Beleška o piscu


prepoznaju  predmete  u  nenormalnom  položaju.  Keler  o  tome  kaže



Yüklə 11,04 Mb.
Pdf görüntüsü
səhifə28/125
tarix25.07.2018
ölçüsü11,04 Mb.
#58489
1   ...   24   25   26   27   28   29   30   31   ...   125

prepoznaju  predmete  u  nenormalnom  položaju.  Keler  o  tome  kaže: 
»U  tom  smislu,  ona  su  bez  daljega  bar  još  jedanput  sposobnija  za 
viša  dostignuća  od  nas«.  Ali,  nekoliko  stranica  kasnije  on  stavlja 
zamerku  gledištu  da  jedna  od  nužnih  komponenti  opažanja  forme 
jeste  sposobnost  da  se  raspozna  neka  figura  nezavisno  od  svoje  ori­
jentacije  u  prostoru:  »Očigledno  da  bi  sa  ove  tačke  gledišta  opažanje 
forme  u  odraslih  bilo  veoma  mnogo  slabije  nego  u  dece«.
Verovatno  da  malo  dete  u  stvari  ne  apstrahuje  ništa  iz  kon- 
teksa  prostorne  orijentacije.  Ovaj  kontekst,  bilo  da  je  on  psilološki 
ili  fiziološki  po  svojoj  prirodi,  možda  mu  još  nije  dostupan  u  slikama. 
U  tom  smislu,  ono  je  inferiornije  od  zrelog  pacova  ili  goluba,  koji 
je  stekao  taj  kontekst  ali  ne  može  ništa  da  apstrahuje  iz  njega. 
Prostorna  orijentacija  je  stvar  od  osnovne  biološke  važnosti.  Pošto 
živimo  u  snažnom  gravitacionom  polju,  mi  odnos  nekog  predmeta 
prema  dimenziji  gore-dole  smatramo  za  veoma  važan  vid  njegove 
prirode.  Čovek  koji  stoji  na  glavi  sasvim  je  drukčije  biće  od  čoveka 
u  običnijem  položaju;  i,  ako  ne  bi  mogao  da  pravi  razliku,  on  bi  bio 
ozbiljno  ometen.  Bestežinsko  stanje  opaža  se  kao  ugrožavanje  bez- 
bednosti  uobičajene  orijentacije;  i,  možda  širi  značaj  ima  ogled  koji 
je  pokazao  da  oktopod  —  životinja  prilagođena  vodi,  to  jest  sredini 
smanjenog  gravitacionog  dejstva  —  prihvata  trouglove  kao  trouglove 
iako  se  obrću  u  prostoru.
Izvući  nešto  iz  svog  konteksta  znači  zanemariti  važan  vid  nje­
gove  prirode.  U  tom  smislu,  nesposobnost  goluba  ili  pacova,  ili  da 
kažemo  odbijanje,  da  zanemare  promenu  prostorne  orijentacije  ima 
svoje  saznajne  vrednosti.  S  druge  strane,  napredak  i   korist  mogu  da 
proisteknu  iz  sposobnosti  da  se  uoče  sličnosti  uprkos  razlikama  kon­
teksta.
UM  I  KOMPJUTER
Problemi  analogije  često  se  upotrebljavaju  u  testovima  inteli­
gencije  zato  što  saznajne  operacije  koje  se  ispoljavaju  u  vizuelnom 
opažanju  kada  čovek  otkriva  analogije  među  sklopovima  svakako 
predstavljaju  inteligentno  ponašanje.  Ovo  postaje  naročito  jasno  ako 
se  usporedi  postupak  prosečne  ličnosti  u  takvom  testu  sa  načinom 
na  koji  se  mašina  ponaša  u  vezi  sa  istim  testom.  Problemi  analogije 
imaju  sledeću  formu:  kada  su  data  dva  sklopa,  A  i  B,  možete  li  da 
iz  grupe  sklopova  Di,  D
2
,  Ds  odaberete  jedan  koji  se  odnosi  prema  C 
kao  što  se  B  odnosi  prema  A?  Pošto  kompjuteri  mogu  da  se  podese 
da  rešavaju  takve  probleme,  njima  se  uveliko  pripisuje  »veštačka 
inteligencija«.  Ali,  ne  može  svaki  problem  koji  je  rešiv  inteligencijom 
da  se  rešava  samo  inteligencijom.  Inteligencija  je  svojstvo  mentalnog 
procesa,  te  kada  jedno  otkriće  zovemo  inteligentnim,  mi  to  opravdano 
činimo  ako  imamo  razloga  da  verujemo  da  je  ono  učinjeno  naročitom 
vrstom  postupka,  naime  razumevanjem  odgovarajućih  strukturalnih 
odlika  problemske  situacije.  Kompjuterov  postupak  ne  može  da  se 
nazove  inteligentnim  sem  ako  nismo  voljni,  uz  nehajan  operaciona- 
lizam,  da  mentalne  procese  određujemo  njihovim  spoljnim  učinkom 
ili  ako  toliko  mehanički  zamišljamo  kako  inteligencija  funkcioniše  da 
se  ponašanje  kompjutera  u  stvari  poklapa  sa  opisom.
63


Čudno  je  saznanje  da  je  postupak  rešavanja  problema  koji  se 
danas  kod  kompjutera  naziva  inteligentnim  u  suštini  isti  onaj  koji 
je  psiholog  Edvard  L.  Torndajk  (Edward  Thorndike)  pripisivao  živo­
tinjama  godine  1890.  da  bi  dokazao  da  one  ne  mogu  da  razmišljaju. 
Životinje,  tvrdio  je  Torndajk,  samo  slepo  prolaze  kroz  čitav  niz 
mogućnih  reakcija  dok  ne  nabasaju  na  jednu  koja  je  uspešna.  Sto 
češće  dolazi  do  uspešne  reakcije,  to  će  se  ona  lakše  povezivati,  u  živo- 
tinjinom  mozgu,  sa  problemskom  situacijom.  Ova  asocijacija  nije  ništa 
inteligentnija  od  ponašanja  kišnice  koja  sve  sigurnije  teče  kroz  sve 
dublju  jarugu.  Tu  nema  razumevanja,  govorio  je  Torndajk.  Kompjuter 
se  razlikuje  od  Tomdajkovih  hipotetičnih  životinja  po  tome  što  meha­
nički  prelazi  kroz  čitav  niz  slučajeva  kojima  je  izložen,  dok  se  živo­
tinje  ograničavaju  na  nasumične  pokušaje  i  dejstvuju  sporije.  Ali, 
sud  je  isti.
Nema  potrebe  da  se  ovde  naglašava  ogromna  praktična  koris­
nost  kompjutera.  Ali,  pripisivati  mašini  inteligenciju  znači  nezaslu­
ženo  je  poraziti  u  takmičenju  za  koje  ona  nije  načinjena.  U  čemu 
je,  dakle,  osnovna  razlika  između  današnjeg  kompjutera  i  inteli­
gentnog  bića?  Ona  je  u  tome  što  kompjuter  može  da  vidi  ali  ne  i 
da  opaža.  Ovde  nije  važno  to  što  je  kompjuter  bez  svesti  nego  što 
zasad  nema  sposobnosti  za  sopstveno  poimanje  sklopa,  sposobnosti 
bitne  za  opažanje  i  inteligenciju.
Geometrijska  slika  kakva  se  upotrebljava  u  testovima  analo­
gije  može  da  se  podnese  kompjuteru,  na  primer,  pomoću  tablice  na 
kojoj  pisaljka  stvara  odgovarajući  crtež.  Da  bi  taj  crtež  bio  pogodan 
za  dalju  obradu,  on  se  raščlanjuje  u  mozaik  tačkastih  delića.  Ovo 
veoma  mnogo  liči  na  ono  što  mrežnjača  oka  čini  sa  materijalom 
draži.  Ali,  analogija  prestaje  ovde  zato  što  se  odlučna  faza  vizuelne 
obrade  događa  na  nivou  živčanog  sistema  koji,  bez  obzira  kakva  mu 
je  tačno  fiziološka  priroda,  mora  da  funkcioniše  kao  »polje«,  to  jest, 
mora  da  dopusti  slobodno  međusobno  dejstvo  između  sila  koje  situa­
cija  rađa  i  mobiliše.  Pod  takvim  uslovima,  materijal  draži  organi- 
zovaće  se  spontano  prema  najjednostavnijem  opštem  sklopu  koji  može 
da  primeni  na  njega,  a  to  poimanje  strukturalnih  odlika  predstavlja 
osnovni  preduslov  opažanja  i  svakog  drugog  intelektualnog  ponašanja. 
Geštaltna  psihologija  naziva  ovaj  postupak  pristupom  »odozgo«,  to 
jest,  od  celine  ka  njenim  sastavnim  delovima.
Današnji  kompjuter,  naprotiv,  polazi  »odozdo«.  On  počinje  ele­
mentima  i,  pored  svih  kombinacija  koje  može  da  načini,  nikada  ih 
ne  prevazilazi.  Staviše,  on  o  svakom  elementu  može  da  pruži  oba- 
veštenja  u  binarnom  obliku.  On  može  da  kaže  da  ili  ne,  prisutno  ili 
odsutno,  crno  ili  belo,  ili,  pak,  bilo  koje  drugo  značenje  odaberemo 
za  njegove  alternacije.  Koliko  lako  može  ovo  ograničenje  da  se 
previdi,  objasniće  primer  koji  daje  Marvin  L.  Minski  (Minsky)  i  koji 
želi  da  pokaže  da  kompjuter  ima  »moć  razmišljanja«,  koja  ga  ospo­
sobljava  da  »raspoznaje  globalni  vid  situacije«.  Kompjuter  može  da 
sliku  65a  opiše  kao  kombinaciju  kvadrata  i  trougla.  Ovo  zaista 
izgleda  kao  da  je  mašina  sposobna  za  opažajnu  organizaciju,  čisto 
mehaničko  beleženje  moglo  bi  da  opiše  tu  sliku  kao  grupu  od  deset 
pravih  linija,  a  podjednako  mehanička  obrada  proizvešće  svaku  kom­
binaciju  tih  elemenata  koja  se  zatraži.  SI.  65b  je  jedna  takva  mo­
gućna  kombinacija;  si.  65c  je  još  jedna.  Međutim,  mašina  ne  pravi 
nikakav  odbir  među  ovim  verzijama  materijala  ukoliko  se  ne  pro­
64


Yüklə 11,04 Mb.

Dostları ilə paylaş:
1   ...   24   25   26   27   28   29   30   31   ...   125




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©genderi.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə