Državljanstvo I apatridija Priručnik za parlamentarce
«Evropska konvencija o državljanstvu»
Yüklə 0,61 Mb. Pdf görüntüsü
|
- Bu səhifədəki naviqasiya:
- «Evropska konvencija o državljanstvu»
- «Nacrt protokola o izbjegavanju apatridije u vezi sa državnom sukcesijom»
- «Afričku povelju o pravima i dobrobiti djeteta»
- Poglavlje 2.
- «Konvencija o statusu lica bez državljanstva»
- «Mi ne možemo dobiti normalne poslove, ne možemo se kretati, mi smo kao brodovi bez luka. Pristup obrazovanju i zdravstvu je također problem.
- Abdulah, apatrid koji živi u Ujedinjenim arapskim emiratima Ko je lice bez državljanstva tj. apatrid
predstavlja još jedan regionalni instrument koji je sastavio Savjet Evrope, nastala je kao rezultat uočene potrebe da se sastavi tekst u kome bi bila konsolidovana sva dešavanja u domaćem i međunarodnom pravu o državljanstvu, od vremena od kada je Haška konvencija iz 1930. godine oslovila pitanje konflikta zakona o državljanstvu. Ova Konvencija ne modifikuje Konvenciju iz 1963. godine, niti je u suprotnosti s tom ranijom Konvencijom. Konvencija o državljanstvu iz 1997. godine dozvoljava sticanje višestrukih državljanstava za bračne drugove različitih državljanstava i njihovu djecu. Ali, Konvencija takođe pokriva pitanje sticanja, zadržavanja, gubitka i ponovnog sticanja državljanstva, proceduralna prava, državljanstvo u kontekstu državne sukcesije, vojne obaveze i saradnju među državama članicama. Ona ujedno sadrži mnoge odredbe kojima je cilj da se spriječi stvaranje apatridije. Kad je riječ o definiciji lica bez državljanstva, ova Konvencija se poziva na «Konvenciju o statusu lica bez državljanstva» iz 1954. godine: to jeste, samo de jure apatridi su pokriveni odredbama Evropske konvencije o državljanstvu.
Nedavna evropska iskustva sa državnom sukcesijom dovela su do priznanja da je veliki broj ljudi izložen riziku od apatridije jer bi mogli izgubiti svoje državljanstvo, prije nego što steknu neko drugo državljanstvo. Nastojeći da izbjegnu apatridiju kroz državnu sukcesiju – koja može da nastane kao rezultat transfera teritorije s jedne na drugu državu, ujedinjenja država, raspada države ili odvajanja dijela ili dijelova teritorije - evropske države su sastavile Protokol uz «Evropsku konvenciju o državljanstvu», koji se posebno bavi ovim problemom. Oslonivši se na generalne principe o državljanstvu iz te Konvencije,
4 ), sadrži posebne norme o državljanstvu u slučajevima državne sukcesije. Ovaj protokol ima 21 član koji daju praktične instrukcije u pitanjima kao što su odgovornost država sljedbenika i prethodnika, dokazne norme, izbjegavanje apatridije po rođenju i olakšavanje sticanja državljanstva za lica bez državljanstva. Očekuje se da će ovaj protokol biti usvojen početkom 2006. godine.
Organizacija afričkog jedinstva (sada Afrička unija) usvojila je 1999. godine «Afričku povelju o pravima i dobrobiti djeteta» ( 5 ). Sačinjena po uzoru na «Konvenciju o pravima djeteta», ova povelja dijeli neke ključne principe s tim ranijim sporazumom, uključujući nediskriminaciju i primarno vođenje računa o najboljim interesima djeteta. U članu 6 ove Povelje, koji se fokusira na ime i državljanstvo, tvrdi se da:
.
. svako dijete se prijavljuje odmah nakon rođenja; . svako dijete ima pravo da stekne državljanstvo; . države članice te Povelje dužne su nastojati da osiguraju da njihovo ustavno zakonodavstvo priznaje principe u skladu s kojima dijete stiče državljanstvo države na čijoj je teritoriji rođeno ako, u vrijeme rođenja, to dijete nije dobilo državljanstvo neke druge države u skladu s njenim zakonima.
(4) Naziv na engleskom jeziku: Draft Protocol on the Avoidance of Statelessness in relation to State Succession, prim. prev.
(5) Naziv na engleskom jeziku: African Charter on the Rights and Welfare of the Child, prim. prev. Poglavlje 2.
o državljanstvu, te implementacijom «Konvencije o smanjenju broja lica bez državljanstva» iz 1961. godine i ostalih međunarodnih instrumenata, UNHCR procjenjuje da milioni ljudi širom svijeta nemaju državljanstvo.
identifikuje lica bez državljanstva, promoviše sticanje pravnog identiteta za ta lica i osigurava da lica bez državljanstva uživaju fundamentalna prava i slobode bez ikakve diskriminacije. «Mi ne možemo dobiti normalne poslove, ne možemo se kretati, mi smo kao brodovi bez luka. Pristup obrazovanju i zdravstvu je također problem. Nijesam mogao završiti srednju školu niti ići na fakultet. Kod doktora mogu otići samo u privatnu bolnicu, ne u državne bolnice.» Abdulah, apatrid koji živi u Ujedinjenim arapskim emiratima Ko je lice bez državljanstva tj. apatrid?
Konvencija iz 1954. godine definiše lice bez državljanstva kao «ono lice koje se po sili zakona ne smatra državljaninom nijedne države» (član 1). Ovo je pravna definicija. Ona ne aludira na kvalitet državljanstva, način na koji je državljanstvo dodijeljeno ili na pristup državljanstvu. Definicija se jednostavno odnosi na djelovanje zakona na osnovu koga nacionalno zakonodavstvo neke države definiše, bilo ex lege ili automatski, ko ima državljanstvo.
Shodno ovoj definiciji, da bi se ustanovilo da je neka osoba bez državljanstva, ona treba da dokaže da nema nikakvu pravnu vezu ni sa jednom relevantnom zemljom.
U pokušaju da dokažu apatridiju, države bi trebalo da preispitaju relevantno zakonodavstvo o državljanstvu onih država sa kojima je dati pojedinac već imao veze (kao, na primjer, putem rođenja, prethodnog uobičajenog boravka, države ili država čije državljanstvo imaju bračni drug ili djeca, države ili država čije državljanstvo imaju roditelji ili djed i baba tog pojedinca), da se konsultuju s tim državama i zatraže dokazni materijal ako je to neophodno. Države bi trebalo da od tog pojedinca traže punu saradnju na obezbjeđivanju svih relevantnih činjenica i informacija. UNHCR može olakšati konsultacije između država i, na zahtjev, pružiti tehničke informacije o relevantnim zakonima i njihovoj primjeni u različitim državama.
Dokumenti u posjedu odgovornog državnog organa, kojima se potvrđuje da predmetni pojedinac nije državljanin, obično predstavljaju pouzdan oblik dokaznog materijala o apatridiji. Međutim, takav dokazni materijal ne mora uvijek biti na raspolaganju. Relevantne vlasti zemlje porijekla ili zemlje prethodnog uobičajenog boravka mogu odbiti da izdaju ovjerena dokumenta u kojima se navodi da dotična osoba nije državljanin ili jednostavno mogu da ne odgovore na upit. Neki državni organi sebe ne smatraju odgovornim za to da ukažu koje osobe nemaju pravnu vezu s njihovom državom. Stoga se može pretpostaviti da ako država odbije da potvrdi kako je neka osoba njen državljanin, onda je to odbijanje, samo po sebi, oblik dokaza, pošto bi države normalno pružile diplomatsku zaštitu svojim državljanima.
Yüklə 0,61 Mb. Dostları ilə paylaş:
|