Milan Uzelac istorija filozofije I



Yüklə 4,1 Mb.
Pdf görüntüsü
səhifə3/165
tarix26.11.2017
ölçüsü4,1 Mb.
#12542
1   2   3   4   5   6   7   8   9   ...   165

 

 

Milan Uzelac                                                                                                       



Istorija filozofije I 

www.uzelac.eu 

8

kad sumnja sudi da ne treba olako dati na nešto saglasnost; 



da neko uvek može sumnjati, u to nije potrebno sumnjati. 

Kad tako ne bi bilo, ne bi se moglo ni u šta sumnjati". Tako 

se pokazuje da radikalna sumnja dolazi do nesumnjive 

činjenice svesti jer, sumnjive su iskustvene datosti koje mi 

vidimo "telesnim očima", dok bi nesumnjivo bilo ono što 

pretpostavku svoje datosti ima u "unutrašnjem znanju."  

U onoj meri u kojoj filozofija pretpostavlja otvoreni svet 

iskustva koji se može zahvatiti običnim jezikom, u toj meri 

moguće je govoriti i o bezpretpostavnosti filozofije koja se 

ogleda u tome da filozofija ne može već unapred pretpos-

taviti neke svoje određene metode jer je metoda filozofije 

poseban metodski i filozofski problem. Na pitanje: kako 

prethodi filozofiranje, može odgovoriti samo filozofija budući 

da je "bezpretpostavna", a time i prva nauka jer njoj metode 

ne dolaze spolja (od pojedinih posebnih nauka), već se njene 

metode filozofiranja moraju zadobiti kroz filozofsko 

propitivanje. Činjenica je da je matematički formalizam 

fascinirao mnoge filozofe tokom istorije, posebno u vreme 

vladavine njutnovske mehanike; među njima se isticao 

Spinoza, pre svega svojim pokušajem da filozofiju izloži na 

matematički način (more geometrico); ne bez njegovog 

uticaja, i Lajbnic je imao san o jednoj univerzalnoj nauci 

(mathesis universalis) i taj san su potom sanjali mnogi, a u 

naše vreme i Ludvig Vitgenštajn. Uz sve poštovanje 

matematike i njenih metoda tu se previđa da formalizam 

matematike počiva na jednoj sasvim određenoj apstrakciji i 

da ako filozofija hoće da započne svoj put bez pretpostavki 

koje bi je već unapred, a potom i dalekosežno određivale, ona 

ne sme biti nekritična te mora (kao filozofija matematike, od-

nosno logika) da pita šta te apstrakcije uopšte znače i kako 

se do njih dolazi. 

Ako se o filozofiji ponekad govori kao o nauci, onda se tu 

pojam nauke uzima u jednom sasvim specifičnom smislu, 



 

 

Milan Uzelac                                                                                                       



Istorija filozofije I

             

 

 

www.uzelac.eu                                                                                                                                                   



 

9

bitno različitom od onog kakav nalazimo u naukama koje 



nastaju sredinom XIX stoleća; drugim rečima, filozofija se 

može odrediti i kao nauka, ali u tom slučaju ona je (a) 



fundamentalna nauka, jer time što postavlja pitanje o 

počelu, ona pita za poslednje ne-empirijske temelje, za 

temelj sveg empirijskog; ona može biti određena i kao (b) 

univerzalna nauka budući da ne posmatra svet iskustva 

pod samo jednim uglom, vođena samo jednom određenom 

metodom, već to čini celovito, i pitajući za mogućnosti is-

kustvene stvarnosti u celini, ona je univerzalna a ne neka 

posebna nauka; konačno, filozofiju može biti shvaćena i kao 

(c) kritička nauka, kao univerzalna kritika koja svoje 

mnenje i sliku sveta podvrgava suđenju. Filozofija je na taj 

način kritika ideologije, religije, nauke, tehnologije, 

društva; ona se bori protiv svakog nekritičkog dogmatizma i 

u društvu preuzima prosvetljujuću funkciju pa nije nimalo 

slučajno što i oni koji se njom ne bave vole da se na nju 

pozivaju, spremni da je, ako je potrebno, i zloupotrebe.  

Ovaj kratak pregled filozofskih učenja niza mislilaca 

koji su svojim delom na odlučujući način odredili tok i 

sudbinu istorije filozofije trebalo bi da pokaže kako od 

samih početaka filozofije postoji niz pitanja koja ni nakon 

niza vekova nisu izgubila svoj značaj, budući da govoreći o 

njima sve vreme govorimo o sebi i svom mestu u svetu. 

Postaviti pitanje o sebi i smislu svog opstanka u svetu ne 

možemo a da nemamo u vidu i neke od odgovora na pitanje: 

šta je počelo, šta je uzrok, šta je bivstvujuće kao bivstvujuće 

ukoliko ono bivstvuje, jer naći ćemo se u situaciji da se 

zapitamo da li se uopšte može postaviti pitanje bivstvovanja 

ako je problematičan kako njegov smisao tako i samo 

postavljanje pitanja njegovog smisla. 

Bilo bi odviše jednostavno reći kako je istorija filozofije 

istorija različitih odgovora na ista pitanja koja čovek sebi 

postavlja tokom čitave istorije, jer danas jednako malo 




 

 

Milan Uzelac                                                                                                       



Istorija filozofije I 

www.uzelac.eu 

10 

znamo i šta je to istorija; možda ćemo doći do zaključka da 



odgovori i nisu toliko važni koliko sama pitanja i pravilan 

način njihovog postavljanja; ali, kako postaviti pitanje kad 

nismo sigurni ni u ono o čemu pitamo? 

Sve što nas okružuje krhko je kao i naše znanje o njemu 

i sve što znamo samo je trag u pesku između dva talasa 

kojima ne znamo ni vreme ni uzrok. 

  

 

 




 

 

Milan Uzelac                                                                                                       



Istorija filozofije I

             

 

 

www.uzelac.eu                                                                                                                                                   



 

11 


HELENSKA FILOZOFIJA 

 

Filozofija nastaje u VI st. pre naše ere na istočnoj obali 



Egejskog mora, i to kod onih grčkih plemena koja behu u 

dodiru s drugim narodima - u maloj Aziji u blizini 

slovenskih plemena, a u južnoj Italiji u blizini Etruraca; 

jedan od prvih mislilaca, Tales, ponosio se time što je Grk, 

iako je njegov otac (Eksamies) bio feničanskog porekla; 

Pitagora (putujući svim znanim zemljama staroga sveta gde 

je bio uveden u sve misterije toga doba) je do mudrosti 

došao učeći kod Egipćana, Haldejaca, Feničana i Asiraca. 

Sve to je još u najstarija vremena davalo povod tvrdnjama 

kako su Pitagora, Demokrit i Platon svoja učenja preuzeli 

od istočnih naroda, da bi već u doba Herodota Egipćani 

nastojali da dokažu kako su kod njih koreni grčke religije. 

Te tendencije kulminirale su u III stoleću pre naše ere u 

stavovima kako sva najpoznatija filozofska učenja svoje 

poreklo imaju na Istoku.  

Činjenica je da su preci Helena iz svoje ranije postojbine 

doneli na Balkansko poluostrvo, zajedno s drevnim oblicima 

jezika, neke religiozne i moralne predstave koje su 

zajedničke većini indoevropskih naroda; isto tako, činjenica 

je da se tek u novoj postojbini, a i pod uticajem istočnih 

suseda, formirao helenski narod. Najveći uticaj bio je 

feničanski: od Feničana Grci su dobili alfabet i pismenost, a 

s merama i monetama, s Istoka dolaze prva znanja iz 

aritmetike, geometrije i astronomije, ali ne i filozofska 

znanja, kao što su često govorili aleksandrijski pisci. Ova 

nekritička tendencija nastavila se i kasnije, sredinom XIX 

stoleća, delimično pod uticajem starih helenističkih autora 

koji su imali sklonost da ističu kako je sva mudrost došla s 

Istoka; u pokušaju da se to dokaže pisano o odnosu 

Pitagorejaca i Kineza, Elejaca i Indusa, Empedokla i Egip-

ćana, Heraklita i Zaratustre, izazvalo je reakciju pa se 



Yüklə 4,1 Mb.

Dostları ilə paylaş:
1   2   3   4   5   6   7   8   9   ...   165




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©genderi.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə