KSENOFAN
Ksenofan
(oko 570-475) je izgnanik iz Kolofona (polis u Joniji). 70 godina je lutao Velikom Grčkom kao rapsod, da bi se
pred kraj života nastanio u Eleji. Bio je Parmenidov učitelj. Najviše filozofskih podsticaja je dobio od Homera i Talesa.
Osnovne tačke Ksenofnovog učenja su:
Kritika antropomorfnog karaktera religije. Protiv slike bogova kakvu daju Homer i Hesiod – slike
bogova koji se bave prevarom, krađom, bludom. Protivi se i ideji da bogovi imaju izgled kakav im
pridaju – nešto nalik na superljude (supermeni). O tom pitanju je rekao sledede: „Etiopljani
bogove vide pljosnatog nosa i crne, Tračani sa plavim očima i crvenkastom kosom; a kad bi
volovi, konji i lavovi imali ruke i mogli da crtaju – nacrtali bi ih kao volove, konje i lavove, svaka
vrsta sebi slične.“
Panteistička slika sveta. Bog je Jedno, bez početka, sredine i kraja. Da bi se saznalo šta je bide
treba posmatrati svet kao celinu. A tako posmatran svet je jedinstven i u sebi sadrži sve što
postoji. Jedno je Sve. To jedno-sve Ksenofan naziva jedanput bidem, drugi put bogom. Ovaj drugi
termin daje panteističku (pan – sve, theos- bog) sliku sveta.
Protoskepticizam. O stvarnosti se zapravo ne može ništa sa sigurnošdu izredi. „Svima je samo
nagađanje dato.“ Između dva suprotna stava treba usvojiti onaj koji je verovatniji, ali čak i to
treba smatrati samo za snažnije uverenje (doxa), ne za istinu.