petak 8. jul 2011.
43
Osoba bez
državljanstva,
tj. apatrid,
može se suočiti
sa brojnim
poteškoćama u
svakodnevnom
životu:
nemogućnost
odlaska kod
doktora,
upisa u školu,
zapošljavanja,
sticanja
imovine, ili
slobode kretanje
Pravni duhovi
BRITA HELELAND, PREDSTAVNICA UNHCR-A U CRNOJ GORI
MONITOR:
Možete li našim
čitaocima ukratko objasniti ko su
apatridi i koja su prava uskraćena
ovim ljudima?
HELELAND:
Državljanstvo je za-
konska veza između države i pojedinca,
a apatridija se odnosi na situaciju poje-
dinca koji se ne smatra državljaninom
niti jedne države. Iako sve osobe imaju
veze sa državom kroz rođenje na njenoj
teritoriji, porijeklo ili boravak, one ne
moraju da posjeduju i državljanstvo te
države zbog zakonskih razloga ili dis-
kriminacije. Osoba bez državljanstva,
tj. apatrid, se može suočiti sa brojnim
poteškoćama u svakodnevnom životu:
nemogućnost odlaska kod doktora,
upisa u školu, zapošljavanja, sticanja
imovine, ili slobode kretanje. Oni
koji imaju državljanstvo neke države
obično ova prava uzimaju zdravo za
gotovo. Takođe, postoje i osobe koje
formalno imaju neko državljanstvo, ali
nisu u mogućnosti da uživaju zaštitu
te države, ili im se to pravo osporava.
Te osobe su u sličnoj situaciji kao i
osobe bez državljanstva, i za njih se
koristi termin de facto apatridi. Ipak,
ne postoji univerzalno prihvaćena
definicija de facto apatridije.
MONITOR:
Postoje li razlike
među apatridima ili su svi jednako
ugroženi?
HELELAND:
Da, postoje razlike
među apatridima. Osoba kojoj je dr-
žava formalno priznala status apatrida
ima u suštini sva prava u toj zemlji na
nivou koji pripada i strancima, osim
prava da učestvuje u političkom životu.
Apatridi koji nisu formalno priznati
kao takvi od države nemaju nijedno
od tih, zakonskih prava i pod rizikom
su od nejednakog tretmana ili čak da
postanu žrtve kriminala, kao što je
trafiking.
M O N I TO R :
Koje negativne
posljedice trpi država zbog toga što
nema evidenciju o građanima koji
žive na njenoj teritoriji? Trafiking,
nasilje?
HELELEND:
Činjenica da su apa-
tridi isključeni iz društvenih tokova kao
i život u stalnoj nesigurnosti potkopava
ravnotežu kod tih osoba u doživljava-
nju prava i obaveza. Štaviše, osobe bez
državljanstva često budu marginalizo-
vana u oblasti gdje formalno i imaju
INTERVJU
petak 8. jul 2011.
44
INTERVJU
OČEKUJEM AKCIJE VLADE
MONITOR:
Crna Gora je potpisnica konvencija koje se tiču apa-
trida izuzev Konvencije UN o smanjenju apatridije iz 1961. godine.
Iz kancelarije UN se moglo čuti da su ostale konvencije potpisane
slučajno, u paketu sa ostalim konvencijama. Da li je u pitanju ne-
znanje ili izbjegavanje suočavanja sa problemom?
HELELAND:
Uobičajena
je pojava da država nasljedni-
ca prihvati „paket” konvencija
ratifikovanih od strane države
prethodnice nakon disolucije
država. Isto se desilo i u Crnoj
Gori, nakon što je Crna Gora
obnovila nezavisnost 2006.
godine. Postajući članica
Ujedinjenih nacija Crna Gora
je prihvatila nastavak važnosti
svih konvencija koje su do
3. juna 2006. godine potpi-
sane od strane Jugoslavije,
odnosno Državne zajednice
Srbija i Crna Gora, uključujući
i Konvenciju iz 1954. godine.
Takođe, 2010. godine Crna
Gora je ratifikovala Evropsku konvenciju o državljanstvu iz 1997. godine i
Konvenciju Savjeta Evrope o izbjegavanju apatridije u stanju državne suk-
cesije iz 2006. godine kao tek četvrta evropska država koja je ratifikovala
ovu konvenciju. To doživljavam ovako: država je ratifikovala ove konvencije
i obavezna je da se povinuje njihovim odredbama. Crna Gora je mlada dr-
žava i treba da razvije i uspostavi mehanizme kroz koje će pratiti primjenu
ovih konvencija. Ne mislim da Vlada bježi od svojih obaveza i očekujem da
vidim akcije koje će dovesti do poboljšanja situacije u narednom periodu.
Ne treba zanemariti i to da je ratifikovanjem ovih konvencija Vlada dala
odličan alat civilnom društvu i pogođenoj populaciji da traži od Vlade akcije
na ovom polju.
određena prava. U većini slučajeva one
imaju malo šansi da ih čuju i strah od
dalje diskriminacije nadjačava potrebu
da se bore za svoja prava. Produžena
marginalizacija ovih osoba kreira
idealne uslove za razvitak društveno
neprihvatljivog ponašanja i mnoge od
tih osoba mogu biti izložene različitim
vrstama kriminala usmjerenim protiv
njih. Postojanje ,,pravnih duhova’’ u
današnjoj Evropi nije prihvatljivo i
države moraju da rade snažnije da bi
se umanjio ovaj problem.
MONITOR:
Koliko, prema Vašim
saznanjima, ima apatrida u svijetu?
H E L E L A N D :
Procjenjuje da je oko
12 miliona apatrida
u svijetu, ali preci-
zan broj nije poznat.
Mnoge zemlje ne
prepoznaju veličinu
problema, i ne iden-
tifikuju niti registruju
lica bez državljan-
stva, odnosno lica u
riziku od apatridije.
M O N I T O R :
Kako komentarište
činjenicu da nema
preciznih podataka
o broju apatrida u
Crnoj Gori, a špe-
kuliše se sa cifrom
od 60 000?
H E L E L A N D :
Crna Gora je pri-
stupila Konvenciji
UN o statusu lica
bez državljanstva
iz 1954. godine, ali
još nije uspostavila
mehanizam za iden-
tifikovanje i utvrđi-
vanje statusa lica bez
državljanstva, što je
jedna od preporuka
ove Konvencije. Pri-
je nego što se takav
mehanizam usposta-
vi biće teško da se
utvrdi veličina problema. UNHCR
je preporučio Vladi uspostavljanje
takvog mehanizma i očekuje da će se
preporuka prihvatiti s obzirom na to
da je Crna Gora zemlja članica Kon-
vencije iz 1954. godine. Na osnovu
ranijih istraživanja UNHCR procje-
njuje da je oko 2 900 lica u Crnoj Gori
u riziku od apatridije. Od ovog broja
1 600 su Romi, Aškalije i Egipćani
(RAE) raseljeni sa Kosova, a 1 300
osoba su lokalni Romi. Istraživanje
koje trenutno Vlada Crne Gore i agen-
cije UN-a u Crnoj Gori sprovode na
Koniku, i čiji rezultati se očekuju u
septembru, pomoći će nam da bolje
sagledamo problem. Za sada nismo
imali istraživanja među neromskom
populacijom koja bi nam pomogla
da identifikujemo lica u riziku od
apatridije.
MONITOR:
Da li će rezultati po-
pisa u Crnoj Gori dati vjerniju sliku
o apatridima?
HELELAND:
Popis stanovništva
je održan u aprilu ove godine i daće
nam neke naznake o većini problema
apatridije u Crnoj Gori, s obzirom na
to da je jedno od pitanja na popisu bilo
i pitanje imanja državljanstva. Samoi-
zjašnjavanje o nemanju državljanstva
naravno nije dovoljno dobar statistički
podatak i dodatni podaci su potrebni.
Ipak, rezultati popisa će nam pomoći
da dobijemo naznake o magnitudi
apatridije u Crnoj Gori.
MONITOR:
Javnost pojam apa-
tridije vezuje samo za Rome, a često se
može čuti da brojni stanovnici Crne
Gore ne mogu da obezbijede lična
dokumenta.
HELELAND:
U proteklih 20 go-
dina Crna Gora
j e p r o š l a k r o z
dva raspada dr-
žavne zajednice
u kojima su bile
i četiri promjene
državnog okvi-
ra. To je pratilo i
donošenje novih
zakona u oblasti
državljanstva i
promjene držav-
ne politike u tom
dijelu. Iskustvo iz
drugih sličnih si-
tuacija nam govo-
ri da ove promje-
ne dovode ljude u
rizik od apatridije
i bila bih iznena-
đena ukoliko se
ovo nije desilo
i u Crnoj Gori.
Takođe, konflik-
ti iz 1990-ih su
doveli do masov-
nog pomjeranja
stanovništva iz
Hrvatske, Bosne
i Hercegovine i sa
područja Kosova
kao i do gubitka
ili uništenja ličnih
dokumenata i matičnih knjiga. Ovo
je omelo mnoge u ustanovljavanju
njihovog državljanstva. Međutim,
potrebno nam je više činjenica o
ovom problemu kako bi mogli da ga
petak 8. jul 2011.
45
INTERVJU
oDLičNA PRiLiKA
ZA CRNU GoRU
MONITOR: Kakvu komunikaciju imaju kancelarije UN
u Crnoj Gori sa ministarstvima vanjskih i unutrašnjih
poslova?
HELELAND: tematska grupa sistema UN u Crnoj Gori
za zaštitu ljudskih prava je odabrala apatridiju kao temu za
2011. godinu s ciljem podizanja svijesti u Crnoj Gori o ovom
problemu. Mi imamo otvoren dijalog sa ministarstvima , ali je
rad na ovu temu još na početku. Vladi Crne Gore smo dali tri
preporuke vezane za apatridiju: da omogući ljudima koji su
propustili da se upišu u matičnu knjigu rođenih da obave taj
upis (naknadni upis u matičnu knjigu rođenih), kao osnovni
preduslov za upis u matičnu knjigu državljana; da uspostavi
mehanizam za identifikaciju i utvrđivanje statusa lica bez
državljanstva, što bi licima sa priznatim statusom lica bez
državljanstva dalo pristup pravima koja im pripadaju na osnovu
ovog statusa; i da pristupi Konvenciji UN o smanjenju broja
lica bez državljanstva iz 1961. godine, što će pomoći Vladi da
snažnije radi na sprečavanju i smanjenju buduće apatridije.
ipak, Vlada do sada nije odgovorila na naše preporuke.
U decembru ove godine će se održati ministarska konfe-
rencija u Ženevi kako bi se obilježilo 50 godina od usvajanja
Konvencije iz 1961. godine kao i 60 godina od usvajanja
Konvencije o statusu izbjeglica iz 1951. godine. Konferencija je odlična
prilika za Crnu Goru da istakne namjeru da ratifikuje Konvenciju iz 1961.
godine potvrđujući na taj način posvećenost poštovanju međunarodnih
standarda u oblasti zaštite ljudskih prava.
sagledamo i kako bi znali kako da
pomognemo ljudima koji su ostali
bez dokumenata.
MONITOR: Problem apatridije
je nemoguće riješiti bez regionalne
saradnje. Koje su prepreke toj saradnji
i šta je potrebno uraditi kako bi ta
saradnja zaživjela?
HELELAND: Kroz tzv. Sarajevski
proces/Beogradsku inicijativu vlade
Bosne i Hercegovine, Hrvatske, Crne
Gore i Srbije su prošle dug put do spo-
razuma kojim žele da zatvore izbjeglič-
ku priču nastalu iz konflikta u periodu
1991-1995. godina. Ovo uključuje i rad
na rješavanju pitanja lične dokumen-
tacije, zadatak kojim rukovodi Vlada
Crne Gore. Iako trenutna saradnja nije
direktno povezana sa apatridijom ona
dodiruje i ovaj problem. Ova saradnja
pokazuje spremnost vlada da sjednu
zajedno i rješavaju problem i poka-
zatelj je kako treba raditi i rješavati i
problem apatridije.
Veseljko KOPRIVICA