Beleška o piscu


gotovom  zamisli  o  tome  kako  bi  pojam  mogao  da  izgleda.  On  traži



Yüklə 11,04 Mb.
Pdf görüntüsü
səhifə68/125
tarix25.07.2018
ölçüsü11,04 Mb.
#58489
1   ...   64   65   66   67   68   69   70   71   ...   125

gotovom  zamisli  o  tome  kako  bi  pojam  mogao  da  izgleda.  On  traži 
primere,  ali  ih  ne  bira  proizvoljno.  Upravlja  se  prema  predosećanju 
o  tome  gde  bi  karakteristični  vidovi  fenomena  mogli  da  se  otkriju. 
Odbacuje  slabe,  nejasne  slučajeve  i  zanemaruje  nepotrebna  ponav­
ljanja.  Upoređuje  svaki  primer  sa  privremenim  pojmom  koji  je  sebi 
izgradio  i  time  ga  upotpunjuje,  ispravlja,  doteruje.  Teorija  »uopšta- 
vanja  indukcijom«  je  jalova  parodija  upravo  ovog  postepenog  obliko­
vanja  apstrakcije.  Pravo  uopštavanje  je  način  na  koji  naučnik  usa­
vršava  svoje  pojmove  a  umetnik  svoje  likovne  predstave.  To  je  skroz 
nemehanički  postupak,  koji  ne  zahteva  toliko  revnost  jednog  popisi- 
vača,  knjigovođe  ili  mašine  za  sortiranje,  koliko  pre  svega  budnost  i 
inteligenciju  mozga  koji  dobro  funkcioniše.


11.  NA  ČVRSTOM  TLU
Dosadašnje  razmatranje  pokazalo  je  da  se  apstrakcija  može  opi­
sivati  na  dva  suprotna  načina.  Prema  tradicionalnom  učenju,  apstrak­
cija  je  povlačenje  od  neposrednog  iskustva.  Ovo  gledište  pretpostavlja 
rascep  između  opažanja  i  mišljenja.  Navodno,  opažaju  se  samo  poje­
dinosti,  dok  se  mišljenje  bavi  opštostima,  te  stoga,  da  bi  razmišljao, 
čovek  mora  svoj  um  da  očisti  od  svega  što je  opažajno.  Od  apstrakcije 
se  očekuje  da  obavlja  taj  zadatak.
APSTRAKCIJA  KAO  POVLAČENJE
Već  smo  govorili  o  čisto  saznajnim  teškoćama  koje  se  suprot­
stavljaju  ovakvom  pristupu.  Ukazao  sam  na  to  da  opažanje  i  miš­
ljenje  ne  mogu  jedno  bez  drugog.  Apstrakcija  je  neophodna  veza 
između  njih,  a  i  najvažnija  zajednička  odlika.  Možemo  da  parafrazi­
ramo  čuvene  Kantove  reči:  viđenje  bez  apstrakcije  slepo  je;  apstrak­
cija  bez  viđenja  prazna  je.  Ovo  je  ozbiljna  opomena.  Ali,  opasnost 
se  ne  ograničava  na  saznajno  funkcionisanje  po  sebi.  Uverenje  da 
svako  apstrahovanje  pretpostavlja  povlačenje  od  neposrednog  isku­
stva  lako  može  da  izazove  opasnost  da  se  pogrešno  prikazuje  stav 
produktivnog  mišljenja  prema  stvarnosti.  Ono  tvrdi  da  čovek  ako 
želi  da  pokaže  kako  je  sposoban  da  odista  apstraktno  misli,  mora  da 
zanemaruje  životnu  situaciju  u  kojoj  se  nalazi,  kao  i  da  joj  protivreči.
Opisivati  apstrakciju  kao  povlačenje  znači  davati  lažnu  sliku 
ne  samo  o  postupcima  filozofa  i  naučnika  nego  i  o  ponašanju  umet- 
nika.  U  oblasti  estetike,  ova  doktrina  može  da  se  llustruje  pokušajem 
Vilhelma  Voringera  (Wilhelm  Worringer)  da  se  veoma  stilizovana 
(»apstraktna«)  umetnost  shvati  kao  izraz  bekstva  od  spoljne  stvar­
nosti.  Na  jednom  drugom  mestu  pokazao  sam  kako  je  Voringer,  u 
knjizi  Apstrakcija  i  empatija:  Prilog  psihologiji  stila,  napisanoj  1906, 
nastojao  da  formuliše  osnove  modeme  umetnosti  na  taj  način  što 
će  da  pravi  načelnu  razliku  između  naturalistički  i  geometrijski  sti- 
lizovane  umetnosti.  Voringerov  dragocen  doprinos  sastojao  se  u  tome 
što je odbijao  tvrđenje  da  su  rani umetnički  stilovi,  egipatski,  arhaički 
grčki  ili,  pak,  dalekoistočni,  pa  čak  i  moderna  evropska  umetnost,  u 
stvari  nesavršeni  pokušaj  da  se  preslikava  priroda.  Naprotiv,  on  je 
smatrao  da  imaju  pozitivne,  sopstvene  estetičke  ciljeve.  Ovo  veoma 
korisno  priznanje,  međutim,  zasnivalo  se  na  razlikovanju  dvaju  su­
protnih  stavova:  za  jedan  je  Voringer  govorio  da  je  veran  pristup 
prirodi,  što  je  dalo  naturalističku  umetnost,  dok  jc  drugi  bekstvo  od 
zastrašujuće  iracionalnosti  prirode,  što je  dalo  pojednostavljene  oblike 
stilizovane  umetnosti.  Znači,  Voringer  je  apstraktno  svojstvo  umet-
156


ničke  forme  povezivao  sa  stavom  povlačenja.  Apstrakcija  je  postala 
pribežište  od  složenosti  koju  pružaju  čula  i  kojoj  se  naturalistička 
umetnost  radovala.  To je  dovelo  do  štetnog  teoretskog  rascepa  između 
umetnosti  koja  je  uključivala  u  sebe  apstrakciju  i  umetnosti  koja  to 
nije  činila.  Kako  je  Voringer  priznao  apstrakciju  kao  legitimni  deo 
umetnosti,  on  nije  uspeo  da  sagleda  činjenicu  da  je  ona  neophodna 
svakoj  vrsti  umetnosti  bez  obzira  na  njen  odnos  prema  prirodi.
Svakako  postoji  važna  veza  između  povlačenja  i  apstrakcije. 
Kada  se  um  sklanja  od  složenosti  života,  on  teži  da  ih  zameni  jedno­
stavnim,  veoma  stilizovanim  formama.  Ovo  se  isFoljava  u  »nereali- 
stičkim«  spekulacijama  usamljenih  mislilaca  ili  u  ornamentalizmu 
umetnika  bez  ikakve  veze  sa  neposrednim  izazovima  stvarnosti. 
Ekstremni  primer!  za  to  mogu  se  naći  u  govoru  i  crtežima  šizofreni- 
čara.  Ali,  iako  povlačenje  često  vodi  u  apstrakciju,  suprotno  od  toga 
nipošto  nije  tačno.  Ako  neko  tvrdi  da  apstrakcija  zahteva  povlačenje, 
on  se  izlaže  opasnosti  da  um  podvrgne  uslovima  pod  kojima  mišljenje 
ne  može  da  radi;  isto  tako,  on  neće  moći  da  raspozna  istinsko  mišlje­
nje  kada  se  ono  bavi  problemima  koje  postavlja  neposredno  iskustvo.
Zlatan  rudnik  primera  je  monografija  Kurta  Goldštajna  i  Mar­
tina  Serera  (Goldstein,  Scheerer)  o  apstraktnom  i  konkretnom  pona­
šanju  psihijatrijskih  bolesnika.  Objavljena  1941,  ona  je  duboko  uti­
cala  na  psihologiju  saznajnih  procesa.  Goldštajn  i  Serer  tvrde  da  se 
izvesni  duševni  bolesnici,  od  kojih  je  većina  imala  povrede  na  mozgu, 
razlikuju  od  normalnih  ljudi  po  svojoj  nesposobnosti  da  apstrahuju. 
Oni  su  smatrali  da  se  sposobnost  za  apstrahovanje  u  načelu  razlikuje 
od  onoga  što  su  zvali  konkretnim  ponašanjem.  Apstrakcija  nije  »po­
stepen  uspon  od  jednostavnijih  ka  složenijim  mentalnim  spregovima«, 
nego  »novonastajuće  svojstvo,  po  svemu  drukčije  od  konkretnog«.
Goldštajnova  i  Sererova  klinička  tumačenja  bila  su  kritikovana, 
ali  zaslužuju  da  se  ovde  malo  podrobnije  ispitaju  zato  što  jasno  po­
kazuju  šta  može  da  se  dogodi  kada  se  apstrakcija  definiše  kao  povla­
čenje.  Takođe,  apstraktnost  i  konkretnost  se  u  njihovoj  monografiji 
upotrebljavaju  ne  samo  kao  dijagnostički  simptomi  nego  se  za  kon­
kretno  ponašanje  jasno  kaže  da  je  manje  vredno  od  apstraktnog. 
Određeni  nedostaci  bolesnika  prećutno  su  upotrebljeni  da  se  jedan 
mnogo  opštiji  duševni  stav  prikaže  manje  vrednim  —  stav  koji  se 
»ograničava  na  neposredno  poimanje  date  stvari  ili  situacije  u  nji­
hovoj  posebnoj  jedinstvenosti«.  Stoga,  ova  studija  može  da  posluži 
kao  rečita  ilustracija  predrasude  protiv  opažajnoga  saznanja.
Ranije još  ukazao  sam  na  to  da  se već  i  kod  uobičajene  upotrebe 
pojmova  konkretno  i  apstraktno  radi  o  razdvajanju  koje  može  da 
zavede  na  pogrešan  put.  Norman  Kameron  (Cameron)  slično  kazuje 
nedvosmislenim  recima.
»Ima  dobrih  razloga  za  sumnju  u  korisnost,  a  da  ne  govorimo 
o  valjanosti,  ovih  određenih  napora  da  se  održe  odvojene  kategorije 
konkretnog  i  apstraktnog  ponašanja.  Ovo  razdvajanje  zasniva  se  na 
isto  tako  hipotetičnom  razlučivanju  između  opažajnog  i  pojmovnog 
mišljenja;  a,  kada  se  dobro  pogleda,  videće  se  da  se  to  svodi  na 
nešto  malo  više  nego  što  je  staro  narcističko  laskanje,  koje  je  racio­
nalnost  priznavalo  samo  mišljenju  odraslih,  a  poricalo  je  mišljenju 
dece  i  životinja  —  a  ponekad  čak  i  mišljenju  žena.  Današnja  forma 
ovog  razdvajanja  zasniva  se  na  izvesnim  teorijama  razvitka  iz  de­
vetnaestog  veka  o  ontogenezi  i  filogenezi  koje,  što  je  dosta  paradok­
157


Yüklə 11,04 Mb.

Dostları ilə paylaş:
1   ...   64   65   66   67   68   69   70   71   ...   125




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©genderi.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə