Milan Uzelac
Estetika
www.uzelac.eu
39
filozofske estetike opšta je saglasnost u tome da je
neophodno da se fenomen umetnosti razume pomoću
adekvatnih kategorija i pojmova i tako učini pristupačnim;
u tome se ogleda njen specifični zadatak, jer polazi se od
shvatanja da umetnost, kao i svaki drugi fenomen u svetu,
može se razumeti čak i ako sam fenomen stvaranja ostaje
do kraja nedokučiv. Umetnost je unutarsvetska i njenu
osobitost i povezanost s drugim predmetima unutar sveta
filozofska estetika tek treba da objasni.
Budući da filozofija nije činjenična nauka, ona ne
posmatra umetnost kao prostu činjenicu, kao fakat među
drugim faktima, već nastoji da istraži posebnost ovog
faktuma; ali, kako umetnost poznaje svet kao svet kulture,
tj. kao ljudsku tvorevinu, filozofska estetika ima za zadatak
da odredi smisao nastajanja takvih objekata koje nazivamo
umetničkim. U tome treba videti razlog tome što upravo
filozofija postavlja pitanje šta jedan lepi predmet, tj.
umetničko delo (različito od objekata prirode i upotrebnih
stvari) označava i šta ga razlikuje od drugih čulnih stvari.
Na osnovu svega izloženog i polazeći od niza
posebnih istraživanja umetničkog fenomena zadaci jedne
filozofske estetike mogli bi biti sledeći:
- Određivanje predmetne oblasti umetnosti, kao
oblasti unutar koje se sreću posebne tvorevine (Seiende)
koje se razlikuju od svakodnevnih stvari; ključ za pristup
toj oblasti leži u pitanju o bivstvovanju tih posebnih
tvorevina, i time se bavi ontologija umetnosti. Ontologija
umetnosti je bitni deo filozofske estetike i nastoji da
odgovori na pitanje kako se mogu razumeti umetnička dela
i i šta treba da važi kao umetničko delo; ona daje bivstvena
određenja umetnosti i omeđuje predmetnu oblast estetike.
Treba imati u vidu da se u svim verzijama filozofske
estetike počinje s Platonovim određenjem umetnosti kao o
lepoj "stvari" koja je suprotstavljena oblasti ideja, preko
Milan Uzelac
Estetika
www.uzelac.eu
40
Aristotelovog određenja umetnosti kao rezultata i podstreka
"lepog delovanja" pa do modernih pozicija analitičke
estetike, pri čemu se teži razumevanju pitanja o
bivstvovanju, odnosno, o biti i načinu bivstvovanja
umetničkih predmeta. Radi se o kriterijumu razlikovanja
umetničkih dela kao čulnih stvari, od drugih predmeta.
- Filozofska estetika nastoji da razvije pristupe
kojima bi se fenomen umetnosti mogao dokučiti kako kroz
pojmovnu analizu objekta tako i kroz pojmovnu analizu
njegovog proizvođenja. Kako su oba pristupa u
tradicionalnoj estetici bili alternativni za izgradju jedne
ontologije umetnosti, bit umetnosti se može odrediti i tako
što bi se istakli "objektivni" kriterijumi procenjivanja
umetničkoga dela, određena merila ili modeli (kakvima je u
doba klasicizma bila grčka lepota) i u odnosu na koje se
potom procenjuju sva umetnička dela. Ali, s druge strane,
može se poći od nastajanja dela i kao kriterijum umetnosti
istaći njegova funkcija u ljudskome životu, tj. u kulturi.
Umetničko delo se u ovom drugom slučaju vidi kao proizvod
božje delatnosti a čovek je samo posrednik, izvršilac božje
namere); međutim, ono se može pokazati i kao proizvod
ljudskih ruku i tad je dokument o njegovom ophođenju sa
stvarima, posledica njegovog odnošenja spram sveta.
- Nadalje, zadatak filozofske estetike je u razvijanju i
stvaranju kategorija i temeljnih pojmova kojima se opisuje
specifična oblast estetskih objekata i ako je to moguće,
posebnost biti takvih objekata (bivstvujućih).
- Kao jedan od svojih osnovnih zadataka filozofska
estetika vidi u razvijanju kritike (kako svakodnevnog tako i
naučnog) govora o umetnost, pri čemu zadatak estetike nije
odeljivanje umetnosti od ne-umetnosti već u tome da se da
ta razlika razume, da se neprestano misli ta granica koju
predmeti prelaze krećući se iz oblasti upotrebnih predmeta
u oblast umetničkih dela, ali i iz sfere umetnosti u neke njoj
Milan Uzelac
Estetika
www.uzelac.eu
41
strane oblasti.
Isto tako, filozofska estetika ne teži ni tome da
odredi mogućnosti teorijskog pristupa kojim se koriste
istoričari, kritičari ili interpretatori umetnosti, tako što bi
nekim svojim "savetima" usmeravala suđenje o umetnosti.
Pre bi se moglo reći da estetika uvek ostaje jedan korak iza
umetnosti i njenih faktografskih opisivanja, da poput
Minervine sove svoj let započinje u predvečerje jedne
umetničke prakse, jer "definicija onog šta umetnost jeste,
uvek je unapred označena onim što je ona jednom bila, ali
se legitimira onim što je postala, otvorena prema onom što
će postati i što, možda, neće postati" (Adorno, 1979, 28).
Estetika tako misli samu stvar umetnosti, bez namere da
njoj bude neki nekrolog već da razume način na koji
umetničko delo kao delo uspostavlja identitet sa samim
sobom.
Filozofska estetika pita: šta nama znači umetnost u
našoj istorijskoj kulturi, koja je njena relevantnost za
svakodnevni život; međutim, imajući umetnost za svoj
predmet, estetika kao filozofska disciplina, nikako ne ostaje
ograničena na teorijska pitanja što ih postavlja sama
filozofija. Filozofska estetika daje opšte osnove umetničkoj
kritici i ako se umetnosti posmatraju u ogledalu njihovog
značenja, često će se pokazati da je to ogledalo u manjoj ili
većoj meri zavisno od filozofske estetike, te bi principijelni
odnos između filozofske estetike i umetničke kritike
karakterisalo to da filozofska estetika niti utiče na stvari
umetnosti niti na teoriju umetnosti, ali i činjenica da
filozofija nema direktni uticaj na formiranje tehničkog
samorazumevanja umetnosti. U vezi s teorijom umetnosti i
naukom o umetnosti (posebno u istoriji umetnosti),
filozofskoj estetici se često nameće zadatak da bude naučna
teorija; ona, istina, istražuje osnove predloženih pojmova i
pita o njihovim naučnim oblicima nastojeći istovremeno da
Dostları ilə paylaş: |