Microsoft Word SveZajedno doc

Sistematika riba 

Biologija i patologija riba 

Stranica 7/95 

 

Bental čine sesilni i vagilni  

•  fitobentos i  

• zoobentos: 

•  infauna se ukopava u dno 

•  onfauna – su životinje pričvršćene za dno ili se kreću 

Metode istraživanja otpadnih voda 

U svim slučajevima ugibanja i bolesti riba, uz sumnju da je došlo do trovanja uslijed zagađenja vode, 

valja izvršiti laboratorijska istraživanja riba te hidrokemijske i hidrobiološke analize vode. Nužno je 

uzeti potpunu anamnezu; mjesto i vrijeme pojave, putovi širenja, nivo vode, prisutnost vjetrova i 

valova, osnovni fizikalni pokazatelji… 

Uzorci:  

•  Potrovanih organizama – živi ili sasvim svježe lešine. Za svaku probu potrebno je po 5 

primjeraka ribe svake vrste. Ukoliko je moguće, potrebno je uzeti i jednaku količinu zdrave 

ribe. 

•  Vode – na raznim mjestima;  

• područje uz izvor pretpostavljenog zagađenja,  

• područje u zoni oboljenja ili ugibanja riba,  

•  ukoliko postoji u području gdje nema promjena. 

Vodu valja uzimati u više uzoraka s različitih dubina – po 1 dm3 u svakom uzorku. 

Uz uzorke ide dopis s podacima; dinamika obolijevanja ili ugibanja, procjena ukupno uginulih… 

 

Metode procjene su:  

ekološke (direktne) – njima se utvrđuje prisutnost i učestalost organizma indikatora 

fiziološka (indirektne) – procjenjuju biološku aktivnost organizama 

 

Određivanje saprobnosti na temelju sustava boniteta 

Polisaprobna zona   4. stupanj boniteta 

Voda s najvećim onečišćenjem organskim tvarima 

Brojni produkti razgradnje bjelančevina; amonijak (NH

3

), sumpor-vodik(H

2

S), ugljični 

dioksid (CO

2

).  

Biološka potrošnja kisika (BPK) i kemijska potrošnja kisika (KPK) su izrazito velike 

Voda je mutna, prljave boje s intenzivnim neugodnim mirisom 

Mezosaprobna zona   

Alfa mezosaprobna zona   treći stupanj boniteta 

•  Vode sa srednjim stupnjem onečišćenja 

• Količina kisika znatno varira između dana i noći 

•  Kao produkti razgradnje javljaju se masne kiseline 

•  Biološka potrošnja kisika (BPK) je visoka 

Beta-mezosaprobna zona   drugi stupanj boniteta 

• Umjereno 

onečišćene vode 

•  Redukcijski procesi se zaustavljaju nakon nekog vremena i uspostavlja se 

aerobno stanje 

•  Miris i boje su 'manje-više' normalni 

Oligosaprobna zona   prvi stupanj boniteta 

•  Čiste ili slabo onečišćene vode 

•  Normalna i stabilna količina kisika 

Saprobe (gr. sapros – truo + bios – život), organizam koji se hrani mrtvom ili trulom organskom tvari. 

Katarobna voda – je vrlo čista izvorska voda. 

Kata gr. dolje, Katarrhein, vodopad, brzak 

Standardi kvalitete vode u ribarstvu 

Toksikanti* u vodi mogu ovisno o dozi izazivati neuočljive, terapeutske, toksične ili letalne učinke. 

Doze se označavaju kao:  

---

Sistematika riba 

Biologija i patologija riba 

Stranica 8/95 

 

•  Maksimalna NeToksična Doza (MNTD; Maximal NonToxic Dose) je najveće doza toksina pri 

kojoj neće doći do intoksikacije 

•  Maksimalna Tolerirana Doza (MTD; Maximal Tolerated Dose) – Krajnje Dopuštena 

Koncentracija (KDK) – doza toksikanta koja na djeluje na  plodnost i potomstvo i ne izazivaju 

patološka promjene pojedinih organskih sustava odnosno funkcija organizma 

•  Minimalna (početna) izaziva početne kliničke znakove trovanja 

•  Maksimalna – izaziva karakteristične, jasno izražene znakove trovanja 

•  Približna letalna doza (ALD; Approximate lethal dose)  

•  LD

50

 je doza koja je letalna za 50% populacije 

•  Apsolutno letalna doza LD

100

 će sa sigurnosti usmrtiti sve jedinke 

Mnoge tvari koje u minimalnim koncentracijama nisu opasne za zdravlje riba su štetne jer kvare okus 

i/ili miris ribljeg mesa 

Toxicant – toksični agent, odnosno otrov.  

Toxin je otrov (toxcant) biološkog podrijetla 

POVRŠINSKI VODOTOCI KAO PRIJEMNICI OTPADNIH VODA 

Rijeke su sve više opterećene raznim  organskim i anorganskim tvarima koje utječu na njihovu 

prirodnu ravnotežu. Stoga su riječni ekosistemi je u usporedbi s normalnim stanjem znatno izmijenjeni. 

Kategorije fizičko-kemijskog djelovanja otpadnih voda: 

•  ulazak otpadnih tvari, 

• ulazak 

suspendiranih 

čestica,  

• deoksidacija, 

•  ulazak neotrovnih soli, 

• zagrijavanje 

vode. 

Koncentracija otrovnih tvari postepeno se smanjuje jer se one postepeno otapaju i razgrađuju 

(autopurifikacija), a metali se talože. Organski spojevi se oksidiraju i prelaze u neotrovne ili manje 

otrovne. Suspendirane čestice se postepeno talože, a intenzitet taloženja ovisi o njihovoj veličini, 

gustoći, brzini strujanja vode, specifičnoj masi pojedine čestice... De-oksidacija (smanjenje količine 

kisika u vodi) nastupa uslijed razgradnje organske tvari. Manjak kisika u vodi se može nadoknaditi bilo 

aeracijom, bilo fotosintezom. Neotrovne soli nalaze se u otpadnim vodama u različitim količinama. 

Tako, na primjer, u Rajni ima znatne količine natrijevog klorida (NaCl – kuhinjska sol). 

Zagađenje nizvodno se smanjuje ukoliko se u vodotok ne ulijevaju novi zagađivači. 

U novonastalom sustavu, koji je vrlo opterećen zagađenjem, sve pojave imaju znatno veći utjecaj na 

živi svijet u ekosustavu no prije. Neki organizmi mogu djelovati na količinu i koncentraciju otpadnih 

tvari u tekućini. Kemosintetske bakterije sudjeluju u oksidacijskim procesima (Fe i Mn bakterije, nitaste 

i bijele sumporske bakterije, trepetiljkaši). 

Za stupanj samočišćenja vode vezane su odgovarajuće životne zajednice. Stoga se na osnovu 

sastava živog svijeta može odrediti stupanj onečišćenja. To svojstvo se koristi za vrednovanje vode. 

BIOLOŠKA PROCJENA ONEČIŠĆENJA 

Biološka procjena onečišćenja se može zasnivati na: 

•  direktnim biološkim (ekološkim) metodama, odnosno na prisutnosti i učestalosti organizma 

indikatora ili sastava biocenoze tipičnog za određeni novo onečišćenja, i  

•  indirektnim, odnosno fiziološkim metodama kojim se mjeri biološka aktivnost pojedinih 

organizama. 

Primjer za direktnu biološku, odnosno ekološku metodu je saprobni sistem (Kalkwitz i Marson): 

•  katarobna zona – zona čiste vode, 

•  oligosaprobna zona – slabo onečišćenje,  

•  α i β mezosaprobne zone – nešto slabije onečišćenje,  

•  polisaprobna zona – zona najvećeg onečišćenja. 

 Razlikuju se organizmi indikatori koji naseljavaju pojedine zone. 

---