Državljanstvo I apatridija Priručnik za parlamentarce
Kakav dokazni materijal je potreban?
Yüklə 0,61 Mb. Pdf görüntüsü
|
- Bu səhifədəki naviqasiya:
- Kakav dokazni materijal je potreban
- UNHCR je 2005. godine objavio Izvještaj o primjeni Konvencije iz 1954. godine u državama članicama Evropske unije. Istraživanjem je ustanovljeno da
- Kako se pojedincu može omogućiti pristup postupku
- Da li država može pritvoriti lice bez državljanstva koje nema zakoniti boravak
Kakav dokazni materijal je potreban?
Od podnosioca zahtjeva generalno se očekuje da obezbijedi dokumentaciju iz ambasade ili konzularnih predstavništava svoje «zemlje porijekla» - zemlje rođenja ili zemlje koja mu je izdala prethodni putni dokument – kojom se potvrđuje da taj pojedinac nije državljanin te države. Kao što je ranije navedeno, ovo nije moguće uvijek. Ako kompletna dokumentacija nije na raspolaganju, neke države mogu prihvatiti i druge dokazne elemente, kao što su pregledi relevantnih zakona o državljanstvu i izjave koje su dali svjedoci i ostala treća lica. Potraga za informacijama može zahtijevati kolaborativni pristup između raznih odjeljenja i ministarstava unutar jedne države, te između raznih država.
U vrijeme sastavljanja ovog dokumenta, među državama nije postojao harmonizovan pristup identifikovanju lica bez državljanstva. Pošto kriterijumi za dokazivanje apatridije mogu varirati od države do države, pojedinac koji bi mogao biti priznat kao lice bez državljanstva u jednoj državi, možda ne bi bio priznat kao takav u nekim drugim državama. UNHCR je 2005. godine objavio Izvještaj o primjeni Konvencije iz 1954. godine u državama članicama Evropske unije. Istraživanjem je ustanovljeno da većina država Evropske unije još uvijek nije uspostavila posebne mehanizme za identifikovanje i priznavanje lica bez državljanstva. Umjesto toga, u tu svrhu se uglavnom koriste azilski postupci, zbog čega nije moguće ustanoviti veličinu problema apatridije unutar Evropske unije. Međutim, UNHCR je u svom izvještaju naglasio pozitivne prakse na nacionalnom nivou, koje bi se mogle iskoristiti za harmonizaciju postupaka za identifikovanje i priznavanje takvih lica među državama Evropske unije i za usmjeravanje onih država koje su već ratifikovale Konvenciju iz 1954. godine. Ko bi trebalo da odlučuje o tome da li je neki pojedinac lice bez državljanstva?
Za donošenje odluka o apatridiji trebalo bi imenovati kvalifikovano osoblje, specijalizovano u oblasti apatridije, koje može nepristrasno i objektivno razmotriti zahtjev i dokazni materijal kojim se taj zahtjev potkrepljuje. Postojanje centralnog organa odgovornog za takve odluke, smanjilo bi rizik od nekonzistentnih odluka; takav organ bio bi efikasniji u prikupljanju i širenju informacija o zemljama porijekla i kroz svoj fokusirani rad mogao bi bolje razviti svoje stručno znanje za pitanja koja se odnose na apatridiju. Odluka o statusu apatridije zahtijeva prikupljanje i analiziranje zakona, propisa i prakse u drugim državama. Čak i bez jednog takvog centralnog organa, donosioci odluka imaju korist od saradnje s kolegama koji poznaju zakonodavstvo o državljanstvu i pitanje apatridije kako unutar vlade tako i u drugim državama.
Konvencija iz 1954. godine ne obavezuje države da odobre zakoniti boravak dok traje postupak u kome se odlučuje o statusu lica bez državljanstva. Međutim, jednom kad se pojedinac već nađe na teritoriji neke države, odluka o statusu njegovog državljanstva može biti jedini način da se identifikuje rješenje za njegove nedaće. Ako se za pojedinca ustanovi da je bez državljanstva i ako ne postoji mogućnost povratka u zemlju prethodnog uobičajenog boravka ili ako takva zemlja ne postoji, onda prihvat u državu u kojoj se našao i neka vrsta zakonitog boravka mogu biti jedino rješenje.
Ako je pojedinac podnio zahtjev kojim traži da bude priznat kao lice bez državljanstva ili ako vlasti pokušavaju da utvrde da li je on bez državljanstva ili ne, onda je možda neophodno osigurati privremeni boravak dok je proces u toku. U Konvenciji se ne navodi ništa o tome da li bi trebalo odobriti zakoniti boravak dok se procjenjuje zahtjev za priznavanje statusa apatridije. Različite su prakse koje postoje među državama u pogledu ovih specifičnih postupaka.
Princip primjerenog procesa zahtijeva da se podnosiocima zahtjeva daju izvjesne garancije uključujući: . pravo na pojedinačno ispitivanje zahtjeva u kome podnosilac zahtjeva može učestvovati; . pravo na objektivno tretiranje zahtjeva; . vremensko ograničenje dužine postupka; . pristup informacijama o postupku na jeziku koji podnosilac zahtjeva može . pristup pravnom savjetu i prevodiocu; . pravo na tajnost informacija i zaštitu podataka; . dostavljanje kako odluke tako i obrazloženja koji su doveli do nje; i . mogućnost za osporavanje zakonitosti te odluke.
Neke kategorije podnosilaca zahtjeva za status apatridije, naročito djeca bez pratnje, imaju posebne potrebe koje zahtijevaju distinktivna proceduralna rješenja. Ova rješenja mogu uključivati imenovanje staratelja koji će zastupati ili pomagati dijete bez pratnje dok traje upravni postupak.
pritvorena. Pojedinci koji nemaju državljanstvo često nemaju ni identifikacione isprave, kao što su državne lične karte ili pasoši, pomoću kojih se može utvrditi njihov identitet. Čak i kada je zemlja prethodnog boravka identifikovana, često ta zemlja neće odmah pristati da ponovo prihvati tog pojedinca. U takvim situacijama, pritvaranje bi trebalo izbjegavati i trebalo bi mu pribjegavati samo u slučajevima koji se decidno zasnivaju na nacionalnom zakonodavstvu koje je usklađeno s međunarodnim pravom o ljudskim pravima. Prvo bi trebalo ispitati alternative pritvaranju osim ukoliko ne postoji dokaz da te alternative neće biti efikasne za predmetnog pojedinca.
Lica bez državljanstva koja nemaju odobren zakoniti boravak trebalo bi pritvarati samo nakon što budu razmotrene sve moguće alternative. Ako vlasti donesu iznimnu odluku da pritvore nekoga, trebalo bi da utvrde da li je pritvaranje razložno i proporcionalno ciljevima koji se žele postići. Ukoliko se smatra neophodnim, pritvaranje bi trebalo nametnuti samo na nediskriminirajući način i na minimalan vremenski period. UNHCR može dati savjet u ovim slučajevima ako se isti zatraži. Yüklə 0,61 Mb. Dostları ilə paylaş:
|