Markuze u Podgorici ciklus predavanja
Markuze u Podgorici - ciklus predavanja
Yüklə 366,51 Kb. Pdf görüntüsü
|
- Bu səhifədəki naviqasiya:
- Markuze u Podgorici - ciklus predavanja
Markuze u Podgorici - ciklus predavanja 27 Zbog svega ovoga nije uopšte čudno da je u drugom izdanju Erosa i Civilizacije, objavljenog 1985, Pejovićev pogovor zamjenjen pogovorom Gvozdena Flega. Flego je član mlađe generacije zagrebačkih filozofa i jedan od najboljih studenata i asistenata-saradnika osnivača Praxis-a. Napisao je i odbranio 2002. godine doktorsku disertaciju čiji se jedan dio bavio Markuzeovim radom. Naslov disertacije je „Fromovo i Markuzeovo tumačenje otuđenja“. Flego je naslovio svoj pogovor „Eros versus Logos?“ i usmjerio se na odgovore na dva pitanja o Markuzeovoj knjizi: njenu poziciju u cijelokupnom Markuzeovom opusu i status Markuzeovog tumačenja Frojda. U cilju pronalaženja odgovora na prvo pitanje, Flego daje kratku prezentaciju Markuzeovih ranijih i kasnijih radova. On tvrdi da u Erosu i
kao instrumenta dominacije i time se stavlja na stranu „iracionalista“ (Flegov termin) Šopenhauera i Ničea. U tom pogledu, Flego vidi ovu knjigu kao jednu vrstu diskontinuiteta u Markuzeovom pogledu na svijet i kao signal početka eksplicitnije i konkretnije razrade „estetičke dimenzije“. Međutim, donekle se ne mogu složiti sa ovom Flegovom tvrdnjom zbog toga što Markuzeovo insistiranje na važnosti estetike nije ništa novo već ga je moguće pronaći još i u njegovoj doktorskoj disertaciji. Ono što je u suštini novo je samo psihoanalitička terminologija koju Markuze koristi da izrazi svoj dugogodišnji predmet pažnje i proučavanja. Što se tiče Markuzeovog čitanja Frojda, Flego tvrdi da je izuzetno selektivno. On misli da je Markuze namjerno ispustio iz vida Frojdovo isticanje moći razuma da uspostavi i kontroliše poredak stvari kao i fatalizam njegovih kasnijih knjiga i radova. Drugim riječima, Markuzeov Frojd više liči na nekog osloboditelja seksualnosti nego na konzervativnog bečkog doktora, što je Frojd, prema Flegovom mišljenju, zaista bio. Ipak, Flego hvali Markuzea za proširenje koncepta razuma (bez obzira da li ovo ima ili nema utemeljenje u Frojdovim idejama) tako što uključuje i vrijednosti čulnih iskustava (tzv. libidinalna racionalnost). To ga dovodi do zaključka da u Erosu i Civilizaciji
doc. dr Filip Kovačević 28
Markuze u Podgorici - ciklus predavanja 29
Dakle, pred nama je Markuzeova knjiga Eros i civilizacija koju ću na ovom i narednim predavanjima detaljno analizirati. U analizi ću se oslanjati na engleski original kao i na hrvatski prevod koji ću ispravljati u svim situacijama kada mi se to čini potrebno. Knjiga ima kratak uvod u kome Markuze kaže da je ona nastala kao rezultat njegovih predavanja na Vašingtonskoj psihijatrijskoj školi u periodu tokom 1950. i 1951. On ističe sličnost njegove teorijske orijentacije sa orijentacijom frankfurtskog Instituta za socijalna istraživanja na čelu sa Maksom Horkhajmerom (Max Horkheimer). Glavna ideja predgovora je da je potrebno ukazati na političko i sociološko značenje i implikacije Frojdovih psihoanalitičkih teza. Dakle, što nam Frojdove ideje govore o mogućnosti fundamentalnih društvenih i političkih promjena? Na predgovor se nastavlja nešto duži uvod. Markuze počinje svoje izlaganje sa čuvenom Frojdovom tvrdnjom da se kultura tj. civilizacija temelji na “odricanju i odgađanju zadovoljavanja”. Markuze citira Frojda koji kaže da “sreća (a ne radost kako u hrvatskom prevodu prevodu Tomislav Ladan) nije nikakva kulturna vrijednost.” Dakle, što se tiče napretka civilizacije, individualna sreća je nevažna, štoviše ona može biti i prepreka napretku. Međutim, ono što Markuze primjećuje, a što i jeste konstanta dvadesetog vijeka, je da sa povećanjem napretka dolazi (po Frojdovom mišljenju, to je paradoksalno) i do povećanja nasilja i neslobode. Primjeri koje Markuze navodi su i danas relevantni: koncentracioni logori, genocidi, oružje za masovno uništenje. Odakle sve to, ako je očigledan materijalni napredak civilizacije? To znači da u formuli 'što veći progres i materijalno jača civilizacija, to bolji život' - nešto ne štima. Čini se da sama civilizacija ima u sebi sile koje je razaraju. Markuze im dodjeljuje generalni naziv sile potiskivanja, upotrebljavajući tako u sociološke svrhe jedan tehnički psihoanalitički termin. Glavno Markuzeovo pitanje glasi: da li je moguće uraditi bilo što sa ovim silama ili se mora prihvatiti Frojdova tvrdnja da je ljudska sreća u civilizaciji uvijek zakinuta tj. da je potiskivanje radosti i zadovoljstva neminovno. Ovdje Markuze daje i ključan odgovor na to pitanje: promjene su moguće jer sadašnji Yüklə 366,51 Kb. Dostları ilə paylaş:
|