TREBA  VREMENA
Dobar  deo  novijih  razmatranja  opažanja  oblika  mogao  bi  da 
dovede  do  uverenja  da  je  za  njegovo  objašnjenje  veoma  važno  da 
li  se  događa  spontano,  bez  priprema,  ili  se,  pak,  omogućuje  poste­
penim  procesom  učenja.  U  stvari,  ne  radi  se  uopšte  o  tome,  jer  je 
za  prirodu  saznajnog  procesa  koji  se  ovde  opisuje  malo  važno  da  li 
se  on  događa  brzo  ili  polako.  Većina  organskih  postupaka  prolazi 
kroz  fazu  učenja  i  biološkog  sazrevanja.  Važno  je  o  kakvoj  se  vrsti 
učenja  radi.  Da  li  početna  nesposobnost  da  se  vidi  oblik  nastaje 
usled  nedostataka  sličnog  iskustva  sa  kojim  sadašnji  nadražaj  može 
da  se  uporedi?  Ili  je  pak  veštini  poimanja  strukture  jednog  vizuelnog 
sklopa  potrebno  vreme  da  bi  se  usavršila?  Sticanje  opažaj a  u  ovom 
drugom  smislu  bilo  je  predmet  studija  nemačkih  psihologa  o  onome 
što  oni  zovu  Aktualgenese.  Oni  su  ovom  problemu  između  ostalog 
prilazili  i  tako  što  su  rekonstruisali  neuhvatljivi  i  često  suviše  brzi 
proces  na  taj  način  što  su  jedan  sklop  pokazivali  nedovoljno,  tj.  samo 
za  delić  sekunde,  tako  da  je  posmatrač  dolazio  do  potpunog  poimanja 
samo  postepeno,  posle  višestrukog  pokazivanja.  Pod  takvim  uslovima, 
opažanje  ima  tendenciju  da  počinje  difuznom,  nediferentovanom  celi- 
nom,  koja  se  progresivno  menja  i  razrađuje.  Da  bih  pokazao  koliko 
malo  ti  procesi  liče  na  mehaničko  beleženje  draži,  prevešću  jezgroviti 
tekst  jednog  od  tih  istraživača,  Gotfrida  Hausmana  (Gottfried  Haus- 
mann):
»Eksperimentalna  situacija  jasno  je  ubedila  ispitivače  da  se  za  ono 
što  popularno  zovemo  opažajnim  saznanjem  ne  može  reći  da  je  jedno­
stavno,  neposredno,  čisto  čulno  odražavanje.  Naprotiv,  ono  se  rađa  u 
procesu  višestrukih,  uzajamno  isprepletenih,  selektivnih,  apstrahujućih  pa 
čak  i  stvaralačkih  činova  obrazovanja.  Tok  kojim  se  takav  proces  odvija 
može  da  bude  ili  organski  dosledan  ili  zamršen,  dvosmislen  i  vijugav. 
Ponekad  će  mašta  izostaviti  date  podatke,  ali  kada  proces  teče  organski, 
on  kroz  niz  faza  i  svojstava,  koji  potiču  jedni  iz  drugih,  ali  su  istovre­
meno  specifični  i  organizovani  u  svom  okviru,  vodi  ka  cilju  što  ga  je 
zadatak  postavio.«
Slično  tome,  u  najranijem  tekstu  o  geštaltnoj  psihologiji,  fon 
Erenfelz  (von  Ehrenfels)  je  nastojao  na  »naporu«  koji  je  potreban 
da  bi  se  jedan  geštalt  sklopio.  Ističući  da  se  sposobnost  viđenja  oblika 
ne  postiže  prosto  ponavljanim  izlaganjem  nadražajima,  geštaltni  psi­
holozi  nemaju  u  isti  mah  razloga  da  sugerišu  kako  se  geštalt  pojav­
ljuje  sa  automatskom  spontanošću.
Ono  što  važi  za  oblik,  vredi  i  za  boju.  Pomenuo  sam  ranije  da 
se  u  fiziološkom  smislu  ono  mnoštvo  svetlosnih  talasnih  dužina  koje 
odgovaraju  raznim  nijansama  tonova  obrađuje  u  nekoliko  tipova 
prijemnika,  pojedinačno  osetljivih  na  jednu  boju  ili  opseg  boja,  od 
kojih  se  kombinovanjem  dobijaju  određene  nijanse.  U  psihološkoj 
oblasti,  viđenje  boja  zasniva  se  na  nekoliko  čistih,  elementarnih 
svojstava,  koja  nipošto  nisu  nužno  ili  jednostavno  vezani  za  fizio­
loške  tipove  prijemnika.  Kao  što  su  opaženi  oblici  manje-više  slo­
žene  razrade  jednostavnih  oblika,  tako  se  i  sklopovi  boja  sagledavaju 
kao  razrade  elementarnih,  čistih  svojstava  žute,  crvene,  plave.  Tu 
i  tamo,  ta  svojstva  se  sreću  u  svojoj  čistoti,  ali  najčešće  su  to  meša- 
vine,  koje  se  opažajno  shvataju  kao  kombinacije  primarnih  boja,  koje
32


im  leže  u  osnovi.  Neke  od  tih  kombinacija  su  same  po  sebi  dovoljno 
precizne  da  bi  same  za  sebe  funkcionisale  kao  vizuelni  pojmovi,  npr. 
narandžasta,  zelena  ili  purpurna.  U  sistemu  boja,  koji  nalazimo,  na 
primer,  u  jednoj  slici,  ti  sekundarni  pojmovi  služe  kao  prelazne  veze 
između  primarnih  boja,  koje  predstavljaju  osnovu  sistema.  To  je 
hijerarhijski  sistem,  sličan  sistemu  tradicionalne  logike,  u  kojoj 
mnoštvo  određenijih  pojmova  potiče  od  nekoliko  osnovnih,  čime  se 
stvara  red,  koji  definiše  prirodu  svakog  elementa  njegovim  mestom 
u  celini.
Ima  prilično  podataka  o  tome  da  se  shvatljivost  oblika  i  boja 
menja,  zavisno  od  vrste,  kulturne  grupe,  obrazovanja  posmatrača. 
Ono  što  je  racionalno  za  jednu  grupu  biće  iracionalno  za  drugu, 
to  jest,  ne  može  da  se  poimi,  razume,  uporedi  ili  upamti.  Ima  razlika 
u  ovom  pogledu  između  različitih  životinjskih  vrsta,  između  čoveka 
i  životinje  i  između  različitih  vrsta  ljudi.  Pacov  po  svoj  prilici  ne 
opaža  razliku  između  kruga  i  kvadrata.  Za  neke  ljude,  petougaonik 
je  savršeno  shvatljiva  vizuelna  figura,  dok  je  za  druge  on  nešto 
okruglasto  čija  uglastost  nije  izvesna.  Deca  teško  raspoznaju  neke 
boje  koje  za  odrasle  imaju  jasno  određen  karakter.  Neke  kulture  ne 
stavljaju  zeleno  i  plavo  pod  zasebna  opažajna  poglavlja.  U  okviru 
granica,  obrazovanje  će  tačnije  odrediti  kategorije  pristupačne  po­
jedincu.
KAKO  MAŠINE  ČITAJU  OBLIK
Možda  posebna  priroda  opažanja  oblika  najbolje  može  da  se 
objasni  kada  se  uporedi  sa  nedavnim  istraživanjima  o  tome  kako 
mašina  raspoznaje  pojedinačne  sklopove.  Zadatak  se  sastoji  u  tome 
da  se  naprave  uređaji  koji  mogu  da  čitaju  takve  oblike  kao  što  su 
slova  ili  brojevi,  ali  ne  samo  u  standardizovanim  verzijama  nego  i  u 
širokom  opsegu  varijacija  koje  se  sreću  kada  razni  ljudi  pišu  iste 
brojeve  ili  kada  se  štampa  raznim  tipovima  slova.  Ono  što  je  ne- 
promenljivo  kod  brojke  3  ili  slova  B  mora  da  se  izdvoji,  bez  obzira 
kakav  poseban  oblik  ono  dobije.  Mašina  počinje  na  taj  način  što 
postupa  tačno  kao  oko:  razbija  neprekidni  sklop  draži  u  mozaik 
isprekidanih  delića,  od  kojih  se  svaki  beleži  odvojenom  fotoelek- 
tričnom  ćelijom.  Ovo  je  postupak  takozvanog  digitalnog  kodovanja, 
koje  pretvara  nadražaj  u  skup  diskretnih  jedinica,  od  kojih  svaka 
saopštava  prisustvo  ili  odsustvo  određenog  opažajnog  svojstva.  Mozaik 
ne  čuva  i  ne  pokazuje  nikakav  poseban  sklop,  sa  izuzetkom  što  tač- 
kice  nisu  nasumce  raštrkane  već  zadržavaju  svoje  određeno  mesto 
u  odnosu  na  susedne  tačkice.  Može  se  pokušati  da  se  oblik  izvede  iz 
takvog  mozaika  stapanjem  grupa  susednih  pozitivnih  impulsa  u  ne­
prekidne  mase  ili  sačinjavanjem  neprekidnih  linija  od  neisprekidanih 
lanaca  impulsa.  Sastavljajući  sve  slične  elemente  i  odvajajući  ih  od 
drukčijih,  mašina  dobija  grub  sklop,  koji  zatim  može  po  zahtevu  da 
pročišćava  uklanjanjem  malih  nepravilnosti,  ispuštanjem  izdvojenih 
delića,  ispravljanjem  gotovo  pravih  linija,  itd.  Ovo  je  ona  vrsta  sle- 
pog  uklapanja  komada  koje  ne  ide  dalje  od  otkrivanja  sličnosti  ili 
nesličnosti  između  susednih  elemenata  i  u  kome  dobiveni  oblik  dolazi 
kao  iznenađenje  —  otprilike  kao  kad  dete  linijom  spaja  tačkice  i 
na  kraju  shvati  da  je  nacrtalo  zeku.
33


Yüklə 11,04 Mb.

Dostları ilə paylaş:
1   ...   10   11   12   13   14   15   16   17   ...   125




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©genderi.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə