~ 527 ~
„začetnik pada vaseljenskog pravoslavlja i oruđe u rukama masonerije”, u ovom delu se navode reči Vladimira Mosa:
„Trebalo bi da se doda da je Metaksakis postao mason početkom 1909. godine. U zvaničnom biltenu velike
masonske lože Grčke 1967. godine objavljeno je pohvalno slovo masonu Meletiju u kome se kaže: „Kada je prvi put
došao u Istambul (1906) on je uspostavio poznanstvo sa masonima... Ti ljudi... su mu u vreme njegove druge posete
Istambulu (1908) predložili da i sam postane mason... On je pitao svoje kolege, u koje je imao poverenja, da mu
pruže neke informacije o masoneriji, kako bi mogao da donese odluku... I krene za primerom tolikih engleskih i
drugih stranih episkopa, da sazna i da sam bude posvećen u tajne koje skriva masonerija. Stupio je u kontakt sa
ložom „Harmonija” u Istanbulu... i tako je Meletije primio masonsko posvećenje početkom 1909 godine. Malo je
onih koji su poput brata Meletija masonstvo u toj meri učinili svrhom svoga života, svih svojih dana. Prema
masonskom časopisu „Pythagoras – Gnomon”, Meletije je stupio u ložu „Harmonija” u Konstantinopolju 15. marta
1910, da bi kasnije dostigao najviši (trideset treći stepen). Meletije Metaksakis je najpre u novembru 1918. g.
intronizovan za Atinskog arhiepiskopa, ali je tri godine kasnije svrgnut zbog niza nekanonskih postupaka i stvaranja
raskola. Interesantno je da je Sinod Grčke Pravoslavne Crkve tada (29. dec. 1921. g.) zapretio da će svrgnuti svakog
ko bude sledio Metaksakisa. No zahvaljujući političkoj moći masonerije Metaksakis je samo mesec dana kasnije,
dakle u januaru 1922. g. postao Carigradski patrijarh. Time je masonerija uspostavila vlast nad prvom patrijaršijom
u Pravoslavlju, što joj je pružilo mogućnost da do dana današnjeg vrši veliki uticaj na pomesne Pravoslavne Crkve u
cilju prihvatanja jeretičkog kursa.”
Rivera, Alberto je u susretu sa masonskim simbolom kod svoga starešine doneo odluku da napusti rimokatoličku
instituciju: „Pozvali su me na tajnu crnu misu, koju je vodio jedan od viših pretpostavljenih jezuita u samostanu na
severu Španije. Kada sam se poklonio da poljubim njegov prsten, opazio sam simbol od kog mi se zaledila krv. Bio
je to masonski simbol. To je bila stvar koju sam mrzeo i protiv koje mi je bilo dano da se borim. Sve se
rušilo. Saznao sam da je crni papa (jezuitski general koji je stvarni poglavar RKC a upravlja iz senke) takođe mason i
član španske teističke stranke. Dobio sam vrtoglavicu kad sam saznao da je jezuitski general u tesnoj vezi sa
Iluminatima iz Londona. Ignacije Lojola, osnivač jezuitskog reda, bio je član Iluminata. Nije samo masonerija ono u
šta sve više sumnjaju vernici, već tu ima i drugih tragova tajnih društava, pre svega Templara i Malteških Vitezova,
koji su takođe tajna, okultna društva, u koja se prima samo elita. Elita, kao u Egiptu, Vavilonu, Rimu… Ljudi koji
dobro paze ima da primete simbole tih tajnih društava u crkvama i na odorama sveštenika:
Mađarski nacisti „Nyilaskeresztes Párt“ ili „strelasti krstovi” i
isti takav krst na odori sveštenika, ustvari krst Sv. Sebastijana
~ 528 ~
Mitropolit iz Rusije bio gost malteških vitezova
(red sv. Jovana). Primetićete krst takozvanih
„hospitalaca“ na mitropolitovim grudima.
Hetitski simbol sunca
Šta stoji iza ovog prikaza Isusa Hrista u Dečanima?
Kragujevac
–
tevtonski krst na
podu crkve
Svi ovi simboli, a i drugi koji nisu ovde prikazani, a mogu se naći kod masona, Templara, Rozenkrojcera, Malteških
Vitezova pozivaju na zabrinutost a i daju odgovor zašto sveštenstvo ne brine o duhovnosti naroda. Zato što ni samo
nije duhovno i nema šta ni drugima da pruži, osim fasade, imena i ceremonija, koje su opet rezervisane samo za
gradove, dok je u selima samo rutina. I zato što ide putem koji su mu zacrtali drugi – ka Svetskoj nad – crkvi, koja
neće imati opozicije i kojoj će morati da se poklone svi, kao vernici crkve Novog Doba Vodolije. Otuda tolika
geometrijska masonska i Templarska simbolika, pored pomenute simbolike kulta Sunca, koja je u crkvu ušla od
vremena Konstantina. Jako malo ljudi može da primeti ove simbole koji se kriju na freskama, ikonama, arhitekturi
fasada, podovima, jer se mase usmeravaju da budu pasivni posmatrači a ne učesnici. Većina je postala pasivna čak
~ 529 ~
i po pitanju svog života, i putem TV manipulacije je dresirana da se poistovećuje sa svojim TV idolima, sportistima,
glumcima, pevačima i ostalim dobro plaćenim klovnovima globalnog i likalnog cirkusa. Masa ne primećuje da se
državna crkva transformiše u jednu od pod – religija globalne nad – crkve religije Novog Doba. Crkve počinju da liče
na masonske tabernakle i novodobaške „molitvene” sale pune geometrijskih simbola, zvezda, krugova podeljenih
baš na 12 delova, kvadrata, krstova u krugu, oktagona, heksagrama. Ukoliko je neka građevina bez te simbolike,
biće „obnovljena” kao crkva na Oplencu, Hilandar ili Saborna crkva u Nišu.
Kakovo, metoh manastira Hilandar, Atos. Svevideće oko u heksagramu, sve u krugu
Kako baš 12? Kažu 12 apostola, a svaki čitalac biblije zna da je apostola bilo 12 u dva kratka perioda. U prvom
periodu ih je bilo 12 uz Isusa, kada je sa njima bio Juda. Nakon Jude ih je bilo 11, dok im se nije pridružio Matej (Dela
Apostola 1. 26). Nakon toga se pridružio i Pavle (dela apostola 9. 15). Prvi je stradao Jakov (Dela apostola 12.2).
Opet ih je bilo 12, ali ako se držimo pravoslavnog verovanja u besmrtnu dušu, onda bi na nebu trebalo biti 13
apostola? Jedini odgovor na večite simbole podeljene na 12 delova je da su to simboli zodijaka. Kao što odavno
pominjano svevideće oko, takođe masonsko okultni simbol, ali pominjan u kontekstu kulta sunca nikako ne
predstavlja Boga Oca.
Manje je bitno sada se baviti aferama u SPC jer to imaju sve crkve i verske zajednice. Pedofilska afera oko
episkopa Pahomija, o kojoj je sveštenik Žarko Gavrilović javno govorio, i koja nikada nije dobila sudski epilog je kap
u moru, i grešni Pahomije je mnogo manji problem od ovog modifikovanja velike crkve i njene totalne
nezainteresovanosti za moralno i duhovno stanje naroda. Sveštenik u penziji Žarko Gavrilović, neka vrsta modernog
Đirolama Savonarole je izjavio:“Mislim da je ovo zlo zvano homoseksualizam, uz pridruženo pedofilstvo, uhvatilo
velikog korena u vrhovima Crkve i države, kao i svaki korov koji se širi onde gde se ne seje i ne neguje. Ja sam još
pre deset godina počeo da ukazujem na ovu pošast, koja se kosi sa Biblijom, kanonima Crkve i učenjem svetih otaca.
Međutim, moj je glas ostao glas vapijućeg u pustinji. Prošle godine sam učestvovao u organizovanju otpora
takozvanoj „gej-paradi“ u Beogradu, i niko me iz Crkve nije podržao. Naprotiv, mnogi iz Crkve su me osudili, a kako
nezvanično čujem, jedan od visokih crkvenih ljudi pomogao je finansijski da se ova „gej-parada“ sprovede.” Ovaj
sveštenik, kao i mnogi iskreni sveštenici i vernici u SPC sve ovo znaju. Ukoliko dakle povežemo pretnje Svetom