Зорица Ивановић
Eтнолошко-антропoлошке свеске 21, (н.с.) 10 (2013)
185
Možemo se složiti sa Mur i Sandersom kada naglašavaju da antropolo-
gija nije antropologija zato što izučava srodstvo ili kogniciju, politiku ili
umetnost, niti zbog toga što su njeni praktičari strukturalisti ili post-struk-
turalsti. Ono što je distinktivno u vezi sa antropologijom jeste način na koji
je nastala i bila konstruisana, odnosno posebna istorija formacije ideja koje
su razvijene u posebnu naučnu disciplinu, kao i skup sa njima povezanih
praksi.
11
U ovom radu ću ukazati na intelektualni kontekst formiranja rane
antropološke misli koja je spajala različite i logički nepovezane eksplika-
torne modele i metode koje su imale drugačija izvorišta. Oslanjajući se pre
svega na Trautmanova kao i istraživanja drugih autora, ukazaću kako je
promena koncepta istorije do koje je došlo između 1860. i 1870. godine
XIX veka uticala na proces konstituisanja antropologije i naučna objašnje-
nja prvih antropologa i teoretičara srodstva. Iako se može činiti da je o
evolucionizmu ovih teoretičara sve rečeno, malo je poznato da je prvobitni
model društvenog i istorijskog razvoja koji nalazimo u ranim radovima
Morgana, Mejna, Bahofena i Maklenana bio inspirisan komparativnom lin-
gvistikom i da je kao takav bio sasvim različit od evolucionističkog objaš-
njenja o stupnjevima razvoja. Šremp je stoga u pravu kada kaže da smo na-
vikli da evolucionistički period antropološke teorije posmatramo kao rela-
tivno homogeno doba u istoriji discipline koje je sasvim različito od onoga
što je bilo pre i od onoga što dolazi kasnije.
12
Jer, istorija socijalnog evolu-
cionizma otkriva složeniju sliku od naših uobičajenih predstava
.
Komparativna filologija kao inspiracija ranih evolucionističkih
teoretičara
Danas ne predstavlja novinu reći da istorijski, društveni i politički
uslovi predstavlaju konstitutivni element u proizvodnji znanja. Naučne ide-
je i znanja nastaju i prenose se u okviru određenih istorijskih, materijalnih,
društvenih i političkih odnosa i procesa. Upravo zbog toga što su istorijski
određeni, "stilovi mišljenja" stvaraju mogućnost postojanja ispravnog i
pogrešnog, čime se ne tvrdi da istina nije predmet naših istraživanja ili da
je prečišćavanje i pažljivo odmeravanje rasuđivanja, zaključivanja i meto-
da koje antropologiju čini društvenom naukom nevažno.
13
Pre se nastoji
Resek, Lewis Henry Morgan: American Scholar, University of Chichago Press,
1960, 79, 167.
11
Henrietta L. Moor and Todd Sanders, General Introduction, in: H. L. Moor
and T. Sanders (eds.), Anthropology in Theory. Issues in Epistemology, Blackwell,
Oxford, 2006, xi-xv, xii.
12
Gregory Schrempp, The Re-Education of Fridrich Max Muller: Intellectual
Appropriation and Epistemological Antinomy in Mid-Victorian Evolutionary Tho-
ught, Man, n. s. Vol. 18, Nº 1, 1983, 107.
13
H. Moor and T. Sanders, op.cit. xvi.
186
Чланци и студије
Eтнолошко-антрополошке свеске 21, (н.с.) 10 (2013)
skrenuti pažnja na okolnosti, kontekste i prakse u okviru kojih su efekti
istine proizvedeni.
14
Antropologija, kao i druge društvene i humanističke discipline, nastaje
na pretpostavkama "moderne episteme" zapadnog sveta, kako je Fuko na-
zvao nov način mišljenja koji odlikuje novonastajuće kapitalističko društvo
koje se razvija na prelazu iz osamnaestog u devetnaesti vek. Razvoj, istori-
ja i poreklo predstavljaju središnje pojmove ovog novog načina razmišlje-
nja i filozofskog i naučnog diskursa.
15
Ova pitanja će biti od centralnog
značaja tokom najvećeg dela devetnaestog veka i može se reći da je do
vremena kada su se pojavili radovi autora koje smatramo prvim antropolo-
zima razvijeno plodno tle za formiranje evolucionističke paradigme.
16
Ka-
ko istoričari nauke ukazuju, preduslov za razvoj socijalnog evolucionizma
u drugoj polovini devetnaestog veka, u najširem smislu posmatrano, bilo je
rastuće evropsko samopouzdanje kako u odnosu na svoju prošlost tako i u
odnosu na ne-evropski svet. Ovaj evro-optimizam i samopouzdanje nasta-
jućeg novog društvenog poretka razvijano je od vremena putovanja i ot-
krića i svetske ekspanzije trgovine, kolonizacije, Carstva i nauke.
17
Evro-
pljani tog perioda su verovali, kaže Kuper, da su svedoci korenite prome-
ne tipa sopstvenog društva.
18
Naučno objašnjenje razvijeno na osnovu developmentističke i progre-
sističke prosvetiteljske teorije napretka i stupnjeva razvoja (divljaštvo, var-
varsto, civilizacija), koji su povezani ne u logičke već u hronološke razvoj-
ne segmente, u arheologiji je prihvaćeno i našlo svoj izraz i primenu vrlo
rano. Naime, još dvadesetih godina devetnaestog veka Danac Tomsen je
razvio model trostepenog razvoja praistoije (kameno, bronzano i gvozdeno
doba).
19
Međutim, evolucionistička antropologija je imala složeniju istoriju
i ne može se objasniti kao direktni nastavak prosvetiteljske misli. Istovre-
meno, ne možemo je tumačiti ni kao odraz evolucionističkih ideja u biolo-
giji.
20
Iako se moderna antropologija razvija u vremenu koje se, manje ili
14
ibid.
15
Mišel Fuko, Riječi i stvari, Nolit, Beograd, 1971, 267 (v. 265 i d,). ; Bjornar
Olsen, Od predmeta do teksta. Teorijske perspektive arheoloških istraživanja, Ge-
opoetika, Beograd, 1997, 29. ; A. Kuper, op. cit., 4-5. Više o Fukoovom pojmu
"moderne episteme" v. Žarana Papić, Polnost i kultura, Telo i znanje u socijalnoj
antropologiji, XX vek, Beograd, 1997, 69-95.
16
Allan Barnard, History and Theory in Anthropology Cambridge University
Press, Cambridge, 2000, 27. Cf. John J. Honigmann,
The Developement of An-
thropological Ideas, Dorsey Press, 1970, 114.
17
Thomas R. Trautmann, Lewis Henry Morgan and the Invention ...284.
18
Adam Kuper, The Invention of Primitive Society. Transformations of an Il-
lusion. Routledge, London and New York, 1988, 4.
19
Bjornar Olsen, Od predmeta do teksta. Teorijske perspektive arheoloških is-
traživanja, Geopoetika, Beograd, 1997, 29-30.
20
Allan Barnard, History and Theory in Anthropology ... 27.