Sveučilište u splitu


MORALNO ODGOJNA VRIJEDNOST MERZOVIH STAVOVA



Yüklə 167,33 Kb.
səhifə10/10
tarix06.02.2018
ölçüsü167,33 Kb.
#25861
1   2   3   4   5   6   7   8   9   10

4.2. MORALNO ODGOJNA VRIJEDNOST MERZOVIH STAVOVA


Da bi rasvijetlili moralno-odgojnu vrijednost Merčevih stavova čini nam se najbolje promatrati ih u svjetlu najnovijih crkvenih dokumenata koji se bave pitanjima spolnosti, seksualne etike, spolnog odgoja, odgoja za brak i obitelj.

Praktički nije bilo nekog moralnog problema vezanog uz ovu problematiku, a da o tome Merz nije dao svoje mišljenje koje je uvijek temeljio na crkvenoj nauci i dokumentima crkvenog učiteljstva, koje je budno i promptno pratio. U tome možemo prepoznati ono što je 1993. rekao Ivan Pavao II. u enciklici Veritatis splendor, u kojoj iznosi temeljni moralni nauk Crkve, tvrdeći da se »odnos slobode, zakona i moralne savjesti, mora promatrati u kontekstu istine, božanskog zakona, objektivnih i univerzalnih načela, te uz pomoć Učiteljstva Crkve»[93].

Merz je zastupao ono što nas u dokumentu Persona humana uči Crkva: »Činjenica je da je Krist osnovao svoju Crkvu kao stup i uporište istine. Uz pomoć Duha Svetoga ona neprestano čuva i nezabludivo prenosi istine moralnog reda te izvorno tumači ne samo pozitivno objavljeni zakon, nego i načela moralnoga reda što proizlaze iz same ljudske naravi i koja se odnose na puni razvoj čovjeka i njegovo posvećenje.»[94]

Očito je da je Merz čovjekovu spolnost shvaćao kao jednu od temeljnih dimenzija čovjekova života koju treba živjeti u skladu s Božjom voljom. Ako se spolnost živi u skladu s Božjom voljom ona će biti u službi promicanja čovjeka i njegova dostojanstva. Osim toga ne može se svesti na čisto biološki fenomen već je i društveno-kulturnog karaktera jer je u funkciji braka, obitelji, naroda, države. Nadalje Merz shvaća čovjekovu spolnost kao stvarnost koja prožima cijelu osobu u njezinu biti, postojati i djelovati. Ona zahvaća osobu u svim njezinim dimenzijama: tijelu, duhu i osjećajima. Merz dobro zna ono što nas Crkva uči o ljudskoj spolnosti: «Stoga je ona sastavni dio razvoja osobe i njezina odgojnog procesa…».[95]

Spolnost, prema Merzu, ne smije biti vođena nagonom već razumom, voljom i odgovornošću. Samo tako će osoba rasti u sebedarju i ljubavi te postati sposobna za zrelu ljubav i zajedništvo s drugima, u protivnom se izlaže riziku i opasnosti da odvede u propast i sebe i druge povjerene joj osobe.

Osoba svoju spolnost mora shvaćati i živjeti u altruističkom duhu, u sebedarju. Ne smije gledati u drugome sredstvo za vlastiti užitak, već osobu u njezinu dostojanstvu i vrijednosti. Ljudska seksualnost je različita od životinjske jer je prožeta duhom. Za razliku od životinje koja svoju seksualnost živi instinktivno, čovjek svoju seksualnost mora živjeti odgovorno. Seksualni nagon treba biti podvrgnut čovjekovoj duhovnoj moći, razumu, volji, slobodi, odgovornosti. Treba osigurati da duh vlada nagonom, da spolnost bude polje vježbanja i rasta u ljubavi, da bude u službi života gdje se čovjek bori za vrijednosti i potvrđuje u svome dostojanstvu. Čovjek treba svoju spolnost živjeti dosljedno njezinoj istini i značenju. To je moralni aspekt seksualnosti za Merza. Moralno življenje seksualnosti za Merza jest čistoća, a nemoralno bludnost i nečistoća. Stoga je grijeh sve ono što se događa svojevoljno izvan braka i prokreacije.

Uredno življenje seksualnosti nosi sa sobom potrebu samoposjedovanja i gospodarenja seksualnim nagonom. To je vrlo zahtjevna askeza koja se ne ostvaruje bez odricanja. Naime, seksualnost je sklona neredu zbog istočnog grijeha.

Merz je, stoga, jasno uvidio potrebu odgoja za ćudoredan život. Ono što je on zastupao u svom radu i učenju gotovo da je preslikano u crkveni dokument Odgojne smjernice o ljudskoj ljubavi te navodimo ono najbitnije:[96]

- spolni odgoj se u punini ostvaruje u ozračju vjere jer ona čovjeku otkriva poziv na uskrsnuće tijela;

- odgoj u prvom redu spada na obitelj;

- za odgoj je važna uzajamna ljubav i povjerenje prema djeci, ispravno ponašanje roditelja, suradnja obitelji i crkvene zajednice te suodgovornost kršćanske zajednice;

- potreba kateheze, posebno one koja priprema mlade za brak i obitelj.

Ta kateheza «mora osvijetliti pozitivne vrednote spolnosti i u svjetlu otajstva Krista i Crkve, uskladiti ih s vrednotama djevičanstva i braka»[97]. Budući supružnici moraju upoznati duboko značenje ženidbe kao zajedništva ljubavi radi punog ostvarenja bračnog para i u svrhu rađanja.[98]

A glede čistoće o kojoj je Merz s oduševljenjem govorio i koju je radosno živio, ovaj dokument veli: «Čistoća braka i bračne ljubavi zahtijeva kao neophodan uvjet čistoću i gospodarenje samim sobom, odgoj značaja i duh žrtve…upravo će mladenačka čistoća kao priprava na bračnu čistoću, biti presudna pomoć supružnicima.»[99]

Merz, kao i najnoviji crkveni dokumenti, upozorava također na odgovornost društva, sredstava društvenog priopćavanja i njihovu mudru uporabu te ulogu škole. »Uloga je škole da pomogne i nadopuni djelo roditelja, tako da djeci i omladini prikazuje spolnost kao vrednotu i zalaganje čitave osobe koja je kao muško i žensko stvorena na Božju sliku.»[100]

Dobro poznavajući razvojne faze djece i mladeži Merz je shvaćao važnost druženja odnosno značenje grupe te je nastojao mladež okupljati u katoličkim organizacijama. »U odgoju postoji i čimbenik koji ne smijemo predvidjeti, a vrlo je bliz djelovanju obitelji i škole te često ima još i veći utjecaj u oblikovanju osobe: to su skupine, grupe djece i mladeži koje se stvaraju na aktivnostima u slobodno vrijeme, a silno utječu na život dječaka i mladića. Antropološke znanosti te skupine ili grupe smatraju pozitivnim uvjetom za oblikovanje jer je sazrijevanje osobnosti nemoguće bez djelotvornih međuosobnih odnosa.»[101]

Ono što je Merz posebno naglašavao to je odgoj za stidljivost i prijateljstvo o čemu naučava i Učiteljstvo. »Stidljivost ima veliko pedagoško značenje pa je stoga treba cijeniti. Djeca će i mladi tako naučiti poštovati svoje tijelo kao Božji dar, kao Kristov ud i kao hram Duha Svetoga».[102] Odgoj za prijateljstvo, što je poznavao i Merz, je «značajan čimbenik izgradnje osobnosti u pojedinačnom i društvenom smjeru.»[103]

Potrebno je, dakle, da u katehezi i u odgoju, pruženom unutar i izvan obitelji, nikada ne nedostaje ne samo crkveni nauk o uzvišenosti djevičanstva i celibata već i o smislu poziva na brak koji kršćanin nikada ne može držati tek ljudskom pustolovinom.[104]

Svojim stavom o izvanbračnim odnosima on izražava ono što iznosi Persona humana: »Stoga spolni odnošaji izvan bračnog konteksta jesu teški narod jer su izraz pridržan onoj zbiljnosti, koja još ne postoji.»[105]

U Merzovom radu vidimo važnost preventivnog odgoja, sporta i u tom kontekstu odgovornost obitelji, Crkve i cijelog društva da se djeci osiguraju «zdrava mjesta sastajanja, radosti, aktivnosti, te pružanje prilike za nove afektivne odnose i solidarnost»[106].

U odgoju treba paziti na njegovu postupnost i prilagođenost pojedincu, što ne znači žrtvovati ili odbaciti bitne kršćanske sadržaje. Merz je smatrao da je silno važno učiti mlade da ispravno razmišljaju, da usvoje zdravu životnu filozofiju koja ne bježi od žrtve i križa, te da budu spremni prihvatiti i živjeti istinu. «Naučiti mlade da žive u istini najbolji je način da usvoje moralno ponašanje na svim područjima, pa tako i na spolnom.»[107]

Govoreći o osobinama koje treba imati odgojitelj dokument Odgojne smjernice navodi sljedeće: »Stručna priprava, stjecanje znanstvenih spoznaja, psihopedagoška priprava, ali i zrela osobnost odgojitelja čija formacija mora zahvatiti najdublje aspekte osobnosti pa tako i duhovni i vjerski.» A to sve prepoznajemo u osobi i djelovanju Ivana Merza. I više od toga, kako svjedoči sam Blaženik: »Onaj koji želi spašavati duše drugih mora ponajprije znati kako će spašavati vlastitu dušu… Temelj našeg apostolskog rada i uspjeha leži prema tome u nama samima, u našemu odnosu s Isusom koji u nama mora živjeti. Izobrazba našega uma i volje i čuvstva preduvjet je našega rada izvan naših redova u kojima želimo djelovati.»[108]


4.3. DOGMATSKA VRIJEDNOST MERZOVIH PROMIŠLJANJA


Iz njegovog rada i cjelokupnog djela možemo zaključiti da je skloniji davati moralnu pouku za život nego ulaziti u velike spekulativne diskurse. Merz često počinje citatom iz sv. Pisma i u njemu nalazi temelj svojih promišljanja. »Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori, muško i žensko stvori ih» (Post1, 27). Želi reći da je čovjek stvoren na sliku Božju, i muško i žensko, i u tome je temelj njihovog neuništivog i jednakog dostojanstva koje im dolazi od Boga Stvoritelja. Nadalje čovjek je biće, u isti mah duhovno i tjelesno, te Merzu nikad nije padalo na pamet da bi zanemarivao tu činjenicu. Nikad nije odbacivao vrijednost tijela koje je dio ljudske konstitucije, što ne znači da nije znao ispravan poredak vrijednosti. Kršćaninovo je tijelo po krštenju postalo hram Duha Svetoga, te kako Merz naglašava kršćanin je dužan proslaviti Boga u svom tijelu i biti svjestan da je njegovo tijelo određeno za uskrsnuće i proslavljenje s Kristom. To isto, što je i biti novozavjetni nauk, naglašava Gaudium et spes: »Čovjek je od svojeg stvaranja određen za svoju nadnaravnu svrhu.»[109]

Merz naglašava kao i Gaudium et spes, sukladno tradiciji Crkve, da je sam Bog začetnik braka: »Ženidbeni vez uspostavljen je, dakle, od samoga Boga, tako da među krštenima sklopljena i izvršena ženidba nikad ne može biti razriješena.»[110]

Poznata je pavlovska slika braka: «Dvoje njih, bit će jedno tijelo. Otajstvo je to veliko! Ja smjeram na Krista i na Crkvu» (Ef 5,31-32). Merz koristi upravo tu sliku braka kao simbola jedinstva između Krista i Crkve po kojoj brak ulazi u sakramentalnu sferu. Muškarac i žena u braku postaju jedno tijelo kao znak odnosno «sakrament» Kristova vječnog sjedinjenja s Crkvom. »Snagom sakramentalnosti svoje ženidbe, supružnici su međusobno nerazdruživo povezani. Pripadajući jedno drugome, oni doista sakramentalnim znakom, uprisutnjuju odnos Krista s njegovom Crkvom.»[111]

Bračna ljubav po naravi i kao znak ljubavi Krista prema Crkvi traži vjernost i nerazrješivost, te se otvara plodnosti. Tako Bog, koristeći se čovjekom, postiže umnožavanje ljudskog roda, a čovjek postaje sustvaratelj Božji. »Ustanova ženidbe i bračna ljubav po svojoj su naravi usmjerene rađanju i odgajanju djece te u tome nalaze svoje ispunjenje. Oni koji ostaju u celibatu radi Kraljevstva 'preskaču' zemaljski sakrament ženidbe u očekivanju nebeske stvarnosti 'Svadbe Jaganjčeve'.»Katolička Crkva smatra da je svaka duša, koja je položila zavjet djevičanstva vjenčana s Isusom Kristom.«[112] Naglašavajući vrijednost djevičanstva Merz želi naglasiti ono što ističe Familiaris consortio da «djevičanstvo svjedoči da su Kraljevstvo Božje i njegova pravednost onaj dragocjeni biser koji valja pretpostaviti svakoj drugoj vrijednosti»[113].

Glede poimanja ljudske spolnosti Merz je u isto vrijeme i realist i optimist. Realist je jer zna da je čovjek ranjen grijehom, a optimist jer nikad ne osporava vrijednost spolnosti. Kroz cijelu njegovu knjižicu Ti i ona provlači se misao da je sama spolnost ranjena istočnim grijehom, ali ona i nakon grijeha ostaje dobri Božji dar stvaranja makar, treba biti življena sa budnošću i oprezom. Ona u sebi nosi sklonost na zlo, ali je i veliko sredstvo posvećenja, osobito po sakramentu braka i po djevičanstvu i celibatu.

4.4. STRUČNOST I VRIJEDNOST ODGOJNIH METODA


Merz se u svojim djelima i radu poziva na autore i autoritete svoga vremena, provjerene kršćanske pisce. Također prati podatke iz revija i časopisa. Iz njegovih djela vidi se odlično poznavanje razvojnih faza u čovjeka, naročito mladih što je kao prosvjetni radnik sigurno na poseban način studirao. Prema tome je prilagođavao svoje odgojne metode.

Želeći znanstveno obrazložiti svoje stavove o spolnom odgoju mladih Merz se poziva na modernu znanost, napose liječničku. Citira poznate liječnike i profesore (prof. Gruber i dr. Sticker), a također i umjetnike i filozofe. Donosi rezultate istraživanja najpoznatijih europskih sveučilišta onoga vremena (Pariz, Munchen), što potvrđuje da je pratio stručnu literaturu. Zagovarajući čistoću kod mladih u knjižici Ti i ona donosi zaključke sa Skupštine za zdravstvenu i moralnu profilaksu kod koje je sudjelovalo 250 liječnika iz cijelog svijeta, a bila je u Bruxellesu 1912. godine. Merz naglašava da čovjekov život treba biti vođen vjerom i razumom, čime potvrđuje suglasje vjere i razuma u ovoj materiji. «Takav promišljen život ne će biti samo u skladu s kršćanskim zakonom, već će biti također i u duhu savremene liječničke znanosti, o kojoj mora voditi računa svaki razuman čovjek.»[114]

Možda najbolji primjer takvog cjelovitog gledanja na odgoj možemo vidjeti u njegovu članku «Katolički tjelesni odgoj».[115] Glavni cilj tjelesnog odgoja jest da ljudsko tijelo učini poslušnim duši koja vrši Božju volju. Kod omladine on treba nezreli spolni nagon učiniti podložnim volji i pomoći odgoju čista naraštaja. Zadaća je da se teži za onim stanjem u kojemu su se nalazili prvi ljudi prije nego su pali u grijeh, kada je ljudsko tijelo bilo posve poslušno duši.

Merz smatra da su mnogi katolički odgojitelji odgovorni što je omladina otišla u protivnički tabor jer su zanemarili ono što je Bog usadio u mladež, a to je športski nagon. Da bi potkrijepio svoje tvrdnje Merz u tom članku donosi glavne misli sa predavanja «jednog od najglasovitijih stručnjaka koji s gledišta kršćanske filozofije proučava pitanje tjelesnog odgoja, njemačkog redovnika Kublea, koje je održano na Katoličkom zborovanju o tjelesnom odgoju u Dusseldorfu 1926. god.»1.

Uz sve blagodati koje medicinska znanost naglašava kao pozitivne učinke tjelesnog odgoja (bolji san, poboljšan rad svih tjelesnih organa, krvotoka, skladnije tijelo…), tjelesni odgoj ima važnu ulogu u socijalizaciji omladine. Zadaća katoličkih odgojitelja jest da taj odgoj usmjere ka oduhovljenju tijela. Pri tom se katolici služe «naravnim i vrhunaravnim sredstvima.»2

ZAKLJUČAK


Ivan Merz je svoj život posvetio duhovnoj obnovi, moralnoj i odgojnoj preobrazbi čovjeka, ljudske zajednice, poglavito hrvatske mladeži. U svojim djelima ostavio je mnogo misli koje su prava nadahnuća i putokazi takve obnove i preobrazbe

Od vremena kada je Merz živio do danas dijeli nas puno toga. Ne samo dosta godina i mnogi povijesni događaji, nego mnoge promjene u ljudskom društvu i unutar Crkve (sjetimo se samo Drugog vatikanskog sabora). Međutim tko god prouči lik i djelo Ivana Merza ne može se oteti dojmu da se radi o jednom skrivenom blagu koje tek treba otkriti, na što smo htjeli ukazati i ovim radom.

Iz svega iznesenog je razvidno da Ivan Merz može mnogo toga reći i svojim primjerom i svojim radom svima onima koji su izravno angažirani u kršćanskom odgoju današnje mladeži, te da roditelji, odgojitelji i vjeroučitelji u Merzovom odgojnom radu mogu pronaći nadahnuća i ostvarenja koja je moguće nasljedovati i primijeniti. Isto tako je iz ovog rada očito da je Merz bio vjernički gorljiv, a stručno uvjerljiv i suvremene u svojem radu i izlaganjima, bilo da se radi o sadržajima i problematici obitelji, bilo braka.

Prije svega je izišlo na vidjelo kako u mladima treba izgrađivati pozitivan odnos prema braku, u razdoblju sazrijevanja treba ih organizirano pripremati za skladan i trajan bračni život, odgajati ih tako da žele potomstvo, da rađaju, odgovorno prihvaćaju djecu i dobro ih odgajaju. Nadalje, odgajanje djece i mladeži mora postati briga svih odgojnih čimbenika i cijele narodne zajednice jer o učinkovitosti toga odgajanja ovisna je stabilnost i sreća obiteljskih zajednica, a o njima svekoliki gospodarski, društveni i kulturni napredak hrvatskoga naroda.

«Doista treba poduzimati sve napore da obitelj bude priznata kao prvotno društvo, u određenom smislu suvereno!»3 Merz je mnogo truda uložio u tom smjeru uvijek stavljajući Svetu Obitelj kao sliku i uzor svake ljudske obitelji, baš kao što će to naglasiti i Ivan Pavao II.,4 po čemu je vidljivo da nauk ovog Blaženika ima trajnu vrijednost, ma kako bio izražen u kategorijama i na način vremena u kojemu je živio, jer se temeljio na Božjem i na crkvenom nauku, koji ima neprolazni sjaj i vrijednost.

LITERATURA


Dnevnik Ivana Merza.

Ivan MERZ, Put k suncu, Postulatura Ivana Merza, Zagreb, 1978.

Ivan MERZ, Ljubav i čistoća, FTI i Postulatura Ivana Merza, Zagreb, 2002.

Ivan MERZ, Put k suncu, 2. izdanje, FTI i Postulatura Ivana Merza, 1993.

Ivan MERZ, Ti i ona, Knjižnica Novi život, svezak 1, Zagreb, 1926.

Ivan MERZ, Plamen za visinama, FTI,Zagreb, 1999.

Dragutin KNIEWALD, Ivan Merz – život i djelovanje, Tipografija D.D., Zagreb, 1932.

Josip VRBANEK, Vitez Kristov Ivan Merz, VKB i VKS, Zagreb 1943.

Božidar NAGY, Prijatelj mladih, Ivan Merz, Postulatura Ivana Merza, Zagreb, 1974.

Božidar NAGY, Tko je Ivan Merz, Postulatura Ivana Merza, Zagreb, 1980.

Božidar NAGY, Borac s bijelih planina Ivan Merz, FTI, Zagreb, 1971.

Božidar NAGY, Putokaz suvremenom naraštaju, Postulatura Ivana Merza, Zagreb, 2003.

Božidar NAGY, Ivan Merz, istaknuti laik u svjedočenju Evanđelja, Postulatura Ivana Merza, Zagreb, 2.izdanje, 1996.

Skupina autora, Ivan Merz- materijali za kateheze, propovijedi i predavanja, I. Svezak Katehetski ured Zagrebačke nadbiskupije i Postulatura Ivana Merza, 2002.

Jeruzalemska Biblija, KS, Zagreb, 1994.

Katekizam Katoličke Crkve, Hrvatska biskupska konferencija / Glas koncila, Zagreb, 1994.

DRUGI VATIKANSKI KONCIL, Dokumenti, KS, Zagreb, 2002.

SVETI ZBOR ZA KATOLIČKI ODGOJ, Odgojne smjernice o ljudskoj ljubavi, KS, Zagreb, 1996.

SVETI ZBOR ZA NAUK VJERE, Persona humana, KS, Zagreb, 2003.

IVAN PAVAO II, Ljudska spolnost: Istina i značenje, KS, Zagreb, 2003.

IVAN PAVAO II, Familiaris consortio, KS, Zagreb, 1997.

IVAN PAVAO II, Pismo obiteljima, IKA, Zagreb, 1994.

IVAN PAVAO II, Veritatis splendor, KS, Zagreb, 1998.

AIM, Pismo Ivana Merza, ocu Mavri Merzu iz Pariza s nadnevkom od 21. I. 1921.

AIM, Pismo Ivana Merza prijatelju ing. D. Maroševiću iz Pariza 1921.

AIM, Pismo Ivana Merza, majci Tereziji Merz iz Pariza sa nadnevkom od 06.XI 1921.

AIM, Pismo Ivana Merza, roditeljima iz Pariza s nadnevkom 20.X.1921.

Ivan MERZ. O suvremenim zabludama i lošem stanju današnjega lošeg društva, u: Orlovski vjesnik, Zagreb, 15.01.1928. br.1.

Ivan MERZ, Borba protiv suvremenog poganstva, u: Katolički tjednik, Sarajevo, 1928., br. 22.

Ivan MERZ, Katoličkim roditeljima u: Nedjelja, Zagreb, 03.05.1925., god. IV., br.18.

Ivan MERZ, Katolička tragedija, u: Hrvatska prosvjeta, Zagreb, 25.07.1921. god. VIII., br. 9-10.

Ivan MERZ, Vjerski odgoj omladine, u: Nedjelja, Zagreb.17.07.1938., br. 29.

Ivan MERZ; Vjera i gospodarstvo, u: Orlovska straža, Zagreb, 01.07.1927., br.7-8.

Ivan MERZ, Orlovstvo nije nikakva novotarija, u: Katolički tjednik, Sarajevo, 30.09.1928. god. IV., br. 40.

Ivan MERZ, Smjernice za obnovu kršćanskih ćudorednih običaja, u: Katolički tjednik, Sarajevo, 1928, br. 14.

Ivan MERZ, Žena Katoličke akcije, Za vjeru i dom, Zagreb, 1928., br. 6.

Ivan MERZ, Žena i politika, u: Za vjeru i dom, Zagreb 1925., br. 2.

Ivan MERZ, Obred kojim se Orlica prima u Katoličku Akciju, rukopis, Zagreb, AIM, F 20/11.

Ivan MERZ, ''Smjernice za obnovu kršćanskih ćudorednih običaja'' u: Katolički Tjednik, Sarajevo, br.12,13,14, 1928.

Ivan MERZ, Sticanje podmlatka, u: Luč, Zagreb, 1923., br.1-2.

Ivan MERZ, Katolički tjelesni odgoj, u: Nedjelja, Sarajevo, 1926., br. 32.

Ivan MERZ, Tjelesni odgoj kod omladine, u: Franjevački vjesnik, Zagreb, 1927., br.8.

Marica STANKOVIĆ, Vitez ženske časti, u: Za vjeru i dom, Zagreb, 1938., br. 7-9.

Zdenka ŽANKO, Terezija Merz, u: Nedjelja, Zagreb, 16.lipnja 1935., br. 25.



1 Isto, str.1.

2 Ivan MERZ, Tjelesni odgoj kod omladine, u: Franjevački vjesnik, Zagreb, 1927., br. 8, str.173-174.

3 IVAN PAVAO II, Pismo obiteljima, IKA, Zagreb, 1994., str. 77.

4 Usp. Isto, str.110.-114.


Yüklə 167,33 Kb.

Dostları ilə paylaş:
1   2   3   4   5   6   7   8   9   10




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©genderi.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə