10
4.
Razvoj društvenih mreža
kroz povijest
Iako se značajniji interes za društvene mreže javlja tek u zadnjoj polovini prošlog
stoljeća, početci njihova razvoja zabilježeni su mnogo prije, ali ne kao znanost već kao interesno
područje ondašnjih sociologa. U ovom radu spomenut ćemo neke važnije autore i radove koji su
postavili temelje znanosti društvenih mreža te značajnije utjecali na njihov razvoj.
4.1. Frigyes Karinthy (1929.)
Prvi objavljeni tekst o društvenim mrežama nije bio znanstveni članak, već kratka priča
pod imenom „Lanci“ u djelu „Sve se promijenilo“ autora Frigyes Karinthyja, izdana 1929.
godine. U svom djelu „Lanci“ ovaj maĎarski autor iznosi stav da se svijet smanjuje, ali ne u
fizičkom smislu već u onom socijalnom. Tvrdi da su ljudi sve povezaniji kroz meĎusobna
poznanstva i da se na temelju tih prijateljstava formira gusta mreža prijateljstva i dovodi do
svjetske meĎupovezanosti. Predlaže da je, zahvaljujući tome, svakoga na Zemlji moguće
povezati kroz najviše pet meĎupoznanstava. Tu tvrdnju podupire time što u djelu opisuje kako je
njega samoga, kroz maksimalno pet poznanika, moguće povezati s bilo kojim dobitnikom
Nobelove nagrade. TakoĎer, s obzirom da poznatije osobe poput Nobelovaca imaju mnogo
poznanstava i društveno su utjecajniji, tvrdi da se na isti način može povezati i s bilo kojim
radnikom u Fordovoj tvornici.
Tek dvadeset godina kasnije Milgram provodi svoj eksperiment malog svijeta čime
Karinthy potvrĎuje kako je bio znatno ispred svog vremena kad je tvrdio da je promjenjiva
priroda ljudskih poznanstava posljedica društvenih istraživanja, razbijanja geografskih
ograničenja i razvoja novih tehnologija koje nam omogućuju da ostanemo u kontaktu iako smo
udaljeni tisućama kilometara [Newman, Barabási i Watts, 2005., str. 10].
4.2. Jacob Moreno (1933.)
Moreno 1933. godine izdaje članak koji proučava dinamiku društvenih interakcija meĎu
grupama ljudi, čime zaslužuje titulu centralne ličnosti koja postavlja temelje moderne znanosti
društvenih mreža. Članak se smatra prvijencem na području analize društvenih znanosti, a
proučava interakcije izmeĎu učenika unutar pojedinog razreda od vrtićke generacije do osmog
11
razreda osnovne škole. Svakomdjetetu dano je na izbor da odabere suučenika s kojim bi željelo
nastaviti ići u razred i pored koga bi željelo sjediti.
Analizom prikupljenih podataka Moreno nam je uspješno prikazao evoluciju grupe te
otkrio da se unutar razreda kriju komplekse strukture koje su se bitno razlikovale od onoga što bi
se o grupi na prvi pogled moglo zaključiti. Osim toga izdvojio je i pojave različitih oblika
interakcije meĎu učenicima; neki od njih bili su potpuno izolirani, neki formirali parove, trokute
ili čak ulančane veze, a neki su bili dovoljno popularni da su bili centar zvjezdane
formacije.kako možemo vidjeti na slici 4.1.
Slika 4.1 Morenova zapaţanja o evoluciji grupe [Moreno, 1934., str. 30-42]
12
Osvrnimo se ukratko na Morenova zapažanja o evoluciji grupe. Zanimljivo je primijetiti
kako u grupi od 21 dječaka i 14 djevojčica prvog razreda ima relativno velik broj „zvijezda“
odnosno popularnije djece koji na sebe privlače velik broj veza, te velik broj prijateljstava
izmeĎu različitih spolova, dok pronalazimo mali broj parova. Već u trećem razredu osnovne
škole na jako sličnom uzorku možemo primijetiti kako se broj „zvijezda“ i prijateljstava izmeĎu
različitih spolova značajno smanjuje, kao što vidimo na donjem dijelu slike 4.1,te se taj trend
nastavlja sve do osmog razreda osnovne škole gdje ponovno vidimo da se formiraju prijateljstva
izmeĎu različitih spolova, iako u znatno manjem broju. Zanimljivo je kako se u istom razdoblju
stabilno povećava broj parova, odnosno uzajamnih prijateljstava i povezanosti s djecom iz drugih
razreda, što sa socio-emotivnog stajališta pokazuje kako se s razvojem ličnosti produbljuju
prijateljstva i šire interesi.
Izradom ovih dijagrama Moreno otkriva jedan novi pojam koji nam kasnije, točnije 1934.
godine, detaljnije objašnjava u svojoj knjizi pod nazivom „Who shall survive?“ (Tko će
preživjeti?).Riječ je o pojmu sociometrija koji u svojoj knjizi opisuje kao metodu za
kvantitativnu analizu socijalnih i interpersonalnih odnosa unutar grupe. Ona je eksperimentalna
tehnika koja mjeri društveno ponašanje, odnosno socijalno-emotivneodnose unutar promatrane
skupine. Naglasak se daje odnosima baziranim na meĎusobnom privlačenju, indiferentnosti ili
odbijanju izmeĎu članova skupine, na osnovu kojih se uspostavlja emocionalna struktura grupe.
4.3. Solomonoff i Rapoport (1951.)
Ova dva znanstvenika 1951. godine prvi put sistemski definiraju komponentu koju danas
nazivamo nasumični graf. Njihov rad važan je ne samo zbog toga što nam prvi put predstavljaju
nasumične grafove već i zato što prikazuje jedno od ključnih osobina modela, a to je pojava koja
se javlja ako se brojčvorova i bridova povećava, tada mreža doseže točku u kojoj se naglo
mijenja iz velikog broja nepovezanih dijelova u jedan veliki povezani graf koji u današnjoj
terminologiji zovemo divovska komponenta. Tako postavljaju temelje za mnoga buduća otkrića i
modernu analizu društvenih mreža.
Iako se u tekstovima često može pronaći da su divovska komponenta i nasumični graf
otkriće Erdősa i Renyija iz 1960. godine, nedvojbeno je da su Solomonoff i Rapoport mnoge
ključne pronalaske otkrili gotovo desetljeće ranije. Ipak, Erdős i Renyi u svojim istraživanjima
otišli su dalje od Solomonoffa i Rapoporta te zadržali viši nivo stručnosti [Newman, Barabási i
Watts, 2005., str. 11-12].