Državljanstvo I apatridija Priručnik za parlamentarce
Da li pojedinac može biti isključen iz
Yüklə 0,61 Mb. Pdf görüntüsü
|
- Bu səhifədəki naviqasiya:
- Da li pojedinac može biti isključen iz odredbi Konvencije iz 1954. godine
- Kada se može smatrati da neko lice više nije lice bez državljanstva
- U Francuskoj, postupak za priznavanje statusa apatridije sprovodi Francuska služba za zaštitu izbjeglica i lica bez državljanstva (OFPRA)
- «Kraljevskim dekretom». Podnosioci zahtjeva mogu se obratiti policijskoj stanici ili Službi za azil i izbjeglice (OAR) ( 7
- U Italiji, izvršni ukaz o izmjenama i dopunama «Zakona o državljanstvu» iz 1993. godine, koji je usvojen prošle godine, daje Ministarstvu unutrašnjih
Da li pojedinac može biti isključen iz odredbi Konvencije iz 1954. godine?
U Preambuli Konvencije iz 1954. godine iznova se potvrđuje da su izbjeglice bez državljanstva pokrivene «Konvencijom o statusu izbjeglica» iz 1951. godine, te da zbog toga nijesu pokrivene Konvencijom iz 1954. godine.
Osim što definiše lice bez državljanstva, član 1 Konvencije iz 1954. godine definiše i lica koja, uprkos tome što potpadaju pod definiciju (to jest, uprkos činjenici da su bez državljanstva), ipak su isključena iz primjene Konvencije zbog posebnih razloga, bilo zbog toga što njima nije potrebna takva zaštita jer već uživaju povlastice na osnovu specifičnih pravnih šema ili međunarodne pomoći, ili zato što ne zaslužuju međunarodnu zaštitu zbog njihovih individualnih krivičnih djela. To uključuje lica: «koja trenutno uživaju zaštitu ili pomoć od drugih organa ili agencija Ujedinjenih nacija, mimo Visokog komesarijata Ujedinjenih nacija za izbjeglice, sve vrijeme dok ta zaštita ili pomoć budu trajale;» Agencija Ujedinjenih nacija za pomoć palestinskim izbjeglicama na Bliskom istoku je jedina agencija Ujedinjenih nacija koja je trenutno relevantna za ovu klauzulu. «kojima nadležni organi zemlje u kojoj su se nastanili priznaju prava i obaveze koji proizilaze iz činjenice posjedovanja državljanstva te zemlje;» To znači da ako je lice bez državljanstva osiguralo zakoniti boravak u državi i ako su mu dodijeljena prava veća od onih koja se obezbjeđuju po Konvenciji iz 1954. godine, naročito sveukupni paket ekonomskih i socijalnih prava ekvivalentnih onima koje uživa državljanin, te ako je zaštićen od deportovanja i protjerivanja, onda nema potrebe da se na tog pojedinca primjenjuju odredbe ove konvencije, uprkos činjenici da je on apatrid. «koja su počinila zločin protiv mira, ratni zločin ili zločin protiv čovječnosti u smislu definicija iz međunarodnih instrumenata; koja su počinila teško nepolitičko krivično djelo izvan zemlje boravka, prije nego što ih je ta zemlja prihvatila; ili koje su krive za djela koja su u suprotnosti sa ciljevima i načelima Ujedinjenih nacija.»
Stanje apatridije se završava kada predmetni pojedinac stekne efektivno državljanstvo. Zakonodavstvo o državljanstvu koje je usvojeno u Etiopiji u decembru 2003. godine i u Demokratskoj Republici Kongo u novembru 2004. godine možda će predstavljati veliki korak naprijed u pravcu konačnog rješavanja dvije produžene situacije u kojima je veliki broj ljudi ostao bez efektivnog državljanstva. Zakonodavstvo u Etiopiji dozvoljava mnogobrojnim pojedincima koji žive u Etiopiji da ponovo steknu državljanstvo Etiopije, dok novi zakoni u Demokratskoj Republici Koreji pomažu da se identifikuju državljani te države. Koji se postupci koriste za odlučivanje o tome da li je neko bez državljanstva?
Mada Konvencija iz 1954. godine definiše lice bez državljanstva, ona ne razrađuje postupak putem koga se utvrđuje koje lice nema državljanstvo. Stoga je u interesu država i u interesu pojedinaca na koje bi se mogla primijeniti ova Konvencija, da države usvoje zakonodavstvo koje će ih rukovoditi u tome kako da identifikuju lica bez državljanstva. Takvo zakonodavstvo bi takođe trebalo odrediti ko će biti taj ko će donositi odluke, te ustanoviti koje su to posljedice identifikovanja lica bez državljanstva.
Neke države su usvojile izvršno zakonodavstvo koje imenuje posebne agencije unutar vlade – službe koje se posebno bave azilom, izbjeglicama i licima bez državljanstva – ili, na primjer, ministarstvo unutrašnjih poslova, koje će ispitivati i rješavati slučajeve apatridije. Države koje nemaju posebno zakonodavstvo kojim se uspostavlja postupak za potvrđivanje apatridije oformile su upravni ili sudski organ kome je zadatak da utvrdi da li je neki pojedinac bez državljanstva. Mnoge države, međutim, nemaju uspostavljen nikakav poseban postupak. U mnogim od ovih slučajeva, pitanje apatridije često se javlja tokom postupka za određivanje izbjegličkog statusa. Lica bez državljanstva mogu onda biti «obrađena» unutar tog okvira, koji uključuje humanitarnu ili supsidijarnu zaštitu. U stvari, lica bez državljanstva mogu se obavezati da svoju molbu usmjere kroz azilski režim jednostavno zato što im na raspolaganju ne stoji nijedan drugi postupak.
Neke države nemaju zasebne postupke u kojima se potvrđuje da dati pojedinac nema državljanstvo, ali to pitanje može se javiti kada on zatraži dozvolu boravka ili putni dokument ili ako je njegov zahtjev za azil odbijen i podnosi se zahtjev za ostanak u zemlji azila na drugim osnovama.
Bez posebnih postupaka za identifikovanje lica bez državljanstva, nemoguće je utvrditi koliko slučajeva apatridije ostaje neidentifikovano, te je zato nemoguće precizno utvrditi veličinu ovog problema.
(6) Akronim od francuskog naziva Office français de protection des réfugiés et apatrides, prim. prev.
(7) Akronim od španskog naziva Oficina de Asilo y Refugio, prim prev. Yüklə 0,61 Mb. Dostları ilə paylaş:
|