dr Vladimir Ranđelović, vanredni profesor
Konsultacije: četvrtak 12-14h
E-mail:
vladar@pmf.ni.ac.rs
@p
Asistent:
Danijela Dimitrijević, dipl. biolog-ekolog
Konsultacije: ponedeljak 13-15h
E-mail:
danid@pmf.ni.ac.rs
Predispitne obeveze i sistem bodovanja
Aktivnost na predavanjima
5
Aktivnost na vežbama
5
Kolokvijum 1 (nakon svih vežbi)
20 (11)
Test 1 (nakon prvih 6 predavanja)
15 (8)
Test 2 (nakon drugih 6 predavanja)
15 (8)
(
g
p
j )
( )
Završni ispit
Praktični ispit
10 (5)
Usmeni ispit
30 (15)
Student mora da pokaže znanje za svako postavljeno pitanje najmanje 30% od
predviđenog gradivaza ti potanje da bi se iyvršilo bodovanje na ispitu
Student može da položi ispit i bez izlaska na usmeni ispit, ako je prethodno
prikupio dovoljno bodova za prolaz na ispitu. Nastavnik može da proveri znanje
studenta usmenim ispitivanjem ukoliko sumnja (subjektivno ili objektivno) u
p
j
j (
j
j
)
regularnost polaganja bilo koje predispitne obaveze.
Nauka čiji je predmet izučavanja
UVOD U FITOGEOGRAFIJU
Nauka čiji je predmet izučavanja
rasprostranjenje živih organizama na
Zemlji naziva se biogeografija.
Fitogeografija je deo biogeografije
čiji je predmet proučavanja
j j p
p
j
rasprostranjenje biljaka. Objekat
istraživanja fitogeografije nisu samo
pojedinačne vrste, već celokupna
pojedinačne vrste, već celokupna
vegetacija.
UVOD U FITOGEOGRAFIJU
Fitogeografija objašnjava zakonomernost rasprostranjenja vrsta.
UVOD U FITOGEOGRAFIJU
Osnovni podaci sa kojima se barata u
fitogeografiji su činjenice da li neka
vrsta postoji ili ne postoji na
p
j
p
j
određenom prostoru koji je određen
geopolitičkim položajem (država) ili
geografskim koordinatama
geografskim koordinatama.
Podaci o rasprostranjenju biljnih
vrsta unose se u baze podataka koje
vrsta unose se u baze podataka koje
osim naziva vrste sadrže podatke o
geografskom položaju (lokalitet,
f k ši i d ži UTM)
geografska širina, g. dužina, UTM),
ekološkim karakteristikama staništa
(nadmorska visina, nagib terena,
š
š
ekspozicija, tip zemljišta, geološki
sastav podloge, tip vegetacije),
vremenu sakupljanja i sakupljaču
p j j
p j
(legatoru).
UVOD U FITOGEOGRAFIJU (zadatak)
Struktura baze podataka urađene u Excell-u
A. pripadnost vrste klasi
B. pripadnost vrste familiji
C. pripadnost vrste rodu
p p
D. naziv vrste
E. lokalitet 1 (širi lokalitet na kojem je vrsta nađena (u ovom slučaju
Vlasinsko jezero))
Vlasinsko jezero))
F. lokalitet 2 je uži lokalitet (npr. Cvetkova reka)
G. tip staništa (npr. bukova šuma, livada, tresava...)
H UTM koordinate
H. UTM koordinate
I. datum sakupljanja
J. sakupljač (legator)
Napraviti bazu podataka sa biljnim vrstama sakupljenim na području
Vlasinskog jezera, Stare planine, Suve planine ili nekog drugog
d č
k
d
h
k
l
područja za koje posedujete herbarski materijal.
OSNOVNI FITOGEOGRAFSKI TERMINI
Na osnovu podataka o rasprostranjenju vrsta mogu se formirati
Na osnovu podataka o rasprostranjenju vrsta mogu se formirati
fitogeografske prostorne celine, odnosno fitogeografski horioni
(fitohorioni), a na osnovu pripadnosti vrsta tim horionima mogu se
odrediti fitogeografski elementi flore ili florni elementi
odrediti fitogeografski elementi flore ili florni elementi.
Spisak biljnih vrsta nekog područja naziva se flora.
Biljni pokrivač nekog područja naziva se vegetacija. Vegetacija je
izgrađena od većeg broja različitih biljnih zajednica. Biljne zajednice
sličnog florističkog sastava, okarakterisane karakterističnom
kombinacijom vrsta nazivaju se asocijacije.
PODELA FITOGEOGRAFIJE
Fitogeografija se može podeliti na veći broj
poddisciplina u zavisnosti od objekta
istraživanja
istraživanja.
Analitička fitogeografija se bavi opisivanjem
karakteristika biljnog pokrivača (flore i
t cij )
vegetacije).
Horologija ili arealologija je deo
fitogeografije koji se bavi problemima
d
b
d h
distribucije pojedinih vrsta.
Regionalna fitogeografija se bavi
raščlanjenjem Zemlje na regione na osnovu
j j
j
g
florističkih i vegetacijskih karakteristika.
Istorijska fitogeografija objašnjava
zakonitosti rasprostranjenja biljnih vrsta i
zakon tost rasprostranjenja b ljn h vrsta
fitocenoza u različitim vremenskim periodima.
Neki autori smatraju da fitogeografiji
pripadaju i ekologija biljaka i fitocenologija
pripadaju i ekologija biljaka i fitocenologija.
Razvoj fitogeografije kao nauke vezuje se za ime Aleksandra fon
ISTORIJSKI RAZVOJ FITOGEOGRAFIJE
Razvoj fitogeografije kao nauke vezuje se za ime Aleksandra fon
Humbolta, koga mnogi nazivaju “ocem fitogeografije”.
Prvi je u nauku uveo termin
Prvi je u nauku uveo termin
asocijacija za grupaciju biljaka
koje zajedno žive u istim uslovima.
Humboltovo putovanje na američki kontinent je
razbilo predrasudu da je srednja i zapadna Evropa
floristički najbogatiji deo sveta Lični uvid u biljni
floristički najbogatiji deo sveta. Lični uvid u biljni
pokrivač mnogih delova Zemlje doprinelo je
verodostojnosti njegovih stavova.
Alexander von Humboldt (14.09.1769. – 6.05.1859.)
ISTORIJSKI RAZVOJ FITOGEOGRAFIJE
Na osnovu Humboltovih radova, William Channing Woodbridge je
Alexander von Humboldt (14.09.1769. – 6.05.1859.), autoportret
nacrtao izotermalnu kartu sveta. Humbolt je ustanovio da postoji
pravilnost u opadanju temperature sa nadmorskom visinom.
Humbolt je prvi pretpostavio da su kopna Južne Amerike i Afrike
j p
p
p
p
nekada bila spojena.
ISTORIJSKI RAZVOJ FITOGEOGRAFIJE
Augustin Pyramus de Candolle (4 02 1778 9 09 1841)
Značajan doprinos razvoju fitogeografije dao je
Ogist de Kandola koji je napisao knjigu
Augustin Pyramus de Candolle (4.02.1778. - 9.09.1841)
Ogist de Kandola, koji je napisao knjigu
Geographie botanique
(1820) u kojoj uvodi termin
uslovi staništa.
Alfons de Kandola je napisao epohalnu knjigu
Geographie botanique raisonnee
(1855) u kojoj
Geographie botanique raisonnee
(1855) u kojoj
razlikuje 20 različitih flora, odnosno oblasti na
Zemlji. Već tada on ukazuje da bi te teritorije
t b l d lj d liti it ij j di i M
i
trebalo dalje podeliti na sitnije jedinice. Mnogi
autori ga smatraju osnivačem fitogeografije.
Alfons Pyramus de Candolle (28.10.1806 – 4.04.1893.)
ISTORIJSKI RAZVOJ FITOGEOGRAFIJE
Joakim Frederik Schouw (
7 02 1789 28 04 1852 )
Danski botaničar, pravnik i političar, koji je prvi
vršio kartiranje areala biljaka Za razvoj
Joakim Frederik Schouw (
7.02.1789. – 28.04.1852.)
vršio kartiranje areala biljaka. Za razvoj
fitogeografije značajno je njegovo delo
Grundzüge einer allgemeinen Pflanzengeographie
(1823 d nsk i d nj 1822)
(1823, dansko izdanje 1822).
Franc Unger je tvorac istorijske fitogeografije i
paleobotanike. U svom delu
Versuch einer
Geschichte der Pflanzenwelt
(1852) istoriju
Geschichte der Pflanzenwelt
(1852) istoriju
Zemlje je podelio na 7 perioda: drevni (carstvo
talofita), kamenougljeni (c. paprati), trias (c.
amfibijskih biljaka) jura (c golosemenica) kreda
amfibijskih biljaka), jura (c. golosemenica), kreda
(c. apetala), tercijar (c. sinpetala) i savremeni
period (c. horipetala).
Franz Joseph Andreas Nicolaus Unger (30.11.1800. - 13.02.1870.)
ISTORIJSKI RAZVOJ FITOGEOGRAFIJE
Charles Robert Darwin (12 02 1809 19 04 1882 )
Darvinovo delo
The Origin of Species
(1959) je
d
lj l
d
k
l diš
Charles Robert Darwin (12.02.1809. – 19.04.1882.)
predstavljalo podstrek za nova gledišta u
fitogeografiji. I sam Darvin je objavio puno podataka o
biljnom svetu zemalja koje je obilazio tokom svojih
j
j
j j
j
putovanja.
Darvinovu teoriju je među prvima primenio nemački istraživač Vagner
Darvinovu teoriju je među prvima primenio nemački istraživač Vagner,
koji u delu
Darwin'sche Theorie und das Migrationsgesetz der
Organismen
(1868) objašnjava zakonitosti migracije biljnih i
ži tinjskih st i n st nk n ih st p i dnim d bi nj m
životinjskih vrsta i nastanka novih vrsta prirodnim odabiranjem.
Moritz Wagner (3.10.1813. – 31.05.1887.)
ISTORIJSKI RAZVOJ FITOGEOGRAFIJE
Sir Joseph Dalton Hooker (30 06 1817 10 12 1911 )
Jozef Dalton Huker je jedan od najpoznatijih
britanskih botaničara i tvorac savremene
Sir Joseph Dalton Hooker (30.06.1817. – 10.12.1911.)
britanskih botaničara i tvorac savremene
fitogeografije. Prvi je primenio evoluciona
gledišta u rešavanju pitanja nastanka i razvoja
bilj k n Z mlji
biljaka na Zemlji.
August Grizebah je nemački fitogeograf koji je
napisao dvotomnu knjigu
Die Vegetation der Erde
nach Ihrer Klimatischen Anordnung
u kojoj autor
nach Ihrer Klimatischen Anordnung
, u kojoj autor
razlikuje 24 biljnogeografske oblasti na Zemlji.
August Heinrich Rudolf Grisebach (17.04.1814. – 9.05.1879.
ISTORIJSKI RAZVOJ FITOGEOGRAFIJE
Heinrich Gustav Adolf Engler (25 03 1844 10 10 1930 )
Adolf Engler je jedan od tvoraca filogenetske
sistematike biljaka 1879 godine definisao termin
Heinrich Gustav Adolf Engler (25.03.1844. –10.10.1930.)
sistematike biljaka. 1879. godine definisao termin
biogeografski regioni. U oblasto fitogeografije je
najveći doprinos dao, zajedno sa Oskarom
D d m p k t nj m di ij
V
t ti d E d
Drudeom, pokretanjem edicije
Vegetation der Erde
(1896), koja je posle 13 tomova ostala nezavršena.
11. tom
Vegetacije sveta
je Adamovićeva
Die
11. tom
Vegetacije sveta
je Adamovićeva
Die
Vegetationsverhaltnisse der Balkanlander
(1909).
Oskar Drude je 1890 godine objavio knjigu
Oskar Drude je 1890. godine objavio knjigu
Handbuch der Pflanzengeographie
.
Carl Georg Oscar Drude (5.06.1852. - 1.02.1933.)
ISTORIJSKI RAZVOJ FITOGEOGRAFIJE
Andreas Franz Wilhelm Schimper (12 05 1856 9 09 1901
Šimper je u delu
Pflanzengeographie auf
physiologisher Grundlage
(1898) dao analizu
Andreas Franz Wilhelm Schimper (12.05.1856. – 9.09.1901.
physiologisher Grundlage
(1898) dao analizu
povezanosti biljnog pokrivača i uticaja fizičko-
hemijskih uslova sredine.
Varming je danski fitoegolog koji se bavio
bl i t
j j
bilj k
i
ti
d
problemima rasprostranjenja biljaka u zavisnosti od
ekoloških uslova. Najpoznatije njegovo delo je
Grundtræk af den økologiske Plantegeografi
(1895).
U tom delu je termin ekologija uveden u botaničku
nauku.
Johannes Eugenius Bülow Warming (3.11.1841. –2.04.1924.
k f
f d ž l
k d
ISTORIJSKI RAZVOJ FITOGEOGRAFIJE
U 20. veku fitogeografija doživljava svoj procvat nakon drugog
svetskog rata. U tom periodu značajne rezultate je dao nemačko-ruski
botaničar Hajnrih Valter, tvorac klimadijagrama i autor kapitalnog
j
j g
p
g
dela
Vegetation und Klimazonen
(1984).
Heinrich Karl Walter (21.10.1898. – 15.10.1989.)
Sredinom prošlog veka veliki doprinos
fitogeografiji je dao nemački botaničar Hermann
Mojzel delima
Vergleichende Arealkunde
(1943) i
j
g
(
)
Vergleichende Chorologie der
Zentraleuropäischen Flora
(1965), u kojima daje
areal-karte i florne elemente velikog broja
areal karte i florne elemente velikog broja
biljnih vrsta.
H
M
l (2 11 1909 3 01 1997 )
Hermann Meusel (2.11.1909. - 3.01.1997.)
ć d
f
f
k d
h
ISTORIJSKI RAZVOJ FITOGEOGRAFIJE
Najveći doprinos fitogeografiji u 20. veku dao je Armen Tahtajan,
jermenski (sovjetski) sistematičar i fitogeograf.
Арме́н Лео́нович Тахтаджя́н Armen Takhtajan (10 06 1910 - 13 11 2009 )
Армен Леонович Тахтаджян, Armen Takhtajan (10.06.1910. 13.11.2009.)
U svom delu
Флористические области
U svom delu
Флористические области
Земли
(1978) daje podelu Zemlje na 6
carstava: holarktičko (sa 3 podcarstva),
paleotropsko (sa 5 podcarstava)
paleotropsko (sa 5 podcarstava),
neotropsko, kapsko, australijsko i
holantarktičko.
O ih 6
lik j i R
ld G d
Ovih 6 carstava razlikuje i Ronald Gud u
delu
The Geography of Flowering Plants
(1947).
Ronald D'Oyley Good (8.03.1896. – 11.12.1992.)
FITOGEOGRAFIJA U SRBIJI
Josif Pančić je najpoznatiji srpski botaničar, koji se
slobodno može nazvati “ocem srpske botanike”.
Osnivač je i prvi predsednik Srpske akademije nauka.
Osnivač je i prvi predsednik Srpske akademije nauka.
Napisao je knjigu
Flora kneževine Srbije
. Osim toga,
napisao je veliki broj značajnih botaničkih radova i
knjiga i opisao veliki broj novih biljnih vrsta za nauku
knjiga i opisao veliki broj novih biljnih vrsta za nauku,
od kojih su najpoznatije srpska i Natalijina ramondija.
Sava Petrović je uz Pančića najpoznatiji srpski
Sava Petrović je uz Pančića najpoznatiji srpski
botaničar 19. veka. Napisao je knjigu
Flora okoline
Niša
i još niz značajnih botaničkih radova. Opisao
veliki broj novih biljnih vrsta a zajedno sa Pančićem
veliki broj novih biljnih vrsta, a zajedno sa Pančićem
vrstu
Ramondia nathaliae
. Posebnu pažnju je poklonio
ramondijama o kojima piše u radu
Ramondije u Srbiji
i familija Citrandraceje
i familija Citrandraceje
.
FITOGEOGRAFIJA U SRBIJI
Lujo Adamović je jedan od najpoznatijih evropskih
botaničara na početku 20. veka. Njegovo kapitalno
delo
Die Vegetationsverhaltnisse der Balkanlander
delo
Die Vegetationsverhaltnisse der Balkanlander
(Mosische Lander)
predstavlja prvu studiju o
vegetaciji Balkanskog poluostrva. Objavio je u
nekoliko nastavaka
Floru jugoistočne Srbije
Osim
nekoliko nastavaka
Floru jugoistočne Srbije
. Osim
toga, napisao je još niz značajnih botaničkih radova.
Nedeljko Košanin je poznati srpski botaničar koji
Nedeljko Košanin je poznati srpski botaničar koji
je objavio niz značajnih botaničkih dela, a
najznačajniji su mu radovi Život zeleničeta na
Ostrozubu Vlasina – biljnogeografska studija
Ostrozubu, Vlasina – biljnogeografska studija,
Geografija balkanskih ramondija, Život tercijarnih
biljaka u današnjoj flori i drugi.
FITOGEOGRAFIJA U SRBIJI
Poseban pečat u razvoju fitogeografije u
d
j
l i i 20
k d
j d Mil
d
drugoj polovini 20. veka dao je dr Milorad
Janković, profesor Ekologije biljaka na PMF-u
u Beogradu. Pored ostalog, napisao je
g
g
p
j
udžbenike Fitoekologija i Fitogeografija.
Naš najpoznatiji savremeni fitogeograf
Naš najpoznatiji savremeni fitogeograf
je akademik dr Vladimir Stevanović,
profesor Biološkog fakulteta u
Beogradu urednik knjiga Biodiverzitet
Beogradu, urednik knjiga Biodiverzitet
Jugoslavije i Crvena knjiga flore
Srbije, koordinator projekta Atlas
flore Evrope za centralni Balkan
flore Evrope za centralni Balkan.
Dostları ilə paylaş: |