Milan Uzelac



Yüklə 4,05 Mb.
Pdf görüntüsü
səhifə9/160
tarix29.10.2017
ölçüsü4,05 Mb.
#7299
1   ...   5   6   7   8   9   10   11   12   ...   160

 

 

Milan Uzelac                                                                                                                       



 Estetika

 

www.uzelac.eu                                                                                                                



 

27 


svima već manjem broju ljudi i tu se radi o uzbuđenosti 

duše, osećanja i opažanja koji leže u osnovi dobroga ukusa. 

Reč je o "lepom mišljenju" koje nastaje iz uzbuđenosti pri 

rasuđivanju gde se sjedinjuju mišljenje, osećanje, pamćenje, 

uobrazilja i jasnost viđenja.  

Razvijajući estetiku kao logiku, Baumgarten je 

utemeljuje kao nauku o čulnom saznanju, i to kao nauku o 

nižem saznanju (gnoseologia inferior) u kome se nalaze niže 

saznajne moći; drugim rečima, on nastoji da za čulno 

saznanje razvije jednu nauku o saznanju na isti način kao 

što je nekada Aristotel u logici izložio sposobnost pojmovnog 

mišljenja. Kako je Baumgartenov učitelj Volf čulnom 

saznanju pripisivao status nesavršenoga saznanja, pa ono 

stoga nije moglo biti u pravom smislu predmet filozofskog 

interesa (što će potom kao posebnu temu razviti Hegel u 

svojim predavanjima iz estetike), Baumgarten čulno 

saznanje istražuje kao prvi stepen saznanja koje se nalazi 

između "tamne osnove duše" i jasnog i razgovetnog 

saznanja razuma. 

Iako se u početku estetika, kao teorija čulnoga 

saznanja (scientia cognitionis sensitivae), više razvija kao 

"još-ne" mišljenje, (kako su to naglašavali Lajbnic i Volf), za 

Baumgartena su logika i estetika vodeće discipline teorijske 

i praktične filozofije i stoga je sasvim razum-ljivo što on 

osnovni smer svojih istraživanja vidi u nastojanju da se 

teorija ukusa, kao oblik dobroga života, razvije korišćenjem 

filozofskih sredstava.  

Kao jedini mogući put Baumgartenu se pokazuje 

naučna rekonstrukcija jezičke upotrebe istinitog, dobrog i 

lepog, tj. jedno učenje o saznanju koje je utemeljeno u 

metafizici; međutim, kako se opažanje i osećanje ne mogu 

do kraja dokučiti razumom i umom, to postaje moguće 

pozivanjem na prestabiliranu harmoniju, pa se tako 

estetika pokazuje kao nauka o saznanju lepoga, čiji je cilj 




 

 

Milan Uzelac                                                                                                                       



 Estetika

 

www.uzelac.eu                                                                                                                



 

28 


filozofska analiza moći prosuđivanja. Razlog za to da i 

čulnosti pripada istina počiva na metafizičkim premisama, 

pre svega na Lajbnicovom učenju o monadama gde se 

zastupa teza kako sav život pa tako i duhovni život 

poseduje pravo bivstvovanje. Duhovno bivstvovanje 

(monade) odražava, u većoj ili manjoj meri, način božanskog 

saznanja. Iako je pojmovno saznanje najsavršenije, i čulno 

opažanje, koje počiva na nesavršenim predstavama, važi 

takođe kao prava predstava sveta i kao takvo ono je 

ogledalo božanskog saznanja. Na to shvatanje nadovezuje 

se Baumgarten ističući da je logički moguće tematizovanje 

čulnog iskustva.  

Nakon kratkog vremena istraživanja su pokazala da 

čulnošću oposredovani osećaj za lepo ostaje problematičan 

pre svega zbog nejasnosti predstave koja se oslanja na čulni 

elemenat. Ako filozofska analiza teži jasnosti i 

nedvosmislenosti samo je po sebi razumljivo da osećaj za 

lepo, kao osećaj, ostaje neminovno slab, dok jasnoća ne 

nedostaje onom što je duhovno, odnosno, racionalno 

saznatljivo. To je zapravo početna dilema estetike kojom se 

bavi još i Hegel i zato izričito postavlja pitanje da li je 

estetika kao učenje o lepom prividu uopšte vredna filozofske 

obrade; na to pitanje on odgovara pozitivno ali, u 

priznavanju nužnosti čulnosti za saznanje a privida za 

istinu, on ide korak dalje kad tvrdi kako je  "privid bitan za 

bit". 


** 

Baumgarten je već u početku nastojao da prevaziđe 

naznačene teškoće pa zato u njegovoj teoriji o nižem 

saznanju nalazimo učenje o umetnosti i "lepo mišljenje" 

definiše se kao estetska moć; to "lepo mišljenje" je (kao i akt 

božanskog stvaranja) istovremeno i  saznanje i delovanje: 



lepo  je ono što potresa srce, kaže Baumgarten, dok u 

njegovoj Metafizici,  nastaloj na tragu Volfa, čitamo kako je 




 

 

Milan Uzelac                                                                                                                       



 Estetika

 

www.uzelac.eu                                                                                                                



 

29 


lepo ono što se dopada; međutim dopadanje je predmet 

prosuđivanja i ono ne može biti ma kakvo pošto se 

prosuđivanjem odlučuje da li je nešto lepo ili ne. Ako je 

estetsko predstavljanje sveta pomoću lepoga mišljenja 

moguće zahvaljujući čulnosti (tj. opažanju i osećanju) i 

mišljenju, postoje dva načina da se filozofski odredi to 

prosuđivanje lepoga: ono se može analizirati ili unutar 

kritike ukusa koja je izgrađena poput teorije saznanja, ili 

unutar metafizike lepog koja nastoji da iznađe temelj 

čulnoga iskustva.  

Posve je jasno da se u prosuđivanju ukusa ne radi o 



osećaju lepog, već o sudu o predmetima koji takav osećaj 

izazivaju. Takvi sudovi, sudovi ukusa, nisu ni istiniti ni 

lažni; oni nisu saznajni sudovi u strogom smislu reči već 

prividni, "senzitivni" sudovi. Jedan sud uopšte, pa tako i 

sud "ovo je lepo", nije po Baumgartenu ni apsolutan (te time 

i jasan) ni čulan. Mogućnost prosuđivanja lepoga samo je 

"gotovost da se stvari čulno prosuđuju". Najbliža definicija 

je u toj gotovosti, u mogućnosti da se utvrdi da li 

"mnoštvenost stvari" poseduje jedinstvo i harmoniju, ili se 

pojavljuje kao nešto nepovezano. 

Čulno posedovanje predmeta, opažanje, u sebi je 

tamno i konfuzno i zato tradicionalnom racionalističkom 

filozofijom vlada uverenje da sudove treba saznajno 

predstaviti kao jasne i razgovetne ideje. Estetska 

predstava, kao nešto što se nalazi između čulnog opažanja i 

jasnog saznanja, određuje se pomoću jasnosti, ali jasnosti 

koja nije matematička u smislu racionalističke filozofije 

(more geometrico). Ako estetskoj predstavi nedostaje 



claritas ne nedostaju joj harmonia i poredak, kao dejstvo 

jasnosti /claritas/: to znači da estetska predstava faktički 

poseduje jasnost, ali da ova nije teorijski realizovana. Slično 

je i sa razgovetnošću. Za izvođenje učenja o sudu važna je 




Yüklə 4,05 Mb.

Dostları ilə paylaş:
1   ...   5   6   7   8   9   10   11   12   ...   160




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©genderi.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə