Milan Uzelac
METAFIZIKA
Vršac
2007
Milan Uzelac
Metafizika
www.uzelac.eu 2
Sadržaj
Uvod
Pojam i predmet metafizike
Kategorijalna određenja bivstvujućeg
Uzroci
Modaliteti bivstvujućeg i njegova nadkategorijalna
određenja
Bivstvujuće i «bivstvovanje»
Mogućnost i sudbina metafizike
Literatura
Milan Uzelac
Metafizika
www.uzelac.eu 3
Neće biti nikakvo preuveličavanje ako se kaže
da mi danas nesumnjivo ništa ne razumemo u
Aristotelovom učenju i da nemamo prema
njemu nikakva predosećanja. Uzrok je jasan:
to učenje se prvenstveno tumači posredstvom
učenja Srednjevekovlja i Novog vremena, koja
sa svoje strane čine samo neku smisaonu
varijaciju i otpadanje od učenja Aristotela i
stoga ne mogu položiti osnov za njegovo
dostizanje.
M. Hajdeger
Milan Uzelac
Metafizika
www.uzelac.eu 4
1. Uvod
Današnje vreme je ne-metafizičko, a većina
savremenih filozofa svoju "modernost" nastoji da potvrdi
anti-metafizičkim stavovima. Svi u glas govore da
metafizika više nije moguća, da je temelj sveta u njegovoj
beztemeljnosti. Da li je to posledica uticaja predstavnika
filozofije pozitivizma, neopozitivizma, neokantovstva,
filozofije jezika ili filozofije "bivstvovanja", ili je sve to samo
posledica pogrešne recepcije Kantove iskrene želje da se u
bitno izmenjenom svetu, polazeći od radikalno drugačijih
pretpostavki iznova promisli temelj filozofije?
Možda je uzrok tome daleko dublji, možda on počiva
u filozofiji Rene Dekarta, svedoka ali i malog, preplašenog
saučesnika, poslednjih velikih sporova sholastičara
1
,
filozofa s kojim, po mišljenju mnogih, počinje nova epoha u
filozofiji, a koji, kako se to sve jasnije pokazuje, nije do kraja
domislio sve konsekvence najslavnijeg dela velikog
Franciska Suaresa
2
? A možda je uzrok daleko trivijalniji i
počiva u begu savremenih filozofa iz filozofije, u
koketovanje s teoretičarima književnosti, sociolozima (a
nažalost, ponekad i s psiholozima) u čijem zagrljaju traže
opravdanje odustajanju od istrajavanja na onom što nije
najkorisnije ali i danas jeste najvrednije.
Mnogi ističu kako je metafizika s punim pravom
mogla postojati u antičko doba, kako je jednako tako mogla
postojati i u srednjem veku, ali da u naše vreme metafizika
1
O tome opširnije: Gilson E. La Libertè chez Descartes et la Thèologie.
Paris 1913.
2
Slava Platona i Aristotela stara je nekoliko stoleća; njihova dela se
temeljno filozofski izučavaju tek od vremena Renesanse; slava Prokla je
još kraća, budući da je na njega nakon jednog i po milenijuma ukazao tek
Hegel; delo Franciska Suaresa tek čeka svoje istraživače u svetlu čijih
radova će biti moguća jedna nova interpretacija čitave metafizičke
tradicije.
Milan Uzelac
Metafizika
www.uzelac.eu 5
više nije moguća i pritom se pozivaju na rezultate tzv.
modernih nauka. No upravo u tome i jeste problem.
Aristotelova fizika je kvalitativna a ne matematička, ona je
teleološka i funkcionalna a ne isključivo mehanicistička
3
. To
jeste tačno, ali ni savremena nauka nije mehanicistička; s
rušenjem njutnovske slike sveta osipa se i vrednost
prigovora upućenih Aristotelu i uticaj velikog Stagiranina
počinje da raste u XX stoleću kako s rastom interesa za
njegove prirodnjačke spise tako i sve većim padom u
zasenak Njutnove mehanike mase. Aristotelovo delo je
posebno podsticajno kad se analiziraju procesi u prirodi i
tada se posebno ističe njegovo učenje o prirodnoj teleologiji,
shvatanje o nužnosti u prirodi koja je hipotetička a ne
mehanička, shvatanje beskonačnog kao potencijalnog a ne
aktuelnog, predstava o konačnom svetu, učenje o prirodi
mesta, Aristotelov pojam vremena koje nije apsolutno, već
dimenzija, sistem mere, tumačenje prostora kao sistema
koordinata i sledstveno tome relativnog. Aristototelovim
shvatanjima se danas u mnogim pitanjima daje prednost s
obzirom na sliku sveta kakvu su gradili njutnovci u XIX
stoleću i sve to ima za posledicu povećan interes za njegove
spise o prvoj filozofiji poznate pod kasnijim nazivom
Metafizika.
Problemska priroda metafizike kao filozofske
discipline i polja istraživanja javlja se već pri prvom
pokušaju njenog određenja. Šta je zapravo metafizika, šta je
njen predmet? Kad se postavi takvo pitanje, filozofi se
obično počinju pozivati na istoimeno Aristotelovo delo,
susreću se sa mnoštvom složenosti i nejasnosti u njemu,
zapodevaju sporove oko svake reči i svakog veznika u tom
spisu koji je krajnje složenim putevima, prevođenjem na niz
3
O tome opširnije: Randal, J.H.: Die Bedeutung der Naturphilosophie des
Aristoteles, in: Die Naturphilosophie des Aristoteles, Hrsg. G.E. Seeck,
Wissenschaftliche Buchgesellschaft, Darmstadt 1975, S. 235-239.
Dostları ilə paylaş: |