Sveučilište u zagrebu

OCJENU

nastupnoga predavanja

Dr. sc. Milka Car Prijić, pristupnica u postupku izbora u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto docenta za područje humanističkih znanosti, polje filologije, grana germanistika, na Katedri za njemačku književnost Odsjeka za germanistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu, održala je nastupno predavanje pod naslovom „Postkoloniale Literaturtheorie und ihre Anwendung in der (fremdsprachigen) Germanistik“ dana 25. siječnja 2010. u 17.00 sati u dvorani A-307 Filozofskog fakulteta.

Stručno povjerenstvo, po održanom nastupnom predavanju, utvrdilo je sljedeće: U svome predavanju, koje je trajalo 45 minuta i kojem su uz članove Povjerenstva prisustvovali studenti i nastavnici Odsjeka za germanistiku, pristupnica dr. sc. Milka Car Prijić obradila je jedan od najpoznatijih suvremenih pristupa u kulturološkim i književnoznanstvenim studijima – postkolonijalističku književnu teoriju, te njezinu primjenu u germanistici.
Prvi dio svog predavanja Milka Car Prijić je posvetila predstavljanju najznačajnijih teorijskih zasada postkolonijalizma, pri čemu je osobit naglasak stavila na radove Edwarda Saida, Homi Bhabhe, Gayatri Ch. Spivak i Marije Todorove. Pristupnica se pritom koncentrirala na tezu tih teoretičara o kritici zapadnjačkih kolonijalističkih gledišta i s njima povezanim konstruiranjem predodžbi o drugom i drukčijem. S pravom je pritom naglasila da su zapadnjačke konstrukcije egzotičnoga Drugog – bez obzira na to radilo se o 'orijentalizmima' ili 'balkanizmima' – u prvom redu uvjetovane odnosima moći. U sklopu prikaza postkolonijalističkih teorija pristupnica je na suveren način ukazala i na poveznice s nizom drugih suvremenih, ali i nekih starijih teorijskih pozicija (marksizam, psihoanaliza, poststrukturalizam itd.).
U drugom dijelu predavanja Milka Car Prijić je na primjeru nekoliko fikcionalnih tekstova vrlo uspješno prikazala kako se postkolonijalistički teorijski pristup može primijeniti u studiju književnosti na području germanistike. Naglasak je, s jedne strane, bio na tekstovima koji se na fenomen (njemačkog) kolonijalizma referiraju posredno (Ödön von Horvath: „Jugend ohne Gott“), a, s druge strane, i na tekstovima u kojima se klasični kolonijalizam uopće ne tematizira, nego u prvom planu stoji inscenacija onoga Drugog u njemačkom jezičnom kontekstu – u prikazanim tekstovima (Norbert Gstrein: „Die Winter im Süden“, Ludwig Bauer: „Partitur für eine Zauberflöte“) poziciju egzotičnoga Drugog zauzima ono hrvatsko u austrijskom okružju.
Nakon održanog predavanja, koje je bilo popraćeno dobro osmišljenom prezentacijom u Powerpointu te prikladnim handoutom, uslijedila je duža rasprava u kojoj je Milka Car Prijić odgovarala na pitanja članova Stručnog povjerenstva i prisutnih nastavnika i studenata. U diskusiji pristupnica je pokazala izvrsnu upućenost u predmet svog predavanja, ali jednako tako i u ostala relevantna područja struke.
Zaključno valja naglasiti da je Milka Car Prijić temeljito obradila temu i relevantnu literaturu, iznijela niz analitičkih uvida i kritičkih komentara o pojedinim tezama u raspravi o pitanju postkolonijalističke teorije i njezine primjene u germanistici, te govorila retorički uvjerljivo i razumljivo studentima i nastavnicima germanistike.
Svojim uspjelim predavanjem, koje ocjenjujemo ocjenom odličan (5), a jednako tako i cjelokupnim dosadašnjim znanstvenim i nastavnim radom, dr. sc. Milka Car Prijić u potpunosti je udovoljila svim potrebnim uvjetima za izbor u zvanje docenta, pa preporučujemo Vijeću da ju u to zvanje promakne.

U Zagrebu, 25. siječnja 2010.

Povjerenstvo
Dr. sc. Marijan Bobinac, redovni profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Dr. sc. Viktor Žmegač, prof. emeritus Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Dr. sc. Dragutin Horvat, izvanredni profesor Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU FILOZOFSKI FAKULTET

ODSJEK ZA POVIJEST UMJETNOSTI

Faculty of Humanities and Social Sciences University of Zagreb

Department of Art History

HR – 10000 ZAGREB

Ivana Lučića 3; tel/fax: [phone]

Zagreb, 1. veljače 2010.

FAKULTETSKOME VIJEĆU FILOZOFSKOGA FAKULTETA U ZAGREBU

Dr. sc. Nikolina Maraković po prvi se put izabire u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističke znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija, te je u skladu s odlukom Senata Sveučilišta u Zagrebu održala nastupno predavanje na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon potvrdnoga mišljenja stručnoga povjerenstva o ispunjavanju uvjeta i nakon što je dekan Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, dr. sc. Damir Boras, prihvatio temu i termin predavanja, predavanje je održano 1. veljače 2010. godine, a oglašeno je osam dana prije na oglasnim pločama, na mjestima predviđenim spomenutom odlukom. Stručno povjerenstvo imenovano na sjednici Fakultetskoga vijeća Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, održanoj 30. rujna 2009, podnosi

SKUPNU OCJENU
Pristupnica dr. sc. Nikolina Maraković održala je nastupno predavanje pod naslovom »Naručitelj Bernward iz Hildesheima i brončana skulptura s početka 11. stoljeća« od jednoga nastavnoga sata u sklopu redovite nastave iz predmeta »Umjetnost oko godine 1000.«, u prisutnosti studenata IV. i V. godine diplomskog studija, stručnoga povjerenstva i kolega s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Spomenutu temu komisija je odabrala između još dva (sveukupno tri) predložena naslova predavanja: »Skulptura kasnootonskoga doba (doba cara Henrika II)« i »Slikarstvo postotonskog razdoblja na području Istre«.
Sintetizirajući početno kulturno-povijesni okvir nastanka spomeničkih jedinica vezanih uz djelokrug biskupa Bernwarda iz Hildesheima te rekapitulirajući u najkraćim crtama dosadašnje pristupe s njima povezanoj problematici, pristupnica je koncizno prikazala porijeklo, genezu i profil naručiteljske aktivnosti utjecajnog protagonista kasnootonskog umjetničkog stvaralaštva. Pregledno je razložila ukupni kontekst unutar kojeg su nastale umjetnine na koje je u izlaganju položena poglavita pozornost – Kristov stup i vratnice iz Hildesheima. Istaknuvši njihove značajke, uzorno je upozorila na različite moguće njihove predloške oblikovno i ideološki reinterpretirane u kasnootonskoj umjetnosti, u skladu s političkim i kulturnim tendencijama biskupa Bernwarda određenima suvremenom atmosferom oko godine 1000. Zaključno je iznijela zapažanja o izvornoj materijalnoj i simboličkoj funkciji obaju spomenika, razlučujući im moguće ideološke i stvarne namjene različite od današnjega postava i u literaturi pridanoga značenja.

Pri održavanju predavanja pristupnica je koristila i suvremena nastavna pomagala (kvalitetne i svrsishodno odabrane fotografije, reprodukcije povijesnih vrela, tlocrti, crteži, rekonstrukcije, izloženi prezentacijom pomoću MS Powerpointa). Način izražavanja pristupnice, dikcija i prezentacija izložene materije izvedeni su na najvišoj razini.

Sadržaj je primjeren razini diplomskog studija; pristupnica je iskazala suverenost u povezivanju likovnih s pisanim povijesnim izvorima, na sintetički i kreativan način interpretirajući njihovu spregu, ne samo u reproduciranju dosadašnjih zaključaka, već i upućivanju na moguće nove spoznaje. Time je pokazala potpunu kompetentnost za odabranu temu, kao i sposobnost poštivanja raspoloživog vremena i preglednosti izložene problematike. U načinu izlaganja razaznaje se pristupničino predavačko iskustvo i vladanje govorničkim vještinama.
U skladu s navedenim prosudbama nastavnih sposobnosti, stručno povjerenstvo pozitivno je ocijenilo nastupno predavanje dr. sc. Nikoline Maraković za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje povijest umjetnosti, grana povijest i teorija likovnih umjetnosti, arhitekture, urbanizma i vizualnih komunikacija.

Stručno povjerenstvo:

­­­­­­­­­­­­­­­­­­­­ ________________________

Dr. sc. Miljenko Jurković,

red. prof., predsjednik povjerenstva

________________________

Dr. sc. Igor Fisković,

red. prof., član

________________________

Dr. sc. Nikola Jakšić,

prof. emeritus Sveučilišta u Zadru, član

Dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, redoviti profesor

Akademik Pavao Rudan

Dr. sc. Marina Milićević Bradač, redoviti profesor

Zagreb, 04. veljače 2010.
FAKULTETSKOM VIJEĆU FILOZOFSKOG FAKULTETA U ZAGREBU

Na sjednici Fakultetskog vijeća od 30. rujna 2009. godine, imenovani smo u Stručno povjerenstvo u natječajnom postupku za izbor u znanstveno-nastavno zvanje i na radno mjesto redovitog profesora za područje humanističkih znanosti, polje arheologija, grana prapovijesna arheologija, na Odsjeku za arheologiju.

Na natječaj objavljen u Vjesniku 16. listopada 2009. godine i u «Narodnim novinama broj 124/2009 od 16. listopada 2009. godine prijavio se samo dr. sc. Ivor Karavanić, izvanredni profesor na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Nakon uvida u raspoloživu dokumentaciju, a u skladu s odredbama Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju te Odluke Rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavna zvanja podnosimo Fakultetskom vijeću sljedeće
IZVJEŠĆE

1. ŽIVOTOPIS

Dr. sc. Ivor Karavanić rođen je 27. lipnja 1965. godine u Zagrebu. Osnovnu i srednju školu završio je u Zagrebu, te nakon mature 1984. g. upisao studij jednopredmetne arheologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje je uspješno diplomirao 1990. g. obranivši diplomski rad iz prapovijesne arheologije. Od godine 1991.–1996. znanstveni je novak na projektu “Prapovijesno naselje u kontinentalnoj Hrvatskoj s infrastrukturom” voditeljice prof. dr. Nives Majnarić-Pandžić, od 1996. do 2001. na projektu “Prapovijesno naselje u Hrvatskoj s infrastrukturom” iste voditeljice. Magistrirao je 1993. g. s temom «Tipologija gornjeg paleolitika špilje Vindije», a doktorirao 1999. g. disertacijom “Gornji paleolitik Šandalje II u okviru jadranske regije”. Godine 1999. izabran je u zvanje višeg asistenta, 2001. u zvanje docenta, a 2005. u zvanje izvanrednog profesora.

Godine 1995. koristio je stipendiju Francuske vlade za rad na Institut de Préhistoire et de Géologie Quaternaire Universite de Bordeaux I, te austrijsku stipendiju Konstantin-Jireček za rad na Institut für Ur- und Frühgeschichte u Beču. U akademskoj godini 1996./97. koristio se Fulbrightovom stipendijom za istraživački rad i usavršavanje u SAD na Department of Anthropology, University of New Mexico, Albuquerque.

I. Karavanić je tijekom studija bio i aktivan sportaš u Akademskom atletskom klubu Mladost, na studentskim natjecanjima nastupao je za atletsku ekipu Filozofskog fakulteta u Zagrebu, te ekipu Sveučilišta u Zagrebu. Sudionik je Domovinskog rata. Oženjen je i otac jednog djeteta.

2. ZNANSTVENA DJELATNOST

2.1. Znanstveni radovi

Cjelokupna znanstvena bibliografija dr. Karavanića broji 2 znanstvene knjige, 2 stručne knjige, 2 znanstveno-popularne knjižice, 29 izvornih znanstvenih članaka, 7 preglednih članaka, 9 stručnih članaka, 10 prethodnih priopćenja, 13 znanstveno-popularnih članaka, 23 izlaganja na znanstvenim i stručnim skupovima, te veći broj prikaza, reagiranja, enciklopedijskih članaka u Hrvatskoj općoj enciklopediji. U ovom ćemo se izvješću podrobnije osvrnuti na radove relevantne za izbor u znanstveno-nastavna zvanja.

2.1.1. Znanstveni radovi objavljeni do izbora u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora
Knjige
Karavanić I. i Balen J. 2003. Osvit tehnologije. Zagreb: Arheološki muzej, 61 str. (stručna). ISBN 953-6789-05-1

Knjiga je objavljena uz izložbu "Osvit tehnologije" i korištena kao priručnik za studente arheologije (kolegiji iz litičke analize i paleolitika). Prvi dio čini kratki uvod u problematiku biološkog i kulturnog razvoja čovjeka te opis osnovnih arheoloških metoda s detaljnijim opisom onih koje se koriste pri litičkoj analizi. U drugom dijelu kronološkim se redom, ponajprije na osnovi nove znanstvene literature, iznose tehničke inovacije pojedinih kamenodobnih razdoblja i njihovo značenje za preživljavanje tadašnjih populacija.

Karavanić I. 2004. Život neandertalaca. Zagreb: Školska knjiga, 179 str. (znanstvena). ISBN 953-0-61597-3

Knjiga donosi glavne spoznaje o ponašanju neandertalaca i njihovim kulturnim značajkama do kojih se dolazilo zahvaljujući rezultatima istraživanja i znanstvenih analiza u razdoblju duljem od stotinu godina. Zbog obilne građe provedena je selekcija, pri čemu se, ondje gdje je to bilo moguće, naglasak nastojao staviti na rezultate analiza materijala s naših nalazišta i novija dostignuća. Da bi uloga neandertalaca u povijesti ljudskoga roda bila vidljiva, srednji je paleolitik stavljen u okvir ostalih razdoblja starijega kamenog doba, tj. onoga što mu prethodi (donji paleolitik) i onoga što dolazi nakon njega (prijelazno razdoblje i gornji paleolitik). Ukratko su navedene fizičke karakteristike neandertalaca i neandertalskih staništa. Detaljno su opisani postupci izrade i tipologija kamenih alatki, problem koštanih alatki, strategije preživljavanja i mogući duhovni život neandertalaca. Knjiga sadrži opsežnu literaturu a osim stručnjacima i studentima razumljiva je i širem čitateljstvu.

Izvorni znanstveni članci kategorije A1
Karavanić I. 1994. Gornjopaleolitičke kamene i koštane rukotvorine iz špilje Vindije. Opuscula archaeologica 17 (1993), 53-163.

U radu su izneseni rezultati tipološke i statističke obradbe gornjopaleolitičkih kamenih rukotvorina i revizije koštanih rukotvorina iz špilje Vindije. Inventar svake stratigrafske jedinice zasebno je obrađen. Kamene su rukotvorine analizirane po tipologiji D. de Soneville-Bordes i J. Perrota. Lista gornjopaleolitičkih oruđa spomenutih autora prevedena je na hrvatski jezik. U slojevima gornjeg paleolitika Vindije ustanovljeni su: orinjasijen, gravctijen, kasni gravctijen i završni gravelijen - epigravetijen. Navedene materijalne kulture pokazuju sličnosti, ali i razlike prema istodobnim kulturama srednjoeuropskih nalazišta. Uočljive su veće razlike prema gornjopaleolitičkm nalazištima jadranskomediteranske regije. Sva gornjopaleolitička oruđa Vindije kataloški su obrađena i opisana.

Karavanić I. 1995. Upper Paleolithic occupation levels and late-occurring Neandertal at Vindija Cave (Croatia) in the context of Central Europe and the Balkans. Journal of Anthropological Research 51/1, 9-35.

Članak je sinteza različitih analiza provedenih na materijalu gornjopaleolitičkih slojeva špilje Vindije. Opisana je stratigrafija gornjopaleolitičkih slojeva uz navođenje rezultata apsolutnih datiranja. Kamene rukotvorine detaljno su analizirane s tipološkog, a preliminarno s tehnološkog aspekta. Koštane rukotvorine analizirane su s tipološkog aspekta. Rezultati su opisani po slojevima, a provedena je i usporedba s drugim nalazištima. Ukratko se navode rezultati faunističkih i paleoantropoloških analiza. Posebna pozornost pridana je problemu asocijacije gornjopaleolitičkih koštanih rukotvorina s ostacima kasnih neandertalaca iz sloja G1, što je jedinstven slučaj. Argumentirano je predložena mogućnost da se radi o stvarnoj asocijaciji, nasuprot objašnjenju o miješanju materijala iz različitih slojeva.

Karavanić I. i Smith F. H. 1998. The Middle/Upper Paleolithic interface and the relationship of Neanderthals and early modern humans in the Hrvatsko Zagorje, Croatia. Journal of Human Evolution 34, 223-248.

Po prvi put su analizirani litički nalazi iz sloja G3 Vindije koji pripadaju kasnom musterijenu. Detaljno je razmatrana asocijacija koštanih šiljaka i neandertalaca iz sloja G1. Zaključeno je da se ne mora raditi o miješanju materijala iz različitih slojeva te je predloženo više mogućnosti za objašnjenje te pojave: vindijski su neandertalci preuzeli tehnologiju izrade gornjopaleolitičkih koštanih šiljaka oponašajući rane moderne ljude s kojima su mogli doći u dodir; neandertalci su sami razvili proizvodnju gornjopaleolitičkih šiljaka (što je malo vjerojatno jer, osim Vindije, nema nalazišta na kojemu bi takvi tipovi šiljaka bili povezani s neandertalcima); šiljke iz Vindije proizveli su rani moderni ljudi, a neandertalci su došli do njih razmjenom.

Karavanić I., Paunović M., Yokoyama Y. i Falguères C. 1998. Néandertaliens et Paléolithique supérieur dans la grotte de Vindija, Croatie: controverses autour de la couche G1. L’Anthropologie 102, 131-141.

Provedeno je izravno datiranje ramusa neandertalca i šiljka s rascijepljenom bazom iz sloja G1 špilje Vindije nedestruktivnom metodom gamma spektrometrije. Rezultati datiranja stavljeni su u kontekst ostalih rezultata, s naglaskom na materijal iz sloja G1. Zapažene su sličnosti u industrijama između Vindije, Velike pećine i slovenskih nalazišta Potočka zijalka, Mokriška jama i Divje Babe I. Predložena je mogućnost da su gornjopaleolitičke koštane alatke iz sloja G1 Vindije neandertalci izradili imitirajući tehnologiju ranih modernih ljudi.

Karavanić I. 1998. The Early Upper Paleolithic of Croatia. U: Proceedings of the XIII Congress of International Union of Prehistoric and Protohistoric Sciences (ur. F. Facchini, A. Palma di Cesnola, M. Piperno i C. Peretto), vol. 2, str. 659-665, Forlì: Abaco.

Na osnovi rezultata analiza provedenih na materijalu iz Vindije i Velike pećine razmatrana je problematika prijelaza srednjega u gornji paleolitik u Hrvatskoj. Rani gornji paleolitik sjeverozapadne Hrvatske razlikuje se od zapadnoeuropskog orinjasijena, a sličan je slovenskim (sloj G1 iz Vindije) i drugim srednjoeuropskim nalazištima (dio kompleksa F iz Vindije). Predložena je mogućnost kraće koegzistencije neandertalaca i ranih modernih ljudi u Hrvatskom zagorju koja je mogla rezultirati razmjenom kulturnih informacija.

Paunović M. i Karavanić I. 1999. The Question of the Epipalaeolithic and Mesolithic in Croatia. U: L'Europe des derniers chasseurs (ur. P. Bintz), str. 399-404. Paris: Éditions du CTHS.

Na osnovi dosadašnjih istraživanja razmatrano je razdoblje mezolitika u Hrvatskom zagorju i Dalmaciji. U litičkim industrijama česta su grebala, ali i dubila. Geometrijski mikroliti, često tipični za mezolitik, vrlo su rijetki. Razlog je tome vjerojatno u neadekvatnim metodama iskopavanja špiljskih nalazišta (prosijavanje i ispiranje sedimenta vrlo se rijetko primjenjivalo). Vrlo oskudan arheološki materijal s kontinentalnih nalazšta, osim u primjeni neadekvatne metode istraživnja, protumačen je erozijom ili prekidima u sedimentaciji.

Smith F. H., Trinkaus E., Pettitt P. B., Karavanić I. i Paunović M. 1999. Direct radiocarbon dates for Vindija G1 and Velika Pećina Late Pleistocene hominid remains. Proceedings of the National Academy of Sciences, USA, 96/22, 12281-12286.

Metodom radioaktivnog ugljika s akceleratorom izravno je datirana parietalna kost i ramus neandertalaca iz sloja G1 špilje Vindije. Dobivena je starost od 29 000, odnosno 28 000 godina prije sadašnjosti, što je najmlađi rezultat za neandertalce u Europi. Dobiveni rezultati upućuju na činjenicu da je izumiranje neandertalaca bio polagan proces koji je trajao mnogo duže nego što se mislilo, a neandertalci su, početkom gornjeg paleolitika, u srednjoj Europi mogli koegzistirali s ranim modernim ljudima. Stoga je teza o brzom izumiranju ili istrebljenju neandertalaca dovedena u pitanje. Po prvi put je izravno datirana frontalna kost čovjeka iz Velike pećine, jedan od najranijih dokaza prisutnosti suvremene morfologije na europskom kontinentu. Rezultat je pokazao da nalaz nije paleolitički već eneolitički.

Karavanić I. 2000. Olschewian and appearance of bone technology in Croatia and Slovenia. U: Neanderthals and Modern Humans - Discussing Transition (ur. J. Orschiedt i G-Ch. Weniger), str. 159-168. Wissenschaftliche Schriften des Neanderthal Museums, Bd. 2. Mettmann: Neanderthal Museum.

Članak obrađuje pojavu koštane industrije u ranom gornjem paleolitiku u Hrvatskoj i Sloveniji. Obrađeno je pet glavnih nalazišta na kojima su pronađeni šiljci s rascijepljenom i punom bazom. Premda su ti artefakti pripisivani ranom modernom čovjeku u Vindiji su oni pronađeni uz ostatke neandertalaca. Autor članka drži da su te alatke neandertalci mogli proizvesti kopirajući tehnologiju ranih modernih ljudi ili do njih doći razmjenom. Rezultati apsolutnog datiranja vindijskih neandertalaca koji su izneseni u članku (29.000 i 28.000 godina prije sadašnjosti) idu u prilog iznesenoj hipotezi. Za početnu kulturu gornjeg paleolitika u sjeverozapadnoj Hrvatskoj i Sloveniji, prema A. Montet-White, upotrebljen je termin olševijen, koji je ranije imao drugačije značenje.

Richards M. P., Pettitt P. B., Trinkaus E., Smith F. H., Paunović M. i Karavanić I. 2000. Neanderthal diet at Vindija and Neanderthal predation: The evidence from stable isotopes. Proceedings of the National Academy of Sciences, USA, 97/13, 7663-7666.

Mjerenjem omjera stabilnih izotopa ugljika (¹³C) i dušika (¹⁵N) u kolagenu kostiju dobiveni su pouzdani pokazatelji prehrane vindijskih neandertalaca iz sloja G1. Neandertalci se, po količini konzumiranog mesa, nalaze na samom vrhu hranidbenog lanca, što odgovara rezultatima analiza sa zapadnoeuropskih nalazišta. Do velikih količina mesa, koje je bilo ključan izvor hrane, neandertalci nisu mogli doći isključivo lešinarenjem, već je morala postojati razvijena strategija lova. Teorija o lešinarenju je srušena, a dokazana uspješnost neandertalskog lova podrazumijeva vidan stupanj socijalne organiziranosti i tehnologije izradbe oružja.

Rink J. W., Karavanić I., Pettitt P., van der Plicht J., Smith F. H. i Bartoll J. 2002. ESR and AMS-based ¹⁴C dating of Mousterian levels at Mujina Pećina, Dalmatia, Croatia. Journal of Archaeological Science 29/9, 943-952.

Izneseni su rezultati kronometrijskog (apsolutnog) datiranja naslaga musterijenske kulture na lokalitetu Mujina pećina kod Kaštela koja su načinjena metodom electron spin resonance i radiokarbonskom metodom s akceleratorom. Starost najstarijih slojeva iznosi približno 45.000 a najmlađih 39.000 godina prije sadašnjosti. To su prvi rezultati kronometrijskog datiranja musterijenske kulture na cijeloj istočnoj jadranskoj obali i čine kronološki reper za musterijen tog područja. Rezultati također pokazuju da se slojevi Mujine pećine vremenski poklapaju s neandertalcima i musterijenskom kulturom sloja G3 iz Vindije u Hrvatskom zagorju, pa je moguća usporedba ponašanja tih ljudi u dvije različite klimatske zone.

Karavanić I. 2003. L'industrie aurignacienne de la grotte de Šandalja II (Istrie, Croatie) dans le contexte de la région de l'est de l'Adriatique. L'Anthropologie 107, 577-602.

Članak donosi rezultate tehnološke i tipološke analize litičkih artefakata i tipološke analize koštanih artefakata Šandalje II, koji su pripisani orinjasijenskoj kulturi. Osporeno je mišljenje M. Maleza da se radi o više faza iste kulture na tom nalazištu. Provedena je usporedba s ostalim nalazištima u regiji te je ustanovljeno da se orinjasijen pojavljuje vrlo rijetko na cijelom istočnom jadranskom području. Razloge autor vidi u nedovoljnoj istraženosti, podizanju razine mora krajem pleistocena i početkom holocena (čime su uništena ili preplavljena mnoga nalazišta) te eventualno u malobrojnoj orinjasijenskoj populaciji koja je nastavala to područje.

Karavanić I. i Šokec T. 2003. The Middle Paleolithic percussion or pressure flaking tools? The comparision of experimental and archaeological material from Croatia. Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu 20, 5-14.

Eksperimentalno su izrađeni i korišteni koštani obrađivači u cilju testiranja hipoteze o postojanju obradbe pritiskom već u musterijenu. Pokus je pokazao da se oštećenja na obrađivačima nastala udarcem pri izradbi kamenih alatki mogu bitno razlikovati od onih nastalih pritiskom, a makroskopskom i mikroskopskom usporedbom eksperimentalnog materijala s arheološkim nije odbačena, niti dokazana, hipoteza o primjeni obaju postupaka u musterijenu.

Karavanić I. 2004. The Middle Paleolithic settlement of Croatia. U: Settlement Dynamics II (ur. N. Conard), str. 185-200. Tübingen: Kerns Verlag.

Članak donosi pregled najvažnijih srednjopaleolitičkih nalazišta Hrvatske i rezultate analiza koje su provedene na materijalu s tih nalazišta. Pri usporedbi nalazišta sjeverozapadne Hrvatske s jadranskom regijom uočene su razlike u korištenju sirovina, te sličnosti i razlike u tehnologiji i tipologiji litičkih rukotvorina. Zastupljenost faunističkih vrsta između tih dviju regija također je vidno različita. Neandertalci su se međutim u obje regije uspješno prilagođavali uvjetima koje je pred njih postavljao okoliš.

Karavanić I. 2004. The Mousterian industry in Dalmatia, Croatia. U: Acts of the XIVth UISPP Congress, University of Liège, Belgium (ur. R. Miller.), str. 135-139. BAR International Series 1240. Oxford: Archaeopress.

Preliminarno je analizirana musterijenska industrija gornjih slojeva Mujine pećine. Rezultati su stavljani u kontekst ostalih musterijenskih nalazišta u Dalmaciji. Ustanovljena je uporaba levaloaškog postupka i uspješna tehnološka prilagodba neandertalaca s obzirom na značajke dostupnih kamenih sirovina za izradu alatki. Velik broj udubaka i nazubaka, malih dimenzija, pojavljuje se u Mujinoj pećini i na mnogim dalmatinskim nalazištima na otvorenom. Ustanovljene su tipološke razlike između istočnojadranskih i pontinijenskih talijanskih nalazišta, a predloženo je da su uzrokovane različitom funkcijom samih staništa.

Ahern J. C. M., Karavanić I. Paunović M., Janković I. i Smith F. H. 2004. New discoveries and interpretations of hominid fossils and artifacts from Vindija Cave, Croatia. Journal of Human Evolution 46, 25-65.

Po prvi put su detaljno analizirani i objavljeni nalazi neandertalaca pronađeni među faunističkim ostacima iz špilje Vindije. Načinjena je detaljna revizija i kvantitativna analiza litičkih tehnoloških proizvoda sloja G3, koja uključuje i analizu proizvoda prema osnovnim skupinama sirovina. Ustanovljeno je da su neandertalci iz sloja G3 izvršili određenu selekciju sirovina koja, s obzirom na nalaze ranijih i kasnijih slojeva, pokazuje promjenu ponašanja u smjeru gornjeg paleolitika. Na taj je način neizravno podržana hipoteza o kontinuiranom prijelazu srednjega u gornji paleolitik i upućeno je na veliku složenost biokulturnih procesa koji su se odvijali u tom razdoblju.

Izvorni znanstveni članci kategorije A2
Karavanić I. 1994. Kamene rukotvorine s nalazišta Spiennes iz fundusa Arheološkog muzeja u Zagrebu. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 3. serija, 26-27 (1993-94), 7-20.

Po prvi put su analizirane i objavljene kamene rukotvorine s nalazišta Spiennes u Belgiji koje se čuvaju u Arheološkom muzeju u Zagrebu. Rukotvorine su u Arheološki muzej pristigle 1889. Analiza je pokazala da pripadaju razdoblju neolitika. Drugi znanstveni zaključci nisu bili mogući jer su nalazi izdvojeni iz cjeline, a nema preciznije dokumentacije (što nije neobično s obzirom na vrijeme kada su rukotvorine pribavljene).

Šošić R. i Karavanić I. 2004. Cijepani litički materijal s prapovijesnog nalazišta Slavča, Nova Gradiška. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu 37, 3. serija, 17-41.

Članak donosi rezultate tehnološke i tipološke analize cijepanog litičkog materijala s višeslojnog prapovijesnog lokaliteta Slavča. Litički materijal pripada sopotskoj, kostolačkoj i lasinjskoj kulturi, te je razmatran u okviru podjele na neolitik i eneolitik. U oba su razdoblja prisutne sve faze proizvodnje alatki na odbojcima in situ. Po prvi put je dokazana proizvodnja sječiva tehnikom neizravnog odbijanja na jednom hrvatskom nalazištu. Ustanovljene su određene sličnosti, ali i razlike između tipologije alatki u neolitiku i eneolitiku. Sirovine korištene u neolitiku uniformne su, a u eneolitiku raznovrsne što upućuje na veliku sličnost u načinima pribavljanja sirovina ustanovljenim za neolitičke i eneolitičke populacije Transdanubije.

Pregledni znanstveni članci kategorije A1

Blaser F., Videka-Blaser R. i Karavanić I. 1999/2000. Tipologija i tehnologija, dva suprotna ili usporedna metodološka pristupa? Opuscula archaeologica 23-24, 363-371.

U ovom preglednom članku autori analiziraju prednosti i nedostatke tipološkog i tehnološkog metodološkog pristupa analizi litičkih i keramičkih artefakata. Tipološki pristup je statičan pristup čiji je osnovni cilj stavljanje nalaza u krono-kulturološku sekvencu. Tehnološki pristup je dinamičan, te preko rekonstrukcije procesa proizvodnje isčitava ponašanje davnašnjeg čovjeka i socijalne odnose prapovijesnih populacija ili skupina. Zaključeno je da unatoč vidnim razlikama tipologija i tehnologija nisu suprotstavljeni, već usporedni metodološki pristupi, te oba valja koristiti pri analizi arheološkog materijala.
Pregled bodovanja stručnih i znanstvenih radova objavljenih prije izbora u zvanje izvanrednog profesora

Rad	O	K	V	KP	BA	B
Karavanić I. 1993. Prijedlog osnovnoga strukovnog nazivlja za srednji i mlađi paleolitik. Opuscula archaeologica 16 (1992), 15-35	1,32	1	0,5	1,5	1	0,99
Karavanić I. 1994. Gornjopaleolitičke kamene i koštane rukotvorine iz špilje Vindije. Opuscula archaeologica 17 (1993), 53-163.	6,25	1	1	1,5	1	9,38
Karavanić I. 1994. Kamene rukotvorine s nalazišta Spiennes iz fundusa Arheološkog muzeja u Zagrebu. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu, 3. serija, 26-27 (1993-94), 7-20.	0,63	1	1	1	1	0,63
Karavanić I. 1995. Upper Paleolithic occupation levels and late-occurring Neandertal at Vindija Cave (Croatia) in the context of Central Europe and the Balkans. Journal of Anthropological Research 51/1, 9-35.	2,19	1	1	1,5	1	3,29
Karavanić I. 1995. Strukovno nazivlje za donji i srednji paleolitik. Opuscula arhaeologica 19, 7-9.	0,38	1	0,5	1,5	1	0,29
Karavanić I. i Bilich-Kamenjarin I. 1997. Musterijensko nalazište Mujina pećina kod Trogira: rezultati trogodišnjih iskopavanja. Opuscula archaeologica 21, 195-204.	0,56	1	0,9	1,5	2	0,76
Karavanić I. i Smith F. H. 1998. The Middle/Upper Paleolithic interface and the relationship of Neanderthals and early modern humans in the Hrvatsko Zagorje, Croatia. Journal of Human Evolution 34, 223-248.	2,24	1	1	1,5	2	3,36
Karavanić I., Paunović M., Yokoyama Y. i Falguères C. 1998. Néandertaliens et Paléolithique supérieur dans la grotte de Vindija, Croatie: controverses autour de la couche G1. L’Anthropologie 102, 131-141.	0,94	1	1	1,5	4	0,70
Karavanić I. 1998. The Early Upper Paleolithic of Croatia. U: Proceedings of the XIII Congress of International Union of Prehistoric and Protohistoric Sciences (ur. F. Facchini, A. Palma di Cesnola, M. Piperno i C. Peretto), vol. 2, str. 659-665, Forlì: Abaco.	0,69	1	1	1,5	1	1,04
Paunović M. i Karavanić I. 1999. The Question of the Epipalaeolithic and Mesolithic in Croatia. U: L'Europe des derniers chasseurs (ur. P. Bintz), str. 399-404. Paris: Éditions du CTHS.	0,63	1	1	1,5	2	0,95
Smith F. H., Trinkaus E., Pettitt P. B., Karavanić I. i Paunović M. 1999. Direct radiocarbon dates for Vindija G1 and Velika Pećina Late Pleistocene hominid remains. Proceedings of the National Academy of Sciences, USA 96/22, 12281-12286.	1,29	1	1	1,5	5	0,39
Blaser F., Videka-Blaser R. i Karavanić I. 1999/2000. Tipologija i tehnologija, dva suprotna ili usporedna metodološka pristupa? Opuscula archaeologica 23-24, 363-371.	1,29	1	0,75	1,5	3	1,09
Karavanić I. 2000. Olschewian and appearance of bone technology in Croatia and Slovenia. U: Neanderthals and Modern Humans - Discussing Transition (ur. J. Orschiedt i G-Ch. Weniger), str. 159-168. Wissenschaftliche Schriften des Neanderthal Museums, Bd. 2. Mettmann: Neanderthal Museum.	0,88	1	1	1,5	1	1,32
Richards M. P., Pettitt P. B., Trinkaus E., Smith F. H., Paunović M. i Karavanić I. 2000. Neanderthal diet at Vindija and Neanderthal predation: The evidence from stable isotopes. Proceedings of the National Academy of Sciences, USA 97/13, 7663-7666.	0,96	1	1	1,5	6	0,24
Karavanić I. 2000. Research on the Middle Palaeolithic in Dalmatia, Croatia. Antiquity 74/4, 777-778.	0,25	1	0,9	1,5	1	0,34
Karavanić I. 2000. Les recherches de Dragutin Gorjanović-Kramberger à Krapina et les débuts de la Préhistoire en Croatie. Praehistoria 1, 25-29.	0,56	1	0,5	1,5	1	0,42
Rink J. W., Karavanić I., Pettitt P., van der Plicht J., Smith F. H. i Bartoll J. 2002. ESR and AMS-based ^14C dating of Mousterian levels at Mujina Pećina, Dalmatia, Croatia. Journal of Archaeological Sciences 29/9, 943-952.	1,19	1	1	1,5	6	0,30
Karavanić I. i Balen J. 2003. Osvit tehnologije. Zagreb: Arheološki muzej.	6,38	1	1	0,5	2	3,19
Karavanić I. 2003. L'industrie aurignacienne de la grotte de Šandalja II (Istrie, Croatie) dans le contexte de la région de l'est de l'Adriatique. L'Anthropologie 107, 577-602.	2,42	1	1	1,5	1	3,63
Karavanić I. i Šokec T. 2003. The Middle Paleolithic percussion or pressure flaking tools? The comparision of experimental and archaeological material from Croatia. Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu 20, 5-14.	1,03	1	1	1,5	2	1,55
Balen J. i Karavanić I. 2003. Rukotvorine iz Spiennesa u svjetlu eksploatacije kremenih materijala u neolitiku. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu 36, 3. serija, 7-27.	0,77	1	1	1	2	0,77
Karavanić I. 2004. Život neandertalaca. Zagreb: Školska knjiga.	8,76	1	1	1	1	8,76
Karavanić I. 2004. The Middle Paleolithic settlement of Croatia. U: Settlement Dynamics II (ur. N. Conard), str. 185-200. Tübingen: Kerns Verlag.	1,22	1	1	1,5	1	1,83
Karavanić I. 2004. The Mousterian industry in Dalmatia, Croatia. U: Acts of the XIVth UISPP Congress, University of Liège, Belgium (ur. R. Miller.), str. 135-139. BAR International Series 1240. Oxford: Archaeopress.	0,53	1	1	1,5	1	0,80
Ahern J. C. M., Karavanić I. Paunović M., Janković I. i Smith F. H. 2004. New discoveries and interpretations of hominid fossils and artifacts from Vindija Cave, Croatia. Journal of Human Evolution 46, 25-65.	3,90	1	1	1,5	5	1,17
Šošić R. i Karavanić I. 2004. Cijepani litički material s prapovijesnog nalazišta Slavča, Nova Gradiška. Vjesnik Arheološkog muzeja u Zagrebu 37, 3. serija.	2,1	1	1	1	2	2,1
Ukupno bodova do izbora u zvanje izv. prof.						49,29

2.1.2. Znanstveni radovi objavljeni nakon izbora u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora
Knjige
Janković, I., Karavanić, I. i Balen, J. 2005. Odiseja čovječanstva. Zagreb, Arheološki muzej, 74 str. (stručna). ISBN 953-6789-19-1

Riječ je o stručnoj knjizi, objavljenoj uz istoimenu izložbu, koja na sažet način obrađuje biološku evoluciju i kulturni razvoj čovjeka. Započinje s pitanjima biološkog porijekla čovjeka prateći njegov razvoj od prvih hominina do gornjeg paleolitika. Glavne promjene u materijalnim kulturama i tehničke inovacije prikazane su usporedno s biološkim razvojem, od prvih alata do pojave umjetnosti. Knjiga je bogato ilustrirana, fotografijama i crtežima. Ovakvi pregledi stručne arheološke tematike u Hrvatskoj su rijetki, pa je knjiga poslužila kao priručnik studentima arheologije i antropologije.

Janković, I. i Karavanić, I. 2009. Osvit čovječanstva: početci našega biološkog i kulturnog razvoja. Zagreb, Školska knjiga, 316 str. (znanstvena i sveučilišni udžbenik). ISBN 978-953-0-30720-9

Ova knjiga, koja je ujedno i sveučilišni udžbenik, predstavlja detaljan pregled biološke evolucije čovjeka i razvitak njegovih najranijih materijalnih kultura, utemeljen na kritičkom pristupu stručnim i znanstvenim tumačenjima. Ona u početku donosi uvid u povijesni pregled razmišljanja o živom svijetu općenito, od vremena kada su ona bila isključivo predmetom vjerovanja i religije, preko grčkih filozofa koji su prvi racionalno pristupili problemu života tražeći uzroke u prirodnim fenomenima, pa sve do najnovijih spoznaja proizišlih kao rezultat istraživanja različitih, u prvom redu prirodnih znanosti. Pregledno i jasno je prikazano i vrednovano djelovanje niza znanstvenika koji su dali značajne doprinose razvitku biološke znanosti, a čije su rasprave bile od velike važnosti za razvoj i prihvaćanje ideje o evoluciji. Upravo toj ideji, odnosno znanstvenim temeljima proučavanja evolucije posvećeno je zasebno potpoglavlje u kojemu se opširno elaborira rad i doprinos Charlesa Darwina te kasnija recepcija njegova djela. Knjiga nadalje nudi temelje znanstvenih spoznaja o kojima će se detaljnije raspravljati u narednim poglavljima, upućuje u biološke osnove proučavanja evolucije čovjeka te u metode određivanja starosti.

Čovjek kao biološko biće određen je u poglavlju «Evolucija primata» najprije kao primat, pri čemu se temeljito i sveobuhvatno analiziraju prvi primati kroz najvažnije njihove fosilne nalaze, a zatim i pojava čovjekolikih majmuna. Već ovdje autori naglašavaju važnu činjenicu da iako čovjeka prikazuju u najširem smislu, kao pripadnika plemena hominini, to ne znači da su sve vrste naši direktni preci.

Najopsežnija je cjelina posvećena samoj evoluciji čovjeka. Započinje iscrpnim pregledom prvih otkrića fosilnih nalaza koji su potakli i omogućili proučavanje evolucije čovjeka. Dodatna je pozornost posvećena nekim sasvim biološkim odlikama koje hominine izdvajaju od ostalih primata, a koje su odraz njihove prilagodbe na okoliš u kojem žive. Prvi su hominini detaljno prikazani kroz analizu niza nalaza pri čemu su autori zorno pokazali kako svaki novi nalaz može bitno promijeniti neke uvriježene predodžbe i spoznaje. Ovdje posebno ističemo prikaz najnovijih nalaza i njihova značenja za evoluciju čovjeka, a koji uglavnom potječu iz ovog, dakle trećeg tisućljeća. Knjiga postavlja određena pitanja i nastoji dati odgovore na njih, ali i čitatelje potiče na razmišljanje i traženje vlastitog odgovora. Nijedna iznesena postavka ne uzima se kao sama po sebi razumljiva već je svaka jasno objašnjena i dokazana. Čovjek i njegov razvitak prikazani su u svoj svojoj kompleksnoj biološko-kulturološkoj sprezi.

Izvorni znanstveni članci kategorija A1
Smith, F. H., Janković, I. i Karavanić, I. 2005. The assimilation model, modern human origins in Europe, and the extinction of Neandertals. Quaternary International 137, 7-19.

Članak objedinjuje rezultate fizičke antropologije, arheologije i genetike povezane s problematikom nestanka neandertalaca i pojave ranih modernih ljudi. Izneseni su novi argumenti u prilog asimilacijskom modelu koji je postavio Fred H. Smith. Taj je model jedan od tri moguća objašnjenja “sudbine” neandertalaca i njihova odnosa prema ranim modernim ljudima. Predložena je biološka asimilacija neandertalca u mnogobrojniju populaciju ranih modernih ljudi koja se u Europi pojavila prije približno 35000 godina.

Nielsen-Marsh, C. M., Richards, M. P. Hauschka, P. V., Thomas-Oates, J. E., Trinkaus, E., Pettitt, P. B., Karavanić, I., Poinar, H. i Collins, M. J. 2005. Osteocalcin protein sequences of Neanderthals and modern primates. Proceedings of the National Academy of Sciences, USA, 102/12, 4409-4413.

Po prvi put je objavljena sekvenca proteina neandertalaca iz osteokalcina kostiju. Rezultati su dobiveni iz uzoraka dvaju neandertalaca, starih približno 75000 godina, pronađenih u špilji Šanidar (Irak). Radi se o najstarijoj proteinskoj sekvenci fosilnih ljudi. Dobivena sekvenca identična je onoj za moderne ljude. Također je objavljena kompletna osteokalcinska sekvenca za čimpanzu i gorilu, te djelomična za orangutana.

Higham, T., Ramsey, C.B., Karavanić, I., Smith, F.H. i Trinkaus, E. 2006. Revised direct radiocarbon dating of the Vindija Upper Paleolithic Neandertals. Proceedings of the National Academy of Sciences, USA 103, 553-557.

Članak donosi rezultate ponovljenog izravnog datiranja neandertalaca iz sloja G1 špilje Vindije metodom radioaktivnog ugljika s akceleratorom. Ranije provedeno datiranje pokazalo je neočekivano kasne rezultate, čije je objavljivanje prouzrokovalo mnogobrojne rasprave. Da bi se demantirali prigovori o kontaminaciji uzorka datiranje je trebalo ponoviti. Postupak ultrafiltracije (koji se počeo primjenjivati zadnjih godina) primijenjen je pri obradi uzoraka. Novi rezultati pokazali su nešto starije vrijednosti (prema njima starost neandertalskih ostataka iznosi približno 33000 godina prije sadašnjosti). Vindijski praljudi i dalje su ostali najkasnija ili jedna od najkasnijih skupina neandertalaca u Europi. Došlo se do zaključka da je proces zamjene neandertalske morfologije modernom, popraćen raznim populacijskim procesima, išao od istoka prema zapadu, krenuvši iz donjeg Podunavlja prije približno 35000 godina, i završivši na Pirinejskom poluotoku prije približno 30000 godina.

Janković, I., Karavanić, I, Ahern, J. C. M., Brajković, D, Mauch Lenardić, J. i Smith, F. H. 2006. Vindija Cave and the modern human peopling of Europe. Collegium Antropologicum 30, 457-466.

Uzimajući u obzir paleoantropološke i DNA analize neandertalaca, zooarheološke analize faunističkih ostataka i analize litičkih industrija iz prijelaznih slojeva Vindije pokušava se riješiti složeno pitanje asocijacije neandertalaca i gornjopaleolitičkih koštanih šiljaka (koji su isključivo na ovom nalazištu pronađeni zajedno s neandertalcima). Podržana je mogućnost stvarne asocijacije, kontra objašnjenju o miješanju materijala iz različitih slojeva. Stvarna asocijacija može podrazumijevati kontakte neandetalaca i ranih modernih ljudi, što se uklapa u dinamiku populacijskih i kulturnih procesa koji označuju kraj srednjega i početak gornjega paleolitika u Europi.

Karavanić, I. 2007. Le Moustérien en Croatie. L'Anthropologie 111, 321-345.

Obrađena su sva najvažnija musterijenska nalazišta u Hrvatskoj s obzirom na dvije klimatske zone koje su u pleistocenu bile različite paleoekološke cjeline. U kontinentalnu zonu pripadaju Krapina, Vindija, Velika pećina i Veternica, a u jadransku nalazišta na otvorenom sjeverno od Zadra, Veli Rat na Dugom Otoku i Mujina pećina kod Kaštela. Iznesena je povijest istraživanja i rezulati analiza za svako nalazište. Posebno detaljno su izneseni najnoviji rezultati analiza za Mujinu pećinu. Uspoređene su spoznaje o ponašanju neandertalaca u kontinentalnoj i jadranskoj Hrvatskoj čime se došlo do zaključka da je prilagodba tih ljudi na životne okolnosti bila uspješna neovisno o različitim uvjetima koje je pred njih postavljao okoliš.

Karavanić, I. 2007. The Middle/Upper Paleolithic interface in Croatia. In: New Approaches to the Study of Early Upper Paleolithic «Transitional» Industries in Western Eurasia: Transitions great and small (J. Riel-Salvatore i G. A. Clark, eds.), str. 75-89. BAR International Series 1620. Oxford: Archaeopress.

U radu su obrađena tri naša paleolitička nalazišta, Vindija, Mujina pećina i Šandalja II, važna za proučavanje kraja srednjega i početaka gornjeg paleolitika. Problematika prijelaza srednjega u gornji paleolitik sagledana je kroz litičke industrije navedenih lokaliteta. U špilji Vindiji pronađeni su ostaci neandertalaca u asocijaciji s kasnim musterijenom i ranim gornjim paleolitikim (što je protumačeno kao evidencija u prilog kontinuiranom kulturnom razvoju). U Mujinoj pećini prisutan je samo kasni musterijen, a u Šandalji II orinjasijen (i epigravetijen u kasnijim slojevima). Dok u sjeverozapadnoj Hrvatskoj postoje elementi kontinuiranog prijelaz iz jednog razdoblja u drugo, na istočnoj jadranskoj obali prisutan je kronološki, tehnološki i tipološki hiatus između tih dvaju razdoblja. Izneseni rezultati potvrđuju teoriju prema kojoj se problematika prijelaza srednjega u gornji paleolitik treba promatrati na složeniji način, zavisno o određenim zemjopisnim područjima, umjesto nametanja jedinstvenog modela koji bi bio univerzalno primjenjljiv.

Karavanić, I., Miracle, P. T., Culiberg, M., Kurtanjek, D., Zupanič, J., Golubić, V., Paunović, M., Mauch Lenardić, J. Malez, V., Šošić, R., Janković, I. i Smith, F. H. 2008. The Middle Paleolithic from Mujina Pećina, Dalmatia, Croatia. Journal of Field Archaeology 33, 259-277.

Rad objedinjuje rezultate različitih analiza (apsolutna datiranja, tehnološka i tipološka analiza, petrografske analize, faunističke analize, paleobotanička i antrakotomska analiza) provedenih na materijalu gornjih slojeva srednjopaleolitičkog nalazišta Mujina pećina kod Kaštela. Rekonstruirano je ponašanje neandertalaca u okviru njihova okoliša, što je po prvi puta napravljeno na jednom srednjopaleolitičkom nalazištu u Dalmaciji. Rad time daje svojevrstan prilog poznavanju prilagodbe i života tih paleolitičkih ljudi u mediteranskom području.

Karavanić, I., Golubić, V., Kurtanjek, D., Šošić, R. i Zupanič, J. 2008. Litička analiza materijala iz Mujine pećine. Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku 101, 29-58.

Objavljeni su rezultati kvantitativne analize (tehnološke i tipološke) gornjih slojeva musterijenske industrije Mujine pećine, te dvaju petrografskih analiza (makroskopske i mikroskopske). Za provedbu tehnološke analize modificirana je lista proizvodnih tipova francuskog arheologa J.-M. Genestea. Ustanovljeno je da se levaloaški postupak prilično rijetko rabio u najmlađem sloju, a češće u starijim (bio je prisutan u svim do sada analiziranim stanišnim razinama). Tipološkom analizom je ustanovljena učestalost određenih tipova alata. Rezultati petrografskih analiza raspravljeni su u kontekstu šire geološke okolice Mujine pećine, ali i spoznaja o izvorima potencijalnih sirovina s udaljenijih mjesta. Za izradu alata kao sirovina isključivo su korišteni rožnjaci. Većina ih je mogla biti prikupljena u bližoj ili daljoj okolici, ali nekoliko nalaza moglo je biti doneseno sa Svilaje, odnosno s udaljenosti oko 40 km (što je važno za rekonstrukciju radijusa kretanja neandertalaca iz Mujine pećine).

Karavanić, I. 2009. Adriatic coast of Croatia and its hinterland from 50 000 to 25 000 BP. U: The Mediterranean from 50 000 to 25 000 BP: Tutning points and new directions (ur. M. Camps i C. Szmidt), str. 163-178. Oxford, Oxbow Books.

Izneseni su rezultati tehnološke i tipološke analize musterijenskog litičkog materijala iz Mujine pećine te orinjasijenskog litičkog materijala iz Šandalje II. Kritički su vrednovana ostala nalazišta istočne jadranske obale za koje se smatralo da sadrže orinjasijensku kulturu. Došlo se do spoznaja da na cijeloj istočnoj jadranskoj obali ne postoji niti jedno nalazište koje sadrži slojeve kasnog srednjeg i ranog gornjeg paleolitika, te da nema elementa kontinuiranog prijelaza između ta dva razdoblja. Zaključeno je da su orinjasijenska nalazišta na tom prostoru vrlo rijetka a kao razlog navedene su slijedeće mogućnosti: nedovoljna istraženost, uništenja nalazišta djelovanjem mora i podizanjem morske razine, slaba naseljenost u razdoblju ranog gornjeg paleolitika.

Karavanić, I. i Patou-Mathis, M. 2009. Middle/Upper Paleolithic interface in Vindija Cave (Croatia): New results and interpretations. U: Sourcebook of Paleolithic Transitions: Methods, Theories and Interpretations (ur. M. Camps i P. Chauhan), str. 397-405. New York, Springer.

Po prvi put je objavljena tafonomska analiza faunističkih i ljudskih ostataka iz sloja G1 špilje Vindije. U interpretaciju rezultata uključene su i spoznaje dobivene analizom litičkog materijala. Ustanovljeni su različiti procesi koji su djelovali na formiranje samog nalazišta. Špilja je bila izmjenično korištena kao ljudsko stanište i brlog špiljskih medvjeda. Predložena je hipoteza o ukopu lubanje neandertalca (sloj G1) i podržana hipoteza o kanibalizmu (sloj G3). Ta se nova interpretacija razlikuje od dosadašnjih jednoznačnih tumačenja koja zagovaraju tzv. kult lubanje ili kanibalizam.

Pregledni znanstveni članci kategorije A1
Karavanić, I. i Janković, I. 2007. Middle and early Upper Paleolithic in Croatia. Opuscula archaeologica 30, 21-54.

Pregledni članak donosi povijest istraživanja, stratigrafiju i rezultate različitih analiza za srednjopaleolitička i rano-gornjopaleolitička nalazišta Hrvatske koja su podijeljena s obzirom na dvije klimatske zone (kontinentalnu i mediteransku). Uz nalaze litičkih artefakata izneseni su rezultati proučavanja fosilnih ljudi iz Krapine i Vindije. Dosadašnje objave kritički su vrednovane. Uočene su razlike u materijalu između dvaju zona koje najviše odražavaju različite uvjere prilagodbe paleolitičkih lovaca i sakupljača, a manjim su dijelom odraz drugačijih kulturnih ili tehničkih iskustava tih populacija.

Karavanić, I., Vukosavljević, N., Šošić, R. i Mihelić, S. 2007. Aproaches to the Middle Paleolithic rockshelter and cave research in Croatia. U: On Shelter's Ledge: Histories, Theories and Methods of Rockshelter Research (ur. M. Kornfeld, S. Vasilev i L. Miotti), str. 13-22. Proceedings of the XV World Congress of the International Union for Prehistoric and Protohistoric Sciences (Lisbon, 4-9 September 2006). BAR International Series. Oxford: Archaeopress.

Članak donosi kritički pregled istraživanja špilja i pripećaka u Hrvatskoj iz razdoblja srednjeg paleolitika. Metode terenskog rada i analize koje su se rabile u određenom vremenu promatrane su kroz istraživanja triju nalazišta: Krapine, Vindije i Mujine pećine. Krapina je uzeta kao primjer izuzetno kvalitetnog iskopavanja na kraju 19. i početku 20. stoljeća. Istraživanja Vindije odvijala su se sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, a suvremene metode iskopavanja paleolitičkih špiljskih nalazišta primijenjene su devedesetih godina u Mujinoj pećini. Uspoređeni su rezultati analiza s navedenih nalazišta i doneseni zaključci o ponašanju i prilagodbi neandetalskih lovaca u Hrvatskoj.

Bodovanje stručnih i znanstvenih radova nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora:

Rad	O	K	V	KP	BA	B
Karavanić, I. i Balen, J. 2004. Le matériel lithique de Spiennes dans le Musée Archéologique de Zagreb. U: Le Néolithique au Proche Orient et en Europe & L´âge du cuivre au Proche Orient et en Europe (ur. M. Rebecca), 243-249. Actes du XIVème Congrès UISPP, Université de Liège, Belgique, 2-8 septembre 2001 (Section 9 & Section 10). Oxford : Archeaopress.	0,31	1	0,5	1,5	2	0,23
Janković, I., Karavanić, I. i Balen, J. 2005. Odiseja čovječanstva. Zagreb, Arheološki muzej.	4,17	1	0,5	1	3	1,56
Smith, F. H., Janković, I. i Karavanić, I. 2005. The assimilation model, modern human origins in Europe, and the extinction of Neandertals. Quaternary International 137, 7-19.	2,61	1	1	1,5	3	2,94
Nielsen-Marsh, C. M., Richards, M. P. Hauschka, P. V., Thomas-Oates, J. E., Trinkaus, E., Pettitt, P. B., Karavanić, I., Poinar, H. i Collins, M. J. 2005. Osteocalcin protein sequences of Neanderthals and modern primates. Proceedings of the National Academy of Sciences, USA, 102/12, 4409-4413.	0,79	1	1	1,5	9	0,13
Ahern, J., Karavanić, I., Janković, I. i Smith, F. H. 2005. Erratum to “New discoveries and interpretations of hominid fossils and artifacts from Vindija Cave, Croatia” (J. Hum. Evol. 46(1) (2004) 27-67. Journal of Human Evolution 49, 781-782.	0,14	1	0,5	1,5	4	0,05
Higham, T., Ramsey, C.B., Karavanić, I., Smith, F.H. i Trinkaus, E. 2006. Revised direct radiocarbon dating of the Vindija Upper Paleolithic Neandertals. Proceedings of the National Academy of Sciences, USA 103, 553-557.	1,19	1	1	1,5	5	0,57
Janković, I., Karavanić, I, Ahern, J. C. M., Brajković, D, Mauch Lenardić, J. i Smith, F. H. 2006. Vindija Cave and the modern human peopling of Europe. Collegium Antropologicum 30, 457-466.	1,98	1	1	1,5	6	0,50
Karavanić, I. 2007. Le Moustérien en Croatie. L'Anthropologie 111, 321-345.	2,44	1	1	1,5	1	3,66
Karavanić, I. 2007. The Middle/Upper Paleolithic interface in Croatia. In: New Approaches to the Study of Early Upper Paleolithic «Transitional» Industries in Western Eurasia: Transitions great and small (J. Riel-Salvatore i G. A. Clark, eds.), str. 75-89. BAR International Series 1620. Oxford: Archaeopress.	1,76	1	1	1,5	1	2,64
Karavanić, I i Janković, I. 2007. Srednji i rani gornji paleolitik u Hrvatskoj. Opuscula archaeologica 30, 21-54.	3,00	1	0,75	1,5	2	3,38
Karavanić, I., Miracle, P. T., Culiberg, M., Kurtanjek, D., Zupanič, J., Golubić, V., Paunović, M., Mauch Lenardić, J. Malez, V., Šošić, R., Janković, I. i Smith, F. H. 2008. The Middle Paleolithic from Mujina Pećina, Dalmatia, Croatia. Journal of Field Archaeology 33, 259-277.	2,5	1	1	1,5	12	0,31
Karavanić, I., Vukosavljević, N., Šošić, R. i Mihelić, S. 2007. Aproaches to the Middle Paleolithic rockshelter and cave research in Croatia. U: On Shelter's Ledge: Histories, Theories and Methods of Rockshelter Research (ur. M. Kornfeld, S. Vasilev i L. Miotti), str. 13-22. Proceedings of the XV World Congress of the International Union for Prehistoric and Protohistoric Sciences (Lisbon, 4-9 September 2006). BAR International Series. Oxford: Archaeopress.	1,15	1	0,75	1,5	4	0,65
Karavanić, I., Golubić, V., Kurtanjek, D., Šošić, R. i Zupanič, J. 2008. Litička analiza materijala iz Mujine pećine. Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku 101, 29-58.	2,02	1	1	1,5	5	0,60
Janković, I. i Karavanić, I. 2009. Osvit čovječanstva: počeci našeg biološkog i kulturnog razvoja. Zagreb, Školska knjiga.	23,61	1	0,75	1	2	17,71
Karavanić, I. 2009. Adriatic coast of Croatia and its hinterland from 50 000 to 25 000 BP. U: The Mediterranean from 50 000 to 25 000 BP: Tutning points and new directions (ur. M. Camps i C. Szmidt), str. 163-178. Oxford, Oxbow Books.	0,93	1	1	1,5	1	1,40
Karavanić, I. i Patou-Mathis, M. 2009. Middle/Upper Paleolithic interface in Vindija Cave (Croatia): New results and interpretations. U: Sourcebook of Paleolithic Transitions: Methods, Theories and Interpretations (ur. M. Camps i P. Chauhan), str. 397-405. New York, Springer.	0,91	1	1	1,5	2	1,37
Ukupno bodova nakon izbora u zvanje izvanrednog profesora						37,70

2.2 Znanstveni projekti, istraživanja, sudjelovanja na znanstvenim skupovima

Godine 1997. voditelj je poticajnog projekta za mlade znanstvenike Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske “Kulturološka adaptacija neandertalaca iz Mujine Pećine (130798).; 2001. s F.H. Smithom vodi projekt Middle Paleolithic archaeological research in Dalmatia, Grant 7002-01 National Geographic Society; 2002.-2006. voditelj je projekta Kremeni materijali u kamenom dobu Hrvatske Ministarstva znanosti i tehnologije Republike Hrvatske (1300498); G. 2005-2007 s M. Patou-Mathis vodi projekt Comparison des comportements techniques et de subsistance des néandertaliens et des Homo sapiens en Croatie et en France (transition Paléolithique moyen/Paléolithique supérieur), EGIDE, Service Recherches et Enterprises and Ministry of Sciences, Education and Sports of the Republic of Croatia; od 2007. voditelj je projekta Kremeni materijali, tehnologija i prilagodba u kamenom dobu u Hrvatskoj, Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa Republike Hrvatske (130-0000000-0871)

Od 1986. g. do 1995. I. Karavanić je sudjelovao kao član istraživačkih ekipa na deset arheoloških istraživanja u Hrvatskoj, pet u Francuskoj i jednom u Sloveniji. Od 1995. do 2003. g. vodi sustavna istraživanja srednjopaleolitičkog nalazišta Mujina pećina kod Trogira u suradnji s Muzejom grada Kaštela. 2002. i 2003. suvoditelj je rekognosciranja na području ravnih Kotara. Od 2006. voditelj je sustavnih iskopavanja špilje Zala kod Tounja. 2006. izveo je pokusno iskopavanje Velike pećine u Kličevici kod Benkovca, a 2008. stručni je voditelj istraživanja podvodnog srednjopaleolitičkog nalazišta u Kaštel Štafiliću

Višekratano je sudjelovao na domaćim i međunarodnim znanstvenim skupovima. Priopćenja je imao na znanstvenom skupu Hrvatskog arheološkog društva u Makarskoj 1998. i Puli 2007., na međunarodnom skupu Hugo Obermaier Gesellschaft u Regensburgu 1996., na International Workshop in the Neanderthal Museum, Mettman 1999., te na međunarodnom skupu The Krapina Neandertals and Human Evolution in Central Europe Zagreb-Krapina 1999. S posterima je sudjelovao na 5ème Congrès International, U.I.S.P.P. Commision du Mésolithique u Grenoblu 1995., te posterom Archaeology and War – The Croatian Case. Europen Association of Archaeologists First Annual Meeting u Santiago de Compostela 1995. ; s priopćenjima je sudjelovao na XIV. kongresu istog saveza 2001. u Liege i 2006. u Lisabonu, na 67th Society for American Archaeology Annual Meeting u Denveru (SAD) i na 70. godiišnjem skupu iste udruge u Salt Lake City.

3. NASTAVNA DJELATNOST

Od ljetnog semestra akad. godine 1991./92. I. Karavanić je povremeno sudjelovao u nastavi na dodiplomskom studiju iz predmeta Prapovijesna arheologija I održavajući vježbe sa studentima I. i II. studijske godine. Od akad. godine 1994./95.uz dozvolu tadašnjeg Znanstveno-nastavnog vijeća Fil. fakulteta redovito izvodi nastavu na dodiplomskom studiju iz predmeta Uvod u prapovijesnu arheologiju i Prapovijesna arheologija I: drži vježbe o tehnologiji i tipologiji litičkog oruđa, litičkim analizama, te seminare s različitim temama vezanim za razdoblje paleolitika. Od akad. god. 1995. drži prvi dio ispita iz predmeta Prapovijesna arheologija I (paleolitik i mezolitik).

Nakon izbora u znanstveno-nastavno zvanje docenta drži redovitu nastavu, predavanja i seminare iz predmeta Prapovijesna arheologija I – Paleolitik i mezolitik. U poslijediplomskoj nastavi sudjeluje od akad. god. 1997/98 s kolegijima Litička analiza u arheologiji i Egzaktne metode u arheologiji. Po uvođenju bolonjskog sustava studija održava nastavu na preddiplomskom, diplomskom i doktorskom stupnju. Sudjelovao je u kreiranju preddiplomskog i diplomskog bolonjskog programa studija arheologije. Bio je mentor studentima pri izradi seminarskih i diplomskih radova, a trenutačno je mentor četvorici dotorskih kandidata. I. Karavanić je redovito sudjelovao u osmišljavanju i provođenju razredbenog postupka za upis novih studenata na Odsjeku za arheologiju.

Nastavu prapovijesne arheologije, poglavito najstarijih razdoblja, u mnogome je unaprijedio i osuvremenio uvođenjem modernih metoda obradbe i proučavanja litičkog materijala (tipološka, tehnološka analiza, formiranje računalne baze podataka, korištenje statističkog programa SPSS itd.). Svakako treba spomenuti i njegov rad na praktičnom obrazovanju studenata jer redovito sa sobom na arheološka iskopavanja vodi nekoliko studenata koji tako stječu potrebnu praksu.