Microsoft Word SveZajedno doc

Sistematika riba 

Biologija i patologija riba 

Stranica 23/95 

 

Mrena, (Barbel, 

Barbus 

barbus

) 

 

Deverika (Bream, 

Abramis Brama

) 

 

Karas (Crucian Carp, 

Carassius carassius

) 

  

Prosječna veličina: 15-

18cm, Masa: 150-300g 

 

Babuška (melez, srebrni 

karaš, 

Carassius auratus 

gibelio

). Do 45 cm i 1 kg. 

 

---

Sistematika riba 

Biologija i patologija riba 

Stranica 24/95 

 

Koi (

Carassius auratus

) 

U mnogočemu je slična s 

šaranom s dva glavna 

izuzetka; nema brkove i 

tamnu točku na bazi 

svake ljuske. Bojom vrlo 

variraju – nisu sve 'zlatne 

boje'. 

 

http://fish.dnr.cornell.edu/nyfish/Cyprinidae/goldfish.html 

 

Bijeli glavaš (Bijeli 

tolstobik, Silver carp 

Hypophthalmichthys 

molitrix) 

 

Izvor: http://uznix.narod.ru/sci/fkey/hypopht.html

 

Sivi glavaš (Sivi tolstobik, 

Bighead carp 

Aristichthys nobilis) 

 

Izvor: http://www.mujweb.cz/

 

  

---

Sistematika riba 

Biologija i patologija riba 

Stranica 25/95 

 

 

Jegulje - Eels 

• Razred: 

Osteichthyes

 - koštunjače 

• Red: 

Anguilliformes

 - jegulje 

• Porodica:

 Anguillidae

 - jegulje 

Dio teksta i slike preuzete s 

http://hpd.botanic.hr/bio/odgovori/odgovor257.htm

 

Autora: Andreja Brigić, dipl. ing. biol. 

Zoologijski zavod 

Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb 

Red jegulja obuhvaća 22 vrste. Ovom prilikom ćemo se usredotočiti na porodicu Anguillidae koja 

obuhvaća 16 vrsta koje naseljavaju vode tropskog i umjerenog pojasa. Naime preostalih 6 vrsta koje 

nisu u porodici su vrlo rijetke i nisu nam od većeg značaja. Najvažnije su europska (Anguilla anguilla 

Linnaeus, 1758), japanska i američka jegulja.  

Izgled. Tijelo jegulja je zmijoliko, a velika usta skrivaju mnoštvo sitnih zuba. Peraje su joj modificirane 

tako da grade neprekidnu peraju/liniju s ventralne i dorzalne strane repnog dijela tijela. Trbušnih 

peraja (pelvic fins) nema. Samo pektoralne peraje, upućuju da ova životinja pripada ribama. Boja joj 

se mijenja kako stari. U principu je crna ili smeđa sa gornje strane, a žuta ili srebrna sa trbušne strane. 

Tijelo je obavijeno sitnim ljuskama koje su prekrivene debelom naslagom sluzi, te ova riba može po 

vlažnoj travi prepuzati iz jedne vode u drugu. Pretežno je aktivna noću, a hrani se različitim vodenim 

beskralješnjacima, ličinkama riba i žaba. 

Jegulja (Anguilla anguilla) (preuzeto iz: fishbase.org i sea-river.com) 

 

Izvor: fishbase.org

 

 

Izvor: sea-river.com

 

Veličina. Odrasle jedinke variraju u dužini. Dosežu dužinu od 40 do 150 cm. Rastu izuzetno sporo. 

Mužjaci postaju spolno zreli za 4 do 14 godina, a ženke za 10 do 20 godina. Kad postanu spolno zrele 

jegulje mijenjaju boju trbuha u srebrnu te migriraju u more. U tom razdoblju jegulje se intenzivno 

hrane, nagomilavajući veliku količinu masnih rezervi. Pri kraju ljeta i sa početkom jeseni, odrasle 

jegulje se pokreću na veliko putovanje dugo 4.000 do 7.000 km ka mjestima gdje se pare. U toku ovog 

puta jegulja dnevno pređe 20 do 40 km. 

Obitavalište. Jegulja je riba dna; živi uz dno, u različitim pukotinama ili ispod kamenja. Europska 

jegulja obitava duž obale europske obale Atlantskog oceana, Sjevernog, Baltičkog. Mediteranskog i 

Crnog mora. Ženke migriraju u gornje tokove rijeka koje se ulijevaju u ta mora – i do 1.000 metara 

nadmorske visine, dok mužjaci ostaju u boćatim vodama na ušćima. U Hrvatskoj ova vrsta naseljava 

vodotoke jadranskog i crnomorskog sliva. U jadranskom slivu je autohtona, a u crnomorskom slivu 

alohtona vrsta. Američka jegulja (Anguilla rostrata) je vrlo slična našoj europskoj jegulji (Anguilla 

anguilla). 

Razmnožavanje jegulje vezano je isključivo za more; jegulja je catadromna selica, koja iz slatkih voda 

putuje na mriještenje u more. Spolnu zrelost mužjaci jegulje dostižu u 9 - 12 godini života, a ženke u 9 

- 20 godina. U stadiju spolne zrelosti započinju svadbeni put spuštanjem niz rijeku. Istovremeno se 

razvijaju sekundarne spolne oznake, te trbušna strana tijela poprima srebrnasto-bijelu boju, a bokovi 

potamne. Nosnice se prošire, a volumen očiju se dvostruko poveća. U to vrijeme se jegulje ne hrane; 

njihovo crijevo se skraćuje, a stjenka crijeva se stanji i prestane izlučivati probavne sokove. Dakle, sve 

spolno zrele jedinke putuju iz europskih slatkovodnih vodotoka na mriještenje u Sargaško more. Sve 

do 1920. godine nije bilo poznato mjesto mriještenja jegulje. Naime, tada je danski biolog Johannes 

Schmidt otkrio u uzorcima mora ličinke američke i europske jegulje. Obje jegulje se mrijeste u rano 

proljeće, a područje mrijesta obiju vrsta se preklapa. Mrijeste se na dubini od 500 - 1000 m. Svaka 

---

Sistematika riba 

Biologija i patologija riba 

Stranica 26/95 

 

ženka polaže oko milijun jaja promjera oko 1,1 mm. Oplodnja je vanjska. Postembrionalni razvoj 

obuhvaća metamorfozu. Nakon mriještenja odrasle jedinke ugibaju.  

 

Ličinka jegulje je prozirna, bočno spljoštena, 

s vrlo malom glavom i velikim očima. Nimalo 

ne sliči odrasloj jegulji, te su je dugo vremena 

smatrali posebnom vrstom ribe. Ličinke se 

nazivaju se staklarke (Leptocephalus). Neki 

znanstvenici smatraju da se ličinke jegulje ne 

hrane, dok ostali navode kako se hrane 

zooplanktonom. 

 

 

Ličinka jegulje. Izvor: http://en.wikipedia.org/wiki/Eel 

Catadromous: vrsta koja se pari u moru te potom migrira u slatke vode gdje ostaje do zrelosti. Primjer Kineskog raka (Chinese mitten crab, 

Eriocheir sinensis), Atlantske jegulje. (Sumich, J. L. 1988. An Introduction to the Biology of Marine Life. 4th ed. Wm. C. Brown 

Publishers. Dubuque, Iowa.) 

Rast ličinki je postepen te tijekom prve godine dosežu veličinu od 2.5 cm, u drugoj oko 5.2 cm, a u 

trećoj 7.5 cm. Ličinke europske jegulje nosi Golfska struja od mjesta mriještenja u Sargaškom moru 

kroz cijeli Atlantski ocean do obala Europe. U trećoj godini ličinke se preobraze u novi oblik tzv. 

staklastu jegulju, koja već ima zaobljeno tijelo. Za razliku od europske jegulje, ličinka američke jegulje 

metamorfozira nakon prve godine života. U četvrtoj godini, mlade jegulje aktivno ulaze u rijeku gdje 

ostaju sve dok ne postanu spolno zrele. Spolni organi se razvijaju polagano i tek kada su oni u 

potpunosti razvijeni jegulja odlazi na put u Sargaško more. Jegulje koje naseljavaju vode crnomorskog 

ili dunavskog sliva se ne razmnožavaju. 

Brojnost jegulja u Europi se smanjuje, a uzrok tome je pretjerani lov i izgradnja brana na rijekama 

bez ribljih staza. Danas europske populacije jegulja uvelike ovise o umjetnom uzgoju u morskim 

lagunama.  

 

 

Ličinka jegulje staklarka (Leptocephalus) (preuzeto iz: www.amonline.net.au 

i people.whitman.edu) 

---