Globalizacija I jezik

predstavlja eklatantan primjer obmanjivanja javnosti netačnim predstavljanjem činjenica. U svim gramatikama, nezavisno od mjesta štampanja, ova dva predloga navode se u dvama likovima: s (a) i k (a)‟. (Ćorić 1998: 551–559)

„Jednako je netačna i tvrdnja da je ‛u srpskom standardu praktično posve izgubljena deklinacija promjenljivih glavnih brojeva (pisati dvjema olovkama – pisati sa dve olovke, razgovor triju strana – razgovor tri strane itd.) (Pranjković 1997:56).

• „Jednako je netačna i tvrdnja da je ‛u srpskom standardu praktično posve izgubljena deklinacija promjenljivih glavnih brojeva (pisati dvjema olovkama – pisati sa dve olovke, razgovor triju strana – razgovor tri strane itd.) (Pranjković 1997:56).

U svim gramatikama na srpskom području navode se tipovi promene osnovnih brojeva od 1 do 4 (Stanojčić – Popović 2008: 104 – 105). Istina je da se u napomeni uz paradigme spominje i njihova nepromenjivost, ali takva napomena stoji i u zagrebačkim gramatikama‟. (Ćorić 1998: 551–559)

• U svim gramatikama na srpskom području navode se tipovi promene osnovnih brojeva od 1 do 4 (Stanojčić – Popović 2008: 104 – 105). Istina je da se u napomeni uz paradigme spominje i njihova nepromenjivost, ali takva napomena stoji i u zagrebačkim gramatikama‟. (Ćorić 1998: 551–559)

„ ‛[...] i gubljenje deklinacije neodređenih pridjeva u srpskom standardu i njezino zadržavanje u hrvatskome (njegov liječnik, njegova liječnika... – njegov lekar, njegovog lekara...)’ (Pranjković 1997: 56).

• „ ‛[...] i gubljenje deklinacije neodređenih pridjeva u srpskom standardu i njezino zadržavanje u hrvatskome (njegov liječnik, njegova liječnika... – njegov lekar, njegovog lekara...)’ (Pranjković 1997: 56).

I ovo je podmetanje naučnoj javnosti. Pranjković sigurno zna da nema ni jedne gramatike srpskog jezika u kojoj se ne navode naporedo kraći i duži oblici pridjeva, tj.promena određenih i neodređenih pridjeva‟. (Ćorić 1998: 551–559)

• I ovo je podmetanje naučnoj javnosti. Pranjković sigurno zna da nema ni jedne gramatike srpskog jezika u kojoj se ne navode naporedo kraći i duži oblici pridjeva, tj.promena određenih i neodređenih pridjeva‟. (Ćorić 1998: 551–559)

„Snježana Kordić veli:‛ […] U novije vrijeme pokušavaju se kratki oblici u Hrvatskoj vratiti u upotrebu.

• „Snježana Kordić veli:‛ […] U novije vrijeme pokušavaju se kratki oblici u Hrvatskoj vratiti u upotrebu.

To je dio nove sociolingvističke politike u Hrvatskoj da se arhaične riječi i oblici umjetno vraćaju u upotrebu i da se umjesto uobičajenih riječi konstruiraju nove riječi, neologizmi, sve s ciljem da bi se jezik u zapadnom dijelu HS što više razjednačio od jezika u istočnom dijelu HS.

• To je dio nove sociolingvističke politike u Hrvatskoj da se arhaične riječi i oblici umjetno vraćaju u upotrebu i da se umjesto uobičajenih riječi konstruiraju nove riječi, neologizmi, sve s ciljem da bi se jezik u zapadnom dijelu HS što više razjednačio od jezika u istočnom dijelu HS.

Vođe nove jezične politike ono što je bilo uobičajeno u jezičnoj upotrebi proglašavaju za nepravilno, a ono što je bilo rijetko, zastarjelo ili čak uopće nije ni postojalo u upotrebi proglašavaju za pravilno, i potom kroz kontrolu medija, udžbenika i dr., to provode u praksi’ (1997: 18)“. (Ćorić 1998: 551–559)

• Vođe nove jezične politike ono što je bilo uobičajeno u jezičnoj upotrebi proglašavaju za nepravilno, a ono što je bilo rijetko, zastarjelo ili čak uopće nije ni postojalo u upotrebi proglašavaju za pravilno, i potom kroz kontrolu medija, udžbenika i dr., to provode u praksi’ (1997: 18)“. (Ćorić 1998: 551–559)

„U balkanizme se s pravom uključuje konstrukcija da + prezent kao zamjena za infinitiv, ali je nedopustiva tvrdnja da je ta konstrukcija ‛u srpskom standardnom jeziku uobičajena čak i u futuru (On će doći – On će da dođe)’ (Pranjković 1997:56).

• „U balkanizme se s pravom uključuje konstrukcija da + prezent kao zamjena za infinitiv, ali je nedopustiva tvrdnja da je ta konstrukcija ‛u srpskom standardnom jeziku uobičajena čak i u futuru (On će doći – On će da dođe)’ (Pranjković 1997:56).

U srpskom standardu tako nešto ne postoji (ako pod standardom podrazumevamo kodifikovanu formu jezika). To se može vidjeti u svakoj srpskoj gramatici. Nije korektno crtu razgovornog jezika poturati stranoj javnosti kao crtu standardnog jezika“. (Ćorić 1998: 551–559)

• U srpskom standardu tako nešto ne postoji (ako pod standardom podrazumevamo kodifikovanu formu jezika). To se može vidjeti u svakoj srpskoj gramatici. Nije korektno crtu razgovornog jezika poturati stranoj javnosti kao crtu standardnog jezika“. (Ćorić 1998: 551–559)

„Među tvorbenim diferencijalnim crtama navodi se čitava serija riječi ‛koje u jednom standardnom jeziku pripadaju imenicama muškog roda, a u drugome imenicama ženskog roda:

• „Među tvorbenim diferencijalnim crtama navodi se čitava serija riječi ‛koje u jednom standardnom jeziku pripadaju imenicama muškog roda, a u drugome imenicama ženskog roda: