Sadržaj
Zahvalnica
............................................................................................................. 2
Predgovor
.............................................................................................................. 3
Uvod
....................................................................................................................... 6
Poglavlje 1:
Međunarodni pravni okvir za pravo na državljanstvo
i za redukovanje apatridije................................................................ 8
Poglavlje 2:
Identifikovanje i zaštita lica bez državljanstva…………................... 18
Poglavlje 3:
Eliminisanje uzroka apatridije…..…………………........................... 30
Poglavlje 4:
Uloga UNHCR-a.............................................................................. 48
Poglavlje 5:
Kako parlamentarci mogu pomoći………………….......................... 54
Aneks 1:
Države članice «Konvencije Ujedinjenih nacija
o statusu lica bez državljanstva» iz 1954. godine.................................. 59
Aneks 2:
Države članice «Konvencije Ujedinjenih nacija
o smanjenju broja lica bez državljanstva» iz 1961. godine…................ 61
Aneks 3:
Uzorci instrumenata za pristupanje………............................................ 62
Aneks 4:
Predstavništva UNHCR-a…………….................................................... 64
Ukratko o UNHCR-u i IPU-u
………………………..……...................................... 72
Uvod
Oni među nama koji su državljani neke države obično uzimaju zdravo za
gotovo prava i obaveze koje im državljanstvo dodjeljuje. Većina nas može da upiše
svoju djecu u školu, da traži ljekarsku pomoć kada smo bolesni, da traži posao
kada treba, i da glasa na izborima za predstavnike organa vlasti. Mi osjećamo da
učestvujemo u životu zemlje u kojoj živimo; imamo duboki osjećaj pripadnosti nečemu
što predstavlja nešto više od nas samih kao pojedinaca.
Ali kakav život vode ljudi koji nemaju nacionalnost, koji su bez državljanstva?
Čovjek koji ne posjeduje državljanstvo ne može se upisati u birački spisak u državi u
kojoj živi, ne može zatražiti putnu ispravu, ne može prijaviti sklapanje braka. U nekim
slučajevima, pojedinci koji nemaju državljanstvo, a nalaze se izvan svoje zemlje
porijekla ili zemlje prethodnog uobičajenog boravka, mogu biti pritvoreni na duže
vrijeme ako te države odbiju da im odobre ponovni ulazak na njihove teritorije. Čak i
najosnovnija prava - prava na obrazovanje, zdravstvenu zaštitu i zaposlenje - često se
uskraćuju pojedincima koji ne mogu dokazati pravnu vezu s nekom državom.
«Država u kojoj živim mi je rekla ‘ne’; država u kojoj sam rođena mi je rekla
‘ne’; država odakle su moji roditelji mi je rekla ‘ne’; stalno slušam riječi ‘ti nam
ne pripadaš’! Osjećam da sam niko i čak ni ne znam zašto živim. Kada nemaš
državljanstvo, stalno si okružen osjećajem bezvrijednosti.»
Lara, bivši apatrid
Anketa o apatridiji koju je sproveo UNHCR u 2003. godini potvrđuje da
nijedan dio svijeta nije lišen problema koji dovode do apatridije. Međutim, ne zna se
tačno koliko ima apatrida u svijetu. Države često nijesu voljne ili nijesu u mogućnosti
da obezbijede tačne podatke; samo neke države imaju mehanizme za registrovanje
lica bez državljanstva. Zaista, od država se decidno ne traži da prijave broj lica bez
državljanstva koja žive na njihovim teritorijama. UNHCR procjenjuje da širom svijeta
žive milioni ljudi koji nemaju efektivno državljanstvo.
Apatridija, koja je prvi put priznata kao globalni problem u prvoj polovini
dvadesetog vijeka, može proizaći iz međudržavnih nesuglasica oko pravnog identiteta
pojedinaca, iz državne sukcesije, produžene marginalizacije pojedinih grupa unutar
društva, ili oduzimanja državljanstva pojedincima ili grupama. Apatridija je obično
povezana s periodima dubokih promjena u međunarodnim odnosima. Mijenjanje
međunarodnih granica, manipulisanje političkim sistemima od strane nacionalnih
vođa sa ciljem postizanja sumnjivih političkih ciljeva, odnosno odbijanje ili oduzimanje
državljanstva da bi se isključile i marginalizovale nepopularne rasne, religijske ili etničke
manjine, prouzrokovale su apatridiju u svim dijelovima svijeta. U posljednjih 20 godina,
sve više ljudi gubi državljanstvo ili ne uspijeva da stekne efektivno državljanstvo. Ako
se dozvoli da se ovakve situacije nastave, sve dublji osjećaj obespravljenosti među
takvim stanovništvom može na kraju dovesti do raseljavanja.
«Kada nekome oduzmete državljanstvo, to je kao da mu oduzmete njegovu
svjetovnost; to je kao povratak u divljinu u svojstvo pećinskih ljudi ili divljaka...
Čovjek, koji nije ništa drugo nego čovjek, gubi upravo one karakteristike koje
omogućavaju drugim ljudima da prema njemu postupaju kao prema drugom
ljudskom biću... oni bi mogli da žive i da umru, a da ne ostave nikakav trag i da
ništa ne doprinesu zajedničkom svijetu.»
Hana Arendt (Hannah Arendt), «Porijeklo totalitarizma»