Transformatori Maja:
Napravljeni da se dešifrova-
njem „transformišu" u različite slike
Neverovatni Poklopac Palenke
U Proročanstvima Maja objasnio sam kako sam praćenjem tajnih
instrukcija koje su bile šifrovane duž ivice poklopca uspeo da dešifrujem
gravure. Šifra može da se probije samo uz pomoć slajdova originalne gravure,
otkrivanjem više od stotinu skrivenih sličica. Ilustracija 2 pokazuje jednu od
„kombinacija" slika; obojeni su isti delovi crteža na poklopcu, prekopirani
u dva slajda i stavljeni jedan preko drugog, kao što je prikazano. Slika
kralja Pakala, stanara grobnice, pokazuje kako on na sebi ima znak slepog
miša preko usta. Slepi miš bio je kralj smrti, tako da je ovde predstavljen
kako odnosi dah kralja Pakala. Podignuta kosa, prvi put viđena na kamenoj
skulpturi kralja Pakala, pronađene na podu grobnice, ovde postaje „beba"
ptice kecal koja u svom kljunu drži lanac. Na lancu visi školjka, znak
Kecalkoatla, perjane zmije. Sjedinivši te informacije, ova posebna scena
govori nam da se kralj Pakal, u trenutku kada je umro, u stvari ponovo
rodio kao Kecalkoatl.
Ptica kecal, iz kišovitih šuma centralne Amerike, cenjena je po svom
perju jarkih boja, koje, kada se njime ukrasi zmija, predstavlja uzvišeni duh,
ponovno rođenje, vaskrsenje i večni život. Velika morska školjka u obliku
puža upotrebljavana je kao ,,rog" kojim su najavljivane ceremonije i drugi
događaji, i tako je simbolizovala „kontrolu vetra".
Više od 1200 godina ovi genijalni ljudi bili su pogrešno tumačeni.
Njihov panteon bogova, tobože obožavan u takozvanoj „paganskoj praksi i
ritualima", bio je više od toga. Njihov vođa, kralj Pakal, mogao je da koristi
ove „bogove" kao „glumce" u „velikoj pozorišnoj predstavi", „komad"
sakriven unutar ličnih slika koje, zajedno posmatrano, otkrivaju tajne života
i univerzuma. Sifrovane slike oživljavaju, dopuštajući samim bogovima da
ispričaju ne samo istoriju Maja već i priče tajne nauke veoma visokog reda
koje objašnjavaju kako je sunce uticalo na život na Zemlji.
Tajne price Poklopca iz Palenke opisuju suštinu života i smrti,
putovanje duše kroz međusvetove: kako čovekova duša može da se vrati
svom tvorcu, pročišćena ili umanjena, kako opet kasnije može doći na
zemlju da još jednom pokuša da se pročisti kroz patnju.
Ostale priče, predstavljene zajedno sa prihvaćenim mitološkim
verovanjima, govore nam o „raju" (različitim destinacijama mrtvih) i o „pet
Sunčevih doba", od kojih se četiri završavaju uništenjem. Preostale govore
o solarnim ciklusima neplodnosti.
Postoje hiljade gravura Maja, a samo mali broj sadrži ove skrivene priče.
Poklopac Palenke je „rozetski kamen" meksičke arheologije. On sadrži
14
šifrovana uputstva koja mogu da ukažu na druge primitivne predmete koje
su upotrebljavali drevni narodi tog područja. Neke druge gravure sadrže
obične i jednostavne slike, uglavnom alegorije; na primer, mnoge pokazuju
„postupak puštanja krvi", dokaz na koji bi nam ukazali moderni arheolozi,
da oni nisu bili ništa drugo nego varvarski narodi koji su bušili svoje polne
organe i jezike šiljem i trnjem, vodili krvave bitke i ratove. Međutim, kako
bi drugačije ljudima današnjice bila preneta poruka o plodnosti, njenom
gubitku i potrebi za njom, ili na primer o menstruaciji (krvi)?
U Superbogovima sam razbio „paganski" mit, tu parodiju o jednom
od najdarovitijih naroda sveta. Koristeći šifrovana uputstva sa Poklopca
Palenke pokazao sam da slike Maja, baš kao i njihov nakit i arhitektura,
sadrže skrivene slike koje kazuju još neverovatnije priče o njihovoj tradiciji
i istoriji.
Zidne slike Bonampaka
Godine 1946, američki istraživač Džajls Hejli, otkrio je hram u džungli
blizu Bonampaka, oko 160 kilometara jugoistočno od Palenke. Zidove i
tavanicu prekrivale su slike koje opisuju scene borbi, zajedno sa ostalim
slikama, oštećenim usled taloženja krečnjaka. Ovakvi prizori bi vise nego
bilo šta drugo, od 1946. godine naovamo, stvorili sasvim pogrešnu sliku kod
arheologa da je drevni narod Maja bio krvožedan i ratoboran. Međutim,
primenjujući na jedan deo zidne slike već oprobanu tehniku dešifrovanja,
vidimo da se ovde krije mnoštvo drugih (ilustracija 3 pokazuje samo jednu
od njih; ostale se mogu videti u Superbogovima).
Zidne slike nam govore priču o Sajpi Toteku, jednom od četiri sina
originalnog božanskog para; on predstavlja vatru i istočni nebeski kvadrant.
Cesto je naslikan u zelenoj prugastoj suknji kako u rukama ima dva štapa
koja trlja jedan o drugi paleći vatru.
Sajpi Totek predstavlja ponovno rođenje i često asocira na zmiju koja
skida košuljicu. Takođe je poznat kao bog kože. Njegov alter ego bio je
Kamakstl, bog lova koga simbolizuje dvoglavi jelen. Legenda kaže da je
Kamakstl ulovio dvoglavog jelena koji je pao s neba. Jelen je Kamakstlu dao
nadljudsku snagu i tako omogućio da ovaj pobedi svakoj bici.
Dešifrovanje ovog dela zidne slike govori nam, pored ostalog, da je
Šajpi Totek bio emanacija svog brata Kecalkoatla. Smatra se da je Kecalkoatl
rođen bezgrešnim začećem, dok je Sajpi Totek rođen u štali i umro na
krstu. Ilustracija 3 prikazuje završnu scenu ove zanimljive priče: Sajpi
Totek, polujelen (Kamakstl) i polu-Šajpi Totek (naslikan sa prekrštenim
rukama u kojima drži dva štapa, po jedan ispred svakog ramena), poklanja
se publici koju čine dva jelena i oni aplaudiraju na završetku predstave.
Dešifrovanje pokazuje da scene borbe oslikane na zidovima hrama ne
bi trebalo prihvatati u njihovoj nominalnoj vrednosti već onakvim kakve
zaista jesu - kao tvorevine genija.
16