Lakan u Podgorici ciklus predavanja


Lakan u Podgorici / ciklus predavanja



Yüklə 314,6 Kb.
Pdf görüntüsü
səhifə9/13
tarix14.05.2018
ölçüsü314,6 Kb.
#43977
1   ...   5   6   7   8   9   10   11   12   13

Lakan u Podgorici / ciklus predavanja

37

Šreberova iluzija je bila da se transformisao u ženu Boga i da će on Bogu da 



izrodi novu ljudsku rasu koja će zavladati svijetom. Tražene garancije porijekla 

(oca) se mogu vidjeti i u psihotičnim iluzijama da je neko Napoleon, Isus Hrist, 

itd. ili sin ili kćerka značajnih ličnosti. 

Što se tiče (kognitivne) inteligencije, ona nije povezana sa strukturom 

subjektivnosti.  Dakle,  postoje  i  glupi  i  pametni  psihotičari,  perverznjaci 

ili  neurotičari.  Postoje  primjeri  izuzetno  nadarenih  psihotičara  –  Isak 

Njutn  (Isaac  Newton),  Ogist  Kont  (Auguste  Comte),  Vinsent  van  Gog 

(Vincent van Gogh), August Strindberg, Džon Neš (John Nash). Mnogi 

psihotičari spretno imitiraju ono što se naziva „normalno“ ponašanje tako 

da ostaju skriveni iz perspektive površinskih odnosa, kakvi i jesu u suštini 

međuljudski odnosi na početku XXI vijeka. 

Perverzije

Jasno  je  da  sam  termin  „perverzija“  u  svakodnevnom  govoru  konotira 

prisustvo nečijeg moralnog suda. On, takođe, konotira i kršenje uspostavljenih 

normi.  Pravo  pitanje  je,  međutim,  ko  te  norme  uspostavlja,  ko  se  uzima  za 

mjerilo kojim se mjeri i određuje pozicija svih drugih. Pol Verhege navodi da 

se u pristupu perverziji može uočiti nekoliko sukcesivnih istorijskih diskursa. 

Naprimjer,  religijsko-ideološki  diskurs  prije  Frojdovog  vremena,  pa  zatim 

medicinsko-psihijatrijski diskurs u kojem se obrazovao i sam Frojd – tada su 

na primjer svi „grešnici“ postali „pacijenti“, pa nama vremenski mnogo bliži 

sociološko-psihološki diskurs koji je odbacio postojanje ustaljenih medicinskih 

normi i doveo do današnjeg kulturno-relativističkog diskursa. Drugim riječima, 

danas je sve  dozvoljeno ako postoji uzajamna saglasnost između učesnika. 

Ipak,  ono  što  se  podrazumijeva  pod  perverzijom  u  lakanovskoj 

psihoanalitičkoj teoriji ne odnosi se na određeno ponašanje, ma kako i ma kome 

„perverzno“ ono djelovalo. Za Lakana je perverzija (kao i psihoza i neuroza) 

struktura subjektivnosti tj. način ili matrica odnosa između subjekta i Drugog 

nastala  kroz  iskustva  ranog  djetinjstva.  Dakle,  perverzna  struktura  ne  mora 

da vodi onome što određena zajednica naziva (nečijim drugim) „perverznim“ 




doc. dr Filip Kovačević

38

ponašanjem. Naime, teško da će bilo koja zajednica označiti svoje sopstveno 



ponašanje kao perverzno. 

Kao i uvijek, Lakanove početne teze polaze od Frojda. Mnoštvo parcijalnih 

nagona koji usmjeravaju tj. daju pokretačku energiju (tehnički termin, libido) 

svakoj ljudskoj aktivnosti uslovilo je da Frojd nazove ljudska bića „polimorfno-

perverznim.“ Frojd je smatrao da je Edipov kompleks upravo ona struktura koja 

pravi red u nagonima i omogućava nastavak funkcionisanja civilizacije (normi 

naših  očeva).  Pitanje  se,  naravno,  postavlja  što  se  dešava  ako  tog  Edipovog 

kompleksa tj. potčinjavanja spoljnom autoritetu drugog Drugog (Trećeg, oca) 

nema ili nije razvijen u dovoljnoj mjeri.

Tokom ranijeg predavanja, objasnio sam da je struktura psihoza ona koja 

pokazuje  potpuno  odsustvo  tog  za  socijalizaciju  potrebnog  drugog  Drugog. 

Perverzija je nešto što se može strukturalno vidjeti kao pola puta između psihoze i 

neuroze – dakle, između toga da nema Drugog (tj. da je Drugi subjektu potpuno 

strani totalitet) i toga da je Drugi previše integrisan u samu strukturu subjekta 

(tj. sve što subjekt radi pokazuje prisustvo Drugog, sve aktivnosti ili ponašanje 

je u subordinaciji Drugom ili u pobuni protiv njega). Može se to reći i drugim 

riječima. Na primjer, u psihozi Zakon nije prisutan, a u neurozi je prisutan 

(skoro) samo On. Zakon, ovdje, znači ulazak subjekta u svijet označitelja, u 

svijet ambivalentnosti gdje se nikada ne može doći do čvrstih spoznaja, mada 

se one neprestano tražile. Neurotičar želi stabilnu istinu za koju bi se uhvatio/

la  i  koja  bi  mogla  da  prevlada  njegovu  ili  njenu  kolebljivost  i  neodlučnost. 

Neurotičar koji je prošao kroz psihoanalizu zna da je takvo nešto nemoguće i 

postaje spreman da prihvati fluidnost želje i života tj. nova iskustva i iskušenja. 

Perverzija  je,  dakle,  nešto  između.  Ovdje  je  Zakon  samo  u  naznakama. 

Ustvari, po Lakanu, suština perverzije je da subjekt pokušava da navede Drugog 

da Zakon konačno uspostavi. Cilj svih subjektovih aktivnosti može se sagledati 

upravo u tom smjeru. Subjekt kao da se pita „što ja mogu da uradim da bih 

postavio granice, granice koje će me zaštiti od nestanka u beskonačnom uživanju 

(jouissance)“? Lakan se slaže sa Frojdom da se mehanizam koji formira strukturu 

psihoze može nazvati odbacivanje (disavowal) . Drugim riječima, subjekt zna da 




Lakan u Podgorici / ciklus predavanja

39

je nešto istina, ali se pretvara kao da nije tako. Za razliku od potiskivanja, koje 



se  tiče  neke  misli  kojoj  se  zabranjuje  ulazak  u  svijest,  odbacivanje  se  odnosi 

na percepciju nečega što postoji (dakle, pretvaranje da se ne vidi ono što se 

vidi). Frojd kao primjer odbacivanja navodi pristup malih dječaka koji plašeći 

se od kastracije tj. da će im neko oduzeti organ uživanja odbijaju da priznaju 

da  postoje  bića  bez  tog  organa  (majka,  sestre,  itd.)    Oni  znaju  da  uživanju 

mora doći kraj, ali to saznanje odbijaju da prihvate. To i jeste suština fetišizma. 

Fetiš  je,  zapravo,  objekt  kojim  se  pokušava  opovrgnuti  postojanje  kastracije. 

Tako je, na primjer, Žižek na svom predavanju u KIC „Budo Tomović“ naveo 

primjer prijatelja kojem je žena umrla, a koji je prihvatio činjenicu njene smrti 

bez prevelike emocionalne napregnutosti što je izazvalo čuđenje kod mnogih 

prijatelja,  uključujuči  i  samog  Žižeka.  Međutim,  ono  što  oni  tada  nijesu 

primjetili je da je taj čovjek kad kod je pričao o ženi u rukama držao malog 

hrčka koga su žena i on zajedno odgajali. I tako, od kada je hrčak uginuo, on je 

imao nervni slom i pokušao samoubistvo. Ukratko, hrčak je igrao ulogu fetiša 

kojim se Žižekov prijatelj branio od saznanja da je njegova žena zauvijek nestala 

tj. od posljedica smrti drage osobe. 

Fetišem  se  može  smatrati  sve  što  stabilizuje  neku  psihološku  situaciju  i 

postavlja granice koje omogućavaju uravnoteženo psihološko funkcionisanje. 

Paradoks perverzije je u tome što u perverziji, za razliku od neuroze, sam subjekt 

mora  smisliti  način  i  sprovesti  u  djelo  aktivnosti  koje  će  navesti  Drugog  da 

uspostavi granice. Drugim riječima, kao što pokazuju kliničke studije, perverzni 

subjekt je sklon realizaciji svojih fantazija u kojima i on i drugi igraju strogo 

zacrtane  uloge.  Ono  što  čini  perverznu  strukturu  bizarnom  je  neprestano 

ponavljanje jednog te istog scenarija. To se posebno vidi u strukturi masohizma 

(kojeg  uz  sadizam,  fetišizam,  voajerizam  i  ekzibicionizam,  Lakan  ubraja  u 

primarne manifestacije perverznog subjekta). 

Ono što mene posebno zanima kao predmet proučavanja i o čemu sam 

napisao naučni rad koji će biti predstavljen na svjetskom kongresu političkih 

psihologa u San Francisku je mazohizam u političkom ponašanju. Mazohističko 

političko ponašanje je, po onome kako ga definišem, svako političko ponašanje 

u kojem sudionici svojevoljno traže bol i patnju usmjerenu prema njima samima 



Yüklə 314,6 Kb.

Dostları ilə paylaş:
1   ...   5   6   7   8   9   10   11   12   13




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©genderi.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə