Bosna I hercegovina vijeće ministara agencija za predškolsko, osnovno I srednje obrazovanje

1.4ŠTO JE KROSKURIKULARNOST I KROSKURIKULARNO POVEZIVANJE

Sve ključne kompetencije imaju, u osnovi, karakter kroskurikularnih kompetencija. Kroskurikularnost jest način ostvarivanja ciljeva kurikuluma koji su u svezi s jednim nastavnim predmetom, više nastzavnih predmeta, područja ili sa svim nastavnim predmetima. Primjerice u nastavnome predmetu ostvaruju se ciljevi matematičkoga područja, ali i kurikuluma prirodoslovnoga područja, kao i kroskurikularnoga područja. Kroskurikularne veze ostvaruju se primijenjenim kurikulumom pa, primjerice profesionalna orijentacija jest segment kroskurikularnoga područja i ima svoje ciljeve koji se uklapaju i u predmetno specifične ciljeve koji se povezuju s predmetno specifičnim ciljevima drugih nastavnih predmeta.

Povezivanje nastavnih predmeta može biti različito u smislu integracije. Može biti:

1. Integracija s uporabom zajedničkih sadržaja – nekoliko nastavnih predmeta ima isti sadržaj gdje se znanje ili vještina gradi nadopunom sadržaja u svim nastavnim predmetima.

2. Integracija s uporabom zajedničkih aktivnosti, metoda i postupaka – odabir neke aktivnost gdje će učenici u okviru te aktivnosti širiti znanja i vještine koje su potrebite za sve povezane nastavne predmete ili se koriste informacijsko komunikacijske tehnologije za sve uključene nastavne predmete.

3. Integracija s uporabom zajedničkoga problemskog pitanja – odabir važnoga pitanja koje se izučava u nastavnim predmetima.

4. Integracija s uporabom istraživanja problemskoga pitanja relevantnoga za učenika.

Prednosti integracije / povezivanja nastavnih predmeta su brojne, a izdvajaju senajvažnije:

• 
  Postizanje ishoda učenja predstavlja kontinuiran i usuglašen proces tima nastavnika i taj se proces primjenjuje i reflektira kroz sveukupne nastavne i izvannastavne aktivnosti;
  
• 
  Od globalnoga planiranja do nastavnih priprava integriraju se ishodi učenja i pokazatelji u one nastavne i međupredmetne teme koje omogućuju njihovo smisleno i funkcionalno ostvarivanje;
  

• 
  Razvoj kompetencija ne mora se odvijati na svakom nastavnome satu, nego nastavnik bira sadržaje u okviru kojih je to moguće;
  
• 
  Nastavnik ima autonomiju u pristupu planiranju, pripremanju nastave (izbor nastavnih metoda, oblika rada, nastavnih sredstava i pomagala) i vrednovanju ostvarenosti ishoda učenja i pokazatelja;
  
• 
  Nastavnik prati u kontinuitetu ostvarenost ishoda učenja koji se ne ocjenjuju.
  

1.4.1KAKO SE OSTVARUJE INTEGRACIJA – PRIMJER TEMATSKE INTEGRACIJE

Razvoj kroskurikularnih i međupredmetnih komponenti nije konkurentan ostvarivanju temeljnih ciljeva u svezi s nastavnim planom i programom. Nastavnici, izborom metoda i oblika rada (poput oluje ideja, mape uma i sl.), uključuju učenike u nastavni sat i povezuju njihova iskustva s temom i sadržajem kojeg obrađuje. Primjena raznih metoda organizacije učenika, primjerice u timove, zaduživanje prije nastavnoga sata istraživanjem neke teme ili zadatka, potiče raspravu među timovima ili učenicima. Tijekom rasprave daju svoje prosudbe i donose odluke, prezentiraju ili zastupaju svoje ili stavove tima, te na taj način razvijaju kompetencije za daljnje školovanje i život. Ovaj pristup je integrirani pristup učenju i nastavi. Pristupom tematske integracije organiziraju se pojedinačni nastavni sadržaji u šire teme i tematske cjeline, demarkiraju se granice među pojedinačnim nastavnim predmetima i omogućuje se stjecanje i razvoj znanja o jednoj pojavi iz perspektive različitih disciplina i nastavnih predmeta. Integrativni odnos na holistički način pristupa učenju i nastavi i doprinosi povezivanju školskoga učenja i stvarnoga života i svijeta.

Osnova integriranog pristupa je uobičajeno neka od tema.

TEMA je skup sadržaja koji potječu iz jednoga ili više nastavnih predmeta (disciplina) čije je usvajanje osmišljeno i organizirano kako bi pomoglo pri integriranju informacija u sustav pojmova i doprinosi razvoju njihovih vještina, stavova i vrijednosti. Organiziranje i osmišljavanje učenja i nastave o temeljnim pojmovima doprinosi razvoju učenikove svijesti i razumijevanja, omogućuje učenicima učenje kroz neposredne aktivnosti i osobno angažiranje, te na taj način stječu znanja o svijetu u kojemu žive.

Tematska nastava može biti grafički predstavljena na sljedeći način:

Nastavne teme određuju se n osnovi općih ciljeva i ishoda učenja (ciljeva i ishoda učenja u cjelini), ishodima učenja i standardima učeničkih postignuća pojedinačnih nastavnih predmeta koji sudjeluju u realizaciji teme, razvojnim i uzrasnim osobinama učenika, kao i njihovim potrebama i interesima, ali i potrebama i interesima samih učenika i roditelja kao bi obrazovanje i odgoj djece i učenika izgradio relevantna, kao i praktična znanja i vještine i postavio kao valjan temelj daljnjem obrazovanje.

Definiranje teme na osnovi integracije sadržaja podrazumijeva kako tema ima i strukturu čiji elementi su: naziv teme, cilj / ciljevi teme koji predstavljaju integraciju op

ih ciljeva obrazovanja i ciljeva pojedinačnih nastavnih predmeta; ishodi učenja koji se definiraju u odnosu na ciljeve i koji su rezultat integracije op

ih i ishoda učenja nasztavnoga predmeta; standardi učeničkih postignuća za kraj obrazovnoga ciklusa i razine obrazovanja; sadržaji koji su integrirani po pitanja definiranja problema, pojma ili pojave; metode rada i aktivnosti učenika i nastavnika; vrednovanje rezultata; planirano vrijeme za realiziranje.

1.5KROSKURIKULARNO I MEĐUPREDMETNO PODRUČJE

Kroskurikularno i međupredmetno područje usmjereno je na razvoj prije svega tipičnih kroskurikularnih kompetencija: socijalne i građanske kompetencije, te samoinicijativnosti i poduzetničke kompetencije. Obuhvaća tri teme: karijerna orijentacija, antikorupcija i poduzetništvo. Vijeće ministara BiH potpisalo je Strategiju učenja o poduzetništvu u obrazovnim sustavima u BiH 2012.-2015., Strategiju za borbu protiv korupcije (2009.-2014.) i Strategiju za borbu protiv korupcije (2015.-2019.) gdje je APOSO naznačena kao jedna od institucija koje su obvezatne provoditi strategije u komponenti obrazovanja.

Kroskurikularno i međupredmetno područje, sa svojim cjelinama, okarakterizirano je (više od ostalih) sljedećim elementima:

1. Ciljevi područja ne mogu biti u svezi samo s jednim nastavnim predmetom, nego zahtijevaju uvezivanje kurikuluma i međupredmetnu povezanost;

2. Promoviraju timski rad i pristup međupredmetnim sadržajima i među predmetnim nastavnicima;

3. Odnose se na ključne kompetencije koje same po sebi ne mogu biti u svezi sa samo jednim nastavnim predmetom.

1.5.1PODUZETNIŠTVO

Iako se poduzetništvo najviše dovodi u svezu sa svijetom poslovanja i sukladno tomu opisuje kao djelatnost pojedinca ili skupine u kojoj se određeni kapital ulaže kako bi se ostvario profit možemo poduzetništvo shvatiti znatno šire. Podrazumijeva prepoznavanje poslovnih prilika, evaluacije tih poslovnih prilika, pripremanje planova za realizaciju ideja te preuzimanje rizika s kojima se možemo susresti tijekom ostvarivanja ideja. Poduzetništvo jest danas vrlo važno jer je, prije svega, u funkciji zapošljavanja i rada, ali i aktivnoga djelovanja u socijalnom okružju. Danas, više nego ikada, važno je razvijati poduzetništvo kod mladih ljudi. Jasno je kkao poticaj za poduzetničko učenje potječe iz gospodarstva i jača konkurentnosti društva. Od 2000. godine, Europska unija razvija brojne politike potpore poduzetništvu kako bi pospješila ekonomski rast i osnažila zemlje članice i zemlje u pretpristupnom procesu. Najrelevantniji razvojni dokumenti Europske zajednice² prepoznaju poduzetništvo kao ključni faktor konkurentnosti, ekonomskog razvoja, zapošljavanja i dinamiziranja ekonomije utemeljene na znanju. Temeljni cilj suvremenih obrazovnih sustava jest razvoj kompetentnih učenika i budućih građana, zaposlenih, stručnjaka, poduzetnika, a vizija društva utemeljenoga na znanju jest vizija društva kompetentnih ljudi čije su ideje, inovacije i znanje osnovni pokretač razvoja. Napredno društvo temelji se na poduzetnim osobama i poduzetničkoj aktivnosti. Poduzetništvo je zastupljeno na globalnoj razini i može se zamjetiti svugdje – i u zemljama u razvoju i u industrijskim supersilama. Sve veća automatizacija proizvodnje, nepredvidljivost budućih zanimanja i svijeta rada, promjenljivost potreba za uslugama i proizvodima, ukazuju na to kao će oblast ljudske kreativnosti i inovativnosti biti jedan od glavnih stupova kompetitivnih gospodarstva, a samozapošljavanje sve učestaliji oblik zapošljavanja.³ Op

i kontekst života i rada u 21. stoljeću traži nove, drugačije odgovore od sustava obrazovanja koji su utemeljeni na načelima prenošenja predmetno- fragmentiranih znanja što vrijedi i za poduzetnička znanja koja se tradicionalno proučavaju u okviru ekonomskih disciplina. Razvojkompetencija, odnosno osposobljavanje učenika za korištenje znanja stečenih u školi u složenim uvjetima života i rada postalo je temeljno polazište suvremene nastave i učenja. Samoinicijativnost i poduzetnička kompetencija identificirana je kao jedna od ključnih, op

ih, transverzalnih kompetencija kako na razini zemalja Europske zajednice, tako i u regiji i u BiH. I kao takova ne pripada ekskluzivno ekonomskom i stručnom području s čime se često zamjenjuje te se ne izučava kao oblast znanja ili nastavni predmet određenoga uzrastu⁴ već je dio cjeloživotnoga učenja i u formalnom obrazovanju razvija se tijekom sveukupnoga školovanja ne ovisno o tomu hoće li učenici birati samozapošljavanje ili druge opcije tijekom karijeri.

U našoj zemlji, u kojoj je stopa nezaposlenosti mladih daleko iznad bilo kakve tolerantne mjere, izgradnja poduzetničkog duha je imperativ obrazovnoga sustava jer samo na taj način možemo dati u ruke mladim ljudima vještine potrebite za njihovo zapošljavanje i uspjeh na tržištu rada.

Kako bi netko postao uspješan u poduzetništvu treba razviti povjerenje u sebe i svoje potencijale, biti sposoban kreativno razmišljati, biti uporan i ustrajan na putu ostvarenja ciljeva (ne posustajati na preprekama), stalno tragati za novim znanjima i spoznajama, biti spreman preuzeti rizik, te biti u stanju povezivati se s ljudima i održavati dobre odnose.

Poduzetništvo je primjer uobičajene kroskurikularne domene koja ne može biti u svezi samo s jednim nastavnim predmetom jer zahtijeva izgradnju vještina iz svih domena u kojima se učenici obučavaju.

Analize nastavnih planova i programa te obrazovnih praksi pokazuju kako i sada radimo na sadržajima iz kroskurikularnog područja koji bi trebali postati vidljiviji, sustavniji i razvijeniji kako bi se ostvarili što pozitivniji obrazovni učinci.

1.5.2KARIJERNA ORIJENTACIJA

Karijerna orijentacija u 21. stoljeću podrazumijeva pomoć učenicima u stjecanju znanja i vještina koje će im pomoći pri donošenju zrele i informirane odluke o odabiru zanimanja i razvoju karijere tijekom života. Karijera se danas shvaća kao cjeloživotna sekvenca radnih iskustava. Karijera je ono što čovjek doživljava kao iskustva i aktivnosti u poslovnom, obiteljskom i društvenom životu. Nekada se na karijeru gledalo isključivo kao na niz napredovanja (objektivna karijera), dok danas govorimo o tomu kako je karijera ono što pojedinac doživljava kao svoju karijeru (subjektivna karijera). Kako bi svaka osoba mogla upravljati svojom karijerom, važno je stjecanje stekne znanja i vještina koje će joj omogućiti u svakom trenutku da može procjenjivati svoje osobine i interese, procjenjivati mogućnosti i zahtjeve na tržištu obrazovanja i rada i donositi odluke koje će biti najpovoljnije za nju/njega.

Iz opisa vidimo koliko je važno baviti se ovim područjem u svakome nastavnom predmetu i svakom elementu obrazovanja jer stari način testiranja učenika i jednokratnih priča o odabiru zanimanja jednostavno nisu dostatni za moderno društvo. Stoga, profesionalno informiranje, obrazovanje i savjetovanj trebaju biti kontinuirana kroskurikularna aktivnost i cilj odgoja i obrazovanja.

1.5.3ANTIKORUPCIJA

Naša država opterećena je korupcijom u gotovo svakom segmentu života i djelovanja. U obrazovnom sustavu korupcija je, također, prisutna u raznim oblicima. Korupcija u obrazovanju može se definirati kao “sustavno korištenje javnoga djelovanja poradi privatnih interesa što ima za posljedicu značajno narušavanje pristupa obrazovanju, kvaliteti i jednakosti svih uključenih u obrazovnom sustavu” (Hallack & Poisson, 2001). Korupcija u obrazovanju ima ozbiljne negativne ekonomske, političke i socijalne posljedice jer obrazovanje predstavlja javnu sferu koja ima najveći utjecaj na sudbinu i uspjeh mladih u jednom društvu. Glavne ekonomske posljedice dovode se ,uglavnom, u svezu s neoporezivim zaradama (sivu ekonomiju) koje sustavno osiromašuju jedno društvo te neprimjereno odabranim vođama i rukovoditeljima (vođe i rukovoditelji koji nisu dostatno obrazovani). Socijalne posljedice korupcije u obrazovanju su važne, kao i ekonomske posljedice.

1. Korupcija u obrazovanju narušava kvalitetu obrazovanja. U visoko korumpiranim sustavima ne postoji mogućnost saznanja o tomu što stoji iza postignuća učenika – stvarno znanje i kompetencija ili ništa.

2. Korupcija narušava dinamiku učenja i poučavanja – nastavnici mogu biti puno manje spremni na ulaganje u poučavanje, a učenici u učenje. Time znanje i učenje gube na važnosti što dovodi do smanjenja stvarne obrazovne razine društva i njegove sposobnosti u praćenju razvoja te konkurira drugim društvima.

2. Korupcija ozbiljno narušava jednakost u obrazovnom sustavu – svako društvo bi trebalo osigurati svojim članovima uspjeh temeljen na njihovim sposobnostima i zalaganju, a ne na socio-ekonomskom statusu, obiteljskim vezama ili pripadnosti nekoj od društvenih kategorija. Korupcija posebice opterećuje članove društva nižega socio-ekonomskog statusa i sprječava njihov napredak na društvenoj ljestvici, te ostvarivanje njihovih punih potencijala.

Negativne posljedice korupcije i u drugim segmentima društva narušavaju jednakost i suzbijaju njegov razvoj.

Borba s korupcijom ima dva smjera. Jedan smjer jest kažnjavanje počinitelja, a drugi smjer prevencija korupcije. Prevencija korupcije ostvaruje se upravo odgojem i obrazovanjem mladih o tomu što se sve podrazumijeva pod pojmom korupcije, koje su posljedice korupcije i kako se možemo boriti protiv korupcije kao individue i kao društva u cjelini.

U prevenciji korupcije s mladim ljudima poseban naglasak se stavlja i na razvoj otpornosti učenika na pritiske vršnjaka i prilagođavanje vlastitih odluka i ponašanja onomu "što svi rade". Dakle, rad s učenicima na prevenciji korupcije ima cilj "stvaranje" glavnih nositelja promjene društvene paradigme u kojoj je koruptivno ponašanje prihvaćeno poradi shvaćanja kako "su svi drugi spremni za korupciju, pa zašto bih ja onda radio/la nešto drugačije".

Borba protiv korupcije spada u izgradnju socijalne i građanske kompetencije, a koja mladim ljudima omogućuje zrelo i konstruktivno socijalno i građansko djelovanje ne samo u Bosni i Hercegovini, nego na bilo kojem mjestu gdje odluče nastaviti svoj život i karijeru.

2. 
   KOMPONENTA PODUZETNIŠTVO