6
Od EU-a se očekuje da zadrži trenutačne razine financiranja istraživanja Arktika (oko
200 milijuna EUR u prošlom desetljeću) u okviru programa Obzor 2020. (2014. – 2020.). EU
se već obvezao osigurati 40 milijuna EUR u okviru programa rada za 2016. – 2017. za
istraživanja povezana s Arktikom. Program će biti usmjeren na integrirani sustav promatranja,
proučavanje učinka promjena na Arktiku na vrijeme i klimu sjeverne hemisfere, te utjecaj
klimatskih promjena na vječni arktički led i njihov društveno-gospodarski učinak. Osim toga,
i europskim strukturnim i investicijskim fondovima (ESIF) osigurava se financiranje
aktivnosti istraživanja i inovacija u područjima klimatskih promjena i okoliša na Arktiku.
Ključna sastavnica istraživačkih nastojanja EU-a na Arktiku bit će EU-ova inicijativa
PolarNet kojom se podupire konzorcij stručnog znanja i infrastrukture u pogledu polarnih
istraživanja na razini EU-a kako bi se znanstveni i operativni kapaciteti Europe bolje
prilagodili polarnim područjima. Integrirani europski program za polarna istraživanja u okviru
inicijative EU-PolarNet razvit će i donijeti 22 europske istraživačke ustanove. Projekt
obuhvaća i suradnju s istraživačkim organizacijama iz Kanade, Rusije i SAD-a.
Istraživanje EU-a o klimatskim promjenama imat će potporu i kroz svemirske programe
EU-a. Operativnom infrastrukturom i uslugama programa Copernicus osigurat će se doprinos
aktivnostima istraživanja Arktika, uključujući praćenje vremena, praćenje klimatskih varijabli
i debljine leda te poboljšano modeliranje oceana. Osim toga, Europska komisija poduprijet će
provedbu Svalbardskog integriranog sustava za promatranje Zemlje na Arktiku,
multidisciplinarne i multinacionalne istraživačke infrastrukture koja je zemljopisno
raspoređena po Svalbardu i kojom će se pridonijeti budućem panarktičkom praćenju.
EU bi trebao nastaviti promicati i omogućivati djelotvornu međunarodnu znanstvenu suradnju
podupiranjem transnacionalnog pristupa istraživačkoj infrastrukturi i otvorenim
podatkovnim resursima radi poboljšanja političkih i gospodarskih poveznica i održavanja
dobrih odnosa s ključnim zemljama u regiji. Osim toga, EU bi trebao i dalje podupirati rad
Skupine visokih dužnosnika
15
u pogledu međunarodne istraživačke infrastrukture.
Konačno, EU programom Obzor 2020. pridonosi panarktičkim promatračkim inicijativama
poput onih koje promiče Arktičko vijeće mrežom SAON
16
ili Inicijativom GEO za hladne
regije
17
u cilju da se istraživanjem pripremi uspostava operativnih dugoročnih sustava.
1.2. Strategije za ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu klimatskim
promjenama
15
Skupina Carnegie koja se sastoji od znanstvenih savjetnika iz skupine G8 i pet drugih država osnovala je
Skupinu viših dužnosnika za globalne istraživačke infrastrukture kako bi se postiglo zajedničko mišljenje o
pitanjima kao što su upravljanje opsežnom istraživačkom infrastrukturom, te njezino financiranje i rukovođenje.
Europska komisija članica je Skupine visokih dužnosnika.
16
Održive mreže za promatranje Arktika:
http://www.arcticobserving.org/
17
https://www.earthobservations.org/index.php
7
Kao odgovor na izazove koje klimatske promjene predstavljaju za
Arktik cilj je EU-a u skladu
s Pariškim sporazumom ograničiti povećanje svjetske prosječne temperature na znatno
ispod 2 °C i nastojati da se ono ograniči na 1,5 °C. EU se već obvezao na smanjenje svojih
ukupnih emisija stakleničkih plinova za 40 % do 2030. i za 80 % do 2050., u odnosu na razine
iz 1990. Obveza koja se odnosi na 2030. ispunit će se provedbom planiranih nacionalno
utvrđenih doprinosa EU-a u skladu s Pariškim sporazumom. EU se obvezao i na to da 20 %
svojeg proračuna potroši na ciljeve povezane s klimom.
Budući da su klimatske promjene izazov koji se tiče područja uz polove, EU je spreman
surađivati s arktičkim državama, autohtonim narodima te relevantnim arktičkim regionalnim i
multilateralnim forumima radi dijeljenja iskustava, stručnog znanja i informacija o
klimatskim promjenama, njihovim učincima, prilagodbi klimatskim promjenama i
otpornosti na njih u cilju razvoja ambicioznog programa prilagodbe klimatskim promjenama
za arktičku regiju.
EU bi trebao surađivati s regijama na Arktiku u izradi primjerenih mjera prilagodbe i
ublažavanja, kako bi se uzele u obzir lokalne okolnosti i posebna narav arktičkih regija. To
može dijelom činiti s pomoću europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF)
18
koji
uključuju i aktivnosti u području klime.
Uz preuzete obveze u pogledu emisija CO2 za 2030. i 2050. EU bi trebao pridonijeti
međunarodnim nastojanjima da se ograniče emisije klimatskih onečišćivača kratkog
vijeka kao što su crni ugljik i metan koji dodatno ubrzavaju klimatske promjene na Arktiku.
Crni ugljik koji dolazi iz čađe i do 1500 puta jači od CO2 povećava stopu otapanja leda i
snijega. Metan je još jedan staklenički plin, 20 puta snažniji od CO2, za koji se očekuje da
velike rezerve leže pod vječnim arktičkim ledom. EU bi mogao ograničiti emisije
Konvencijom o dalekosežnom prekograničnom onečišćenju zraka (UNECE CLRTAP),
izmijenjenim Protokolom iz Göteborga, Komisijinim prijedlogom Paketa za kvalitetu zraka,
Koalicijom za klimu i čisti zrak i djelovanjem u okviru inicijativa Arktičkog vijeća, kao što je
Stručna skupina za crni ugljik i metan.
1.3. Zaštita okoliša
Cilj je EU-a zaštititi, očuvati i poboljšati okoliš, uključujući u široj regiji, za današnje i
buduće generacije. EU bi trebao nastaviti svoje djelovanje u okviru multilateralnih
sporazuma o okolišu koji su posebno važni i za Arktik te poticati njihovu provedbu
19
. EU bi
trebao poticati poštovanje odredaba UNCLOS-a, koji se smatra običajnim međunarodnim
pravom, u punoj mjeri, uključujući obvezu zaštite i očuvanja morskog okoliša.
18
U okviru ESIF-a (2014. – 2020.) 25 % sredstava dodjeljuje se za potrebe ciljeva povezanih s klimatskim
promjenama.
19
Oni uključuju Konvenciju o biološkoj raznolikosti, Konvenciju o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama
divlje faune i flore, Konvenciju o zaštiti migratornih vrsta divljih životinja, Sporazum o zaštiti afričko-
euroazijskih migratornih ptica močvarica, Bernsku konvenciju, Međunarodnoj konvenciji o reguliranju kitolova,
Stockholmsku konvenciju o postojanim organskim onečišćujućim tvarima i Konvenciju o zaštiti morskog
okoliša sjeveroistočnog Atlantika (OSPAR).