Beleška o piscu


sličan  način,  shematski  crteži  mogu  da  simbolizuju  stanje  uma  pre­



Yüklə 11,04 Mb.
Pdf görüntüsü
səhifə50/125
tarix25.07.2018
ölçüsü11,04 Mb.
#58489
1   ...   46   47   48   49   50   51   52   53   ...   125

sličan  način,  shematski  crteži  mogu  da  simbolizuju  stanje  uma  pre­
vodeći  neke  njegove  dinamičke  osobine  u  vidljive  sklopove.  Linijski 
crteži  na  stranicama  iz  Sternovog  Tristrama  Šendija  (Lawrence  Ster­
ne),  prikazanim  na  si.  118  simbolizuju  dobre,  iskrene  namere  pripo- 
vedača,  koje  ometa  manje-više  nastran  duh.
KAKO  LIKOVI  ISPUNJAVAJU  SVOJU  SVRHU
Pošto  likova  ima  na  svakom  nivou  apstrakcije,  vredi  ispitati  u 
kojoj  meri  različiti  stepeni  apstraktnosti  dobro  odgovaraju  trima 
funkcijama  koje  ovde  razmatramo.  Ograničiću  se  na  nekoliko  pri­
mera  uzetih  sa  oba  kraja  apstrakcione  lestvice.  Sta  biva  sa  veoma 
realističkim  likovima?  Kao  što  sam  već  rekao,  proste  replike  mogu 
da  budu  korisne  kao  sirovina  za  saznanje,  ali  njih  proizvode  saznajni 
činovi  najnižeg  reda,  te  one,  po  sebi,  ne  doprinose  razumevanju. 
Paradoksalno  je  što  one  mogu  čak  i  da  otežaju  raspoznavanje 
sadržaja  zato  što  raspoznavanje  nekog  predmeta  znači  shvatiti  neke 
od  njegovih  bitnih  odlika.  Mehanički  stvorena  replika  može  da  prik- 
rije  ili  izobliči  te  odlike.  Jedan  od  razloga  što  ljudi  vaspitani  u  kul­
turama  u  kojima  se  još  ne  zna  za  fotografiju  teško  čitaju  naše  tre­
nutne  snimke  leži  u  tome  što  realističke  i  slučajne  pojedinosti  i  deli- 
mična  bezobličnost  takvih  slika  nisu  ni  od  kakve  pomoći  opažanju. 
Sa  ovim  problemom  srešćemo  se  ponovo  kada  u  poslednjoj  glavi 
budemo  govorili  o  takozvanim  vizuelnim  učilima  u  nastavi.  Vernost
118


i  realizam  su  izrazi  koji  treba  oprezno  da  se  upotrebljavaju  zato 
što  mehanička  sličnost  može  nehotice  da  omane  baš  u  bitnim  odli­
kama  prikazanoga  predmeta.
Ljudski  um  može  da  se  natera  da  proizvede  mehanički  verne 
duplikate  stvari,  ali  on  nije  od  prirode  podešen  za  to.  Pošto  se  opa­
žanje  bavi  poimanjem  značajne  forme,  umu  je  teško  da  stvori  likove 
koji  tu  vrlinu  nemaju.  U  stvari,  strukturalnim  svojstvima  linija  i 
boja  čak  se  i  neke  »materijalne«  želje  najbolje  zadovoljavaju.  Na 
primer,  mehanički  vemo  načinjene  fotografije  u  boji  ili  slike  nipošto 
nisu  najpodesnije  za  izazivanje  seksualnog  uzbuđenja  pomoću  čula 
vida.  Čulno  zadovoljstvo  se  uspešnije  izaziva  apstraktnom  glatkoćom 
bujnih  oblina,  napetošću  koja  oživljava  stilizovane  oblike  grudi  i 
bedara.  Kada  ne  preovlađuju  ove  izražajne  sile,  slika  se  svodi  na 
prosto  prikazivanje  materije.  Nuditi  materiju  bez  forme,  koja  je  opa­
žaj ni  nosilac  značenja,  u  stvari  je  pornografija  u  jedinom  valjanom 
smislu  reči,  što  će  reći  kršenje  čovekove  dužnosti  da  svet  opaža 
inteligentno.  Kurva  (grčki  pomè)  je  ličnost  koja  nudi  telo  bez  duha.
Kao  simboli,  prilično  realistički  likovi  imaju  to  preimućstvo 
da  strukturalnim  skeletima  ideja  daju  krv  i  meso.  Oni  ostavljaju 
utisak  životnosti,  što  je  često  poželjno.  Ali,  to  ima  i  svoje  nedo­
statke,  pošto  su  predmeti  koje  oni  prikazuju  samo  uzgredni  simboli. 
Jedne  novine  donele  su  vest  da  je  jednog  dana  pre  izvesnog  vre­
mena  časni  Dženjuari  iz  baptističke  crkve  Džion-Hil  u  Detroitu 
odveo  svog  četvorogodišnjeg  sina  Stenlija  da  vidi  veliku  zidnu  sliku 
koja  je  tih  dana  naslikana  u  auli  jedne  tamošnje  škole.  »Vidim  voz«, 
rekao  je  Stenli.  »Ta  pruga«,  rekao  je  časni  Dženjuari,  »jeste  buduć­
nost  koja  ide  prema  nama.  Voz  je  jedinstvo  ove  zemlje,  doduše  da­
leka,  ali  nam  se  približava.«  »Ne«,  veli  Stenli,  »to  je  voz.«
Ovo  neslaganje  između  oca  i  sina  nastalo  je  zbog  toga  što  voz 
nije  potpun  simbol,  s  punim  radnim  vremenom,  što  bi  se  reklo.  On 
prvenstveno  radi  za  železnicu,  a  simbolizovanje  mu  je  samo  uzgre­
dan,  honoraran  posao,  oko  koga  se  ne  diže  velika  galama,  i  koga 
zato  ne  moraju  da  budu  svesni  ni  današnji  četvorogodišnjaci  ni 
mnogi  odrasli.  Što  je  jedno  umetničko  delo,  skulptura  ili  slika,  ver- 
nije  prirodi,  to  je  umetniku  teže  da  mu  pruži  simboličko  značenje. 
Kurbeova  slika  U  Atelier  (Courbet)  iz  1855.  prikazuje  grupu  realis­
tički  naslikanih  ljudi  koji  okružuju  sâmog  umetnika  dok  radi  u  svom 
ateljeu.  Slika  nosi  podnaslov  Une  allégorie  réelle  i  imala  je  za  cilj 
da  pokaže,  s  jedne  strane,  ljude  iz  svakodnevnog  života,  a  s  druge, 
ljude  osećanja  i  misli,  i  jedne  i  druge  podjednako  ukočene  u  nekom 
stanju  snene  omamljenosti,  dok  samo  slikar,  snažno  obuzet  radom 
na  platnu,  zauzima  središte  kao  jedina  ličnost  koja  se  aktivno  bavi 
stvarnošću.  Istoričar  umetnosti  Verner  Hofman  (Werner  Hofmann), 
u  jednoj  opsežnoj  analizi  ove  slike,  napominje  da  su  »realisti  osećali 
alegorijske  implikacije  kao  suvišne,  dok  su  simbolisti  smatrali  da 
se  one  ne  slažu  sa  samom  robustnošću  stila.«  Samo  kada  sliku  pos- 
matra  pažljivo  i  bez  predrasuda,  gledalac  će  moći  da  shvati  da,  na 
primer,  gola  žena  koja  gleda  umetnika  dok  radi  u  svom  ateljeu 
nije  samo  njegov  model,  na  realističkom  nivou  prikazivanja,  nego 
je  i  muza,  tradicionalna  alegorija  istine,  punoće  života,  sve  u 
isti  mah.
Dilema  postaje  naročito  oštra  kada  umetnik  cilja  na  fantaziju 
i  dublje  značenje,  ali  nema  slikarske  uobrazilje  da  bi  ta  svojstva
119


Yüklə 11,04 Mb.

Dostları ilə paylaş:
1   ...   46   47   48   49   50   51   52   53   ...   125




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©genderi.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə