Morfologija zamjenica



Yüklə 0,78 Mb.
səhifə5/11
tarix05.02.2018
ölçüsü0,78 Mb.
#24799
1   2   3   4   5   6   7   8   9   10   11

Glasovne promjene

Glasovne promjene u Smèrti

Palatalizacija. Palatalizacija je provedena u vokativu jednine imenica muškog roda na -k, -g, -c: Bauk, Bog, Durak, hajduk, vuk, starac, zec: Bauče, Durače, hajduče, vuče; Bože; starče, zeče.

Primjeri palatalizacije odgovaraju pravilu navedenom u Babukićevoj gramatici (imenice muškog roda na -c, -k, -h, -g i -z mijenjaju se u vokativu jednine na -č, -ž, -š).87



Sibilarizacija. Sibilarizacija je provedena u:

– dativu jednine imenice ženskog roda: bruci

– lokativu jednine imenica ženskog roda: pri žeravci, na šaci.

– instrumentalu jednine pridjeva muškog roda: trostruciem zubom, nejednaciem letom, druziem biesom. Sva tri primjera pridjeva imaju ijek. nastavak.

Sibilarizacija nije provedena u primjerima puški (dat. jd.) i na puški (lok. jd.). Babukić u svojoj Osnovi slovnice navodi da se u imenica 2. sklanjanja (vrsta e) na -ga, -ha, -ka u dativu i lokativu jednine mijenjaju g na z, h na s i k na c.

Sibilarizacija je provedena u:

– nominativu množine imenica muškog roda i opisnih pridjeva muškog roda:

a) imenice: dusi, puci, vuci, vlasi, bozi, sazi, dušeci;

b) pridjevi: krilonozi, trostruci, meci.

– genitivu množine pridjeva (s ijek. nastavkom): tisieh, glusieh

– vokativu množine imenica: zatočnici, momci

– instrumentalu množine: pred sviedocim planinam visocim. Primjer planinam visocim morfološki se razlikuje od ostalih primjera: u pridjevu je provedena sibilarizacija, ali nema ijek. nastavačni morfem.

Prema Babukiću, sibilarizacija kod imenica muškog roda u množini provodi se u nominativu (N = V!), lokativu i instrumentalu.

Sibilarizacija (s ijek. nast. morfemom) je i u gen. mn. rednog broja: druzieh deset preskočio aga.



Glasovne promjene u Dopuni

Palatalizacija. Palatalizacija je u Dopuni provedena u vokativu jednine imenica muškog roda koje u nominativu jednine završavaju na -k, -g, -c: zatočniče, Bože, o svetče, brače.88

Sibilarizacija. Sibilarizaciju bilježimo u sljedećim padežima:

– dativu jednine imenica ženskog roda: k lúci, Meci.

– lokativu jednine imenica ženskog roda: u buci, u slici, u dici; u primjeru na nogi nije provedena jer bi ometala rimu: na nogi : ovan vitorogi.

– nominativu množine imenica muškog roda: danci, kruzi, puci, stezi

– vokativu množine muškog roda: beglerbezi

– lokativu množine imenice: po vàrsieh. (s ijek. nastavkom)

– instrumentalu množine imenice: uzdasim.

– genitivu množine imenice muškog roda: na tisuće zraci.

– nominativu množine opisnog pridjeva: drazi traju

Primjeri sibilarizacije pridjeva u oblicima s ijek. nastavkom:

– genitivu množine opisnih pridjeva: tancieh hvoja’, blazieh dana’, drazieh ptica’, priecieh, razlicieh mislih, s jacieh; zamjeničkog pridjeva: kolicieh nakon sgoda’.

– lokativu množine opisnog pridjeva: u jadieh gorcieh.

– instrumentalu množine zamjeničkog pridjeva: taciem’ spravam’.
Primjeri pokazuju da se glasovne promjene sibilarizacija i palatalizacija provode u oba teksta.

Tablica: sibilarizacija i palatalizacija







Smèrt

Dopuna

PALATALIZACIJA

vokativ jednine imenica muškog roda na -k, -g, -c

+

+

SIBILARIZACIJA

Imenice







D jd. ž. r.

+

+

L jd. ž. r.

+

+

N mn. m. r.

+

+

G mn. m. r.

ø89

+

V mn. m. r.

+

+

L mn. m. r.

ø

+

I mn. m. r.

+

+

Pridjevi

I jd. m. r.

+

ø

N mn. m. r.

+

+

G mn.

+

+

L. mn.

ø

+

I mn.

+

+

Redni brojevi

G mn.

+

ø

Zamj. pridjevi

G mn.

ø

+

I mn.

ø

+

MORFOLOGIJA SMÈRTI ČENGIĆ-AGE I DOPUNE

Imenice u Smèrti

Jednina

Imenice muškog roda u nominativu jednine završavaju na suglasnik (šiljak, junak, sin, plijen, arslan, čador, strah, glad, Turčin, pastier, oltar, topuz), ao > ó (oró) i na samoglasnik -a, -o (Čengić-aga, Novica; ćato).

Imenice ženskog roda u nominativu jednine završavaju na -a ili na suglasnik.

Primjeri na -a (vrsta e): hèrdja, kèrvca, straža, zviezda, družba, žena, riečca, raja, lastavica, čalma, …

Primjeri na suglasnik (vrsta i): kob, noć, tèrst, vèrlet, …

Imenice vrste i u Dopuni (osim imenice tàrst) imaju reduciranu suglasničku skupinu -st > -s.

Imenice ženskog roda na -st u Smèrti čuvaju završnu suglasničku skupinu:

Ter na radost svieh još veću (…)

Tolika se slast iz piesni lije! (…)

Imenice srednjeg roda završavaju na -e i -o i uključuju imenicu na -a doba: zviere, gvoždje, čadorje, granje, Ture, podnebesje; zvono, pero... 90

Genitiv jednine imenica muškog roda ima nastavak -a i slaže se s pravilom navedenim u Babukićevoj gramatici. Primjeri: u sried Stolca, bez jada, od straha, pokraj puta, konopca, izpod gèrma, od saruka, bez saruka, iz vidika, verh timora, u junaka, …

Genitiv jednine imenica ženskoga roda vrste e ima nastavak -e, a onih vrste i ima nastavak -i. Primjeri: od tuge, (s) piknje, od Morače, izpod gore, iznad gore, …; noći, iz kervi, iz piesni, boli, …

Genitiv jednine imenica srednjega roda odgovara Babukićevu pravilu: ima nastavak -a: s miesta, granja, s neba, bez kajanja, miešte sunca, posried polja, do čadorja, izpred stada, od kopja, vižla, …

Dativ jednine imenica muškoga roda ima nastavak -u i odgovara Babukićevu pravilu: domu, starcu, junaku, krugu, Bauku, kèrstu, k starcu, Saferu, dvoru, vranu, Bogu, momku, …

Dativ jednine imenica ženskog roda ima nastavak -i: straži, puški, k zemlji, suproć raji, bruci, piesmi, desnici, družbi …

Dativ jednine imenica srednjega roda ima nastavak -u i odgovara Babukićevu pravilu: k nebu, stadu, zvierinju, pomaganju, noćištu, licu, …

Akuzativ jednine imenica muškog roda koje znače što živo jednak je genitivu, a onih koje znače što neživo jednak je nominativu.

Imenice koje znače što živo: Duraka, starca, Boga, na junaka, uz druga, uz Turčina; baba …

Imenice koje znače što neživo: kolac, konopac, stas, za kèrst, proz mrak, u šušanj, pod čador, uz topuz, na sud, uz obraz, … Od ovog pravila odstupaju imenice konjic i oblik (pod) čadora: u akuzativu jednine glase konjica i čadora (G = A), a označuju nešto neživo, dio gusala i šator.

Akuzativ jednine imenica ženskog roda vrste e ima nastavak -u, a onih vrste i ima akuzativ jednak nominativu: kroz poljanu, u goru, za nevolju, proz rosu; na radost, za noć, u noć.

Akuzativ jednine imenica srednjeg roda oblikom je jednak nominativu i odgovara Babukićevu pravilu: u polje, na Cetinje, na ždrijelo, u prozorje, za oružje, doba, na noćište, u polje, oko…

U primjerima vokativa jednine imenica muškog roda ima oblika koji se podudaraju s Babukićevim paradigmama kao i onih koji se ne podudaraju:

– podudaraju se imenice koje u nom. jd. završavaju na k, g i c: Durače, hajduče, vuče, Bauče; Bože; starče, zeče.

Hipokoristici sinak i pobro u vokativu glase sinko, pobre.

Hipokoristici na -o, -jo imaju N = V: Haso, Mujo.

Među imenicama na -ar i -er Babukićevu pravilu odgovaraju oblici stražaru i gospodaru, a ne odgovaraju turcizmi Omere, Jašare, Ćor-Safere (trebalo bi: Omeru, Jašaru, Ćor-Saferu).

Vokativi imenica o Isuse i pobratime odgovaraju Babukićevu pravilu.

Vokativi kavazu i kèrstu ne odgovaraju pravilu. Prema Babukićevoj paradigmi glasili bi kavaže, kèrste.

Vokativ antroponima Čengiiću odgovara Babukićevu pravilu za sklonidbu imenica muškog roda na palatalni suglasnik koje znače što živo (kralj).

Vokativi jednine imenica vrste e: rajo, hèrdjo, kučko; vojvodo, delijo odgovaraju Babukićevu pravilu.

Vokativi zbirnih imenica bratja/bratjo i dieca/dieco odgovaraju Babukićevu pravilu.

Prema Babukiću, lokativ jednine imenica muškog roda ima nastavak -u. Primjeri u Smèrti slažu se s pravilom: na kèrstu, na junaku, na danu, o pojasu, na ražnju, o stožeru, u stanku, po prahu, po kalu, u svijetu, po čadoru…

Lokativ jednine imenica ženskog roda ima nastavak -i i odgovara Babukićevu pravilu. Primjeri lok. jd. ž. r.: u zemlji, na Morači, na miesečini, u izbi, u planini, na sablji, … U primjerima pri žeravci, na šaci provedena je sibilarizacija.

Lokativ jednine imenica srednjega roda ima nastavak -u i odgovara Babukićevu pravilu o tvorbi lokativa. Primjeri: u miestu, u krilu, po tijelu, po polju, na kopju, o stabru, u sercu … Babukić u gramatici među primjerima ima imenicu serdce (suglasnička skupina -rdc-), a u Smèrti je skupina -rc-. Oblik gen. mn. u Smèrti glasi serdacah!

Imenice muškog roda koje u nominativu jednine završavaju na palatalni suglasnik i na -c u instrumentalu jednine imaju nastavak -em: znojem, nožem, konjem, s ognjem, s kolcem, lučcem.

Od ovog pravila odstupa instrumental jednine imenice lavež koji glasi lavežom.

Imenice koje u nominativu jednine završavaju nepalatalnim suglasnikom u instrumentalu jednine imaju nastavak -om: biesom, Bogom, činom, dahom, duhom, džilitom, glasom, kljunom, lelekom, letom, lúkom, mahom, Mirkom, nadom, pod/nad čadorom, …

Imenice ženskog roda vrste e u instrumentalu imaju -om, a imenice ženskog roda vrste i u instrumentalu jednine imaju -i. Prema Babukiću, nastavci za imenice vrste i su -ju, -jom, -jum, ali navodi da u instrumentalu Dubrovčani, Srbi i Crnogorci imaju i nastavak -i.

Primjeri imenica vrste e: Cèrnom Gorom, strukom, tminom, s družinom, svilom, …

Primjeri imenica vrste i: rieči, kèrvi.

Primjeri imenica srednjeg roda odgovaraju Babukićevu pravilu:

-em: poljem, sèrcem, pred čadorjem, nad otražjem, med oružjem, s uljem, …

-om: žitom, nebom, ždrielom, mesom, …

Množina

Nominativ množine imenica muškog roda vrste a ima nastavak -i. Glasovna promjena (sibilarizacija) bilježi se kod imenica koje u nominativu jednine završavaju na g (bozi, sazi), h (dusi, vlasi), k (puci, vuci, zatočnici, osvetnici, momci, dušeci).

Babukić navodi da mnoge jednosložne i dvosložne imenice muškog roda “dobivaju prirastak” ev/ov.91 Ovakvi su primjeri i u Mažuraniću: čadorovi, grobovi.

Češći su primjeri bez infiksa: pietli, jadi, diedi, otci, puci, sazi, zmaji, …

Nominativ množine imenica vrste e ima nastavak -e (toke, zviezde, vile, munje; sluge), a onih vrste i ima nastavak -i (cievi).

U Babukićevoj gramatici su navedeni ovakvi nastavci.

Nominativ množine imenica srednjega roda ima nastavak -a: Bèrda, stada, kerda, diela, lieta, pseta, nebesa, rebra, junačtva.

U Mažuraniću je i primjer zbirne imenice u množini: gvožđa (u značenju: oružja).

Genitiv množine imenica muškoga roda ima nastavke -ah: putah, junakah, volovah, Ceklićah, od sto glasah, sa zvonikah; -ih: ljudih; nulti morfem (-ø): Turák.

Prema Babukiću, nastavci za gen. mn. su -ah i -ih, a “Padež 2. višeb. biaše kod starih Slavjanah jednak s pervim pad. jedb. s tom věndar razlukom: da se je poslědnja slovka u 2. pad. višeb. produživala.”92

Genitiv množine imenica ženskog roda vrste e ima nastavke -ah: iz gusalah, po sried tminah, izpred zviezdah; -ø: gusal; a vrste i ima nastavak -ih: iz cievih; . Prema Babukiću, gen. mn. odbacuje posljednji samoglasnik i produžuje predzadnji slog, ali i umeće radi lakšeg izgovora među suglasnike samoglasnik -a- (primjer: gusl > gusal) ili dodaje nastavke -ah i -ih.

Genitiv množine imenica srednjeg roda ima nastavke -ah: tielesah, put nebesah, iz ustah, svèrh nebesah, serdacah i -a: zvona, u stihu: ni ponosnieh zvona sa zvonikah. (Primjer zvona je i u Mažuranićevu izvornom rukopisu.)

Dativ množine imenica muškog i srednjeg roda prema Babukiću ima nastavak -om, a imenica ženskog roda -am i oblici iz Smèrti odgovaraju pravilu:

Muški rod: suproć vlahom; samokresom.

Ženski rod: pticam, ribam, mukam.

Srednji rod: dielom, (suproć) psetom.

Akuzativ množine imenica muškoga roda ima nastavak -e, kako je i u Babukiću: za kèrstove, pod oblake, uz fenjere, niz klance, miše, rise, dare, …

Akuzativ množine imenica ženskog roda vrste e ima nastavak -e, a vrste i ima nastavak -i i slaže se s Babukićevim pravilima: muke, na krivine, čèrte, u dubine; o kèrši, proz kosti, pleći, na usti. (Imenica usta, sr. r. i usti ž. r., isto kao u Dopuni.)

Akuzativ množine imenica srednjeg roda ima nastavak -a i odgovara Babukićevu pravilu. Primjeri: kèrda, stada, vrata, čuda, diela, vrela, duplja, gnjezda, gvoždja, usta, sèrca, …

Oblici vokativa množine imenica muškoga roda vrste a odgovaraju Babukićevu pravilu: kèrsti, zatočnici, Cèrnogorci, momci, vlasi.

Vokativ množine imenica vrste e sluga i kučka glasi sluge i kučke i odgovara Babukićevoj paradigmi.

Lokativ množine imenica muškoga roda (rep, konj) glasi: na repovieh, na konjijeh. Nastavak lok. množine imenica muškog roda u Babukićevoj gramatici je -ih. (U ovih imenica je ijekavski nastavak.)

Lokativ množine ženskog roda: po dràgah, odgovara Babukićevu pravilu.

Lokativ množine imenica srednjeg roda u Babukićevoj gramatici ima nastavak -ih. Primjeri iz Smèrti imaju nastavke -ih, -ieh, -ijeh: po tlih; po berdieh, po vrelieh; u persijeh.

U instrumentalu množine imenice muškog roda imaju nastavke -i (za Rovci, zubi, noži, pred sviedoci, pod udarci, nokti), -im (barbarim, pred sviedocim) -ima (konjima).

U Mažuranićevu rukopisu je u 238. stihu Harača: I mn. noktim, a u “Iskri” nokti:

Ter plien noktim razglabati staše. (rukopis)

Ter plien nokti razglabati staše. (“Iskra”)

Prema Babukiću, nastavci u instr. mn. imenica muškog roda su -i (“dugački”), -mi, a -ima je nastavak za dvojinu.

Instrumental množine imenica vrste e ima nastavke -am: planinam, merskam, mukam, suzam, zvijezdam) i -ami (verigami, pod slugami). Prema Babukiću, nastavak je -ami.



Imenice u Dopuni

Jednina

U nominativu jednine imenice muškog roda završavaju na suglasnik (Turčin), ao > ó (pakó) i na samoglasnik (angjeo).

Imenice srednjeg roda završavaju na -e i -o (ufanje; stablo, smionstvo, nebo).

Imenice ženskog roda završavaju bilo na samoglasnik (vrsta e): kćerca, kaurka, bilo na suglasnik: tàrst (imenica koja znači konkretnu imenicu, trstiku), ljuvezan, i na skraćenu suglasničku skupinu -st > -s u apstraktnih imenica (mudros, koris, slobos). U Smèrti je završna suglasnička skupina -st. Imenice koje završavaju na suglasnik odnosno skraćenu suglasničku skupinu -st > -s pripadaju vrsti i.

Kašićeva gramatika ima puni nastavak -st: žalost, sladost.

Imenice muškog i srednjeg roda u genitivu jednine najčešće imaju nastavak -a: od pakla, od svibnja, od zvona, oda sna. Imenica dan javlja se u dva oblika: od dana i od dnevi. Genitiv imenice nebo glasi nebi i neba.93

Imenice ženskog roda vrste e imaju nastavak -e: s Sunčanice, cieć vîre, a one vrste i imaju nastavak -i: s radosti, bez rati.

U dativu jednine imenice muškog i srednjeg roda imaju nastavak -u: k nebu, k gradu, svietu, caru. U primjeru Korevskom’ na mjestu nastavka je izostavnik. Imenice ženskog roda imaju nastavak -i. Sibilarizacija je provedena: Meci, svàrsi, k lúci.

Imenice muškog roda koje znače što živo u akuzativu jednine oblikom su jednake genitivu: za cara, tefterdara, protivnika; a one koje označuju što neživo oblikom su jednake nominativu.

Neki primjeri odstupaju od ovog pravila, npr.

Koga smàrtna rana peče,

Lieka čeka samo od groba. (Genitivni oblik na mjestu akuzativnog, označuje nešto neživo.)

Imenice srednjeg roda morfološki su jednake nominativu: u robstvo, sàrce, Drienopolje.

Imenice vrste e i zbirna imenica bratja u akuzativu jednine dosljedno imaju -u: travu, u Jedrenu, za ruku, sàrdžbu, pašu, bratju.

Imenice ženskog roda vrste i imaju akuzativ jednak nominativu: slobos, ljubav, množ.

Vokativ jednine imenica muškoga roda ima nastavke -e i -u: o care, danu, prikoru. U primjerima na c, k, g ispred samoglasnika -e provedena je palatalizacija: svetče; zatočniče, nevierniče; Bože.

Vokativ jednine imenica ženskog roda ima nastavke -e i -o: o mladice, dievojčice, diko, dušo, liepoto. U Dopuni nema primjera da je na mjestu nominativa vokativ, kao u Smèrti.

Imenice muškog roda u lokativu jednine imaju nastavke -i i -u: u dnevi, na svieti /po svietu, u jazu, u čovieku.

Imenice srednjeg roda imaju nastavke -i i -u: na miesti / u mîstu, u bitju, po ulištu, na ramenu.

Demeter je u članku Misli o ilirskom književnom jeziku naveo da su Dubrovčani uz obične forme imali i neke padeže “po staroslavenskom načinu”: na nebi umjesto na nebu.94

Imenice ženskog roda imaju nastavak -i i u primjerima nije dosljedno provedena sibilarizacija: u ruci, u buci, u dici; na nogi (ometalo bi rimu).

Instrumental jednine imenica muškog roda na palatalni suglasnik i imenice put ima nastavak -em: ognjem, putem.

Instrumental jednine imenica muškog roda na nepalatalni suglasnik ima nastavak -om: dlanom, Bećirom, duhom.

Instrumental jednine imenica srednjega roda na -e ima nastavak -em: pobiegnutjem, povietarcem, znanjem. Instrumental jednine imenica srednjega roda na -o i imenice diete ima nastavak -om: krilom, junačtvom, dietetom.

Instrumental jednine imenica vrste i ima nastavak -i: ljuvezni, vlasti, smàrti, žuči.

Imenice vrste e u instrumentalu jednine imaju nastavak -om: hodžom, agom, liepotom, kćercom, dušom.

Imenica (hipokoristik) ženskog roda séle u instr. jednine glasi pred sélom.



Množina

Imenice muškog roda u nominativu množine imaju oblike s infiksom: robovi; ili češće, bez infiksa: robi, broji, diedi, gnjevi. U primjerima nominativa množine imenica muškog roda na -k i -g provedena je sibilarizacija: junaci, danci, puci; stezi, kruzi.95

Imenice srednjeg roda imaju nastavak -a: diela, nebesa, vrata.

Imenice ženskog roda vrste e množini imaju nastavak -e: gospođe, odluke. Nom. dvojine imenice uho glasi uši. Imenice vrste i u nom. mn. imaju nastavak -i: misli, rieči.

U jednom primjeru u Dopuni imenica doba sklanja se kao imenice ž. r. vrste e: S njih nam četàr dobe od lieta. U ostalim primjerima imenica doba je srednjeg roda.

Genitiv množine muškog roda u Dopuni ima nastavke: -ah, -a’, ø: bojarah; jada’; karstjan’, zaklop’.

Genitiv množine imenice zrak glasi: na tisuće zraci, s provedenom sibilarizacijom.

Nastavci za ženski rod vrste e su: -a’, -ah, -ø: ruka’; nevierah; zemalj’, iz zasied’; a vrste i su -i’, -ih, zvieri’; mislih.

Nastavci za srednji rod su: -a’, -ah, -ø: lica’ (u rječniku uz Osmana lice je m. r., ali se u sintagmama slaže s pridjevima srednjeg roda!), lietah, dobar’.

U Dopuni je svega par primjera imenica u dativu množine:

– imenice vrste e imaju nastavak -am: pašam, glavam

– imenica ž. r. pogibiel / pogibio ima nastavak -im: pogibielim

Imenice muškog roda u akuzativu množine imaju nastavak -e: na obraze, niz mire, na valove, u kute, pute.

Imenice ženskog roda vrste e u akuzativu množine imaju nastavak -e: ruke, pod noge, zenice, knjige.

Imenice ženskog roda vrste i imaju nastavak -i: rieči, na stvari. Imenica pleće (u jd. sr. r.) ima množinu ž. r. pleći.

Akuzativ množine imenica srednjeg roda ima nastavak -a: krila, lica, čuda, proz vrata.

Imenice muškog roda u vokativu množine imaju nastavak -i: beglerbezi (turcizam, provedena je glasovna promjena sibilarizacija), veziri.

Imenica paša u vokativu množine ima nastavak -e: paše.

Primjer lokativa množine imenice muškog roda s nastavkom -im: na dvorovim.

U Dopuni su i primjeri u kojima imenice imaju ijek. nastavak: po vàrsieh, na pàrstieh, u jadieh, u noktieh.

Lokativ množine imenica srednjeg roda ima nastavke -ima i -im: na pàrsima, u njedrim.

Instrumental množine muškog roda u Dopuni ima nastavke: -í: brojí; -im: plodim, -i’: s cari’.

Instrumental množine ženskog roda ima nastavke -im, -am’: klještim, usnam’, spravam’.

Nastavak instrumentala množine imenica srednjega roda je -í: krilí, s pismí, kolí.


Tablica: nastavci imenica u Smèrti i u Dopuni




Smèrt

Dopuna

jednina

nominativ

– m. r. – na suglasnik (sin), ao > ó (oró) i na samoglasnik (aga, ćato)
– ž. r. završava:

– na -a: zviezda


– na suglasnik (kob) i
na sugl. skupinu
-st: radost, žalost.
– sr. r. -e (zviere, granje);
-o (zvono); -a (doba)


– m. r. – na suglasnik (Turčin), ao > ó (pakó) i na samoglasnik (angjeo)

– ž. r. završava:

– na samoglasnik: kćerca, tigre, kaurka

– na suglasnik: tàrst (trstika), ljuvezan i na skraćenu suglasničku skupinu -st > -s u apstraktnih imenica (mudros, koris, slobos)

– sr. r. završava na -e i -o: ufanje; stablo, smionstvo, nebo


genitiv

– m. r. ima nastavke:

-a: u sried Stolca, u junaka, …

– ž. r. vrste e ima -e (od tuge), a vrste i ima -i (iz piesni)
– sr. r. ima nastavak -a: s miesta, s neba


– m. r. ima nastavke:

-a: od pakla, od svibnja

-i: od dnevi / dana

– ž. r. vrste e ima nastavak -e: s Sunčanice, cieć vîre, a vrste i ima nastavak -i: s radosti, bez rati.

– sr. r. ima nastavke -a i -i: neba i nebi


dativ

sibilarizacija:

– u Smèrti

– u Dopuni



– m. r. ima nastavak -u: domu, starcu

– ž. r. ima nastavak -i: straži, bruci


– sr. r. ima nastavak -u: k nebu, stadu

– m. r. ima nastavak -u: k gradu i izostavnik u primjeru Korevskom’

– ž. r. ima nastavak -i: Meci, svàrsi, k lúci.

– sr. r. ima nastavak -u: k nebu



akuzativ

– m. r. za živo: G = A (Turčina)
– m. r. za neživo: N = A: proz mrak, u šušanj; odstupanja su konjica i pod čadora

– ž. r. vrste e ima nast. -u: kroz poljanu, u goru

– ž. r. vrste i ima N = A: na radost, za noć

– sr. r. ima N = A: u polje, oko



– m. r. za živo: G = A
(za cara, tefterdara)

– m. r. za neživo: N = A (odstupanje: lieka čeka)


– ž. r. vrste e ima nastavak -u: travu, u Jedrenu, za ruku

– ž. r. vrste i ima N = A: slobos, ljubav, množ

– sr. r. ima N = A (u robstvo)


vokativ

palatalizacija:

– u Smèrti

– u Dopuni



– palatalizacija u im. m. r. na k, g, i c: Durače, Bože, zeče...

– m. r. na -ar i -er ima nastavak -u: stražaru i gospodaru, a turcizmi (antroponimi) -e: Omere, Jašare, Ćor-Safere

vokativi imenica na suglasnik imaju -u: o Isuse, pobratime

– hipokoristici (antroponimi) na -o / -jo imaju N = V

– hipokoristici sinak, pobro glase sinko, pobre

– imenice vrste e te zbirne imenice na -a imaju nastavak -o: rajo, hèrdjo, kučko, delijo, vojvodo, bratjo, dieco



– palatalizacija u im. m. r. na k, g i c: zatočniče, Bože, svetče

– imenice m. r. imaju nastavke


-e i -u: o care, danu, prikoru

– ž. r. (vrsta e) ima nastavke -e i -o: o mladice, dievojčice, diko, dušo, liepoto




lokativ

sibilarizacija:

– u Smèrti

– u Dopuni



– m. r. ima nastavak -u: na kèrstu, na junaku
– ž. r. ima nastavak -i: pri žeravci, na šaci, u zemlji, na Morači

– sr. r. ima nastavak -u: u miestu, u krilu, po tijelu, po polju




– m. r. ima nastavke -i i -u: u dnevi, na svieti /po svietu, u jazu, u čovieku.

– ž. r. ima nastavak -i: u tmini, u ruci, u buci, u dici, na nogi

– sr. r. ima nastavke -i i -u: na miesti / u mîstu, u bitju, po ulištu, na ramenu.


instrumental

– m. r. na palatalni suglasnik i na -c ima nastavak -em: znojem, nožem, lučcem

– I jd. imenice lavež glasi lavežom

– m. r. na nepalatalni suglasnik ima -om: biesom, Bogom
– imenice vrste e imaju nastavak -om: s družinom
– imenice vrste i imaju nastavak -i: rieči

– sr. r. na -e ima -em: poljem

– sr. r. na -o ima -om: žitom


– m. r. imenica na palatalni suglasnik i imenice put ima nastavak -em: ognjem, putem

– m. r. na nepalatalni suglasnik ima nastavak -om: dlanom, Bećirom, duhom

– imenice vrste e imaju nastavak -om: hodžom, agom, liepotom, sélom

– imenice vrste i imaju nastavak -i: ljuvezni, vlasti

– sr. r. na -e ima nastavak -em: pobiegnutjem, povietarcem, znanjem

– sr. r. na -o i diete imaju nastavak -om: krilom, dietetom



množina

nominativ

sibilarizacija

– u Smèrti

– u Dopuni



– m. r. ima nastavak -i.

– sibilarizacija kod imenica na k, g, h: puci, Bozi, dusi

– s infiksom: čadorovi

– bez infiksa: pietli, jadi

– imenice vrste e imaju nastavak -e: zviezde

– imenice vrste i imaju nastavak -i: cievi

– sr. r. ima nastavak -a: Bèrda, stada, kerda; gvožđa (zb. imenica)


– m. r. ima nastavak -i

– sibilarizacija kod imenica na k i g: danci, puci, kruzi

– s infiksom: robovi

– bez infiksa: robi, diedi, gnjevi

– imenice vrste e imaju nastavak -e: gospođe, odluke, noge

– imenice vrste i imaju nastavak -i: misli, rieči.

– sr. r. ima nastavak -a: diela, nebesa, vrata.

U jednom primjeru u Dopuni imenica doba sklanja se kao imenice ž. r. vrste e: S njih nam četàr dobe od lieta. U ostalim primjerima imenica doba je srednjeg roda.



genitiv

sibilarizacija:

– u Dopuni (im. m. r. zrak)


– m. r. ima nastavke -ah: putah, junakah, volovah, Ceklićah

-ih: ljudih

– -ø: Turák.
– vrsta e ima nastavke:

-ah: iz gusalah, po sried tminah

-ø: gusal

– vrsta i ima nastavak -ih: iz cievih

– sr. r. ima nastavke

-ah: tielesah, put nebesah, iz ustah

-a: zvona, u stihu: ni ponosnieh zvona sa zvonikah. (Primjer zvona je i u Mažuranićevu izvornom rukopisu.)


– m. r. ima nastavke: -ah, -a’, ø: bojarah; jada’; karstjan’

– G mn. imenice zrak glasi: na tisuće zraci (sibilarizacija)

– vrsta e ima nastavke:

-ah, nevierah

-a’: ruka’

-ø: zasied’.

– vrsta i ima nastavke -ih: mislih;

-i’: zvieri’

– sr. r. ima nastavke:

-ah, lietah

-a’: lica’ (u rječniku uz Osmana lice je m. r., ali se u sintagmama slaže s pridjevima srednjeg roda!),

-ø: dobar’



dativ

– m. r. ima nastavak -om: suproć vlahom; samokresom.

– imenice vrste e imaju nastavak


-am: pticam, ribam, mukam.

– sr. r. ima nastavak -om: dielom, (suproć) psetom.


– imenice vrste e imaju nastavak


-am: pašam, glavam

– imenica vrste i pogibiel / pogibio ima nastavak -im: pogibielim



akuzativ

– m. r. ima nastavak -e: za kèrsto-ve, pod oblake, u miše, rise, dare…

– imenice ž. r. vrste e imaju nastavak -e: muke, na krivine


– imenice vrste i imaju nastavak -i: o kèrši, proz kosti, pleći, na usti. (Imenica usta, sr. r. i usti ž. r., isto kao u Dopuni.)

– sr. r. ima nastavak -a: kèrda, gnjezda, gvoždja



– m. r. ima nastavak -e: na obraze, niz mire, na valove

– imenice ž. r. vrste e imaju nastavak -e: ruke, pod noge, zenice

– imenice vrste i imaju nastavak
-i: rieči, na stvari.
Imenica pleće (u jd. sr. r.) ima množinu ž. r. pleći.

– sr. r. ima nastavak -a: krila, lica, čuda, proz vrata.



vokativ

sibilarizacija:

– u Smèrti

– u Dopuni



– m. r. ima nastavak -i: zatočnici, Cèrnogorci, vlasi

– imenice vrste e imaju nastavak -e: sluge, kučke



– m. r. ima nastavak -i: beglerbezi, veziri

Imenica vrste e paša u vokativu množine ima nastavak


-e: paše.

lokativ

ijek. nastavci:

– u Smèrti

– u Dopuni

sibilarizacija u Dopuni


– m. r. imenica ima ijek. nastavke: na repovieh, na konjijeh

– ž. r. ima nastavak -ah: po dràgah

– sr. r. ima nastavke: -ih, -ieh, -ijeh: po tlih, po vrelieh, po berdieh, u persijeh.


– m. r. s ijek. nastavcima: po vàrsieh, na pàrstieh, u jadieh, u noktieh

– m. r. ima i nastavak -im: na dvorovim

– sr. r. ima nastavke -im i -ima: na pàrsima, u njedrim


instrumental

sibilarizacija u Smèrti i u Dopuni



– m. r. ima nastavke:
-i: za Rovci, zubi, noži
-im: barbarim, pred sviedocim
-ima: konjima

– ž. r. vrste e ima nastavke:


-am: planinam, merskam
-ami: verigami

– m. r. ima nastavke:
-í: brojí
-im: plodim, uzdasim
-i’: s cari’

– ž. r. ima nastavke


-am’: usnam’, spravam’

-im, klještim

– sr. r. ima nastavak -í: krilí, s pismí, kolí


Tablica nam pokazuje da postoje podudarnosti i razlike u morfologiji imenica između Smèrti i Dopune.

Razlike su npr. u nominativu jednine imenica vrste i (u Smèrti čuvaju završnu suglasničku skupinu -st, u Dopuni je ta skupina reducirana i glasi -s).

Razlike u primjerima iz Dopune: G jd. neba i nebi te L jd. po svietu i na svieti; na miesti, pokazuju, prema Demetru, jedno od obilježja starije dubrovačke književnosti, tzv. “padeže po staroslavenskom načinu” (oblici na -i). Takvih oblika nema u Smèrti.

Oblicima na -i Mažuranić je postigao i rimu i baroknu stilizaciju oblika.



Yüklə 0,78 Mb.

Dostları ilə paylaş:
1   2   3   4   5   6   7   8   9   10   11




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©genderi.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə