je korišćena za sahranjivanje sveštenika i sveštenica
;
pristalica boga Amona
iz Tebe.
U međuvremenu, u Mančesterskom muzeju, gdica Dejvid testirala je
neke od svojih mumija i otkrila da su rezultati Balabanove bili neobjašnjivo
tačni.
Ovo je značilo jednu od dveju stvari: ili su Egipćani uzgajali duvan i
koku, ili su ih uvozili.
Slučaj je dobio i političku konotaciju, s obzirom na to da nije bilo
dokaza od strane botaničara da je neka od tih vrsta ikada uzgajana na tlu
Egipta. Istoričari su insistirali na tome da su prekookeanske komunikacije
bile nepoznate i nemoguće pre modernih vremena. Međutim, to nije tačno,
kao što naglašava profesor Martin Bernal sa univerziteta Kornel: otkriće
norveškog naselja u Njufaundlendu, 1965. godine, dokazuje da su Vikinzi
plovili preko Atlantika, naseljavajući Njufaundlend oko 1000. godine nove
ere, što znači da su i ranije mogla da uspeju slična putovanja.
Trgovina je takođe mogla da se širi sa američkog tla ka zapadu, preko
Pacifika. Poznato je da je batata (indijski krompir) prešla preko Pacifika u
ranom periodu, kao i kikiriki koji je otkriven u zapadnoj Kini, a čista svila iz
Kine upotrebljavana je u Egiptu već početkom 1000. godine pre nove ere.
Kad se uspostavi ravnoteža, postaje jasno da je svetska trgovina
omogućavala transport duvana i kokaina iz Amerike u Egipat, bilo preko
zapada ili preko istoka, pre 1000. godine pre nove ere. Legenda o Perjanoj
Zmiji, zajedno sa supernaukom koju je predstavljala, mogla je da bude
preneta s transportom ovih dobara. Ostaje neosporna činjenica da su kosti
čoveka, njegovom narodu poznatog kao Perjana Zmija, portretisane kao
statua čoveka sa belom bradom koji je za sobom ostavio znanje u obliku
živih čuda ušifrovanih u predmete, pronađenih u Meksiku 2000 godina
posle Perjane Zmije. Dakle, Tutankamon je hodao obalama Nila. Čovek u
meksičkoj grobnici bio je Perjana Zmija. Nije to bajka niti obična priča koja
je prešla okean. Superbogovi su pripovedali iste stvari samo u različitim
vremenima.
Dokaz, svakako, nisu samo Pakalove kosti. Scene rođenja Kecalkoatla,
iz dešifrovanog Neverovatnog Poklopca Palenke (ilustracije 12 i 13),
govore nam da velika glava Olmek takođe predstavlja Kecalkoatla, samo
iz ranijeg doba u Meksiku. Iz veze izmedu ovo dvoje (preko dešifrovanih
priča) vidi se da se Kecalkoatl od Olmeka (crni čovek sa šlemom) ponovo
vratio kao Kecalkoatl od Maja, kralj Pakal, beli covek sa bradom, da
propoveda supernauku Perjana Zmije. Kasnije, kada smo istražili sadržaj
Tutankamonove grobnice, postalo je jasno da se Tutankamon iz epohe u
epohu reinkarnira iz crnog čoveka u belog čoveka sa bradom, baš kao kralj
Pakal i glava Olmek.
G d e god i kad god da se Kecalkoatl pojavio, propovedao je višu nauku:
da je sunce božanstvo, da ono utiče na plodnost, astrologiju i cikluse
katastrofe, i da je sunce perjana zmija.
33
Egipat
Egipat leži izmedu Nila, bistre reke sa svežom vodom, i plamene
vreline sunca - između vode i vatre, zemlje i neba, života i smrti.
Iz ovako suočenih snaga izdiže se svest vremena, s bogatom filozofijom
o postojanju koja je zahtevala objašnjenje iskonskih pretpostavki o
čovekovom mestu u svetu i o njegovoj ulozi u univerzumu.
Godišnje izlivanje Nila garantovalo je plodnu zemlju nošenu iz dubine
afričkog kontinenta ka obalama reke i susednom ravničarskom tlu. Bi!o je
očigledno da je zemlja telo snabdevala hranom, dok se odozgo, sa nebesa,
dobijala hrana za um. Taj iskren odnos između čoveka, prirode i kosmosa
omogućio je rađanje jedne, istorijski najspecifičnije, civilizacije.
Za egiptologe, arheologe i istoričare, merilo egipatskih prekretnica
jeste starost loze vladarskih kraljeva i kraljica, dostignuća dinastija. Metod
je detaljan i savršeno pouzdan. Medutim, ako bismo prevideli, izostavili
ili možda duplirali nekog kralja ili kraljicu, preko drugog imena, sistem je
padao. Da bi se izbegle komplikacije tog tipa, lista kraljeva je grupisana
u različite periode: najstariji je arhaik, posle kojeg slede vremena starog
kraljevstva; prvog srednjeg perioda; srednjeg kraljevstva; drugog srednjeg
perioda; novog kraljevstva; kasnog perioda; ptolomejskog perioda;
rimskog perioda i vizantijskog perioda. Nadamo se da ćete nam oprostiti
što verujemo da su eksperti pokušali da zbune laike ovim konvencijama,
nadajući se da će odvratiti bilo koga i s najmanjim interesovanjern za Egipat
da nastavi i zaustavi eventualno mešanje u, realno, posao egiptologa. U
svakom slučaju, ta praksa, koliko god ona zbunjivala laike, zadržala se do
danas. Ovo kratko objašnjenje treba da pomogne onima koje interesuje
Egipat, ukoliko su zbunjeni vremenskom tabelom egipatske istorije (slika
18), koja u stvari predstavlja običan prikaz vremena i događaja.
Godišnje izlivanje Nila, navodnjavanje nižeg tla, uslovilo je porast broja
farmi na obe strane reke. Plavljenje i povlačenje vode takođe je ovaplotilo
rađanje, umiranje i ponovno rađanje reke Nil.
Otprilike 10.000 godina pre nove ere, tri migrantske grupe krenule
su prema dolini Nila: Afrikanci iz centralne Afrike, nepoznati narod iz
srca Azije i grupa iz Libije za koju se smatra da je putovala iz legendarne
Atlantide. Razvila su se dva civilizacijska centra, jedan na severu oko delte
Nila, gde je rastac u prvi gradski centar, Merimda, i drugi u Tasi, na jugu
(nijedan od njih danas ne postoji.)
Tekstovi piramida govore da se bog Oziris inkarnirao kao kralj Tebe,
centra prvog ujedinjenja dveju strana oko 4200. godine pre nove ere, ali
samo nakratko. Ujedinjenje je trebalo da se desi pod vladavinom kralja
Narmera iz prve dinastije, oko 300. godine pre nove ere. Gornji Egipat
(jug) pokorio je sever i ustanovljena je nova prestonica, Memfis.
34