Morfologija zamjenica

Jat u Dopuni

Dugi i kratki jat bilježi se dvoslovom -ie-:

dugi: zviezda, liepa slobos, svietla zraka, vrieme…

kratki: died, svièt, viera…

Osim ovakvog načina bilježenja jata, u Dopuni još bilježimo dublete u kojima je jat = i, ie; zatim primjere u kojima je jat = i te one u kojima je jat = e.

Tablica: jat u Dopuni

jat = i	jat = ie	jat = e
bio	biel	ø
bliditi	bliediti	ø
ø	ø	celov celivat
čovîk	čoviek	ø
dikla, diklica	ø	ø
doli (prilog)	ø	ø
gdi	gdie	ø
gori (prilog)	ø	ø
htiti	htieti	ø
lîto	lieto	ø
mîsto	miesto	ø
ø	ø	prestolje
prika (pridjev)	prieka	ø
priko (pridjev)	priek	ø
prikor	ø	ø
prinemagati	ø	ø
sisti	siesti	ø
sivati	sievati	ø
sliditi	sliediti	ø
slîpi	sliep	ø
smiti	smieti	ø
srića	srieća	ø
ø	ø	steg
svit	sviet	ø
tirati	tierati / tieriti	ø
uvrîditi	ø	ø
vîra	viera	ø
vrime	vrieme	ø
ø	ø	zenica
zivati	ø	ø

Imenice gnjev i gnjezdo javljaju se samo u ovom obliku.

Za imenice dikla, diklica; ARj⁶³ navodi: “ (…) samo se može poznati da kod kajkavaca dolazi dekla, kod čakavaca i kod štokavaca dekla i dikla. (…)“
Primjeri za rimu:
Kieh neizbrisà ikoe vrime : ime

Za saznati jesu l’ gori (prilog) : otvori (imperativ)

Neka upitan javit slidi : vidi (prezent)

Za izbiegnut dielo priko : bieše obikó

(…) zviezde gdie bi (…) smile : od sile (glagoli u Dopuni: smiti i smieti)

Nad tième se popè svitu : šitu (glag. pridjev trpni, ž. r.)

Tvojih mirah da ne biše / stegla : više

Nož u lievoj podriét siva : živa (u rječniku glagol sivati upućuje na sievati)

Kad sotona vidiè prika : rika (3. l. jd. prezenta) (u Dopuni je i pridjev prieka)

Od sunčana zraka gori (prilog) : obori

Mojim očim tmina prika : ljubovnika

sidè : izidè

Svú pazeći lošu sriću : Tere kako biesnu u bitju

zla prika : neviernika

ponor ziva : ne uživa (u rječniku zievati, zivati, zjati)

I neka još tu na svîti: sbiti.⁶⁴

o mrak slîpi: zaškripì

Ali u kakvu, vajme, bitju : sriću

ljubovnika: prika

vidi : slîdi

Što se u dnevi mučno vidi

Lakše u noći duh naš scieni

A najvećma čezne i blîdi (…)

lîto : predobito

cieć mira: (rat) se tira

u mîstu : (vieru) čistu

neka slîde : vide

Težko uzdahnù hadum bio : mio.⁶⁵

Čiem se bojà, da ju uvrîdì : stidì (Jedini primjer glagola uvriditi u Dopuni. U rječniku uz Osmana javlja se samo oblik uvriediti)

Što sagriešì nebu gori : mori

Ah da ’e proklet tko cieć vîre : izvire

Postavljena u čovîka : kolika

Bogu i svetcu, s njim ki ’e gori : stvori (N mn. m. r., stvor, kratka množina)

Sablja i čistu kriepi vîru : u miru

Ovo lani sliedit htili : bi bili.

Vriedni su oba své cieć vîre : umire
U primjeru:

S njih je liepos svaka od svieta : od lieta rimuju se dvije imenice u kojima je jat = ie. (Ove imenice u Dopuni imaju i svoje ikavske dublete).

Osim riječi u kojima je refleks jata stalan (i, e, ie) dublete pokazuju svoju vezanost uz rimu.
Razlike između izdanja Smèrti Čengić-age iz “Iskre” i izdanja Imbre Ignjatijevića Tkalca (1857.)
Razlike između ova dva izdanja su sljedeće:

– ukinut je popratni vokal uz slogotvorno r (u “Iskri” označavan er ili èr);

– skupina ie kad označava “kratki jat” promijenjena je u je. Primjeri: ie > je: gdje, živjet, mjesto, vješala, gdjegod, bješe, hljeb;

– ie > e: sreća

– ie je zadržano na mjestu dugog jednosložnog jata: “Sankom kriepit snagu tiela”; – na mjestu dvosložnog izgovora jata ostavljeno je, kao i u rukopisu i u izdanju iz “Iskre” ije⁶⁶.

– skupine d + i u kojima se samoglasnik i čita kao j (u “Iskri” vidiè) u Tkalčevu izdanju su promijenjene u d + j (vidjè);

– skupine t + i u izdanju iz “Iskre” (zaletiè se, htiede) u Tkalčevu izdanju glase zaletjè se, htjede;

– u Tkalčevu izdanju skupina dj je dvoznačna: označuje i đ i dj: hrdja, nevidjeno; vidjè.

– skupina tj isto tako je dvoznačna: označuje slijed t + j (tjelesah, zaletje, htjede) i ć: zlatjeno oružje, kretje, ljutji;

– na par mjesta uređena je interpunkcija;

– prozodijske oznake: prilogu ko/kó u izdanju iz “Iskre” promijenjen je naglasni znak kó > kô;

– dodan je naglasni znak (usklađeno s autografom: Tù nek plijen vranom vranu stoji;

skupina s – lj; z – lj > pošljednja; ižljubila

Prilozi:

u sried > usred

po sried > posred

Prilozi niekoliko, niegda i neodređena zamjenica niešto glase nekoliko, negda; nešto.

Ubačen je stih iz autografa koji nije uvršten u izdanje iz “Iskre”:

“Spopadoše trostruke kandžije”.

Suglasnička skupina -stn- je sačuvana: častni, žalostno.

Nije provedeno jednačenje suglasnika po zvučnosti.
Ivan Mažuranić bio je potpisnik Bečkog književnog dogovora (1850.), ali se nije odrekao ilirskoga -ah u genitivu množine niti je u sklonidbi imenica ujednačio množinske nastavke.

Tkalčevo izdanje Smrti Smail-age Čengića (1857.) donosi slogotvorno r bez popratnog samoglasnika. Pisanje slogotvornog r bez popratnog samoglasnika jedna je od točaka Bečkog književnog dogovora.

Izostavnik

Izostavnik u Smèrti Čengić-age

Izostavnik je na mjestu izostavljenoga:

– samoglasnika

– suglasnika

– sloga ili skupine slova
Izostavnik u Dopuni

Izostavnik je na mjestu izostavljenoga:

– samoglasnika

– suglasnika

– sloga ili skupine slova
Babukić u svojoj gramatici ni na jednom mjestu ne spominje izostavnik kao pravopisni znak, ali ga ima u par primjera:

… nek’ ga svaki izgovara⁶⁷ (imperativ, 3. l. jd.)

… vidit’ će⁶⁸ (futur)

“U starih knXigah nalazi se nXega, nXu za predlozi pokratXeno n. p. zanX’, nanX’ predanX i t. d.”⁶⁹

U prikazu tvorbe imperativa pomoćnog glagola biti čestica nek je bez izostavnika, a futur glagola biti glasi: za prvo lice biti ću, a za sva ostala lica infinitiv je bez i, s izostavnikom: bit’ ćeš i dr.

U poglavlju o prilozima je primjer: jel’ moguće?⁷⁰

U poglavlju o pravopisu izostavnik je u poslovici: “Dělaj sinko kan’ da ćeš navěk živěti; moli se Bogu kan’ da ćeš danas umrěti.”⁷¹

Navedeni primjeri iz Babukića pokazuju da izostavnik može biti na mjestu izostavljenog samoglasnika ili sloga.

Tablica: izostavnik u Smèrti i u Dopuni

	Smèrt	Dopuna
samoglasnik	Skin’ oružje, neznana delijo, Pa nos’ glavu kuda tebi drago (imperativi) Trieba l’ kupe? (stih za stihom) Podkujte ih, pas im nanu greba’! Mal’ ne zeca plašljivii kleca.	Rekuć: “Prestan’, ah, prestani, (…) Svú koprenu zviezdam’ šitu. (…) Tiem je l’ čudo, što te oblasna (…)
suglasnik	Što ’e još više (…) Čija ’e ovo ponosita čalma? Čija ’e ovo, pobratime, glava? Čija ’e ovo okovana sablja?	Zublja i otrov desno’ u ruci, (…) I to ’e uzrok, što Poljaka (…) I k njoj šireć od okova’ (…)
skupina slova ili slog	Već u napried od stra’ ^72ćuti. Kuda ’š^73 sade, kamo li ćeš? Rek’ bi^74 kèrvce vri mu rieka Stupa muče’,^75 nek se krivci uče,	Haremskieh zaklop’ ^76 sita oči’ ^77 gen. dvojine

Primjeri pokazuju da je izostavnik često na mjestu izostavljenog samoglasnika i te suglasnika j. U Dopuni je izostavnik često na mjestu izostavljenog suglasnika h u nastavcima genitiva množine imenica.

Nadslovci

Nadslovci u Smèrti

Babukić je u svojoj gramatici opisao tri nadslovka: kratki i dva duga, oštri i zavinjeni.

U Smèrti Čengić-age su sva tri nadslovka. Kratki nema samo naglasnu ulogu, nego i morfološku – oznaka je 3. l. jednine aorista (mahnù, huknù, zamuknù, vidiè) te dolazi u nekim primjerima kao oznaka na popratnom vokalu uz slogotvorno r: hèrdja, Cèrnogorci.

Oštri nadslovak je isto tako prozodijska i morfološka oznaka. Kao morfološka oznaka općenito označuje kontrahiranu skupinu -ao > ó te kontrakcije u primjerima bijel > bijó, gol > gó... Oštri nadslovak je i morfološka oznaka kontrahiranih oblika zamjenica.

Zavinjeni nadslovak (krović) javlja se u tekstu samo dva puta: jednom kao prozodijska oznaka i jednom kao morfološka oznaka na kontrahiranoj zamjenici.
kratki nadslovak:

– prozodijska oznaka:

Čudna četa! nekùpljena

kùpi se

kó oblak gràda težka

dok po dràgah

Tader aga: “Mòre,⁷⁸ sluge,

Mučeničku pùt progriza
– morfološka oznaka

a) na aoristu: mahnù, vidiè

b) oznaka na popratnom vokalu uz slogotvorno r: hèrdja
oštri nadslovak:

– prozodijska oznaka:

Sám na sebi …

Kó ledeniem rátom leden

Nevin lučac tetivom i lúkom
– morfološka oznaka:

a) oznaka kontrahiranih skupina ao > ó; ol/olo > ó; el > ó

Kó ledeniem rátom leden

… tko je vikó

Sám sur oró
gó, pridjev

A kèrn miesec o pó neba trepti

Okó kojieh doba u gluho
Bijó čador ohol stere

U to jedan čete dijó

b) oznaka na kontrahiranim oblicima zamjenica:

Gole iz raje, u ké kruha neima. (…)

Sám on znade kí je gori.
Zavinjeni nadslovak javlja se u samo dva primjera i to jednom kao prozodijska oznaka i jednom kao morfološka oznaka na kontrahiranom obliku povratno-posvojne zamjenice:

– prozodijska oznaka

Miešte sunca dûgu vidiè.
– morfološka oznaka

I svû groznu kervi žedju (…) (U Babukiću i u ostalim primjerima iz Smèrti Čengić-age su kontrahirane zamjenice s oštrim nadslovkom, a ne zavinjenim.)

Nadslovci u Dopuni

U Dopuni su, isto kao i u Smèrti Čengić-age zabilježena tri nadslovka: kratki, oštri i zavinjeni (krović).

Nadslovci imaju više značenja: osim što su prozodijska oznaka oni su i morfološka oznaka pojedinih oblika riječi, da bi se izbjegla homografija; nadslovak je oznaka na popratnom vokalu uz slogotvorno r (àr), nadslovkom se označuju kontrakcije, npr. skupina ao/al > ó u glagolskom pridjevu radnom, pridjevu, imenicama; nadslovkom se označuju kontrahirane zamjenice…
kratki nadslovak:

– prozodijska oznaka

pìtà se (pitati, hraniti)

bùdi (imperativ, odnosi se na 3. lice jednine)

snìt (sniti, snivati)

svièta pitat (= savjet)

sviètnik (savjetnik)

Ah, dàj kćerca da ga ukriepi

prèdat neće (drhtati, plašiti se)

pòraze carske vodi...

vàs sviet ovi (A jd.)
– morfološka oznaka

a) nadslovkom je obilježen popratni vokal uz slogotvorno r: pàrst

b) na prilogu: jedà (bez nadslovka oblikom odgovara gen. jd. imenice jed: od jeda, koji bilježimo u Dopuni)

c) nadslovak je morfološka oznaka 2. i 3. l. jd. aorista: siedì; neizbrisà; sagradì; bì; dà; lì...

oštri nadslovak:

– prozodijska oznaka

a) nadslovkom je u ovom četverostihu izbjegnuta homografija između instrumentala jednine imenice more i 1. l. jd. imperativa glagola moći:

Neka, ugodno kad zavlada

Povietarcem vrieme i mórem,

Riešeć jedar’ biela stada

Putovati udilj morem.

Neka upítan javit slidi.

(…) kieh on štíti (štititi)

Vàs saj dónji sviet veseli

sile Bog htiè spéti

po móru (L jd.)

Ah, tko opisat čés će moći (A jd.) (st > s)

otár (oltar)

čás (st > s)

náda, imenica, nom. jd. ž. r.

miešte drúge (drúga)

vlás (st > s)

bojna u lúka (G jd.)

Uzè drágu svú jedinu (prvi nadslovak je morfološka oznaka, drugi prozodijska, treći oznaka kontrahirane zamjenice)

k lúci

píta (glagol pitati, 3. l. jd. prezent)

zlát (pridjev)

Ali, ah, srieća tá je od boja

I sám, neg on, umriet voli. (zamjenički pridjev)

u vísu

Nu zasve da svaki múči

Mniem, za kúpit dobra veća (kupiti novcem)

Stavnom dušom štít mogući

Múčeć hadum mramorkome

Tiem pred sélom pak se stidi (brat Vladko pred Sunčanicom)

znaj vás svaki (G mn. zamjenice “vi”);
Oštri nadslovak je zabilježen na oblicima pokaznih zamjenica: sá nakazan; sí miri;
– morfološka oznaka:

a) nadslovak na mjestu kontrakcije skupine ao > ó kod:

1. glagolskog pridjeva radnog: umró; obikó; sievó; zarasó je;

2. imenica: pakó; posó;

3. pridjeva: u zó tko se rodi / čas; Pusti ostaše, duša bóna (skupina -ol- > ó).

b) nadslovak kao oznaka kontrakcije u “hercegovačkom”⁷⁹ aoristu: na sviet dóše < dođoše

c) morfološka oznaka kontrakcije na prijedlogu: okó zemlje;

d) morfološka oznaka u ovom primjeru akuzativa jednine pridjeva: Tiem istinú rieč čuj paka

e) nadslovak je morfološka oznaka nekih instrumentala množine imenica: (…) na njih sloví; brojí; kolí; zubí; Da zanj bit se pođe s carí;

f) nadslovak je u ovim primjerima morfološka oznaka 3. l. mn. imperativa: (…) nek se robi / Za svá diela daré i družé te 3. l. jd. imperativa: nek se dodá

g) nadslovak je morfološka oznaka na nekim oblicima 3. l. jd. prezenta: s njih nam daždí, gàrmí i snieží.; (roj) Po ulištu šumí i zučí; I Saturno ćaćko siedí; žutí se; biesní; nádá se; jarac večí; tisuću zvierih ječí; druží se; kosá; mierí; Jer u kàrvi samoj dá se; …

U popisu pogrešaka iz teksta Osmana je i oznaka da na 248. str. (XV. pjevanje, Mažuranićeva Dopuna) treba oblik vidiè promijeniti u vidjé (viđé): Sviet kiem’ sličnieh malo viđé. (viđé se rimuje s: U Jedrenu slavnu uniđe).

h) nadslovak je u ovim primjerima morfološka oznaka 3. l. mn. prezenta:

I udarci daždé i rané

i) nadslovkom su označene kontrahirane zamjenice:

Kontrahirane zamjenice ki i kí nemaju dosljedno označen nadslovak:

Vaj, ki raspi, (…) N mn.

Ah, ká čés me i kí dani (kí, N mn.)

kóm’ (D jd. odnosne zamjenice koji, ki)

má (moja); tvá (tvoja)

I mogućom svóm pomoći (svoja, svá)

u sàrdžbi svój (svoja, svá)

zavinjeni nadslovak:
– u Dopuni je zavinjeni nadslovak (krović) često, ali ne uvijek zabilježen na jatu kad je jat = i: npr. uz svît se bilježi i oblik svit)

I neka još tu na svîti; o mrak slîpi; viečna ga propas slîdi; A najvećma čezne i blîdi; Ona učini lanjsko lîto; Mneć, neka u tvàrdu ’e mîstu; Čiem se bojà, da ju uvrîdi; cieć vîre; postavljena u čovîka.

– oznaka kontrakcije ao, ako > ô na prilogu:

a) kô (=kao) Jer kô onomu, koi u gori;

b) kô (=kako) Čás kô bit će izpunjena (…);
– nadslovak (krović) na nom. mn. neodr. zamjenice: svačî jadi;
Kako ukidanje nadslovka može dovesti do dvojbenog čitanja ilustrirat će sljedeća dva primjera: pred sélom i miešte drúge.

U rječniku uz Osmana imenica sele, sestra zabilježena je ovako: u Dodatku (133. str.) je objašnjenje: Sele, e, f. Schwester, sorella. U osnovnom dijelu rječnika (86. str.) objašnjena je ista imenica: Séle, e, f. miesto sestra, Schwester, sorella.; Sélom, miesto sestrom, vidi sele, e, f.

Imenica séle javlja se samo jednom u Osmanu, u XV. pjevanju, predstavlja dakle Mažuranićevu leksičku inovaciju:

Tiem pred sélom pak se stidì

U kasnijim izdanjima Osmana ovo mjesto je različito bilježeno: prvo Akademijino izdanje Osmana⁸⁰ Dopunu donosi prema izdanju iz 1844. i stih glasi: “Tiem pred sélom pak (…)” Drugo⁸¹ i treće⁸² Akademijino izdanje Gundulićevih djela imaju oblik: pred selom (bez prozodijske oznake). Zorino izdanje iz 1955.⁸³ i prema njemu priređeno izdanje u PSHK⁸⁴ imaju isto oblik bez nadslovka: “Tijem pred selom pak se stidi”.

Konkordancija Gundulićeva Osmana⁸⁵ (za koju je podlogom bilo izdanje iz PSHK) rađena je prema pravilu za izradu konkordancija (navedeno u predgovoru) to znači bez nadslovnih znakova. Ovakvi nam primjeri potvrđuju da je za morfološku analizu teksta konkordancija dobar izvor, ali za pouzdanu analizu teksta treba se služiti i pouzdanim izvornikom.

Čitatelja ovakvi homografi mogu zbuniti: nalazi li se netko pred sestrom ili pred selom (selo).

Isti je problem, npr. u 746. stihu XIV. pjevanja:

Na službu je lieva od tiela

Ostavljena miešte drúge, (…) radi se o drúgama. U rječniku je objašnjeno: “Drùga (s ovim nadslovkom! Ispred ove riječi u rječniku je drúg⁸⁶) e, f. Gefährtin, compagna.”

Kasnija izdanja Osmana imaju imenicu drúga bez nadslovka. Izuzetak je Akademijino izdanje iz 1877. u kojemu je tekst jednak onom iz Matičina izdanja 1844.

U drugom izdanju u ediciji SPH ovo mjesto je zabilježeno:

Na službu je lieva od tiela

Ostavļena mješte druge (…)

Stih u 3. izdanju edicije SPH glasi:

Na službu je lijeva od tijela
ostavļena mješte druge (…)

U PSHK ovaj dvostih glasi:

Na službu je lijeva od tijela
ostavljena mješte druge (...)

Navedeni primjeri s nadslovcima u Smèrti i u Dopuni pokazuju da je uloga nadslovaka bitna: oni daju uputu kako će se nešto pročitati, imaju razlikovnu ulogu (izbjegavanje homografije), npr. istinu za riet pravu (imenica, A jd. ž. r.) i istinú rieč (opisni pridjev, A jd. ž. r.), oznaka su popratnog samoglasnika uz slogotvorno r, morfološka su oznaka aorista, oznaka su na kontrahiranim zamjenicama i na kontrahiranim oblicima imenica, glag. pridjeva radnog, pridjeva.