Sveučilište u zagrebu

4. STRUČNA I DRUŠTVENA DJELATNOST

Osim što je objavio veći broj stručnih radova, sudjelovao na više stručnih skupova, I. Karavanić je autor ili suautor arheoloških izložbi:

Događanje pretpovijesti; eksperimentom u starije kameno doba. Arheološki muzej u Zagrebu, 18. svibnja do 30. lipnja 1996. g.

Kamenje govori – Šandalja u svjetlu litičke tehnologije. Arheološki muzej Istre, Pula, 18. svibnja do 30. lipnja 2000. Ovu izložbu popratio je i katalogom-knjižicom, a s usmenim priopćenjem sudjelovao je i u radu okruglog stola organiziranog istom prigodom u Arheološkom muzeju Istre.

I.Karavanić je bio i sudionik u stručnim tečajevima Spatial and Landscape Studies in Archaeology u Ljubljani 1993., te Initiation à la technologie lithique par l'expérimentation u Valbonne, Francuska 1993. godine.

U sklopu stručnog rada treba svakako spomenuti interes I. Karavanića u stvaranju arheološkog stručnog i znanstvenog nazivlja (sam je u nekoliko stručnih radova predložio nazivlje na hrvatskom jeziku za razdoblje paleolitika) te njegovu angažiranost u stvaranju arheološkog terminološkog rječnika.

Nizom javnih predavanja održanih u Hrvatskom prirodoslovnom društvu, u više hrvatskih muzeja, na studentskim tribinama, na tribini Matice hrvatske, u radioemisijama I. Karavanić nastoji popularizirati arheologiju i njezine rezultate približiti široj zainteresiranoj javnosti.

Dr. sc. I. Karavanić je član Hrvatskog arheološkog društva, Society for American Archaeology, Nacionalnog odbora INQUA (za Hrvatsku), UISPP Upper Paleolithic Commision, HERA JRP Review Panel, ESF Pool of peer reviewers, Povjerenstva za ECTS Filozofskog fakulteta u Zagrebu, povjerenstva za nagrade Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Bio je član uredništva lista mladih Mi – list mladih, časopisa Opuscula archaeologica i Pangea.

I. Karavanić je od 2003. do 2005. bio zamjenik pročelnika Odsjeka za arheologiju, a od 2005. do 2007. pročelnik Odsjeka za arheologiju.

Dobitnik je Plakete grada Zagreba 2006. godine, te Medalje Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

ZAKLJUČNO MIŠLJENJE I PRIJEDLOG POVJERENSTVA

Iz prikaza znanstvenog, nastavnog i stručnog rada vidljivo je da dr. sc. Ivor Karavnić, izvanredni profesor na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, ispunjava uvjete za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovnog profesora za područje humanističkih znanosti, polje arheologija, grana prapovijesna arheologija, propisane Zakonom o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, članak 93. (NN 123/2003., 105/2004. i 174/2004, 46/2007.) i Pravilnikom o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja Nacionalnog vijeća za znanost (NN 84/05) jer:

1. ima doktorat znanosti iz humanističkih znanosti, polje arheologija, grana prapovijesna arheologija

2. ima znanstvene radove koji predstavljaju značajan doprinos prapovijesnoj arheologiji: 2 znanstvene knjige i 2 stručne knjige (a3), 29 znanstvenih članaka u časopisima kategorije a1 + a2. Ukupan broj bodova = 86,99 (od potrebnih 54), od toga 37,70 nakon posljednjeg izbora.
Pristupnik udovoljava i općim uvjetima iz Odluke Rektorskog zbora o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja (NN 106/06) jer:

1. u svojstvu nastavnika izvodio je nastavu u više od 2500 norma sati na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu

Pristupnik također ispunjava potrebna 4 (od 8) dodatnih uvjeta Rektorskog zbora za izbor u zvanje redovitog profesora jer je:

1. autor i suautor je 2 znanstvene knjige, od kojih je jedna sveučilišni udžbenik; suautor je dviju stručnih knjiga koje su priručnici za nastavu

2. održao je sam ili u suautorstvu 15 usmenih priopćenja i 7 postera na znanstvenim skupovima, od toga na 7 međunarodnih znanstvenih skupova

3. Recenzirao je 11 članaka u znanstvenim časopisima, 2 zbornika radova i prijevod jedne knjige

4. vodio je 3 hrvatska znanstvno-istraživačka projekta, a suvoditelj je bio na dva međunarodna znanstveno-istraživačka projekta
Na osnovi svega iznesenog Povjerenstvo izražava mišljenje da dr. sc. Ivor Karavanić, izv. prof., kao jedini prijavljeni pristupnik na raspisani natječaj Filozofskog fakulteta u Zagrebu, u potpunosti ispunjava sve propisane uvjete za izbor u znanstveno zvanje znanstvenog savjetnika i znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti, polje arheologija, grana prapovijesna arheologija na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Stručno povjerenstvo:

1. Dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.

2. Akademik Pavao Rudan, red. prof.

3. Dr. sc. Marina Milićević Bradač, red. prof.

Ocjena ukupne nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora za znanstveno-nastavno zvanje redovitog profesora na vrijeme od 5 godina

(uvjeti Rektorskog zbora, NN 106/06)

dr. sc. Ivor Karavanić, izv. prof.

Uvjet	Ostvareno
• da je u svojstvu nastavnika (stalnog ili gostujućeg) na nekom visokom učilištu ukupno izvodio nastavu od barem šesto (600) norma sati	Od ljetnog semestra šk. god. 1991/92. do kraja šk. god. 1993/94. povremeno je sudjelovao u nastavi na Odsjeku za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a od šk. god. 1994/95. redovno. Nakon što je 2001. izabran u znanstveno-nastavno zvanje docenta drži 6 sati nastave tjedno.
Potrebno 600 norma sati	Ostvareno preko 2500 norma sati

Pristupnik treba ispuniti četiri (4) od sljedećih osam (8) uvjeta:
Uvjeti Rektorskog zbora	Pristupnik
1. da je autor ili koautor dva (2) sveučilišna udžbenika, dvije (2) znanstvene knjige ili dva (2) priručnika, odnosno da je na web stranici visokog učilišta postavio svoja predavanja iz dva (2) kolegija, kao nastavne tekstove koji su pozitivno ocijenjeni od stručnog povjerenstva	Koautor je dva priručnika (Osvit tehnologije i Odiseja čovječanstva) čime je uvjet ispunjen. Također je koautor jednog sveučilišnog udžbenika koji je i znanstvena publikacija (Osvit čovječanstva) i autor još jedne znanstvene knjige (Život neandertalaca).
2. da je pod njegovim mentorstvom obranjeno najmanje deset (10) završnih ili diplomskih radova i da je pri tome objavio barem četiri (4) rada u koautorstvu sa studentom
3. da se dokazao kao sposoban mentor/komentor u poslijediplomskom (doktorskom) studiju, što dokazuje objavljivanjem barem dva (2) znanstvena rada u znanstvenom časopisu u koautorstvu sa studentom koji je završio poslijediplomski (doktorski) studij

4. da je održao najmanje sedam (7) priopćenja na znanstvenim skupovima od toga najmanje četiri (4) priopćenja na međunarodnim znanstvenim skupovima ili barem jedno pozvano predavanje na međunarodnom znanstvenom skupu	Autor je ili koautor 15 usmenih priopćenja i 7 postera na znanstvenim skupovima. Od toga je osobno održao 9 usmenih priopćenja, od kojih je 7 bilo na međunarodnim znanstvenim skupovima.
5. da je bio najmanje četiri godine član uređivačkog odbora znanstvenog časopisa ili da je bio urednik najmanje dvaju zbornika radova sa znanstvenih skupova ili zbirnih znanstvenih knjiga;
6. da je recenzirao barem deset članaka u znanstvenim časopisima ili zbornicima radova sa znanstvenih skupova;	Recenzirao je 11 članaka u znanstvenim časopisima, 2 zbornika radova i prijevod jedne knjige.
7. da je vodio najmanje jedan znanstveno-istraživački projekt ili sudjelovao u barem jednom međunarodnom znanstveno-istraživačkom projektu;	Vodio je 3 hrvatska znanstveno istraživačka projekata, a bio je suvoditelj na dva međunarodna znanstveno-istraživačka projekta.
8. da je kao gostujući profesor ili znanstvenik boravio ukupno dvije godine na uglednim inozemnim sveučilištima ili institutima, te održao pozvana predavanja.

Stručno povjerenstvo:

1. Dr. sc. Tihomila Težak-Gregl, red. prof.

2. Akademik Pavao Rudan, red. prof.

3. Dr. sc. Marina Milićević Bradač, red. prof.

Predmet: Izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitoga

profesora dr. sc. Mire Menac-Mihalić, izv. prof.

Fakultetskom vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu

Na svojoj sjednici održanoj 17. prosinca 2009. Naslov nas je izabrao u Stručno povjerenstvo za ocjenu rezultata javnoga natječaja za izbor u znanstveno-nastavno zvanje redovitoga profesora za znanstveno područje humanističkih znanosti,

polje filologija, grana kroatistika na Odsjeku za kroatistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu (Klasa: 640–03/10-01/5, uredovni broj: 3804-240-10-2). Podnosimo Vijeću ovo

I z v j e š ć e

Na natječaj objavljen u Vjesniku 25. veljače 2005. prijavila se dr. sc. Mira Menac- Mihalić, izv. prof. i priložila svu potrebnu dokumentaciju.

1. Životopis

Mira Menac-Mihalić rođena je 1954. Diplomirala je 1978. u Zagrebu na Filozofskom fakultetu Jugoslavenske jezike i književnosti i Ruski jezik i književnost. God. 1977. dobila je nagradu Rektora Zagrebačkoga sveučilišta kao odličan student.

Od 1978. do 1980. radila je u Zavodu za jezik Instituta za filologiju i folkloristiku, među ostalim na Rječniku hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika, na dijalektologiji s uvođenjem u terenska istraživanja i na onomastici. Aktivnu je suradnju s Institutom za hrvatski jezik i jezikoslovlje nastavila do danas.

Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Katedri za dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika radi od 1980. kao asistentica. 1986. obranila je doktorsku radnju “Čakavska morfologija i morfološka akcenatska tipologija”.

Od 1990. je docentica, od 2006. izvanredna profesorica. Predstojnica je Katedre za dijalektologiju i povijest hrvatskoga jezika od 1999. do 2008. Bila je zamjenica pročelnika Odsjeka za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu od 2002. do 2004. i od 2006. do 2008. Od 2008. pročelnica je Odsjeka za kroatistiku.

Za knjigu Frazeologija novoštokavskih ikavskih govora u Hrvatskoj (S Rječnikom frazema i Značenjskim kazalom s popisom sinonimnih frazema) dobila je Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za 2005. godinu za područje filoloških znanosti.

Za člana suradnika Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti izabrana je

29. svibnja 2008.

2. Znanstveni rad prije posljednjega izbora

Prije posljednjega izbora Mira Menac-Mihalić objavila je jednu samostalnu knjigu (506 str.), sudjelovala je u izradi pet knjiga, objavila je 25 znanstvenih članaka i napisala više stručnih radova.

U doktorskoj disertaciji Čakavska morfologija i morfološka akcenatska tipologija u kojoj je sustavnoj morfološkoj raščlambi podvrgnut reprezentativan korpus podataka sa 191 punktom ravnomjerno raspoređenim od čakavskoga sjevera do juga. Posebnu je pažnju posvetila naglasnim odnosima infinitiva i prezenta jer su ti odnosi uz odnose osnova (koje mogu alternirati) temelj glagolskoga sustava. Autorica je izradila naglasnu tipologiju na novim temeljima, što joj je omogućilo da u nastavku radnje preciznije no što se dotad činilo opiše aorist i imperfekt. Posebno je istaknula da se imperativ u čakavštini može tvoriti ne samo od prezentske osnove, nego i njezine alternante (peci i peči). Veliki broj naglasnih kombinacija svela je na relativno mali broj naglasnih tipova. Stručno povjerenstvo (Milan Moguš, Josip Vončina, Božidar Finka) ocijenilo je da je pristupnica «uspješno obavila opsežan istraživački posao i primjerenom znanstvenom metodologijom bitno unaprijedila naše spoznaje na području morfologije čakavskoga glagola«.

Knjigu Frazeologija novoštokavskih ikavskih govora u Hrvatskoj (S Rječnikom frazema i Značenjskim kazalom s popisom sinonimskih frazema) objavili su 2005. Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje i Školska knjiga. Uz pomoć svojih studenata autorica je prikupila frazeme u stotinjak hrvatskih punktova i za ovu knjigu izdvojila i obradila više od 4000 frazema iz 14 novoštokavskih ikavskih govora (Brnaze, Čišla, Dobrinče, Donje Pazarište, Gala, Gospić, Lovreć, Opuzen, Otok, Primorski Dolac, Rašćane, Runović, Sinj, Šibenik). U uvodnim se poglavljima opisuju karakteristike pojedinih govora, a neke su tipične karakteristike prikazane i na kartama. Posebno se govori o frazemima, njihovoj strukturi, o onome što se, osim u obrađenoj frazeologiji, nalazi i u drugim sustavima te o onome što je karakteristično upravo za istraženu grupu govora ili o lokalizmima karakterističnim za samo jedan od govora. Autorica je izradila i Rječnik frazema u kome su oko ključne riječi okupljeni svi potvrđeni frazemi iz raznih obrađenih govora te Značenjsko kazalo s popisom sinonimnih frazema u kojem se pod istom ključnom riječju nalaze sinonimni i bliskoznačni frazemi.

Frazeologija zaokuplja autoričinu pažnju i u drugim radovima, npr. u radu

Frazemi s nazivima kukaca u hrvatskim govorima (Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje XXVI, Zagreb 2000., 179-195) u kojem su

prikupljeni frazemi u stotinjak hrvatskih govora, od kojih su izdvojeni i obrađeni oni koji kao sastavnicu imaju zoonim, naziv kukca ili u radu Problemi izrade višedijalektnoga frazeološkog rječnika. (Filologija 38-39,

Zagreb, 2002. [2003.]; 49-55) u kome se problem odabira uopćenog frazema u višedijalektnom jednonarječnom frazeološkom rječniku razmatra na fonološkoj i morfološkoj razini. Analizira se treba li u tijelu članka navesti odgovarajući frazem književnoga jezika (ako postoji). Ako mjesto predviđeno za odgovarajući frazem književnoga jezika ostane prazno, to govori o posebnosti potvrđenih dijalektnih frazema. Frazem književnoga jezika bio bi poveznica među frazemima rječnikā triju naših narječja.

U znanstvenim člancima Neki štokavsko – čakavski odnosi (Hrvatski dijalektološki zbornik 7, 1985.), Neki štokavsko – čakavski govorni odnosi (Brački zbornik, 1998.) i Odnos naglaska i roda u glagolskom pridjevu trpnom (Zbornik radova s Prvoga hrvatskog slavističkog kongresa, 1997.) i radovima slične tematike autorica se posvećuje suvremenoj i povijesnoj dijalektologiji. Podaci koje nudi najčešće su strogo usmjereni na jedan problem ili na uže dijalekatsko područje, što rezultira temeljitom obradom. U člancima kao što su Sustav osobnih imena Milne na Braču (Onomastica Jugoslavica 10, 1982.) i Elementi drugog sustava u nadimku (Folia onomastica croatica 2, 1993.) bavi se onomastičkim problemima s dijalektološkoga aspekta.

Znatnu je pažnju autorica posvetila moliškohrvatskim govorima, npr. u radu

Dva moliškohrvatska rječnika (Hrvatski iseljenički zbornik 2002., Hrvatska matica iseljenika, 2002., str. 111-119) u kojem se na temelju podataka iz dvaju moliškohrvatskih rječnika uspoređuju leksemi u moliškim govorima, suvremenom standardnom hrvatskom jeziku i u drugim hrvatskim govorima. Toj je problematici posvećen i rad Adaptacija talijanizama u moliškohrvatskom govoru Mundimitra (Hrvatski dijalektološki zbornik. 12, 2003. (2004.) ; 39-47, u suradnji s A. Sammartinom) te izrada fonološkoga i hrvatskoga dijela (zajedno sa Snježanom Marčec) u rječniku Agostine Piccoli i Antonia Sammartina: Dizionario dell'idioma croato-molisano di Montemitro / Rječnik moliškohrvatskoga govora Mundimitra, Montemitro (Zagreb 2000.).

M. Menac-Mihalić radila je na hrvatskoj dijalektološkoj leksikografiji: obradila je niz natuknica za Rječnik hrvatskoga kajkavskoga književnog jezika i za rječnike Deutsch – burgenländischkroatisch – kroatisches Wörterbuch/ Nimško – gradišćanskohrvatsko – hrvatski rječnik (Eisenstadt – Zagreb, 1982.) i Gradišćanskohrvatsko – hrvatsko – nimški rječnik (Zagreb – Eisenstadt, 1991.).

Posebno ističemo njezinu suradnju u ediciji Oбщеславянский лингвистический атлас u kojoj je, u različitim serijama i izdanjima toga prevažnoga međunarodnoga projekta, obradila npr. podatke iz 850 slavenskih punktova o leksemu u značenju 'čovjek koji prosi milostinju', pronašla sličnosti i razlike, poveznice i razdjelnice, sustav znakova koji zorno prikazuju svu slavensku leksičku različitost. To isto učinila je za leksem u značenju 'prositi milostinju'. Obradila je reflekse jerova i komentirala dva glavna smjera njihova reflektiranja u slavenskim jezicima. U jednima je došlo do redukcije i daljnjih suglasničkih promjena, u drugima se taj jer, iako u slabom položaju, vokalizirao.
3. Znanstveni rad nakon posljednjega izbora

a) Knjiga (znanstvena monografija)

Menac-Mihalić, Mira i Maresić, Jela, 2008. Frazeologija križevačko-podravskih kajkavskih govora s rječnicima, Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 352 str. U knjizi se obrađuje frazeološka tematika na temelju građe prikupljene na križevačko-podravskom području u osam mjesnih govora (Bakovčice, Kloštra Podravskoga, Peteranca, Križevaca, Podravskih Sesveta, Virja, Velikih Raščana i Vrbovca). U uvodnim se poglavljima, između ostaloga, donose opisi fonoloških i morfoloških sustava obrađenih govora i tumače tipične karakteristike. Neke su od njih prikazane na devet priloženih karata. Središnji je dio knjige Rječnik frazema u kojem je prikupljena frazeološka građa leksikografski obrađena. Frazemi su razvrstani prema ključnoj riječi koja je određivana po formalnom principu, prema vrsti riječi. Na temelju različitih prikupljenih ostvaraja određen je uopćeni frazem. Na kraju leksikografskoga članka navedene su sve potvrde frazema u kontekstu te geografska odrednica, kratica mjesnoga govora u kojem je pojedini frazem zabilježen. Sve su potvrde akcentuirane te navedene s fonetskim i fonološkim obilježjima karakterističnim za sustav u kojem je pojedini frazem potvrđen. Osim toga, knjiga sadrži i Rječnik sinonimnih frazema u kojem je građa uvrštavana pod ključnu riječ određenu prema semantičkom principu, što omogućava značenjsku analizu, usporedbu istoznačnih i bliskoznačnih frazema. Na kraju knjige pridodana su dva manja rječnika: Križevačko-podravsko – standardnohrvatski razlikovni rječnik manje poznatih riječi potvrđenih u Rječniku frazema i Standardnohrvatsko – križevačko-podravski rječnik manje poznatih riječi potvrđenih u Rječniku frazema. Na taj će način leksikografski obrađena, klasificirana i prezentirana frazeološka građa omogućiti daljnja frazeološka istraživanja. Na osnovi obrađenoga materijala moći će se uspoređivati s frazeologijom drugih dijalekata i narječja, s frazeologijom standardnoga hrvatskoga jezika te sa susjednim slavenskim i neslavenskim jezicima. Osim toga, prikupljeni materijal pruža uvid u sinkronu dijalekatnu i frazeološku situaciju jer su prikupljanje i obrada obavljeni u 21. stoljeću. Na taj se način skupljanjem i objavljivanjem frazema u hrvatskim narječjima osigurava da kao dio hrvatske i europske jezične i kulturne baštine ne budu zaboravljeni i izgubljeni.

b) Radovi objavljeni u a1

1. 
   Diahronija in sinhronija v dialektoloških raziskavah (Zora 41, Maribor, 2006., 360-365)
   

Hrvatski dijalektni frazemi po svom sastavu i strukturi u bitnom se ne razlikuju od frazema standardnoga jezika. Dijalektna je frazeologija otvorenoga tipa koja se obnavlja novim jedinicama, između ostalog i posuđivanjem. Unatoč inovacijama koje nastaju razvojem samoga sustava i onima nastalim posuđivanjem iz drugih sustava, dijalektne karakteristike pojedinoga govora čuvaju se u frazemima u većoj mjeri nego u drugim dijelovima govora – frazemi su poznati po svojoj konzervativnosti.
2. Vokalizam i akcentuacija govora Lovreća (Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje 32, 2006. (2007.), 25-41, u suautorstvu s Tomislavom Bošnjak Botica)

Analiza trenutnoga stanja u vokalizmu i naglasnom sustavu govora Lovreća osim promjena, napose naglasnih, u pojedinim riječima, pokazuje izraženu tendenciju prema širenju (opće)štokavskih, "(pseudo)standardnih" crta na uštrb uže dijalektnih i lokalnih štokavskih te ostataka čakavskih značajka. Budući da se to naročito pokazuje prema dobnim skupinama stanovništva, po svoj će prilici jedan dio starijih crta u skoroj budućnosti i potpuno nestati. U drugim se karakteristikama staro stanje zasad dobro čuva.

3. Frazeologija i dialektologija v Horvatii (Frazeologija v jezikoslovju in drugih vedah, Ljubljana, 2007., 593-604, urednici Erika Kržišnik, Wolfgang Eismann)

U članku se razmatra razvoj hrvatske dijalektologije i razvoj hrvatske frazeologije. Promatra se obrada frazema u općim dijalektološkim rječnicima, dijalektološkim, frazeološkim člancima, monografijama i rječnicima. Istražuju se izabrani hrvatski dijalektni frazemi. Propituju se načini njihove obrade i pronalaze rješenja nekih postavljenih problema.

4. Hrvatski dijalektni frazemi sa sastavnicom mačak, mačka, mače i sl. (Zbornik

Matice srpske za filologiju i lingvistiku L, Novi Sad, 2007. (2008.), 505-516)

Prikupljeni su i obrađeni frazemi sa sastavnicom mačak, mačka, mače i sl. Takvi su frazemi dobro potvrđeni u svim hrvatskim krajevima – čakavskim, kajkavskim i štokavskim govorima. Samo su neki od njih zemljopisno ograničeni.

c) Radovi objavljeni u a2

Pristupnica je objavila 14 radova u ovoj kategoriji pa ćemo u izvješću spomenuti samo neke. Svi su radovi na zavidnoj razini pa je odabir Stručnoga povjerenstva utemeljen na namjeri da se pokaže usmjerenost Mire Menac Mihalić na sve raznovrsnije istraživanja frazeološke problematike, u prvom redu dijalektološke, ali i drukčijih istraživanja koja se tiču cjeline ili pojedinih razina hrvatskih govora i povijesnojezičnih istraživanja.

1. Sveze riječi sa sastavnicom «ruka» u pravnim čakavskim tekstovima od 14. do 18. stoljeća (s Borisom Kuzmićem, U službi jezika, Zbornik u čast Ivi Lukežić, Rijeka, 2007., 207-230)

U pravnim čakavskim tekstovima od 14. do 18. stoljeća, kao što bi se moglo i očekivati, najčešće su zastupljene sveze s pravnog područja, npr. u značenju posjedovanja (dvadesetak sveza), vlastoručnosti (7), fizičkoga ili ratnog obračuna (4), plaćanja (1), krađe (1). Rijetke su sveze iz svakodnevnoga života «dodavati», «doći do odredišta». U suvremenim čakavskim govorima frazemi s tom sastavnicom nemaju pravne konotacije. S obzirom na to da su stari pravni tekstovi uspoređeni s potvrdama iz čakavskih govora, prikupljenih anketiranjem studenata, izvornih govornika, očekivana je (ne)podudarnost i potvrđena.

2. Iz bračke frazeologije (Brački zbornik 22, Akademiku Petru Šimunoviću povodom 75. obljetnice života, Split, 2007., 411-417)

Proučavajući knjigu Petra Šimunovića: Rječnik bračkih čakavskih govora koja omogućuje da se leksik ovoga otoka kao dio opće i nacionalne kulture očuva, koja je vrijedan doprinos hrvatskoj čakavskoj dijalektologiji i leksikologiji kao i dijalektologiji i leksikografiji općenito te pruža mogućnost novih istraživanja i proučavanja na različitim razinama, autorica je analizirala posuđenice u tim govorima, kao i uopće u hrvatskoj dijalektnoj frazeologiji. One su česte, adaptirale su se i obogatile na specifičan način bračku frazeologiju te su i danas u upotrebi. Vrijeme aktivnog posuđivanja iz venecijanskoga izvora pripada prošlosti. Današnji govornici ne razumiju mnoge od posuđenih sastavnica tih frazema jer ih kao lekseme nemaju u aktivnoj upotrebi; međutim, ukupno frazeološko značenje još se čuva jer je jedna od karakteristika frazema da žive dulje od svojih izdvojenih sastavnica.

3. Internacionalni frazemi sa sastavnicom uho u hrvatskim i slovenskim dijalektnim sustavima (s Verom Smole, Slavenska frazeologija i pragmatika, Zagreb, 2007. (2008.), 148-153)

Pronađeni su i istraženi hrvatski i slovenski internacionalni dijalektni frazemi sa sastavnicom uho. Može se zaključiti da je njihov broj u pojedinom govoru relativno velik, kao što se moglo očekivati – internacionalni frazemi sa somatskom sastavnicom prošireni su u mnogim sustavima. S obzirom na relativno dobru istraženost hrvatske dijalektne i standardne frazeologije za hrvatski je lakše s relativnom sigurnošću govoriti koji su frazemi na hrvatskom području živi, a kojih uopće nema, znatno je teže to reći za slovensko područje. Unatoč očekivanju o poklapanju hrvatskih i slovenskih internacionalnih frazema s obzirom na blizinu jezika, njihovu izvornu, kulturnu, socijalnu itd. srodnost, zaključeno je da postoji niz tzv. internacionalnih frazema, barem u okviru istraživane frazeologije, koji su dobro potvrđeni u jednom od promatranih sustava, a u drugom su nepoznati. Razlike daju naslutiti da je slika svijeta izražena frazemima između ta dva naroda u nekim područjima prilično različita.

4. Strano u slavonskoj frazeologiji, (Šokačka rič 5, Vinkovci, 2008., 127-137)

Nakon prikupljanja i obrade slavonskih frazema autorica zaključuje da su posuđenice u slavonskoj, kao i uopće u hrvatskoj dijalektnoj frazeologiji, česte. One su se adaptirale, kako na fonološkom tako i na morfološkom planu i obogatile na specifičan način tu frazeologiju te su i danas u upotrebi.

5. Frazeologija A. B. Šimića (Zbornik radova s Međunarodnoga znanstvenog skupa o hrvatskom književniku Antunu Branku Šimiću, Drinovci, 2008., 255-268)

Potvrđeni frazemi pokazuju da A. B. Šimić nije bio sklon ustaljenim svezama riječi, naročito ne u poeziji. Frazemi su uglavnom potvrđeni u njegovoj prozi, ali opet vrlo ograničeno, u poeziji samo iznimno. Popis potvrđenih sveza koje su plod pjesnikove stvaralačke inovacije puno je veći. Takve su sveze uglavnom potvrđene u poeziji, originalne su i nisu ustaljene pa ih ne smatramo frazemima.

6. O nekim karakteristikama novoštokavskih ikavskih govora u Hrvatskoj (Hrvatski dijalektološki zbornik, Knjiga 14, Zagreb, 2008., 33-48)

Rad je temeljen na najnovijim terenskim istraživanjima provođenim od 2000. godine. Istraženo je 14 novoštokavskih ikavskih govora od Like, preko Šibenika, govora Dalmatinske zagore, Cetinske krajine, Poljica, Imotske krajine do neretvanskodalmatinskog Opuzena. Istražen je slijed samoglasnik + l u dočetnom položaju, dativ i odnos određenih i neodređenih pridjeva na korpusu rečenica u kojima su potvrđeni frazemi.
7. Govor Pitava od Hraste do danas (Hrvatski dijalektološki zbornik, knjiga 15, Zagreb, 2009., 27–33, s Anitom Celinić)

Promatrajući razvoj govora mjesta Pitava na Hvaru u posljednjih 60-ak godina na temelju dostupnih radova, polazeći pritom od Hrastina rada o hvarskome govoru, može se zaključiti koje su inovacije zahvatile govor, odnosno koje su osobine ostale nepromijenjene. Inovacija nema mnogo. Neke su od njih išle u smjeru pojednostavljivanja sustava, poput prelaska iz diftonškoga u monoftonški vokalizam, druge su govor učinile još specifičnijim, poput novih fonotaktičkih pravila u konsonantizmu. U govoru postoji dosta dubleta. Zanimljivo je da su neke od njih opstale još iz Hrastina vremena (npr. dvojni nastavci određenih padeža), odnosno da sustav kroz spomenuto vrijeme ipak nije dokraja eliminirao rjeđe varijante. Najviše je osnovnih karakteristika ostalo nepromijenjeno, među njima i onih koje pitavski govor izdvajaju iz užega i šireg dijalektnog konteksta.

I u ovom razdoblju pristupnica je nastavila svoju dragocjenu suradnju u ediciji

Oбщеславянский лингвистический атлас te obradila reflekse jerova u riječi «kratak» , zajedno s Vesnom Zečević izradila i prokomentirala kartu tih refleksa te

obradila refleks *o u riječi «voda». Sve su to složeni poslovi koji zahtijevaju istraživanje velikoga broja punktova i respektabilno znanje slavenske dijalektologije.