Beleška o piscu


»čulni  materijal  od  koga  su  opažaji  napravljeni«,  kako  je  to  Bruner



Yüklə 11,04 Mb.
Pdf görüntüsü
səhifə34/125
tarix25.07.2018
ölçüsü11,04 Mb.
#58489
1   ...   30   31   32   33   34   35   36   37   ...   125

»čulni  materijal  od  koga  su  opažaji  napravljeni«,  kako  je  to  Bruner 
rekao  u  članku  koji  sam  pomenuo  ranije.  Um  ne  može  da  podari 
oblik  onome  što  oblika  nema.  To  se  pokazalo,  na  primer,  u  razvoju 
takozvanih  projektivnih  tehnika  u  psihologiji.  Moglo  bi  se  očekivati 
da  amorfni  materijal  pruži  posmatraču  najveću  slobodu  da  čulnom 
materijalu  nametne  svoje  shvatanje.  Umesto  toga,  reagovanja  na  pot­
puno bojenim dražima, iako je reagovanje na njih stečeno učenjem.  Taj 
je  bogat  izbor  jasno  izraženih  ali  dvosmislenih  sklopova,  kao  što  su 
Roršahove  mastiljave  mrlje  (Rorschach),  da  bi  se  um  naterao  da  rea- 
guje  prepoznavanjem.  Prepoznavanje  pretpostavlja  prisustvo  nečega 
što  treba  da  se  prepozna.
Tačno  je  da  su  opažanje  i  prepoznavanje  nerazdvojno  ispre­
pleteni.  Pa  ipak,  ako  se  smatra  da  je  primarna  organizacija  draži 
suviše  elementarna  da  bi  zaslužila  mnogo  pažnje,  propustiće  se  važan 
i  zanimljiv  prizor  uzajamnog  dejstva  između  strukture  koju  sugeriše 
oblikovanje  konfiguracije  draži  i  komponenata  koje  u  radnju  unosi 
znanje,  očekivanje,  želje  i  strahovanja  posmatrača.  U  nekim  sluča­
jevima,  veoma  je  mali  takav  uticaj  posmatračevog  stava.  Izgled  crve­
nih  i  zelenih  saobraćajnih  svetlosnih  znakova  određen  je  gotovo  pot­
puno  bojenim  dražima, iako  je  reagovanje  na  njih  stečeno  učenjem. Taj 
uticaj  je  najjači  u  halucinacijama  pošto  snažna  potreba  može  i  u 
najoskudnijim  objektivnim  uslovima  da  nametne  ono  što  posmatrač 
uobražava.  Kada  izgladneli  kopač  zlata  u  Caplinovom  filmu  Potera 
za  zlatom  vidi  svog  drugara  kao  ogromno  ukusno  pile,  on  ni  od  čega 
objektivnog  ne  može  da  pođe,  nego  samo  od  aljkavog  izgleda  i  tra­
pavog  hoda  čoveka  u  debeloj  krznenoj  bundi.
Opažaj  će  smesta  da  se  klasifikuje  samo  kada  se  steknu  dva 
uslova.  Opažaj  mora  jasno  da  definiše  predmet  i  mora  dovoljno  da 
liči  na  lik  u  sećanju  odgovarajuće  kategorije.  Kada  su  ti  uslovi  ispu­
njeni,  onda  se  »Ja  vidim  auto«  potpuno  poklapa  sa  »Ja  to  vidim 
kao  auto«.  Često,  međutim,  ima  dovoljno  dvosmislenosti  u  draži  da 
bi  se  posmatraču  omogućilo  da  u  njoj  pronađe  drukčiji  sklop  oblika 
u  traganju  za  modelom  koji  će  najbolje  da  odgovara  u  mnoštvu  onih 
što  naviru  iz  skladišta  sećanja.  Pojmovi  u  pamćenju  pomažu  ovom 
traganju  time  što  nisu  manje  prilagodljivi  nego  opažaji.  Pod  pri­
tiskom  nužde  da  se  otkrije  pogodno  izjednačenje  (»Ovo  je  auto!«), 
raznorazni  vidovi  takvog  jednog  pojma  moraju  da  se  pregledaju  dok 
se  ne  pojavi  onaj  pravi.  U  teškim  slučajevima,  um  pribegava  duho­
vitim  akrobacijama  da  bi  te  dve  strukture  prilagodio  jednu  drugoj. 
Međutim,  opažaji  su  dovoljno  tvrdoglavi  da  bi  modifikacije  prepu­
stili  tek  do  oblasti  dvosmislenosti  koje  oni  sadrže.  Psiholozi  koji 
proučavaju  mehanizme  »projekcije«  nisu  poklonili  nužnu  pažnju  ovoj 
činjenici.  Oni  su  istraživali  ono  što  se  videlo  i  iz  kojih  se  ličnih 
razloga  to  videlo,  ali  malo  govore  o  uslovima  draži  upotrebljenih 
u  tu  svrhu.  Iako  su  impulsi  u  takvim  opažajnim  radnjama  veoma 
subjektivni,  oni  su  ipak  vezani  dubokim  poštovanjem  prema  onome 
što  je  dato  očima,  sa  izuzetkom  krajnje  nenormalnog  ponašanja.
Naučna  otkrića  često  se  zasnivaju  na  tome  što  neko  pomoću 
duhovitog  prestrukturisanja  datog  stanja  stvari  pronađe  dotad  skri­
veno  slaganje  činjenica.  Tako  je  Kopernik  uspeo  da  zamršena  obr­
tanja  zvezda  vidi  kao  vrlo  jednostavna  kretanja  tih  nebeskih  tela 
zamagljena  podjednako  jednostavnim  kretanjem  mesta  na  kome  se 
nalazi  posmatrač.  SI.  79  shematski  pokazuje  kako  neujednačeno  kre­
78


tanje  jedne  planete  napred  i  nazad  može  da  se  vidi  kao  kružno  i 
ujednačeno  kada  se  pretpostavi  da  se  obrće  i  mesto  na  kome  se 
nalazi  posmatrač.  Da  bi  prestrukturisao  problemsku  situaciju  na  ovaj 
način,  Kopernik  je  morao  da  se  oslobodi  onoga  što  mu  je  nametao 
neposredno  dati  astronomski  lik.  Bila  mu  je  takođe  potrebna  i  znatna 
vizuelna  mašta,  koja  mu  je  omogućila  da  dođe  na  misao  da  model 
mnogo  drukčijeg  izgleda  može  da  se  primeni  na  situaciju  koju  je 
video,  šaljivi  primeri  duhovito  primenienih  paradoksa  nalaze  se  u 
takozvanim  »drudlima«  (droodles)  »crtarijama«  američkog  karikatu­
riste  Rodžera  Prajsa  (Roger  Price).  Oni  kao  dobar  materijal  za  pro­
učavanje  mogu  toplo  da  se  preporuče  svakome  istraživaču  vizuelnog 
opažanja.  Na  si.  80  prikazana  je  jedna  »crtarija«,  koju  je,  nadam  se 
samostalno,  načinila  jedna  moja  studentkinja,  i  ispod  koje  se  nalazi 
sledeći  potpis:  »Maslina  koja  pada  u  čašu  martinija  ili  krupni  plan 
devojke  u  mini  kupaćim  gaćicama«.
ZEMLJINA  PUTANJA
Slika  79
Vili jam  Džems  (William  James)  upotrebljava  izraz  predopažanje 
za  slučajeve  u  kojima  uskladišteni  vizuelni  pojmovi  pomažu  da  se 
prepoznaju  nedovoljno  izraženi  opažaj ni  sklopovi.  Međutim,  Džems 
pokazuje  tradicionalno  nepoverenje  nepotpomognutog  opažanja  kada 
tvrdi  da  »samo  stvari  koje  obično  vidimo  jesu  one  koje  predopažamo, 
a  jedine  stvari  koje  predopažamo  jesu  one  koje  su  nam  obeležene, 
pa  su  nam  ta  obeležja  utuvljena  u  mozak.  Kada  bismo  izgubili  tu 
svoju  zalihu  obeležja,  mi  bismo  se  intelektualno  izgubili  u  ovome 
svetu«. 
'
79


Yüklə 11,04 Mb.

Dostları ilə paylaş:
1   ...   30   31   32   33   34   35   36   37   ...   125




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©genderi.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə