Realni kontrakti Općenita obilježja i povijesni pregled javljaju se da bi zadovoljili potrebe razvijenog prometa i trgovine u doba proširene rimske države kao neformalni poslovi iuris gentium Realni kontrakti su:zajam (mutuum), pohrana-ostava (depositum), posudba (commodatum), ručna-založna pogodba (pignus) i fiducija zajedničko obilježje:obveza kod njih nastaje neformalnim izručenjem neke stvari u imovinu obveznika aktom takvog prijenosa nastaje obveza na povratak bilo te iste stvari ili istovrsnih stvari Gaj u svojim Institucijama kao jedini realni kontrakt spominje zajam (mutuum) Justinijanove Institucije i Digeste navode: mutuum, ali i depositum, commodatum i pignus; za koje se smatra da su od ranije poznati, ali su uvršteni među realne kontrakte u postklasično ili kasnije klasično doba
Zajam (mutuum) nastaje time što zajmodavac predaje u vlasništvo zajmoprimcu stanovitu količinu novca ili drugih zamjenjivih stvari s uglavkom da zajmoprimac ima vratiti jednaku količinu stvari iste vrste i kakvoće sama obveza nastaje tek prijenosom vlasništva (tradicijom),a ne neformalnim sporazumom stranaka (pactum de mutuo dando) temeljni kreditni posao; a otvorenje kredita moglo se postići i neizravnim načinom (npr.vjerovnik delegira svog dužnika ,da zajamsku svotu isplati zajmoprimcu) zajmoprimac se obvezuje na povratak jednake količine istovrsnih stvari (idem genus); a mogao se obvezati i na povratak nečeg drugog (aliud genus)-zamjembena pogodba (permutatio) ili iste stvari (eadem species)-ostavna ili posudbena pogodba
zajam-jednostrano obvezujući pravni posao i negotium stricti iuris tužbe vjerovnika:ako je predmet zajma novac- actio (condictio) certae creditae pecuniae, ako se radilo o drugim stvarima- condictio certae rei (po Justinijanu condictio triticaria) zadužnica, služi kao dokaz da je zajam izručen; daje je dužnik vjerovniku; querella non numeratae pecuniae; ekscepcija non numeratae pecuniae ako su se uz zajam htjele ugovoriti utužive kamate mora se glede njih sklopiti poseban verbalni kontark (stipulatio usurarum) Senatus consultum Macedonianum zabranjuje davanje zajma sinu obitelji bez očeva pristanka pomorski zajam (faenus nauticum);vjerovnik daje novac koji se ima prevesti brodom ili se za novac ima kupiti roba koja će biti prevezena; zajam će biti vraćen samo ako tovar sretno stigne na odredište
Fiducija u početku uglavak uz mancipaciju ili in iure cesiju, kojim se stjecatelj obvezuje da će vratiti vlasništvo stvari na otuđivaoca kada se ispuni dogovorena svrha Vrste: fiducia cum creditore i fiducia cum amico kao uglavak ispočetka neutuživ kao realni kontakt postao utuživ; actio fiduciae (directa i contraria) u 3. st. n. e. nestaje iz prakse
Depositum ostavina ili pohranjena pogodba deponent predaje depozitaru pokretne stvari s uglavkom da ih besplatno čuva i na zahtjev povrati depozitar samo detentor stvari! Depozitar odgovara samo za dolus, a deponent je odgovarao za svaku krivnju i nepažnju 3 posebna oblika ostavne pogodbe: Depositum miserabile ili necessarium Depositum irregulare Sekvestracija
depositum je nepotpuno dvostrano obvezani ugovor (contractus bilateralis inaequalis) i spada među iudicia bonae fidei deponent svoje zahtjeve ostvaruje s actio depositi directa depozitar svoje eventualne protuzahtjeve ostvaruje s actio depositi contraria u Gajevo doba za depositum u upotrebi formule in factum i in ius
Commodatum posudba realni kontrakt komodant predaje komodataru određenu stvar na besplatnu upotrebu predmet posudbe mogu biti pokretne i nepokretne stvari, redovito samo nepotrošne stvari
ad pompam vel ostentationem – iznimno kada su potrošne stvari za posudbu komodatar samo detentor stvari
commodatum je nepotpuno dvostrano obvezni ugovor pripada među iudicia bonae fidei komodatar je odgovarao za svaku krivnju, dužan snositi primjerene redovite troškove komodant odgovarao samo za dolus, snosio izvanredne troškove komodatar za ostvarenje svojih zahtjeva koristi actio commodati contraria, a komodant actio commodati directa
Contractus pigneraticius, pignus realni kontrakt ručno – založna pogodba založni dužnik predaje založnom vjerovniku neku stvar u zalog za osiguranje vjerovnikove tražbine predajom stvari stječe vjerovnik založno pravo (stvarno pravo), istodobno dolazi do obveznog odnosa između dužnika i vjerovnika založni vjerovnik, kao i založni dužnik odgovara za svaku krivnju sve do culpae levis
contractus pigneraticius je nepotpuno dvostrano obvezni ugovor stranačke obveze se prosuđuju po načelima bonae fidei za ostvarenje zahtjeva založnog dužnika – actio pigneraticia directa za ostvarenje protuzahtjeva založnog vjerovnika – actio pigneraticia contraria, retencija
pignus irregulare – za zamjenjive, potrošne stvari
Inominatni kontrakti Općenita obilježja neimenovani kontrakti zajedničko obilježje inominatnih i realnih kontrakata – obvezni odnos nastaje kada jedna stranka ispuni svoju obvezu Justinijanova kompilacija ih dijeli u 4 skupine: do ut des – činidba i protučinidba se sastoje od dare
do ut facias – činidba se sastoji od dare, a protučinidba od facere facio ut des – obrnuto od prethodnog facio ut facias – činidba i protučinidba se sastoje od facere
Povijesni razvoj U klasičnom dobu nije postojala tužba koja bi prisilila stranku na protučinidbu te je stranka mogla tražiti samo povrat svoje činidbe. Ako se radilo o dare za povratak je služilo sredstvo – condictio ob rem dati (kod Justinijana –condictio causa data causa non secuta). Ako se radilo o facere, tražila se odšteta akcijom doli Pretor je na temelju neslaganja klasičnih pravnika oko utuživosti mijene (permutatio) počeo davati actiones in factum, a postojala je i actio civilis incerti Praescriptis verbis agere – u tužbenom formularu se opisivalo činjenično stanje Justinijan je spojio actio in factum i actio civilis incerti – actio praescriptis verbis (actio bonae fidei) Condictio causa data causa non secuta (na temelju krivnje) Condictio ex poenitentia (kondikcija zbog „pokajanja“)
Ugovori koji su bili važni i česti u prometu (Justinijanovo pravo) : mijena (permutatio) – pripada skupini do ut des nalog prodaje (aestimatum ili contractus aestimatorius) – actio in factum (aestimatoria, de aestimato), Justinijan – aestimatoria praescriptis verbis actio prekarij – interdikt de precario, condictio incerti, id est praescriptis verbis
Dostları ilə paylaş: |