~ 5 ~
teorije da su i ostale planete Sunčevog sistema „žive” i naseljene, ali se polako odustajalo, kada su one, bar približno
proučene.
Čovek je pokušavao da objasni svoje poreklo. Hiljadama godina je verovao da ga je stvorilo jedno inteligentno
biće – Bog, ili više „bogova” ali želeći da se „osamostali” od religijskih stega, pokušavao je sa novim teorijama, koje
ga oslobađaju moralnih odgovornosti prema višoj duhovnoj sili. I dalje pokušava, od priče da je život nastao u oluji
koja je nekada davno besnela na planeti Zemlji na kojoj je bilo samo vode i prašine, pa do priče da je život posejala
neka nadmoćna civilizacija koja je evolutivni put od životinje do natčoveka odavno prevalila, pa je našla za shodno
da ubrza evoluciju na Zemlji, genetskim inženjeringom, ili da nonšalantno poseje jednostavne oblike života i
„sačeka” nekoliko miliona godina da se Zemlja naplodi, a danas čeka da se ljudi dozovu pameti. Naučnici priznaju
da je teorija evolucije puna rupa, i nedostajućih karika, pa teorija po kojoj je neka vanzemaljska civilizacija ubrzala
evoluciju dobro dođe da se te rupe popune, i sve je popularnija čak i kod autoriteta u nekim tradicionalnim
hrišćanskim crkvama. Mase odavno ne razmišljaju i ne proveravaju, već „gutaju” ono što se medijski servira,
posebno ako je to dobro izreklamirano i zanimljivo. Po pisanju Dr. Zaharije Sičina (Sitschin) se upravo i dogodilo da
vanzemaljci ubrzaju evoluciju, jer on smatra da bi evolucija, da je tekla bez mešanja sa strane, čoveka još i danas
držala u gvozdenom dobu. Njegova knjiga „12 planeta” je senzacionalno štivo, koje su čitali milioni. Sam Sičin je
nešto novo za evolucioniste kojima nedostajuće karike u evoluciji treba da popuni iznenadna pojava
superinteligentne rase koja je „završila posao.“
Sve drevne kosmogonije, legende o stvaranju, su zasnovane na stvaranju od strane jednog višeg ili grupe viših
bića, koji su došli sa nebesa, obitavaju na nebu, bogova ili Boga, nadmoćnih ili nadmoćnog, i upravo na tome Zaharija
Sičin i slični zasnivaju svoju teoriju – da su bogovi ustvari – kosmonauti, pa i sam biblijski Gospod koga poštuju
milioni hrišćana i muslimana, kao Alaha.
Po nekim evolucionističkim teorijama život na zemlji je nastao svemirskom setvom. Ostavljeni su najjednostavniji
oblici života na planeti da se sami razvijaju. I ta teorija ima mnogo pristalica.
Zna se da u našoj galaksiji postoji oko sto milijardi zvezda, a u vidljivom delu svemira oko dvesta milijardi
galaksija. S tim u vezi današnji naučnici su ubeđeni da u tolikom mnoštvu zvezda i planeta ima naseljenih svetova.
Ipak, jesu li to baš onakvi svetovi kakvima ih zamišljaju pisci romana i tvorci futurističkih filmova poput Džordža
Lukasa, (George Lucas) i što začuđuje, predstave iz drevnih mitova, sa reljefa, pećinskih slikarija, koji potiču iz
vremena kada su bicikl i parna mašina bila naučna fantastika. Po prvima su to svetovi sa kojih dolaze visokorazvijene
civilizacije sa različitim namerama, a po drevnim autorima odozgo su sišli njihovi bogovi. Samo još treba da se ove
dve teorije stope u jednu – da su antički bogovi ustvari vasionski putnici.
Primetićemo da je poplava knjiga, filmova, romana, priča, stripova, i uopšte većina pominjanja vanzemaljaca
počela pre manje od sto godina, najviše nakon II svetskog rata. Ova priča ide paralelno uz teoriju evolucije,
prosvetiteljstvo, ateizam i emancipaciju čoveka, koji traži „društvo” u svemiru, nove temelje na kojima bi počivala
ljudska civilizacija, brisanje postojećih normi i religija, ili neku nadu da se produži trajanje ljudskog roda, kome se
predviđa neslavan kraj ako nastavi sa samodestruktivnim ponašanjem. Vanzemaljci su prvo predstavljeni kao
opasnost. Rat svetova, invazije, istrebljivanja, porobljavanja, da bi u novije vreme postali potencijalni prosvetitelji i
učitelji posrnulom čovečanstvu – ustvari oni isti „bogovi” koji su usmeravali žrece i kraljeve Maja, Egipćana,
Sumera… ima li razloga zašto je to tako, zašto se troše milioni da se u svaku kuću useli priča o vanzemaljcima… na
šta nas pripremaju?
Sovjetski naučnik Oparin je izneo teoriju po kojoj je život na Zemlji „posejan“ iz kosmosa. Biolog Ciril
Ponamperuna je, navodno, u meteoru koji je krajem septembra 1939. godine pao u Australiji našao 16 vrsta
aminokiselina, od kojih su nastale belančevine, osnovni elementi života. Ovu teoriju, nazvanu „Teorija panspermije”
(panspermija – svuda seme) je „proslavio“ sir Fred Hojl (Fred Hoyle) astrofizičar i kosmolog, kao i profesor Čandra
Vikramašinge (Chandra Wickramashinge) iz Kardifa, koji su smatrali da je život na zemlji nastao udarom komete ili
asteroida koji su na sebi nosili oblike života. Oni smatraju da su i velike epidemije, kao Velika kuga bile posledice tih
udara.
Najnovija studija Centra za astrobiologiju iz Kardifa, potvrđuje vezu „bombardovanja“ Zemlje i putovanja
solarnog sistema kroz galaksiju. Kompjuterski model kretanja Sunčevog sistema kroz galaktičku ravan je pokazao da
kada „izađemo“ iz najgušćeg dela galaksije, gravitacione sile okolnog gasa i oblaka svemirske prašine, skreću komete
sa njihovih putanja ka sunčevom sistemu, a neke pogađaju Zemlju. „To se događa svakih 35 do 40 miliona godina,
a nakon perioda bombardovanja sledi mirnije razdoblje od oko 35 miliona godina. Poslednje svemirsko
bombardovanje se poklapa sa nestankom dinosaurusa pre oko 65 miliona godina. Znatno je neprijatniji zaključak
naučnika iz Kardifa, da je naša trenutna pozicija u galaktičkim razmerama, upravo ona koja nas uvodi u period novog
bombardovanja“!