~ 25 ~
radionice za popravku istih …
Sa vrha skoro otkrivene piramide, nazvane Velika, arheolog pokazuje tačke na horizontu: tridesetak hramova
prekrivenih peskom koji čekaju da budu otkopani kako bi konačno bila rešena misterija civilizacije koja je iscrtala
ove čuvene Naska linije, tu, na jugu Perua. Posle 20-godišnjih istraživanja, tim koji predvodi Italijan Đuzepe Orefiči
(Giussepe Oreficci) uspeo je da otkrije samo jedan deo najvećeg svetilišta od nepečene cigle, koji se prostire na 24
kvadratna kilometra. Najvišu tačku svetilišta čini piramida od 40 metara, sa sedam terasa. ”Velika piramida je
najznačajnije zdanje među 34 piramidalna hrama koji su postojali u Kačuačiju, drevnom ceremonijalnom centru,
oko 500 kilometara od peruanske prestonice Lime” kaže Orefiči. „Arheolozi su sada sigurni da je Kačuači bio politički,
kulturni i religijski centar u kome su živeli ljudi koji su pre 2.500 godina napravili misteriozne Naska linije delo
civilizacije koja je postojala pre Inka. Kačuači je bio zatvoreni centar za ceremonije, a Naska linije su predstavljale
lokalitet pod vedrim nebom. Sveštenici su prelazili reku, obavljali obred i vraćali se” - rekao je Orefiči, koji predvodi
tim arheologa i eksperata iz Švajcarske, Italije, Francuske i Perua. S vrha piramide vidi se reka Naska koja se spušta
s Anda, prolazi kroz pustinju i ide sve do Tihog okeana. Iza dina počinje dolina tamnog kamenja u kojoj su iscrtani
čuveni geoglifi (užljebljene linije), koje svake godine obiđu milioni turista. Velika piramida u Kačuačiju je treća po
veličini u svetu, i neodoljivo podseća na sumerske zigurate, dok je sam Kačuači najveći grad od pečene cigle na
svetu.
Ove građevine su odličan materijal za sve one koji žele dokazati neku misteriju. Povezujući ove građevine sa
onima u Egiptu i Iraku, kao i Meksiku žele da revidiraju zvaničnu istoriju, koja i jeste za reviziju ali ne na način kako
to žele da urade senzacionalisti, iza kojih uglavnom stoji okultizam i antihrišćanstvo. Ako uzmemo biblijski izveštaj
da je jedna ogromna kula nikla u Sumeru i da je građena samo oko 100 godina nakon potopa, kad je Noje još bio
živ, a izveštaj kaže da je bio dugovečan, zaključićemo da su kasniji graditelji morali biti još uvek otporni i snažni ljudi.
Biblija kaže da su ljudi iz tog vremena bili neuporedivo snažniji, otporniji i dugovečniji nego čovek 21. veka i da su
mogli da se sele u bilo koji deo sveta, bilo kopnom ili brodovima. Ti su ljudi imali mnogo dece, velike porodice, živeli
su neopterećenim životom u prirodi i od prirode, a ne poput današnjih ljudi koji ne mogu ništa da urade i nikuda da
odu bez papira, viza, pravila, papirologije ili administrativnih prepreka, ili da nisu robovi sistema, kolotečine ili TVa.
Drevni ljudi nisu bili posmatrači nego učesnici. Oni nisu gledali TV i tuđe živote. Današnji sistem guši čoveka, čovek
je vremenom degradirao i oslabeo, ovisnik tehnologije i sistema koji mora da plati i vazduh koji diše, jede nezdravu
hranu i uglavnom je užurban, pod stresom i nikada nema vremena. Ti drevni ljudi su imali bistriji um, jer kako
drugačije razumeti mudrost učenjaka antike. Danas je mudrost dobro koristiti tehnička pomagala i dobro baratati
novcem, biti poltron, a većina je zaglupljena i programirana. Zato je jako teško posmatrati ljude antike iz naše
perspektive, a kvazi naučnici, ufolozi i senzacionalisti upravo to i rade.
Putokaz?
Naska linije su trabale da budu putokazi, ili da predstavljaju sazvežđa i astrološke simbole, kako tvrdi Marija
Rajhe (Maria Reiche) nemačka matematičarka. Po njoj je ovo najveća astronomska knjiga na svetu, ili „nebeski
kalendar”. Ipak, iako je ova žena nastojala da diskredituje ljude koji su linije Naska povezivali sa vanzemaljcima, te
teorije su doprle do većine domova na planeti. Crteži su putokaz, i oni imaju zadatak da usmere nekoga ili nešto ka
određenim gradovima i lokalitetima. Jedna od nekoliko ranih napomena o linijama iz Naske pronađena je u spisima
Luisa de Monzona, magistratora španskih konkvistadora u kasnom 16 veku. Govoreći o tragovima nekakvih drevnih
puteva, neobičnog kamenja i drugim arheološkim nalazima, de Menzon beleži kako su stari indijanci govorili o
~ 26 ~
Virakočima, maloj grupi ljudi iz druge zemlje koji su prethodili Inkama.
Indijanci koji su došli posle njih, slušali su mudre reči Virakoča, smatrajući ih
svetima, žrecima, i izgradili su staze ka njima koje se i danas mogu videti.
Samo, kome su trebale crtarije u pustinji dugačke i do 250 metara… i koga
nije mrzelo da to pravi?
Na obali mora se nalazi „crtež” od stotinjak metara koji su nazvali „Trident” nalik na trozubac, kod današnjeg
grada Pisko (Pisco). On pokazuje prema Naski, a ostale slikarije su putokazi ka „svetim” gradovima u okolini i
jezeru Titikaka.
~ 27 ~
Izdužena lobanja, jedna od stotina koje su nađene u Kačuačiju
Saksahuaman. Blokovi su teški do 200 tona, sjajno uklopljeni. Grad je na visini od 3.700 metara iznad mora.
Ko je teglio ovo kamenje koje je tako uzidano da žilet ne može da se stavi unutra?
Na granici Čilea i Perua su pronađene dve platforme koje su napravljene od 263 bloka isečenih u lavi, a svaki od
njih je težak po deset tona. Nalaze se u podnožju vulkana Deskabezado Grande, na 3 200 metara nadmorske visine,
i za njih lokalni Indijanci tvrde da su mesto sletanja „bleštućih bešumnih letećih stvari.” Indijanci koji tu žive su
nepismeni i nemaju pri ruci literaturu Blumriha, Sičina i Denikena, niti su mogli da gledaju Lukasov „Rat zvezda”, jer
ne znaju za televiziju. „Njihova jarka svetlost zaslepljuje” kažu oni, „dok sleću na mesto od kamenja koje su tu divovi