da i ne treba da budu. Ima mnogih radnji koje možemo da vršimo,
mnogo činjenica koje možemo da znamo, mnogo delimičnih izgleda koje
možemo sasvim jasno da predočimo, ali bez punog razumevanja. Baš
kao što jednu složenu sliku ili simfoniju može da sastavi i shvati čak
i sam umetnik jedino delimičnom organizacijom, tako je i svako veli
ko čovekovo delo verovatno veće nego što je um koji ga je načinio.
240
16. VIĐENJE U NASTAVI
Ova knjiga Imala je za cilj da se ponovo uspostave jedinstvo
opažanja i mišljenja. Pokazalo se da se vizuelno opažanje nipošto
nije ograničavalo na to da prikuplja informacije o određenim svoj
stvima, predmetima i zbivanjima nego se bavilo poimanjem opštosti.
Pružajući predstave o vrstama svojstava, vrstama predmeta, vrstama
zbivanja, vizuelno opažanje polaže osnove za obrazovanje pojmova.
Dosežući daleko preko draži koje oči primaju neposredno i trenutno,
um radi sa širokim opsegom predstava što mu ih daje sećanje i
organizuje celokupno životno iskustvo u sistem vizuelnih pojmova.
Misaoni mehanizmi kojima um manipuliše tim pojmovima rade u
neposrednom opažanju, ali i u međusobnom dejstvu između nepo
srednog opažanja i uskladištenog iskustva, kao i u uobrazilji umet-
nika, naučnika, pa i svakog čoveka koji se bavi problemima »u
svojoj glavi«.
Ako su ova tvrđenja održiva, ona moraju duboko da utiču na naš
stav prema umetnosti d nauci, kao i na sve ostale saznajne delatnosti
smeštene između tih polova. Umetnost se ovde razmatrala poglavito
kao osnovno sredstvo orijentacije, rođena iz čovekove potrebe da
razume sebe i svet u kome živi. Kao što sam već pomenuo, može
se pokazati da različite druge svrhe kojima umetnost služi zavise od
te osnovne saznajne funkcije. Umetnost se, dakle, veoma mnogo pri
bližava sredstvima i ciljevima nauke, pa nam je sada važnije da
utvrdimo koliko imaju zajedničkog nego da nastojimo na onome što
ih razlikuje. Neke od tih razlika, međutim, izaći će na videlo tokom
ove poslednje glave.
ČEMU UMETNOST
Možda smo mi danas sprečili umetnosti da vrše svoj najvažniji
zadatak time što smo ih isuviše čestvovali. Izvukli smo ih iz kon
teksta svakodnevnog života, proterali ih u izgnanstvo svojim odu-
ševljavanjem, zatočili ih u straobalne riznice. Škole i muzeji, naročito
u SAD, učinili su mnogo da se prevaziđe ta izdvojenost umetnosti.
Njihovom zaslugom, umetnička delà su danas dostupnija i poznatija.
Ali, umetnička delà nisu celina umetnosti; ona su samo retki vrhunci.
Da bi se ponovo stekle neophodne dobrobiti umetnosti, treba da
mislimo o onim delima koja su najočigledniji rezultati jednog sve-
opštijeg napora da se podari vidljiv oblik svim vidovima života.
Više nije mogućno da se na umetnosti gleda hijerarhijski, pri čemu
čiste umetnosti slikarstva i vajarstva aristokratski vladaju, dok se
i«
241
takozvane primenjene umetnosti, arhitektura oblikovanje upotrebnih
predmeta, grafički dizajn i dr. nipodaštavaju kao nečisti kompromisi
sa korisnošću. Ono što mnogi umetnici danas rade ne može da se
trpa u tradicionalne kategorije delà rađenih četkom i dletom; oni
stvaraju predmete i aranžmane koji moraju da nadu svoje mesto
u svakodnevnom životu, ako uopšte treba da imaju nekakav smisao.
Potreban je još samo jedan korak pa da se nađemo pred zadatkom
kada uobličena okolina celokupnog ljudskog postojanja postaje prva
briga umetnosti. U jednom tako uobličenom svetu mogu tada umet-
nička delà u užem smislu reci da dobiju zaista osmišljeno mesto
i da zaista deluju kako valja.
Ovo šire gledište, koje je Ananda K. Kumarasvami (Cooma-
raswamy) tako razumno branio kao »normalni izgled umetnosti«,
mora da se dopuni psihološkim i obrazovnim pristupom koji umet-
nost priznaje kao vizuelnu formu, a vizuelnu formu kao glavno
sredstvo produktivnog mišljenja. Samo tako možemo umetnost da
oslobodimo iz njene jalove izdvojenosti.
Još na početku ove knjige, govorio sam o tome koliko se mnogo
umetnost zanemaruje na svim nivoima obrazovnog sistema. Ovakva
situacija preovladava u velikoj meri zbog toga što se sami nastav
nici umetnosti nisu dovoljno ubedljivo zauzimali za svoju stvar. Ako
se pogleda kroz literaturu o nastavi umetnosti, često će se naići na
to da se vrednosti umetnosti prihvataju kao nešto što se samo po
sebi razume, pa se smatra da je dovoljno nekoliko uobičajenih fraza
da bi se objasnilo o čemu se radi. Često se naginje tome da se umet-
nosti posmatraju kao nezavisna oblast proučavanja i da se pretpo
stavlja da intuicija i intelekat, osećanjs i razum, umetnost i nauka
naporedo postoje ali ne sarađuju. Ako se ustanovi da srednjoškolci
malo znaju o istoriji umetnosti ili da ne mogu da razlikuju bakropis
od litografije, ili uljanu sliku od akvarela, zaključci koji treba da
se izvuku zavisiće, rekao bih, od toga koliko je važna ta vrsta znanja
u obrazovnom smislu. Ako se tvrdi da se vrednost umetnosti sastoji
u razvijanju dobrog ukusa, težina takvog uverenja zavisiće od toga
da li je ukus luksuz za bogate, ili je, pak, neophodan životno važan
uslov. Ako se kaže da je umetnost deo naše kulture, pa stoga spada
u opšte obrazovanje svakog čoveka, onda jedan odgovoran nastavnik
mora da se upita da li su svi delovi te kulture nužni za sve i svima
dostupni, i da li su za sve njih podjednako važni. Ako čujemo da
umetnosti razvijaju i obogaćuju čovekovu ličnost i neguju stvara
laštvo, treba da znamo da li one to bolje čine od drugih oblasti uče
nja i zašto. Bitka protiv jednostranog intelektualizma ne može da
se bije pothranjivanjem romantičarske predrasude protiv nauke kao
oruđa mehanizovanja. Ako sadašnja naučna praksa zaista osiroma
šuje čovekov um, lek možda mora da se potraži u poboljšanju nauč
nog obrazovanja, a ne u bežanju od nauka u umetnost kao u neko
sklonište. A nipošto se pedanterija, sterilnost i mehanizovanost ne
sreću samo u naukama; njih isto tako ima i u umetnostima.
Čim se shvati da produktivno mišljenje bilo u kojoj oblasti sa
znanja jeste opažajno mišljenje, biće odmah jasno zašto umetnost
zauzima središno mesto u opštem obrazovanju. Najuspešnije školo
vanje u vizuelnom mišljenju može da se ponudi u nastavi umetnosti.
Naučnik ili filozof može da opominje svoje učenike da se klone samih
reči, nego da rade sa odgovarajućim i jasno organizovanim modelima.
242
Dostları ilə paylaş: |