Æ%
A " “ \
DD
____ B _
Ü L
(K
&
c
Slika 218
Proistekli nered, iako možda neprivlačan sam po sebi, daje do
kaza o istraživačkom duhu u dejstvu. Istraživanje je ovde svrsishodno
i produktivno, pa stoga nužno i u vaspitnom smislu dobrodošlo. Ono
mora da se razlučuje od mnogo drukčije vrste zbrke koja nastaje kada
smisao za formu ometaju pogrešna nastava ili drugi štetni uticaji. Ova
razlika između produktivne i neproduktivne zbrke može da se zapazi
i u drugim oblastima učenja.
Jednostavni oblici i sheme boja u ranim dečjim crtežima postaju
složeniji u svim svojim vidovima. Prvih godina, oni odražavaju opa-
žajni red koji ljudski um uspostavlja u ranoj fazi ispravljanjem defor
macija projekcije, slučajnih izgleda, preklapanja itd. Međutim, što
um postaje istančaniji to je sposobniji da shvati složenosti opažajnog
izgleda, čime se dobija bogatija slika stvarnosti, što odgovara diferen-
218
tovanijem mišljenju razvijenog uma. Ta veća složenost ispoljava se
u umetničkom radu starije dece.
U ranim crtežima se geometrijski elementi — krug, prava li
nija, oval, pravougaonik — prikazuju direktno, iako retko kad savrše
no izvedeni. Ove osnovne forme spajajući se obrazuju ljudske figure,
životinje, drveće, ali zadržavaju svoje oblike. Krug, oval, četiri prave
linije, spojene kako valja, sačinjavaju primitivnu figuru. Uskoro, me
đutim, ove nezavisne jedinice teže da se stope u složenije oblike. SI.
218A, »praistorijska životinja«, koju je nacrtao jedan jedva petogodišnji
dečak, predstavlja upečatljiv primer. Da bi opažao takav jedan sklop,
um primenjuje svoj uobičajeni postupak organizovanja pomoću jed
nostavnijih elemenata, koje mu podastiru tog trenutka date približne
forme. Te osnovne forme, kao i skelet koji ih strukturalno spaja, crtež
ne daje izričito ali ih sadrži u sebi, a i posmatrač ih otkriva. Napor
vizuelnog mišljenja, potreban je da bi se pročitao takav sklop, u odgo
varajućoj meri je veći i istančaniji.
APSTRAKTNE FORME U VIZUELNIM
UMETNOSTIMA
Od ovih početaka vodi neprekidan razvoj ka dostignućima velike
umetnosti. Opažajno, zrelo delo odražava visoko diferentovan smisao
za formu, sposoban da različite delove slike organizuje u jedinstven
kompozicioni red. Ali, umetnikova inteligencija vidljiva je ne samo
u strukturi formalnog sklopa nego isto tako i u dubini značenja koje
taj sklop saopštava. U Rembrantovoj slici Hristos u Emavsu (si. 220),
religiozna suština simbolizovana biblijskom pričom predstavljena je
uzajamnim dejstvom dveju kompozicionih grupa (si. 220a). Jedna svoje
središte i vrhunac ima u Hristosovoj figuri, koja je smeštena sime
trično između dva učenika. Taj trougaoni raspored pojačava se pod
jednako simetričnom arhitekturom pozadine i svetlošću koja zrači
iz sredine. On pokazuje tradicionalnu hijerarhiju religioznih slika sa
vrhuncem u božanskoj figuri. Međutim, ovom sklopu nije dopušteno
da zauzme središte platna. Grupa figura pomerena je nešto ulevo,
čime se ostavlja prostor za drugi vrhunac, koji stvara glava mladog
poslužitelja. Drugi trougao je strmiji i dramatičniji i zbog nedostatka
simetrije. Hristosova glava nije više dominantna, nego se uklapa, u
iskošenu ivicu trougla. Može se reći da Rembrant u ovoj osnovnoj
strukturi svoje slike upečatljivo predstavlja protestantsko shvatanje
Novog zaveta. Skrušenost Sina božjeg — izražena je kompoziciono
ne samo u blagom otklonu glave od središne osovine piramide tela,
koja je inače simetrična; Hristos se takođe potčinjava još jednoj
hijerarhiji, koja svoj vrhunac ima u najponiznijoj figuri u grupi, to
jest u poslužitelju.
Nije potrebno da se kaže da ova analiza obuhvata najogoljeniji
kostur Rembrantove slike. Ako bi se htelo da se pokloni veća pažnja
ovom umetničkom delu, moralo bi da se pokaže kako je tema spro
vedena u svim pojedinostima. Ovde je, međutim, važno da osnovna
kompoziciona shema, nipošto nije prosto formalni aranžman radi
prijatnosti, kako se često smatra, nego je u stvari nosilac suštinske
zamisli delà. Ona na apstraktno-simboličan način u geometrijskoj
219
220
Slika 221 Jan Vermer van Delft, Meračica zlata, oko 1657. Nacionalna
umetnička galerija, Vašington.
form i p rik a zu je d u b lji sm isa o . B ez toga b i slik a m ožda b ila prosto
jed n o r e a lističk i v er n o p rič a n je b ib lijs k e an egd ote.
Priroda v iz u e ln o g m išlje n ja u u m e tn o sti p o sta je naročito o či
g le d n a k ada s e u p o r ed i sa ele m e n tim a »in telek tu a ln o g « znanja, koji
su d oduše s a sta v n i d e lo v i slik e , a li su u v iz u e ln o k a ziv a n je u n e se n i
spolja. Za slik u
Meračica zlata
o d J a n a V erm er a (V erm eer; si. 221)
k a že se u m u zejsk o m v o d iču v a šin g to n sk e N a cio n a ln e g a le r ije da je
a le g o rija . »M lada že n a m e r i sv o ja z e m a ljsk a dobra isp red s lik e S tra š
n o g sud a u kojoj H ristos m e r i duše.« P a r a le la izm eđu te d v e radnje
n eo p ho d n a je za ra z u m ev a n je slik e . M eđu tim , to je in te le k tu a ln a
v ez a , k oja kom po zicio no n ije iz lo žen a . A k o se n ešto zna o Strašnom
sud u , o n da m o že da se u po r ed i te m a p rič e u p o za d in i sa tem om u
p red n jem p la n u . S v e što j e slik a r u ra d io da b i u kazao n a taj odnos
je s te to što je ž e n in u g la v u u o k v ir io sm e s tiv š i j e n ep osred no ispod
221
Dostları ilə paylaş: |