Pojam I vrste grupa



Yüklə 16 Kb.
tarix02.10.2017
ölçüsü16 Kb.
#2790


Pojam i vrste grupa

Terminom grupa označavaju se osobe koje imaju neku zajedničku karakteristiku a da među njima nikakve ni prostorne ni akcione povezanosti (televizijski pretplatnici), o grupi se govori i kad se određeni broj lica zainteresovanih za isto zbivnje nađe na istom mestu i ako nisu u bližem mešusobnom kontaktu (publika na koncertu), a pod grupom podrazumevamo i privremeno okupljen veći broj lica koji usled raznih uzroka dođe u stanje povećane uzbuđenosti, gde dolazi do uzajamnog uticaja jednih na druge i do manje kontrolisanog ponašanja koje odstupa od uobičajenog (gomila ili masa), a grupom se smatra i više lica koja se, iako nisu na istom mestu i među njima ne postoji aktivan kontakt, aktivno zalažu za ostvarenje istih ciljeva (socijalni pokreti). Grupom se označavaju i osobe među kojima postoji neposredna interakcija bilo da je ona dugotrajna i kontinuirana kao sto je to kod porodične grupe, bilo da je to kratkotrajnije kao što je slučaj sa nekom komisijom ili odborom. Te grupe koje su brojem ograničene se nazivaju male grupe. Grupom se označavaju i velike skupine populacija za koje je karakteristično osećanje zajedničke pripadnosti ili čiji članovi imaju zajedničku sudbinu. Tako organizovana skupina je država, klasa, nacija.



Kreč, Kračfild i Balaki grupu definišu kao dva ili više lica koja stoje u uzajamno zavisnim odnosima odnosno ponašanje jednog utiče na ponašanje svakog drugog gde postoji i zajednička ideologija, vrednosti i norme koje regulišu njihovo uzajamno ponašanje.

Jedna od osnovnih karakteristika grupe na osnovu koje ih možemo i podeliti jeste struktuiranost grupe. Za nestruktuirane grupe je karakteristično postojanje delimično istog ili sličnog cilja, članovi nemaju svoje mesto ili zadatak, postoji izvestan broj osoba koje su veza među ostalima i postoji interstimulacija članova. Ovo su grupe u širem smislu i u njih spadaju masa, publika i socijalni pokreti. Struktuirane grupe karakteriše ne samo isti već i zajednički cilj koji ostvaruju međusobno povezanom i usklađenom aktivnošću i u čijem ostvarivanju svaki član grupe ima svoje mesto i svoju ulogu. Ovo su grupe u užem smislu i u njih spadaju male frupe, organizacije i velike društvene grupe.

Među nestruktuiranim grupama najviše je nestruktuirana publika a najmanje socijalni pokreti, a kod struktuiranih najmanje je izražena struktuiranost kod velikih društvenih grupa a najviše među članovima male grupe.

Mekdejvid i Harari razlikuju četiri vrste nestruktuiranih skupina i to su:



  1. Neokupljene i pasivno-reaktivne skupine kao što su korisnici masovnih sredstava komunikacije

  2. Okupljene i pasivno-reaktivne skupine kao što su posmatrači nekog događaja , mnoštvo

  3. Okupljene i aktivne skupine kao što su skupine ljudi u panici ili skupine koje nekog napadaju ili uništavaju nešto, gomila

  4. Neokupljene a aktivne mase kao što su skupine koje izražavaju svoje nezadovoljstvo ili protest, socijalni pokreti

Publika je nestruktuirana i neorganizovana skupina ljudi, okupljena na ograničenom prostoru, sa pažnjom usmerenom na određeni objekat ili zbivanje, čije je reagovanje više reaktivno nego aktivno i angažovano, a kod koje postoji relativno slaba interstimulacija koja dolazi do izražaja u spremnosti za uzajamnim podražavanjem ponašanja. Publika može biti slučajno okupljena ili namerno okupljena. Slučajno okupljena publika može imati tri transformacije: posle izvesnog vremena može prestati da postoji, može da se pretvori u neku drugu nestruktuiranu skupinu kao što je na primer agresivna gomila i može se pretvoriti u struktuiranu grupu koja organizovano preduzima određenje mere. Kod publike može da dođe do pojave socijalne facilitacije, a to je pojava koja podrazumeva uticaj na ponašanje pojedinca usled prostog prisustva drugih. To ponašanje nekad može biti pojačano a nekad dovodi do kočenja određenih funkcija.

Gomila ili masa označavaju samo privremene nestruktuirane skupine čiji članovi pokazuju specijalne oblike ponašanja koje pre svega odlikuju sugestibilnost, emocionalnost i neracionalnost, kao i homogenost ponašanja.

Gustav le Bon navodi da čim se neki broj ljudi nađe na istom mestu to je masa odnosno gomila. Karakteristike ponašanja ljudi u gomili su opšta homogenost ponašanja i niveliranje individualnih razlika, preovladavanje primitivnih delova ličnosti i puna intelektualna inferiornost, lakovernost, smanjena sposobnost zaključivanja bez obzira na koeficijent inteligencije, promene u emocionalnom ponašanju i naglo javljanje i bujanje ekstremnih emocija.



Le Bon preteruje u negativnosti, ona se svakako javlja u nestruktuiranim grupama ali daleko od toga da je karakteristika svake gomile. Neosnovano je i objašnjenje o punoj podložnosti vođi što dovodi do radikalne promene ličnosti, gubljenja individualnosti i izbijanja primitivne nesvesnosti. Najčešće se razlikuju tri vrste gomila: agresivna gomila, gomila u panici i ekspresivna gomila. Panično reagovanje je univerzalnije od agresivnog reagovanja.

Socijalni pokreti se smatraju prelazom između nestruktuiranih i struktuiranih skupina. Oni nisu struktuirane grupe a kada to postanu radi se o organizacijama ili velikim društvenim grupama. Njihova osnovna odlika je da imaju određeni ideološki sadržaj, određene ideje i uverenja i usmereni su na ostvarenje nekih promena i rešavanje nekog problema. Prema Mekdejvidu i Herariju socijalni pokreti mogu biti:

  1. Akvizitivni- socijalni pokret usmeren na postizanje nečega što pripadnici još nemaju a smatraju opravdanim da imaju

  2. Defanzivni- socijalni pokret čija je svrha spasavanje ili odbrana od nečega

  3. Protestni- socijalni pokreti koji protestuju protiv nečega i traže zadovoljenje određenih potreba

  4. Agresivni- socijalni pokreti kojima je smisao gajenje mržnje prema nekim grupama ili delovima populacije

  5. Ekspesivni- socijalni pokret čiji je smisao manifestovanje određenih uverenja ili osećanja

  6. Kultni- socijalni pokreti koji veličaju određenu osobu ili verovanje

Tri glavne struktuirane grupe su: male grupe, organizacije i velike društvene grupe. Njihovi članovi, radi ostvarenja zajedničkih ciljeva, organizuju svoju aktivnost tako da svaki njihov član ima mesto u grupi i svoje zadatke i poslove. Osnovne karakteristike struktuiranih grupa su: zajednički cilj, zajednička akcija, podela funkcija među članovima grupe, pravila o ponašanju članova grupe i svest o pripadnosti određenoj grupi.

Mala grupa pored osnovnih karakteristika struktuiranih grupa poseduje još četiri karakteristike: ograničeni broj članova, uzajamno opažanje članova-licem u lice odnos, neposredna interakcija članova grupe, uzajamna zavisnost i uticaj. Porodica je osnovna mala grupa, ona nije samo agens socijalizacije već je i veoma važna društvena institucija kojom se zadovoljavaju mnoge društvene i individualne potrebe. U ovoj maloj grupi mnogo je obimnija i značajnija interakcija nego u većini grupa usled toga što postoje prisniji odnosi među svim članovima i veze među članovima imaju poseban kvalitet. Veoma značajna je i vršnjačka grupa, koja je povezana posebnim, emocijama zasićenim, uzajamnim odnosima. Razlikuju se prema uzrasnim nivoima a najznačajnija je adolescentna vršnjačka grupa koju karakteriše nepostojanje posebnih grupnih zadataka i ciljeva ali postojanje zajedničke aktivnosti koje obuhvataju, pre svega, zabavu adolescenata.

Organizacije su integrisani sistemi više grupa koje koordinacijom aktivnosti grupa i članova koje ih čine, putem podele rada, odgovornosti i prava, a posedujući fiksirana pravila ponašanja i odnosa ostvaruju zajednički cilj. Karakteristike organizacija su: složenost, razvijena podela rada, horizontalna i vertikalna koordinacija aktivnosti i funkcija, sistem predviđenih normi i formi ponašanja.

Kohezivnost

Kohezivnost se smatra jednom od najznačajnijih karakteristika grupe. Sama reč kohezivnost znači povezanost a kohezivnost grupe određuje se na više načina: privlačnost grupe za članove, jedinstvo članova, moral grupe, stepen koordinacije napora koji članovi ulažu u izvršavanju zadataka, motivisanost članova grupe da izvrše grupne zadatke. Sve ovo jeste kohezivnost i zato je opravdano reći da je kohezivnost rezultanta svih snaga koje deluju na članove da ostanu u grupi.

Indikatori da postoji kohezivnost u grupi jesu želja da se ostane u grupi, identifikacija sa grupom, zalaganje za zadatke i usvajanje grupnih ciljeva, lojalnost prema drugim članovima grupe.

Jedan od načina utvrđivanja kohezivnosti grupe je da se putem upitnika prikupe informacije koliko članovi vole svoju grupu i da navedu koliko koristi imaju od svog članstva u toj grupi, kao i da li smatraju da je njihova grupa bolja od drugih, a drugi način utvrđivanja kohezivnosti sprovodi se na osnovu traženja podataka o identifikaciji sa grupom.




Yüklə 16 Kb.

Dostları ilə paylaş:




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©genderi.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə