doc. dr Filip Kovačević
8
Filipu Kovačeviću se jedino može zamjeriti što kritički pristup koji
primjenjuje prema autorima koji su netačno ili nedovoljno precizno tumačili
Markuzeove ideje, ne primjenjuje u postupku analize i tumačenja Markuzea
samog ili mu to za ovu priliku nije ni bila namjera. Izuzetak možemo pronaći
samo na jednom mjestu u analizi Erosa i Civilizacije, pa čak i tada samo u vrsti
nagovještaja nesaglasja sa Markuzeovim tumačenjem Rajha. To, međutim, ne
znači da ovo izdanje nije i poziv na polemiku sa Markuzeom i sa Kovačevićem.
Dr Vladimir Pavićević
Markuze u Podgorici - ciklus predavanja
9
Napomena autora
Ovaj ciklus predstavlja 12 predavanja o Erosu i civilizaciji i Eseju o
oslobođenju filozofa i aktiviste Herberta Markuzea koja sam održao u periodu
od februara do juna 2011. godine u prostorijama Centra za građansko
obrazovanje (CGO) u Podgorici.
Ciklus se bavio važnim tematskim oblastima ovih Markuzeovih
djela, uključujući njihovu detaljnu tekstualnu analizu dopunjenu mojim
tumačenjima.
Posebno se zahvaljujem Milici Milonjić za pripremu tehničkih uslova
za održavanje ciklusa, kao i polaznicima predavanja za njihove inspirativne
komentare i diskusije.
Podgorica, februar 2012
doc. dr Filip Kovačević
Markuze u Podgorici - ciklus predavanja
11
Uvod
Kada sam počeo da razmišljam o ovom ciklusu predavanja o Herbertu
Markuzeu u ljeto 2011, nisam mogao ni da pretpostavim koliko će njegove
ideje biti relevantne upravo u sadašnjem svjetskom političkom momentu.
Naime, teško je tada bilo i pomišljati da će pobune protiv dugogodišnjih
nedemokratskih režima u arapskom svijetu, za sada samo u Tunisu i Egiptu,
ali vjerovatno i u drugim arapskim zemljama, postići takav dramatičan uspjeh.
Da bi se duh pobune proširio, pa i na ovaj naš region, a već ima naznaka
za to u Albaniji i Srbiji, potrebno ga je teorijski osnažiti i pokazati istorijski
kontinuitet promišljanja o pobuni protiv postojećeg, kao i izgradnji drugačijeg,
boljeg svijeta. Stoga Markuze, kao eminentni teoretičar pobune protiv
političkog i društvenog statusa quo, predstavlja glas koji je važno razumjeti,
i to posebno zbog toga da pobune, kojih je uvijek bilo, ne bi skrenule na
pogrešan, nedemokratski put, što i jeste bio najčešći njihov rezultat.
Markuzeove ideje su dostigle svoj zenit popularnosti upravo u periodu
političko-društvene krize na Zapadu 60tih godina prošlog vijeka. Kao što
navodi njegov bivši student, sada poznati profesor i autor Endrju Finberg
(Andrew Feenberg), tih godina Markuze je bio pravi “đede revolucije”. Naime,
Markuze je rođen 1898. i krajem 60tih je imao sedamdeset godina. On je za
svoje studente, bilo američke ili evropske, (pa čak i jugoslovenske, jer bi ljeti
dolazio da drži predavanja u okviru Korčulanske ljetne škole), dakle za ove
dvadesetogodišnjake rođene poslije Drugog svjetskog rata, predstavljao sponu
sa autentičnim duhom Oktobarske revolucije, kao i sa duhom pobuna koje su
se odvijale širom Njemačke neposredno poslije Prvog svjetskog rata u kojima je
i sam učestvovao. Iako je bio rođen u vrlo bogatoj jevrejskoj porodici, Markuze
je tako već u mladosti pokazao želju da pruži svoj doprinos borbi za korjenite
promjene u društvu koje bi vodile ostvarivanju uslova za dostojanstven život
svih građana i građanki.
Iz psihoanalitičke perspektive, koja, kao što znate, predstavlja predmet
mog istraživačkog zanimanja, bilo bi interesantno pokušati objasniti što je
u njegovom ranom djetinjstvu motivisalo taj pobunjenički zanos. Međutim,
knjige koje se bave Markuzeovim idejama, među kojima bih izdvojio knjige
već pomenutog Endrjua Finberga, kao i Daglasa Kelnera (Douglas Kellner),
profesora na UCLA-u, šturo izvještavaju o njegovom životu i mnogo više se
doc. dr Filip Kovačević
12
bave njegovim idejama. Njegov sin iz prvog braka (inače, Markuze se ženio
tri puta, dva puta je ostajao udovac) Piter Markuze (Peter Marcuse) ističe da
je njegov otac brižno čuvao svoju privatnost, a da mnoga lična pisma nije
sačuvao, tako da će izvor njegove pobunjeničke motivacije vjerovatno zauvijek
ostati tajna. Međutim, ono što imamo pred nama su postupci u odraslom
dobu (pa čak i u “trećem” dobu kada je stekao svjetsku slavu) i naravno ideje.
U tom pogledu, uz knjige koje je objavio za života, a na ovim
predavanjima ćemo detaljno analizirati knjigu Eros i Civilizacija, kao i knjigu
Esej o oslobođenju, treba uključiti i šest tomova njegovih do sada neobjavljenih
naučnih radova, govora, intervjua i pisama koje od 1998. godine u razmaku od
3 godine objavljuje poznata međunarodna izdavačka kuća Rutledž (Routledge).
Do sada su objavljeni tomovi: broj 1 o tehnologiji, ratu i fašizmu, broj 2 o
kritičkoj teoriji društva, broj 3 o temeljima nove zapadne ljevice, broj 4 o
umjetnosti i oslobođavanju, a očekuju se tom broj 5 o filozofiji, psihoanalizi
i emancipaciji, kao i tom broj 6 o marksizmu, revoluciji i utopiji. Izgleda da
je najinteresantnije ostavljeno za kraj, ali ništa zato, i ovo što je objavljeno do
sada je vrlo zanimljivo i zaokupiće svu našu pažnju na ovim predavanjima.
Prije nego počnem da govorim o hronologiji Markuzeovog naučnog rada,
pomenuo bih jedan detalj koji vezuje mene lično za Markuzea. Naime, kada
sam naučio kako da napravim veb stranicu na internetu u septembru 1997,
odmah sam to znanje uposlio da napravim veb stranicu o idejama Herberta
Markuzea. Tu sam predstavio meni važne citate iz većine njegovih knjiga.
Pošto je to bila prva veb stranica o Markuzeu na cijelom internetu bila je na
prvom mjestu svih svjetskih internet pretraživača, tako da sam imao na stotine
posjeta mjesečno iz svih dijelova svijeta. Najinteresantnije je bilo kada mi se
preko emaila obratio Markuzeov unuk Harold i pohvalio moju stranicu. On
je kasnije napravio jednu izuzetno detaljnu veb stranicu o svom đedu koja
postoji i danas. Na toj stranici u kratkom zapisu pominje i moju web stranicu
(koja je izbrisana sa servera Univerziteta države Mizuri kada sam doktorirao
i odselio se nazad u San Francisko) i daje link na kome se mogu naći citati iz
Markuzeovih djela koje sam bio izdvojio kao značajne.
Krajem oktobra 2011. učestvovao sam na međunarodnoj konferenciji o
idejama Herberta Markuzea na Univerzitetu države Pensilvanije u Filadelfiji
koju je organizovalo Međunarodno društvo Herberta Markuzea (The Herbert