201
MATICA, zima 2011.
www. maticacrnogorska.me
U plejadi zaslužnih pojedinaca koji su svojim djelom znača jno
doprinijeli kulturi Evrope humanizma i renesanse ističe se Ulci -
njanin Luca Panetti, doktor i profesor teologije, prava i slobo dnih
umijeća, filolog i štampar. Svojim multidisciplinarnim pregala-
štvom prvih decenija XVI vijeka, posebno na polju komparativne
analize i tekstološkog rekognosciranja izvornih latinskih spisa,
uređivanjem brojnih izdanja religijsko-filozofske, pravne, istorij-
ske i medicinske literature, odražavajući vrijeme u kojem je živio,
promovisao je ideju prožimanja društvenih i prirodnih nauka.
nasljeđe
ULCINJANIN LUKA PANETI
IZDAVAČ EPOHE RENESANSE
Savo Marković
Among many meritorious individuals who have contributed
significantly to the culture of Europe in the time of the
Humanism and Renaissance, distinguished is the position of
Lucas Panaetius, a canon from Ulcinj, doctor and professor of
arts, law and theology, philologist, editor and printer. It is
obvious that the existing knowledge about the achievements in
Montenegro must be amended.
202
MATICA, zima 2011.
www. maticacrnogorska.me
Povezanošću s proslavljenim imenima humanističke učenosti,
sviješću i identifikacijom s gradom kojem je porijeklom pripa-
dao, uticao je na kulturnu afirmaciju sredine iz koje je potekao
u evropskim i širim okvirima.
Savo Marković
203
MATICA, zima 2011.
www. maticacrnogorska.me
*
Lucas Panaetius (Lucas Panetius, Lucas Pannetius, Panetys;
Luca Panetio, Luca Panezio, Panetti), ulcinjski kanonik, mogu-
će tamošnjeg kaptola, rođen vjerovatno u drugoj polovini XV v.,
koji se u humanističkom maniru određivao i po gradu iz kojeg
je potekao (Luca Olchiense, Luca Olchinense, Luca Olchinensi,
Lucas Olchiensis, Lucas Olchinensis) , doktor nauka i profesor
slobodnih umijeća, prava i teologije, filolog i izdavač aktivan u
Veneciji prvih decenija XVI vijeka, vrhunac svojeg mnogostru-
kog rada i stvaralaštva postigao je kao štampar, 1517-1518. g.
Panettijevo određenje kao kanonika sugeriše da je pripadao
višem društvenom sloju
1
u Ulcinju i da je prije odlaska na stu-
dije već mogao raspolagati određenim beneficijem na crkvenim
posjedima, što je finansijski, posebno uz podršku države, moglo
potpomoći njegov boravak u Italiji. Klerici su biskupskom doz-
volom za vrijeme studija, na koje su odlazili oko dvadesete
godine života, zadržavali prihode do sedam godina, uz uslov
obezbjeđenja redovnog bogosluženja u pripadajućim crkvama.
2
Visoka naučna titula mogla je podstaći Lukinu društvenu pro-
mociju u ceremonijalnim prilikama i uspon u crkvenoj hijerar-
hiji. Kaptolska elita visoko je uvažavala titule stečene na studi-
jama, a u crkvenoj strukturi je djelovalo više školovanih pravni-
ka nego u institucijama staleški utemeljene, svjetovne vlasti.
3
Ulcinjanin Luka Paneti - izdavač epohe renesanse
1 Zakon o obaveznom plemićkom porijeklu kanonika u Dubrovniku done-
sen je još 1442. g. Prije toga, pravilo s malo izuzetaka bilo je da patricijskom
sloju pripadaju svi kanonici. Nella LONZA, Dubrovački studenti prava u ka -
snom srednjem vijeku, Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubro vni -
ku, 48, Dubrovnik 2010., str. 28, 36.
2 N. LONZA, Dubrovački studenti prava u kasnom srednjem vijeku, ... op.
cit., str. 37, 41.
3 Shodno odluci dubrovačkog Vijeća umoljenih iz 1505. g., status kanonika
s doktoratom (doctor canonicus) bio je odmah ispod arhiđakona, arhiprezvite-
ra i primicerija, a „viši“ od običnih članova kaptola. Ibid., str. 43.
204
MATICA, zima 2011.
www. maticacrnogorska.me
Kako su u to vrijeme na studijama prava preovladavali kanoni-
ci, razložno se može pomisliti da je otišao na studije rimskog
(svjetovnog) prava, ali i na produžetak studija - kanonskog
prava - čijim bi završetkom, po uobičajeno skraćenom progra-
mu, stekao doktorat oba prava.
4
Pravo je u to vrijeme još čuva-
lo prestiž najstarije univerzitetske discipline, a studije rimskog
prava bile su zahtjevnije i prestižnije od studija kanonskog. Čak
je unutar crkvene strukture ta diploma imala veću težinu.
5
Uz to
su studenti koji su završili rimsko pravo imali bolju perspektivu
pronalaska službe u državnoj administraciji, što je moglo opre-
dijeliti ostanak učenog Ulcinjanina u Veneciji. Lukino titulisanje
upućuje na zaključak da je studirao i (slobodna) umijeća, odno-
sno teologiju. Podsticane obrazovanjem koje se sticalo izučava-
njem studia liberalia u dominikanskim samostanima,
6
studia
humanitatis su polako dobijale na važnosti u odnosu na središ-
nju univerzitetsku poziciju pravnih disciplina, što ukazuje na
ličnost izuzetnih intelektualnih sposobnosti, posvećenu sticanju
opšteg znanja. Aliqua ars alia nije bila samo korisna, već i neop-
hodna u povezivanju klasične i hrišćanske kulture na putu spoz-
navanja Boga, humanističke vizije ljudskosti i uravnoteženog
ovozemaljskog života.
7
Navođenje Luke Panettija na štampa-
nim izdanjima kao doktora artium & legum označava da je zavr-
šio studije slobodnih umijeća i rimskog prava i položivši jedini,
Savo Marković
4 Ibid., str. 39.
5 Ibid., str. 38.
6 Franjo ŠANJEK, The Studies of Exact and Natural Sciences in the History
of the Dubrovnik Dominicans, Dubrovnik Annals 1, Dubrovnik 1997, p. 15, 16.
7 Cfr.: F. ŠANJEK, The Studies of Exact and Natural Sciences in the
History… op. cit., p. 18.; Zdenka JANEKOVIĆ RÖMER, Novootkriveni auto-
graf Filipa de Diversija iz 1455. godine: Poslanice sv. Jeronima, sv. Augustina
i drugih, Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, 48,
Dubrovnik 2010., str. 140.
205
MATICA, zima 2011.
www. maticacrnogorska.me
doktorski ispit, postigao doktorski stepen. Isticanje da je on
„bene docto theologo“ sugeriše da je završio i te studije.
Teologija je međutim bila slabije zastupljena na talijanskim uni-
verzitetima, a studij se uglavnom popunjavao pripadnicima pro-
povjedničkih redova, posebno dominikancima.
8
Lucas Panaetius Olchinensis se kao izdavač pojavljuje 1501.
godine, kada u Veneciji kod „Jo. Alvisium de Varisio“ uređuje
djelo De secretis mulierum cum commento. Kao urednik javlja
se i u kolofonu novog izdanja ovog djela, 17. oktobra 1508. g.,
kada kod Pietra Quarengija (Petri Bergomatis), ponovo štampa
vrlo popularni traktat sadržaja na razmeđu prirodnih nauka i
okultnog, koji obrađuje pitanja koja se između ostalog odnose
na nastanak fetusa, ali i na uticaj zvijezda - tekst tradicionalno
atribuiran njemačkom skolastičkom filozofu i aristotelovcu, teo-
logu i svecu Albertu Velikom (1206-1280.), zapravo kompilaci-
ja njegovog učenika: „Albertus Magnus De secretis mulierum
cum commento. Nouissime: inifinitis pene erroribus emendatus.
(Tractatus Henrici de Saxonia, Alberti Magni discipuli....“.
Humanistička aktivnost Luke Panettija u Veneciji ponovo je
osvjedočena 17. avgusta 1511. godine, jednim od prvih postinku-
nabulnih izdanja, Komentara Gaja Julija Cezara (Caij Iulij
Caesaris: Jnvictissimi imperatoris commentaria...), poduhvata
tipografije Augustina de Zannis de Portesio (Agostino Zani, da
Portese). Na naslovnoj strani izdanja početne riječi odštampane su
crvenom bojom, a otisak drvoreza koji prikazuje scenu bitke
crnom, s ukrasnom bordurom u crvenoj boji. Onovremena filolo-
ška praksa našla je odraza u emendaciji djela, što se saznaje iz
naslova, kolofona i predgovora u kojima obrazovani i vrlo učeni
(„viro docto“) urednik Lucas Olchinensis ističe da je odnosno
izdanje pripremio na osnovu ispravki brojnih pogrešaka sadržanih
Ulcinjanin Luka Paneti - izdavač epohe renesanse
8 N. LONZA, Dubrovački studenti prava u kasnom srednjem vijeku, ... op.
cit., str. 37.
206
MATICA, zima 2011.
www. maticacrnogorska.me
u prethodnim tekstualnim predlošcima; prije štampanim edicija-
ma nego rukopisima.
9
Korigovano djelo preporučuje kolaciji s
ranijim tekstovima, kako bi se uvidio povratak sjaju izvornog
spisa („pristinum candorem“) i shodno renesansnoj težnji k
obnavljanju antičkih vrijednosti, potvrdila korisnost njegovog
filološkog umijeća. Takav oblik predstavljanja djela uvođenjem
paratekstualnih elemenata, podnaslova i indeksa uz tekstove
latinskih klasika odgovarao je namjeri privlačenja pažnje kupa-
ca i čitalaca, posebno humanističkih erudita, od strane brojnih i
kompetentnih venecijanskih urednika i izdavača. Konkretno,
Cezarovi Komentari (Commentaria Caesaris) već su bili objav-
ljeni u Firenci 1508. g. kod Phillipusa Giunte i odnosno
Paneciovo izdanje je najvećim dijelom njegova reprodukcija, s
tim da je mletačko štampano izdanje, uvodeći tek određene raz-
like u kompoziciji da bi se razlikovalo od ovog predloška, nasto-
jalo i da očuva izgled inkunabule.
10
Izdanje je ponovo štampa-
no kod istog tipografa 13. juna 1517. godine.
11
Savo Marković
9 „Commentariis P. Marsi subscribatur; „P. Marsus... Ciceronis librorum,
qui præfuit, certe præfatus est Lucas quidam Panetius, qui se conicatis exem-
plaribus manuscriptis libros reconouisse testatur, ut iam adparere uidebatur,
...“. M. Tulli Ciceronis De finibus bonorum et malorum, Libri quinque.
Recensuit et enarrauit D. Io. Nicolaus MADUIGIUS, Hauniæ
MDCCCXXXIX, p. XXXII.
10 Antonio MORENO HERNÁNDEZ, La génesis de la edición de los
Commentarii de César de Venecia, 1511: ¿ emendatio original o mera copia?,
Epos, XXII, Madrid 2006, págs. 21-22.
11 Joseph William MOSS, A Manual of classical bibliography: comprising
a copious detail of various editions; commentaries, and works critical and
illustrative and translations into the English, French, Italian, Spanish and
German, and occasionally, other languages: of Greek and Latin classics,
London MDCCCXXV, Vol. I, p. 229.
207
MATICA, zima 2011.
www. maticacrnogorska.me
Lucas Panetius, s određenjem svojeg imena i po gradu porije-
kla (Olchinensis), posvetio je navedeno izdanje Rosselu de
Rossellisu iz Padove, sinu slavnog juriskonzultusa Antonija
Rosellija iz Arezza (1381-1466.). Baveći se naročito odnosom
države i Crkve, on je bio profesor univerziteta u Bologni, Sieni,
Firenci, Rimu i Padovi, a pročuo se i po diplomatskim misijama
koje je obavljao za Napuljsku kraljevinu i papu Eugena IV.
Navedena posveta mogla bi ukazivati na univerzitetsko središte
u kojem je Luka Ulcinjanin stekao najviši stepen obrazovanja.
Padovanski aristotelizam i bolonjski nauk o tabelionima pose-
bno su prisutni u njegovom izdavaštvu, a kao svešteniku, uz teo-
loška, bliska su mu bila i filozofska gledišta. Kao podanik
Mletačke Republike, bio je obavezan da studira u Padovi, a stu-
dije prava, koje su trajale između pet i osam godina, s još dvije
godine za sticanje dvojnog doktorata, bile su najskuplje. Stoga
je peregrinatio academica ponajprije mogla biti uzrokovana
materijalnim razlozima.
12
U svakom slučaju, 15. februara 1516.
kod istog štampara izdate su Tusculanae quaestiones prvaka
rimskog govorništva, Cicerona, s komentarima Filippa Beroalda
Ulcinjanin Luka Paneti - izdavač epohe renesanse
12 N. LONZA, Dubrovački studenti prava u kasnom srednjem vijeku, ... op.
cit., str. 40, 41, 42.
208
MATICA, zima 2011.
www. maticacrnogorska.me
i Omnibona Vicentinskog, u čijem se kolofonu takođe ukazuje
na greške i izmjene koje je accuratissime prepoznao i ispravke
načinio Lucas Olchinensis. Tada je saopšteno i nešto više poda-
taka o učenom Ulcinjaninu; navedeno je da je on „artium et
legum professor“. Na njegovo visoko pravničko obrazovanje
ukazuju i drugi uređeni i objavljeni juridični traktati (građansko -
pravna i kanonskopravna izlaganja, 1522.; Novele kanoniste Gi -
ovannija d’Andree, Venecija 1524.; kompendijum pravničkih
radova značajnih za praksu advokata, pravnika i notara koje je
sačinio juridički humanista, padovanski profesor građanskog
prava, Bartolomeo Cipolla iz Verone: „Cavtele Bartho. Cepol.:
praestantissimi iuris vtriusque luminis domini... varij tractatus
legum studiosis vtilissimi, materias quotidianas & practicabiles
lucide complectentes...“ – Lyon, 1535.; 1547., 1552.;
„Repertorivm domini Philippi Decii, per Lucam Panetium
Canonicum Olchinensesem artium & legum praeclarem doc-
torem fideliter concinnatum“ – Iacobus Giunta, Lyon 1544.).
13
Cipollina „Consilia criminalia celeberrimi ac praestantissimi
iur. utri. interpretis...“ i drugi traktati objavljeni su 1530/31. u
Lyonu i 1555. g. u Veneciji, a Deciov Repertorivm o dijelu
Digeste, kao i rad o dijelu Kodeksa, koje je takođe priredio Luca
Panetti, ponovo su objavljeni 1546/47. i 1550. g. u Lyonu.
Uz pravno znanje, knjige kasnijeg izdanja ukazuju i na Lukino
poznavanje notarskog umijeća, s obzirom da je uredio izdanje
temeljnog spisa koji je doprinio razvoju bilježništva. Na uni-
verzitetu u Bologni nastali su najstariji notarski priručnici, a
učitelj javnog bilježništva Rolandinus Rudolphinus de
Passeggeriis sastavio je 1255. Summa artis notariae, vjekovima
Savo Marković
13 A. MORENO HERNÁNDEZ, La génesis de la edición de los
Commentarii de César de Venecia, 1511: ¿ emendatio original o mera copia?,
... op. cit., pág. 25.
209
MATICA, zima 2011.
www. maticacrnogorska.me
hvaljeni i korišćeni priručnik o notarskoj službi, koji je štampan
1480. g.
14
Luka Ulcinjanin se navodi kao urednik „Orlandini Ro -
dulphini Bononiensis, ... In artem notariae ordinatissimmæ sum-
mulæ. Vnà cum insigni notularum tractatu; necnon de tabellion-
atus officio in castris uel villis.“ - koje je na osnovu ranijeg izdan-
ja ponovo objavljivano 1549., 1562., 1565. i 1584. g. u Veneciji.
Još jedan podatak osvjetljava put uobličavanja Panettijevog
humanističkog obrazovanja; slijedeći opet firentinski štampani
predložak, venecijansko izdanje „Marci Actii Plauti linguae
latinae principis: Comoediae viginti: viuis pene imaginibus
recens excultae ...“ - Luka, kanonik ulcinjski, učenik filologa
Giorgia Valle (Piacenza 1447. – Venecija 1500.) - priredio je za
štampanje 1518. g.
15
G. Valla je u Milanu učio grčki kod
Konstantina Laskarisa, a u Paviji, gdje je upoznao i Leonarda da
Vincija, kod Andronika Kaliksta. Predajući i prevodeći sa latin-
skog i grčkog, od 1485. g. je preuzeo katedru u Veneciji. Iste
godine publikovao je „Commentaria in Ciceronis topica, de
fato, de universitate“. Njegove najznačajnije prijevode, teksto-
ve grčkih matematičara, prije svih Arhimeda, objavio je njegov
usvojeni sin, na čije se Plautove komentare poziva i Luka
Panezio. Na osnovu ovih poveznica moguće je zaključiti da se
Luka našao na talijanskom poluostrvu već krajem XV vijeka, a
da je uz latinski bio dobar poznavalac i grčkog, kako bi sugeri-
salo i njegovo ime u grčkoj transliteraciji: Loukas Panaitios
(latinska transliteracija Panaetius, stoičkog filozofa sa Rodosa
Ulcinjanin Luka Paneti - izdavač epohe renesanse
14 Josip BRATULIĆ, Javno bilježništvo u Hrvatskoj do 19. stoljeća, Javni
bilježnik, 31, Zagreb 2009., str. 20.; Nenad FEJIĆ, Kotorska kancelarija u sre-
dnjem veku, Istorijski časopis, br. 27, Beograd 1980., str. 58.
15 M. Acci Plavti rvdens ex recensione Reizii, adnotatione critica instrvxit
carl Ernst Christoph SCHNEIDER, prof., Vratislaviae : Apud Maxium, 1824.,
pp. VII, VIII.; Plauti Bacchides. Edited, with Introduction, commentary, and
critical notes by J. M’COSH, London 1896., p. XXVI.
210
MATICA, zima 2011.
www. maticacrnogorska.me
čije je djelo poslužilo kao predložak Ciceronovom, odnosila se
na ime Παναίτιος). Navedeno izdanje Plautovih komedija sadr-
ži otiske drvoreza koji su načinjeni posebno za ovu publikaciju
i realno odslikavaju predstave u talijanskim teatrima, s vjernim
prikazima scena i istorijskih kostima.
Savo Marković
16 Podstaknut čitanjem Plethona, Cosimo de Medici osnovao je Platoničku
akademiju, koju je vodio Marsilio Ficino. Na Medicijevom dvoru filozofi su
bili okruženi umjetnicima Leonom B. Albertijem, Filippom Brunelleschijem,
Pierom della Francesca, Sandrom Botticellijem, Michelangelom, Vasarijem i
dr. Marko TOKIĆ, Michelangelo i novoplatonizam u renesansnoj umjetnosti
– s osvrtom na svod Sikstinske kapele i Mojsija, Filozofska istraživanja, God.
30, Sv. 1-2, Zagreb 2010., str. 35.
Venetiis excussam. Denuo nunc primu(m) a bene docto theologo
adamussim recognitus, cunctisq(ue) mendis expurgatus.“ De
triumpho crucis je vjerovatno najpopularniji duhovni spis poz-
natog dominikanskog propovjednika i reformatora Girolama
Savonarole (1452-1498.), vladara Firence od 1494. do spaljiva-
nja na lomači, 1498. g. Luka Paneti je podsticaj za štampanje
njegovog djela mogao dobiti i iz zavičaja, s obzirom da su se
susjedni Dubrovčani posebno zanimali za Savonarolu.
Humanist, filozof i teolog Juraj Dragišić (Srebrenica, oko 1445.
– Barletta, 1520.), učenik Ficinove novoplatoničke akademije,
16
Štamparska djelatnost:
Savonarolin spis „O trijumfu krsta“
Kao štampar, Luca Olchiense se poja -
vljuje 8. juna 1517. godine, kada u Ve ne -
ciji objavljuje „Fratris Hieronymi Sauo -
na rolae Ferrariensis, Ordinis prædicato-
rum, Trumphus crucis, de fidei ueritate.
Post nouissima(m) impressionem alias
211
MATICA, zima 2011.
www. maticacrnogorska.me
koji je 1487/91. bio profesor teologije i filozofije u Firenci, a
1493. predavao filozofiju u Pisi, našavši u Dubrovniku utočište,
sastavio je 1497. spis u odbranu Savonarole u kojem filozofski
razmatra slobodu volje i vjerodostojnost proroštva.
17
U kolofonu Savonarolinog djela navedeno je da je štampar
Luca Olchiense bio profesor slobodnih umijeća i prava, čijom je
marljivošću ispravljen tekst spisa: „Impressumque Venetiis
accurata diligentia per Luca(m) olchiense artium & legum pro-
fessorem. Anno domini M.CCCCCXVII.
18
Die uero octauo men-
sis Iunii.“ Knjiga se sastoji od 14 kvaterna i 112 listova, s inici-
jalnim slovima ukrašenim viticama, a otisak drvoreza na naslov-
noj strani prikazuje autora pokrivenog kapom koji piše u svojem
studiju, sjedeći pred raspećem. Drvorez se temelji na prikazu iz
venecijanskog izdanja iz 1504. g. Savonarolinog rada, Lazzara
de’ Soardija.
19
Knjiga se danas nalazi u bibliotekama Vatikana,
Bergama, Padove, Ferrare, Firence, Modene, Napulja, Rima i
drugih talijanskih gradova.
Ulcinjanin Luka Paneti - izdavač epohe renesanse
17 Između 1495. i 1500. g. u dubrovačkoj dominikanskoj biblioteci našlo se
tridesetšest različitih izdaja Savonarolinih spisa, uglavnom propovijedi, kao i
„Propheticae solutiones pro Hieronymo Savonarola”, bosanskog franjevca J.
Dragišića. Franjo ŠANJEK, Dominikanci i Hrvati, Osam stoljeća zajedništva
(13. – 21. stoljeće), Zagreb 2008., str. 96. Dragišić je tokom boravka u
Dubrovniku napisao i svoje glavno teološko djelo „De natura coelestium spir-
ituum quos angelos vocamus”, štampano 1499. g. u Firenci. Dragišić, Juraj;
tekst: Ljerka SCHIFFLER-PREMEC, Hrvatski biografski leksikon, 3, Č – Đ,
Glavni urednik Trpimir Macan, Zagreb 1993., str. 556-558.
18 Univerzidad de Zaragoza/Sucursales, http://roble.unizar.es... (22. 7.
2011.).
19http://www.library.nd.edu/rarebooks/exhibits/dominican/italy/1517_Sav
onarola.html (22. 7. 2011.).
212
MATICA, zima 2011.
www. maticacrnogorska.me
Uređivanje knjiga i tematika izdavačkih poduhvata
Panezio je nastavio da uređuje Savonarolina djela koja je
objavljivao kod različitih štampara. „Confessionale pro instruc-
tione confessorum reuerendi patris fratris Hieronymi
Sauonarole Ferrariensis Ordinis predicatorum“ štampan je kod
C. Arrivabenea 1517., A. i F. Bindonija 1520/24. g., a sadrži
posvetnu epistolu venecijanskom patrijarhu Antoniju
Contariniju,
20
svjedočeći o održavanju veza s obrazovanim i
istaknutim ljudima u sredini u kojoj je živio. U prilog poveza-
nosti iseljenika sa istočnog Jadrana govori činjenica da je i prete
Dominicus de Antibaro, canonicus s. Pietro di Castello, koji se
Savo Marković
20 Mletački Senat je imenovao Antonija Contarinija za patrijarha Venecije
1508. g., a nakon ratifikacije u Konzistoriju, posvetio ga je splitski nadbiskup
Zane, 5. februara 1509. g. Tokom svoje službe posebno se borio protiv korpu-
cije klera. Zbog strogosti života stekao je glas svetosti, da bi nekoliko godina
nakon smrti (7. novembra 1524.) bio proglašen blaženim.
213
MATICA, zima 2011.
www. maticacrnogorska.me
u Veneciji spominje u razdoblju 1528.-1554. g., bio nekad kape-
lan ovog mletačkog patrijarha, a Dominikov kum vjerovatno
brat ulcinjskog biskupa, Baranina Jakova Dalmasa. „Prediche
de fra Hieronymo sopra Amos propheta. Prediche utilissime per
Quadragesima del sacro theologo frate Hieronymo Sauonarola
da Ferrara...“ (o prorocima Amosu i Zahariji, o evanđeljima, s
mnogim Davidovim psalmima, revidirane i s ispravljenim pro-
pustima starijih štampanih izdanja) štampane su 30. aprila 1528.
g., takođe kod C. Arrivabenea, a sadrže posvetnu epistolu ulcinj-
skog kanonika Luke Panecija na mletačkom dijalektu, upravlje-
nu njegovom duhovnom ocu, Francescu Contariniju, profesoru
teologije, plebanu venecijanske crkve sv. Marine: „Al mio padre
in Christo obseruando Francesco Contarini: Piouano beneme-
rito de Sancta Marina de Venetia: delle lettere sacre professore,
Luca Panetio canonico Olchinense: delle arte & lege minimo
discipolo. Felicita perpetua.“ Panecio za sebe kaže da je nezna-
tan učenik slobodnih umijeća i prava, a svojem ocu u Hristu isti-
če pohvalni običaj antičkih rimskih vojnika: „i quali primache
in achun picoloso duello volessino cumdecendere: da qualche
robusto & strennuo combatente cerchorono di esser promossi
alle ultime frontiere.“ Od ostalih, brojnih djela, koja je prvih
decenija XVI v. uređivao Ulcinjanin Luka Panecio, navedeni su
samo radovi nekih autora, koji svojom tematikom najbolje
odslikavaju polihistorski opseg njegovog znanja i interesovanja.
Takođe, ona predstavljaju teorijsko uporište njegovog intelek-
tualnog habitusa zasnovanog na klasičnom promišljanju i uz to
su potcrtana konkretnom porukom koju upućuje čitaocu. Djela
firentinskog sveštenika, ljekara, novoplatoniste i astrologa
Marsilia Ficina „De Christiana religione: aureum opuscu-
lum...“ (s posvetom patrijarhu A. Contarenu) i „De triplici uita
aurea uolumina tria...“ ulcinjski je „bene docto theologo“ ure-
dio i pripremio za štampanje u martu i aprilu 1518. g., a
„Platonica theologia de immortalitate animorum“ kojom se
Ulcinjanin Luka Paneti - izdavač epohe renesanse
214
MATICA, zima 2011.
www. maticacrnogorska.me
nastojala oživjeti hermetička filozofija, 1524/25. g. Spise sien-
skog filozofa i ljekara Huga Bentiusa (Uga Benzija)
21
zasnovane
na medicinskom Kanonu novoplatoniste Avicene uredio je za šta -
mpanje 1523. g. Izdanje Komentara Uga Benzija na Gale novo
Savo Marković
21 Ugo da Siena (1376-1439.) je studirao umijeća u Firenci, Bologni i
Paviji, stekavši 1396. g. akademsko zvanje iz logike i filozofije. Zatim je stu-
dirao medicinu u Bologni kod magistra Marsiglia de Santa Sofia, a na tamo-
šnjem univerzitetu je u razdoblju 1396. – 1405. g. podučavao logiku i filozo-
fiju prirode. Nakon toga je predavao medicinu na brojnim talijanskim univer-
zitetima (Sieni 1405-1409., 1416-1421.; Bologni 1409-1412., 1423-1425.;
Parmi 1412-1416.; Firenci 1421-1423.; Paviji 1425-1429. i Padovi, 1430.).
Autor komentara i na Hipokratova i Galenova djela, koje je napisao uglavnom
tokom spomenutog boravka u Parmi, uz Pietra d’Abana smatra se jednim od
najistaknutijih predstavnika padovanskog aristotelizma.
215
MATICA, zima 2011.
www. maticacrnogorska.me
djelo obilježava i dvostruki alfabetski indeks pitanja i stvari koji
je pripremio Lucas Panetius Olchinensis.
22
Ovo izdanje stoji u
vezi s rastućim uticajem grčkog humanizma na evropsku uni-
verzitetsku medicinu, od treće decenije XVI v. Upravo je Lukin
učitelj Giorgio Valla bio jedan od začetnika helenističkog utica-
ja na renesansnu medicinu. Jedna od aktivnosti sljedbenika toga
pokreta bila je prevođenje i izdavanje medicinskih djela pozna-
tih grčkih, antičkih i vizantijskih autora. Slijedi Lukin urednički
rad na djelu „Conciliator: eminentissii philosophi ac medici
Petri Aponensis...“ – spisima „pomiritelja“ zapadnjačke nauke i
teologije i arapskih učenja Petra d’Abana
23
i drugih - 1526.
godine, a zatim „ Terrapeutica. Galeni Methodus medendi: vel
de morbis curandis. Thoma Linacro Anglo interprete...“ – Gale -
novoj fiziologiji u prijevodu Thomasa Linacrea, januara 1527.
g. T. Linacre (oko 1464. – 1524.) je takođe pripadao krugu
medicinskih helenista. Djelo je štampano u Veneciji i 1538.
(Aloysius de Tortis), a sadrži posvetu kojom ga je Lucas Pane -
tius canonicus Olchinensis smatrao vrijednim upraviti ljekaru
Nicoli Massi. U njoj Luka hvali Massu kao najsposobnijeg rece -
ntnog pisca o sifilisu, ističući da se njegov traktat o toj bolesti
(koja se po autoru u Italiji pojavila s opsadom Napulja, 1494. g.)
Ulcinjanin Luka Paneti - izdavač epohe renesanse
22 „Index duplex copiossisimus omnium principalium ac emergentium que-
stionum necnon omnium notabilium et eorum que cognitione digna sunt ex
scriptis consumatissimi artium ac medicine doctoris domini Ugonis Senensis
in tribus libris Microtechni Galeni. Nunc primum secundum multiplicem alp-
habeti seriem per Lucam Panetium Olchinensem elucubratus accurataque
diligentia impressus et positus.“ Jon ARRIZABALAGA, Tradició medieval i
cultura humanista en la medicina universitària: les activitats editorials de
Francesc Argilagues i Guillem Caldentei per a les premses italianes de les aca-
balles del segle XV, XVIII Jornades d’Estudis Històrics Locals, Institut
d’Estudis Baleàrics, Palma de Mallorca 1999, p. 185, 195.
23 Profesor Univerziteta u Padovi i istaknuti predstavnik padovanskog ari-
stotelizma, živio je u periodu 1250. – oko 1315. g.
216
MATICA, zima 2011.
www. maticacrnogorska.me
upravo nalazi u štampi.
24
Na taj je način Ulcinjanin pouzdano
odredio 1527. kao godinu najranijeg izdanja Massine publikaci-
je „Liber de morbo gallico“, koja u kolofonu sadrži, pogrešno
navedenu, 1507. godinu. Uspješni renesansni ljekar praktičar i
pisac Nicolò Massa rođen je 1489. g. u venecijanskoj župi S. Pi -
etro di Castello, iseljeničkoj destinaciji mnogih Ulcinjana. Otu -
da je moglo poteći i poznanstvo sa Panettijem. Obrazovanje za
hirurga završio je na venecijanskom kolegiju za ljekare 1515.,
da bi u istoj ustanovi stekao zvanje u umijećima i medicini 1521.
g. U La Scuola di Rialto i privatno, izučavao je filozofiju i grčki
jezik. Godine 1524. postao je ljekar bratovštine sv. Đorđa, a
narednih decenija kao priznati ljekar i naučitelj steći će znatan
imetak. Umro je 1569. g.
U literaturi
25
se navodi da je Lucas Olchinensis uredio i izdanje
Savo Marković
24 Liber de morbo gallico (1527., 1532., 1536., 1559., 1563. - s posvetom ka -
rdinalu Carlu Borromeu; Il libro del mal francese, 1565. i 1566.; s lyonskim
izdanjem iz 1534., naslova manje uvredljivog za francuske čitaoce – Liber de
morbo neapolitano). Ostala Massina djela su: Liber introductorius anathomiae
(1536., 1559.), praktični priručnik za studente nastao na temelju brojnih ana-
tomskih ispitivanja u hospitalu SS. Pietro e Paolo i samostanu SS. Giovanni e
Paolo; Liber de febre pestilentiali, ac de pestichiis, varolibus et apostematibus
pestilentialis, nastala vjerovatno pod utiskom epidemije kuge i tifusa iz 1527/29.
g. (1540.; 1555. i 1556.); La loica, divisa in sette libri (1550.; 1559.); Epistolae
medicinales (1550.; 1558.), Epistolarum medicinalium tomus alter (1558.);
Raggionamento... sopra le infermità che vengono dall’aere pestilentiale del pre-
sente anno MDLV (1556.); Diligens examen de venae sectione in febribus ex
humorum putredine ortis (1568.). N. Massa je Sorsanusov život Avicene preveo
s talijanskog na latinski, a taj je prijevod od 1544. g. izdavan s Kanonom.
Richard PALMER, Nicolò Massa, his family and his fortune, Medical History,
25, London 1981, pp. 385-386, 391-392. Primjerak Anatomiae liber introducto-
rius Nicolausa Masse, štampan u Veneciji 1559. g., nalazi se u Dominikanskom
samostanu u Dubrovniku. Stjepan KRASIĆ, Prirodoznanstvenici i medicinska
bibliografija u Dominikanskom samostanu u Dubrovniku, Acta Medico-
Historica Adriatica, Vol. 8, No. 1, Rijeka 2010., str. 101.
217
MATICA, zima 2011.
www. maticacrnogorska.me
Vergilijevih djela, štampano 10. maja 1519. g. kod spomenutog A.
de Zannisa, s posvetom humanisti Marinu Bečiću, iz koje se može
zaključiti da je Bečić kao javni orator već boravio u Padovi.
Njihovo poznanstvo je svakako moglo poticati iz Ulcinja, gdje je
Bečić prebjegao i živio neko vrijeme nakon osmanskog osvajanja
Skadra i gdje se oženio Ulcinjankom Katarinom Dobre. Luka je
uredio za štampanje i Ovidijeva pisma (aprila 1515.), spise Ivana
Kanonika
26
(13. novembra 1516., kada je naveden kao „artium &
theologie pofessorem“, s posvetom A. Contarenu), izlaganje
pariskog profesora, tomiste Johannesa Versora o logičaru Petru
Hispanu (1518.), Biblijske figure avgustinca i eremite Antonija
Rampegola (1519.), istorijske spise Tita Livija i „Burleus in
artem veterem“ – engleskog skolastičkog filozofa i logičara
Waltera Burleya (o. 1275 – 1344/45.) s tekstovima Aristotela i
novoplatoniste Porfirija (1520.), spise latinskog gramatičara
Diomeda
27
i pape Ha drijana VI (1522.), „De philosophica con-
solatione“ i druge filozofske spise Severina Boecija (1523.), spise
teologa, filozofa i logičara Dunsa Skota
28
(1525.), faentinskog
ljekara i filozofa Menga Bianchellija (1526.), traktate kanoniste
Roffredusa Beneventanusa (12. maja 1537.), Egidu o posljednjoj
Ulcinjanin Luka Paneti - izdavač epohe renesanse
25 P. S. ALLEN et H. M. ALLEN, Opvs Epistolarvm Des. Erasmi
Roterodami, Tom. VI, 1525 – 1527, Oxonii MCMXXVI, pp. 141-142.; A.
MORENO HERNÁNDEZ, La génesis de la edición de los Commentarii de
César de Venecia, 1511: ¿emendatio original o mera copia?, ... op. cit., pág. 24.
26 Johannes Canonicus (Johannes Mambres, Jean Mambre, Tolosanus);
neoaristotelovac, XIV v.
27 „Diomedes aliique XIX authores, post Io. Tacuini impressionem reco-
gniti etc. (ed. Luca Panætius Olchinenis) Venetiis. Caesar Arrivabenus.
1522.“ Analecta Grammatica, maximam partem anecdota, ediderunt Iosephus
ab EICHENFELD et Stephanus ENDLICHER, Vindobonae 1837, p. XIX.
28 John Duns Scotus (Škotska, odnosno Irska, oko 1266. – Köln, 8. XII
1308.), „Doctor subtilis“, umješan u mirenju različitih stajališta, bio je jedan
od najuticajnijih teologa i filozofa kasnog srednjeg vijeka. Stupio je u franje-
vački red 1291. g. u Northamptonu u Engleskoj. Studirao je i predavao u
Parizu 1293-1297., u Engleskoj i Njemačkoj. Utemeljio je poseban pravac
unutar skolastike, nazvan „skotizam“.
218
MATICA, zima 2011.
www. maticacrnogorska.me
Aristotelovoj knjizi (1530.), a kao „bene docto philosopho“
Komentare Aristotelove Etike Tome Akvinskog (1539.). Mnoga
djela koja je uređivao, među kojima izlaganje i komentari
Aristotelovih knjiga od Agostina Nifa
29
(1552.) ponovo su štam-
pana narednih decenija ( Novele, 1574.).
*
Evidentiranjem i proučavanjem knjižnih fundusa u stranim
bibliotekama, njihovom analizom i tumačenjem referentnih izvo-
ra, otvaraju se mnoga nova pitanja i dodatno rasvjetljava razvoj
crnogorske pismenosti, štamparstva i knjižarstva, odnosno ukup-
nog kulturnog nasljeđa. Uz istraživanje kulturnih dodira, odnosa i
doprinosa koje su iseljenici sa domaćih prostora ostvarivali u stra-
nim sredinama, nameće se potreba utvrđivanja uticaja koje su takvi
oblici društvene prakse, pripadnici intelektualne elite i izuzetni
pregaoci imali u domaćoj sredini. Sagledavajući aktuelne kogni-
cione dimenzije i rezultate domaćih saznanja o duhovnoj kulturi i
tradiciji, uz svu opreznost i težnju ka objektivnoj interpretaciji
zanemarenih, neuočenih i novospoznatih činjenica, stiče se neumi-
tna potreba za njihovim upotpunjavanjem. Kulturni doprinos Luke
Panetija u evropskim razmjerama neosporno podstiče na nove pro-
cjene dosadašnjih istoriografskih saznanja, duhovnog razumijeva-
nja osobitosti i povijesti pojedinih prostora te revidiranje nivoa
kulturnog razvitka odnosnog društvenoistorijskog perioda, a time i
poimanja opštih kulturnih tokova prošlosti.
29 Augustinus Niphus (Sessa Aurunca kod Napulja, oko 1473. – 1538. ili
1545.), talijanski filozof i komentator. Studirao je filozofiju u Padovi, a pre-
davao u Padovi, Napulju, Rimu i Pisi, stekavši izuzetnu reputaciju pa ga je
papa Leon X odabrao da brani katoličku doktrinu besmrtnosti od napada
Pomponazzija i Aleksandrista. Usprotivio se Pomponazzijevoj teoriji da je
racionalna duša neraskidivo povezana s materijalnom stranom individue i da
stoga tjelesna smrt znači i smrt duše. Njegovo je stanovište bilo da je duša
pojedinca, kao dio apsolutnog intelekta, neuništiva, smrću tijela stopljena s
vječitim svejedinstvom. U početku je slijedio učenje Averroesa, ali je kasnije
modifikovao svoja stanovišta postajući prihvatljiv za konzervativne katolike.
Izdao je Averroesova djela s komentarima 1495. g., a njegovi brojni komenta-
ri Aristotelovog učenja bili su vrlo čitani i često štampani.
Dostları ilə paylaş: |