Sveučilište u splitu

3.4. BRAK ILI DJEVIČANSTVO

Već u svom vlastitom iskustvu Merz je bio u velikoj dvojbi izbora između braka i života u djevičanstvu kao Bogu posvećena osoba, te je zato svoja razmišljanja prenio i na papir objašnjavajući svrhu jednoga i drugoga: «Brak ima zemaljsku zadaću da služi rađanju i odgajanju djece. Kada prođe ovaj život i bračna se veza raskida, čovjek treba da se ujedini sa Sinom Božjim, radi kojega je stvoren. Tada će svaka pojedina duša stupiti s uskrslim Kristom u vezu zaručničku. No, ima odabranih duša koje već ovdje na zemlji stupaju u posebni zaručnički odnos s Kristom i odriču se zemaljske ljubavi. Duše, koje polože zavjet vječnog djevičanstva, već na zemlji počinju živjeti nebeskim životom i misle jedino i bez prestanka na svog nebeskog Zaručnika.»[75] Prema svetoj odredbi nisu svi ljudi određeni za brak, drži Merz. Mnogi su pozvani u još uzvišeniji stalež, da postanu svećenicima i redovnicima. Katolička Crkva od njih traži žrtvu čistoga života, da uzmognu vršiti svoj junački poziv, službu na korist drugih (u školi, u crkvi itd.).

Merz iznosi svoje uvjerenje da je cijelo kršćanstvo sazdano na žrtvi. Vanjska žrtva ima duboko značenje. Čovjek se sastoji od duše i tijela, te duša i tijelo trebaju žrtvom iskazati čast Bogu koji je sve stvorio. Čovjek, koji je gospodar cijele prirode i kojemu sva priroda služi, ima dužnost da u ime cijele prirode daje Bogu čast i slavu. Te da u duhu toga podvrgne i svoju spolnost zakonima onoga koji je sve stvorio. »I spolni nagon…koji u čovjeku rađa želju da živi u potomstvu svome, da rađa bića, koja su slika i prilika Božja, i taj spolni nagon treba Boga, Gospodara svoga, da veliča. To on čini žrtvujući samoga sebe. I zato vidimo, gdje je iz ovoga dubokoga razloga potrebno da bude cijeli jedan stalež ljudi, koji će se svojim djevičanskim životom bez prestanka žrtvovati Bogu u ime cijele i potpune prirode, koji će svim svojim porivima i osobinama odavati Bogu čast i slavu.»[76] Tako Merz pokazuje da mu je jasno kako je Bog stvorio i spolni nagon, te se njime treba služiti sukladno Božjem planu i volji.

U svojoj knjižici Ti i ona Merz posvećuje posebno poglavlje djevičanstvu. Neovisno o tome što je knjižica namijenjena samo muškoj omladini u svrhu odgoja za brak, Merz kod mladića želi probuditi i smisao za djevičanstvo i celibat. Pokazuje vrijednost djevičanstva, njegove prednosti, ali i zahtjeve; ne propušta spomenuti također da je ono usko povezano sa žrtvom, koja je u stvari bitna za kršćanstvo. Sve njegovo razmišljanje prožeto je crkvenim naukom i u prikazu o djevičanstvu Merz ne iznosi ništa drugo nego samo crkvenu misao kojoj dodaje pokoji svoj komentar ili refleksiju. Nabrajajući razne koristi i prednosti celibata već za ovaj vremeniti život, za pojedince i širu društvenu zajednicu, on kaže: »Celibat je prema tome jedan od najvažnijih čimbenika narodne sreće i blagostanja država. (…) Katolička Crkva smatra da je svaka duša, koja je položila zavjet djevičanstva vjenčana s Isusom Kristom. U tome je bitno značenje katoličkog celibata.»[77]

Ponovno naglasimo da Merzova misao o djevičanstvu jest točna interpretacija onoga što Crkva o tome uči. Dapače, za Ivana djevičanstvo, odnosno celibat, ima potpuni smisao i svu vrijednost samo onda ako je posvećeno, ako se kroz celibat ostvaruje 'zaručništvo i vjenčanje s Isusom Kristom, i to u Crkvi i po Crkvi'. Izvan Crkve djevičanstvo ni izdaleka nema toliku vrijednost i uzvišenost, iako mu Merz ne poriče određeno značenje.[78]

Nadalje, bitno je istaknuti još jedan detalj 'praktične' naravi. Djevičanstvo koje je Merz promicao i nastojao njome oduševiti, često ga ističući u svojim člancima i predavanjima, jest Bogu posvećeno djevičanstvo, ono koje se izabire da bi se moglo Bogu potpuno i cjelovito služiti. Merz je mogao to činiti jer je sam živio čisto i jer je sam bio položio zavjet vječne čistoće. Ivan je bio zauzet za širenje ideje djevičanstva među djevojkama te mu je davao apostolski smisao, tj. osim 'vjenčanja duše s Isusom Kristom' on gleda djevičanstvo pod vidom apostolata, jer ono čini čovjeka raspoloživim za rad u širenju Kristova Kraljevstva.

Merzova ideja djevičanskog služenja Kristu kroz apostolat u Katoličkoj akciji neprestano se isprepleće u njegovu tekstu »Obred kojim se orlica prima u Katoličku Akciju». Tako stavlja duhovniku u usta riječi upućene djevojkama: »Uzmite si nadalje za uzor djevičanstvo i majčinstvo svete Crkve; kao ona budite uvijek sjedinjene sa Zaručnikom vaših duša, Isusom Kristom; znajte da u svim životnim položajima ovo zaručništvo s Kristom daje tek pravi smisao cijelom vašem životu.» Na kraju obreda Merz stavlja u usta duhovniku riječi kojima upućuje djevojke orlice prema visokim nadnaravnim ciljevima: »Orlice, po vama treba zablistati biser djevičanstva; a ako vas Gospod pozove u časni bračni stalež, znajte da je ovaj tek znamen ljubavi, koja ujedinjuje, Krista i njegovu Crkvu. No Krist će i tada biti Zaručnikom vaših duša, jer će kucnuti čas kada će sjena ovoga svijeta iščeznuti , a stvarnost nestati. Neka vas tada ne iznenadi neočekivani dolazak Krista Kralja, već se pune pouzdanja priključite koru anđela i pođite mu ususret; svojim ćete orličkim apostolatom steći zasluge ; lako ćete tada zajedno s mudrim djevicama proći kroz kraljevska vrata i ostati do konca vjekova uz Neokaljanog Jaganjca.»[79]

3.5. BRAČNA LJUBAV

Kao neizostavnu temu Merz također raspravlja o cilju i smislu braka. Iako kao glavni cilj braka navodi rađanje djece, a ne ljubav između supružnika, iz njegovih tekstova vidimo da on tu ljubav pretpostavlja. Međutim, za njega koji kaže: «Život na zemlji je samo simbol onog drugog.»[80] i bračna ljubav ima posebno značenje. «No ova zemaljska ljubav imade mnogo uzvišenije značenje. Ona je slika ljubavi koja veže Krista uz njegovu Crkvu. Kao neka slutnja ona nadalje puti čovjeka na mnogo savršeniju ljubav, koja čovjeka neće usrećiti samo nekako i na neko vrijeme, nesavršeno i prolazno, već će ta ljubav biti vječna i potpuna. Bračna je ljubav slika, slutnja, priprava za neograničenu ljubav Božju. Težnja ljudske duše odviše je duboka, a da bi je zemaljska ljubav mogla trajno zadovoljiti. I samu najiskreniju bračnu ljubav uvijek smućuju bolesti, brige, trpljenja, a napokon se kod smrti pretvara i u žalost. Tada se treba duh junački osvijestiti i udovoljenje neograničenoj težnji za ljubavlju tražiti u zagrljaju Božjem.»[81] Iskustvo pokazuje kako čak i najskladniji brak ne ispunja do kraja čovjekovu glad za ljubavlju i sjedinjenjem. Čovjek u braku dolazi do uvjerenja da se potpuna, nerazdruživa ljubav ne može postići na ovoj zemlji i da će ljudsko srce tek zadovoljiti nerazdruživa ljubav u vječnom sjedinjenju s Bogom.

Naglašavanjem da je glavni cilj braka rađanje i odgajanje djece čini se kao da za Merza bračna ljubav nema veliku važnost. Međutim on bračnu ljubav pretpostavlja i visoko vrednuje. «Odabranicu valja ljubiti. Djevojku kojom hoćeš da se ženiš moraš ljubiti.»[82] Ali, isto tako pravi razliku između zaljubljenosti i prave bračne ljubavi, pa kaže: «Pod istinitom se ljubavlju ne razumijeva ona 'žarka' ljubav zaljubljenih, koja brzo ohladi i onda se često pretvara u odvratnost i mržnju. Prava se ljubav osniva na međusobnom poštivanju, na međusobnoj sklonosti. Ova ljubav ne traži tek sebe i svoju korist, već dobro drugoga. Prava ljubav nastoji da ljubljena osoba ima ono, što je za nju dobro i raditi će da joj to i dade.»[83]