Te u zagrebu filozofski fakultet



Yüklə 1,28 Mb.
səhifə14/16
tarix11.07.2018
ölçüsü1,28 Mb.
#55293
1   ...   8   9   10   11   12   13   14   15   16

Rezultati su prvo prikazani u terminima standardnih statističkih deskriptivnih pokazatelja, a zatim je provedeno genetičko slaganje modela. Indikacija o tome koji model treba testirati ili kojim redoslijedom treba testirati modele dobiva se usporedbom korelacija jednojajnih i dvojajnih blizanaca. Ukoliko se uzorak korelacija razlikuje kod muškaraca i žena, tada se testiraju različiti modeli ovisno o spolu. Na važnost aditivnih genetskih utjecaja upućuju korelacije dvojajnih blizanaca koje su upola manje od korelacija jednojajnih blizanaca. Ukoliko se korelacije dvojajnih blizanaca približe onima jednojajnih tada to upućuje na važnost aditivnih genetskih i dijeljenih okolinskih utjecaja. Ako su pak korelacije dvojajnih blizanaca niže od polovice korelacija jednojajnih blizanaca, tada to upućuje na važnost aditivnih i neaditivnih genetskih utjecaja. Autorica je koristila program Mx koji je posebno razvijen za modeliranje genetski osjetljivih podataka na fleksibilan način (Neale i sur., 2003). Pomoću Mx-a se dobivaju najvjerojatnije procjene efekata latentnih faktora usporedbom dobivenih i predviđenih matrica kovarijanci, a cilj je naći model kod kojeg je razlika između dobivenih i predviđenih matrica kovarijanci najmanja uz najmanji mogući broj parametara, tj. koji je najparsimoničniji. Vrlo pregledno su prikazani rezultati usporedbe različitih modela.
U raspravi je prvo istaknuto da je ovo prvo istraživanje taktika manipulacije koje je koristilo metodu blizanaca. Stoga pruža niz novih spoznaja o taktikama manipulacije, izvorima individualnih razlika u taktikama manipulacije te njihovom odnosu s osobinama ličnosti. Zatim su uspoređeni postavljeni modeli kako bi se odredilo koji od njih najbolje pristaje dobivenim empirijskim podacima. Autorica kritično iznosi i podatak o broju određenog tipa parova koji bi bio nužan za testiranje modela s većim brojem parametara. No, riječ je o vrlo specifičnom uzorku i u zemljama veličine Hrvatske nije lako postići veliko povećanje uzorka bez znatnog širenja dobnog raspona sudionika, što pak znači uvođenje još jedne potencijalne nezavisne varijable.
Na koncu autorica navodi sljedeće zaključke: 1. Genetski utjecaji u značajnoj mjeri doprinose individualnim razlikama u ukupnom korištenju taktika manipulacije te individualnim razlikama u korištenju indirektnih taktika za prisiljavanje i podilaženje, dok najmanje doprinose individualnim razlikama u korištenju direktnih taktika manipulacije. Preostali dio varijance taktika manipulacije objašnjavaju nedijeljeni okolinski utjecaji; 2. Na fenotipskoj razini dobivena je povezanost taktika manipulacije i osobina ličnosti očekivane veličine i smjera. Dobivena je pozitivna povezanost neuroticizma i impulzivnosti s korištenjem indirektnih taktika, kao i ekstraverzije s korištenjem direktnih taktika, te negativna povezanost ugodnosti s korištenjem indirektnih taktika. Savjesnost je bila negativno povezana s indirektnim taktikama za prisiljavanje, a pozitivno s direktnim taktikama. Ukupno korištenje taktika manipulacije bilo je pozitivno povezano s neuroticizmom, ekstraverzijom i impulzivnosti, a negativno s ugodnosti. Impulzivnost je bila snažnija povezana s indirektnim taktikama za prisiljavanje od neuroticizma, ugodnosti i savjesnosti, a podjednako s indirektnim taktikama za podilaženje kao i neuroticizam i ugodnost; 3. Analiza genetske i okolinske strukture kovarijacija taktika manipulacije i osobina ličnosti pokazala je da je fenotipska povezanost taktika manipulacije i osobina ličnosti u velikoj mjeri rezultat djelovanja dijeljenih genetskih utjecaja na taktike manipulacije i osobine ličnosti. No, također se pokazalo da je fenotipska povezanost direktnih taktika i ugodnosti, te indirektnih taktika za podilaženje i savjesnosti rezultat djelovanja dijeljenih i nedijeljenih okolinskih utjecaja.
Na kraju izvještaja možemo zaključiti: 1. U ocjeni ove disertacije prije svega treba istaknuti da je ona nastavak vrijednog istraživanja autorice čiji su nalazi prikazani u njezinoj magistarskoj radnji. Dakle, riječ je o produbljivanju spoznaja o porijeklu razlika u taktikama manipulacije korištenjem drukčijeg nacrta istraživanja. Time dobiveni rezultati oba istraživanja dobivaju na generalizabilnosti. 2. Autorica vrlo umješno koristi najsuvremenije metode analize podataka za složenu problematiku dijeljenja varijance nasljeđa i okoline u okviru genetike ponašanja. 3. Budući da je riječ o novim načinima istraživanja jednog važnog aspekta interpersonalnog funkcioniranja ljudi, korištena literatura je vrlo recentna. 4. Metodologija istraživanja je vrlo pomno razrađena i provedena uz pridržavanje najviših etičkih standarda istraživanja.
Prema našoj prosudbi doktorska disertacija Izvori individualnih razlika u taktikama manipulacije: istraživanje blizanaca mr. sc. Ane Butković je vrlo vrijedan i originalan istraživački rad i stoga predlažemo Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da joj odobri nastavak postupka za stjecanje doktorata znanosti.

U Zagrebu, 06. 05. 2009. Povjerenstvo:


Dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.

Dr. sc. Denis Bratko, red. prof.

Dr. sc. Igor Kardum, red. prof.

Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci

Odsjek za psihologiju

Filozofski fakultet u Zagrebu

Vijeću Filozofskoga fakulteta u Zagrebu
Predmet: Ocjena doktorskoga rada i prijedlog za nastavak postupka stjecanja doktorata znanosti
Fakultetsko Vijeće Filozofskoga fakulteta u Zagrebu na sjednici održanoj 27.4.09. imenovalo nas je u stručno povjerenstvo za ocjenu doktorskog rada Ivane Hromatko s naslovom Obrasci EEG aktivacije ovisno o vrsti zadatka, spolu i fazi menstrualnog ciklusa . Vijeću podnosimo ovaj
I z v j e š t a j
Doktorska disertacija Ivane Hromatko ima strukturu: Uvod, Cilj i problemi istraživanja, Metodologija, Rezultati i rasprava, Završna razmatranja, Reference, Prilozi, Sažetak, Abstract, Životopis. Izložena je na 158 stranica teksta s popisom od 267 naslova korištene literature, te 13 stranica priloga.
Budući da je zacrtan cilj ovog istraživanja tražio interdisciplinarni pristup autorica je uvod podijelila u pet cjelina. U prvoj su prikazane dvije dominantne teorije za objašnjenje podrijetla spolnih razlika u sposobnostima, doživljavanju i ponašanju. Dio

autora usmjerava se na ontogenetsko podrijetlo spolnih razlika - kako se one razvijaju u životu svakog pojedinca, tj. koji proksimalni mehanizmi utječu na njihov razvoj. Drugi dio autora je u potrazi za filogenetskim podrijetlom spolnih razlika, tj. za ultimativnim mehanizmima koji su doveli do razvoja spolnih razlika na razini vrste. Na razini proksimalnih tumačenja nude se tri pristupa za objašnjenje spolnih razlika. Sociokulturalna objašnjenja drže da društveni i kulturalni činitelji proizvode spolne razlike u ponašanju ponajprije usvajanjem rodnih uloga, koje su pak određene podjelom poslova prema biološkom spolu. Biološka objašnjenja su vrlo stara - već u 19. stoljeću anatomi su ustanovili da je muški mozak veći, a ženski simetričniji, pa su stoga razlike u ponašanju muškaraca i žena posljedica strukturalnih i funkcionalnih razlika mozga. Sintezom ovih dviju klasa teorija došlo je do sve šire prihvaćenog biosocijalnog objašnjenja, prema kojima biološki čimbenici u interakciji s kulturalnima utječu na razvoj spolnih razlika u ponašanju. Geni i prenatalni hormoni odlučuju o spolu, a različita životna iskustva vezana uz spol utječu na pojam o sebi. Pojam o sebi mijenja neuralne strukture i funkciju, što sve utječe na različit razvoj strukture sposobnosti i ponašanja žena i muškaraca.


Ultimativna objašnjenja postuliraju kako su prirodni i spolni odabir djelovali u oblikovanju opisanih mehanizama koji na neposredan način utječu na razvoj neke neuralne strukture ili na izražavanje njezine funkcije. Teorija sustava razmnožavanja pretpostavlja da je do spolnih razlika u prostornom kognitivnom funkcioniranju došlo zbog većeg raspona kretanja mužjaka u potrazi za partnericom ili sredstvima kojima bi partnericu privukao. U prilog ovoj hipotezi ide nalaz da se ova spolna razlika razvila samo kod poliginih vrsta. Teorija podjele rada bolju prostornu orijentaciju i sposobnost preciznog gađanja kod muškaraca pripisuju tisućama godina lutanja u potrazi za lovinom. S druge strane, biljke se nalaze u kompleksnim strukturama guste vegetacije, pa sposobnost njihova razlikovanja, što je bio ženski zadatak, zahtijeva istančanu perceptivnu točnost i preciznost. Osim toga, kao posljedica kretanja u malom radijusu oko mjesta življenja razvija se i posebna vrsta pamćenja lokacije objekata u okolini, koja za posljedicu ima današnju prednost žena u toj specifičnoj prostornoj sposobnosti. Teorija plodnosti i roditeljske skrbi postulira hormonalnu modulaciju ponašanja koja za cilj ima povećanje reproduktivnog uspjeha. Sposobnosti prostorne orijentacije smanjene su za vrijeme plodnih dana i razdoblja trudnoće zbog očuvanja onih uvjeta u organizmu koji su potrebni za reprodukciju jer veće količine masnog tkiva osiguravaju održavanje menstrualnog ciklusa i proces laktacije. Energija uložena u veće tjelesne aktivnosti i povećan rizik od mogućih predatora kojima su izložene ženke izvan svojih skrovišta, prevelik su ulog s premalom potencijalnom dobiti za organizam, pa stoga takvo ponašanje ne bi bilo evolucijski adaptivno. U prilog ovoj teoriji govori nalaz da visoke razine estradiola služe kao inhibitor sposobnosti obrade prostornih informacija.
U drugom dijelu je dat sažeti prikaz trenutačno najbolje dokumentiranih nalaza o spolnim razlikama u kognitivnim sposobnostima. U općoj inteligenciji većina istraživanja nije našla razlike. A kada se zbog veličine uzorka i nađu statistički značajne razlike, one su numerički premale da bi imale praktični značaj. Međutim, prema načelu molekularna nejednakost-molarna jednakost u pojedinim facetama kognitivnih sposobnosti, kao i pretpostavljenim kognitivnim procesima koji im leže u osnovi, postoje spolne razlike. Dječaci i muškarci su uspješniji u rješavanju subtestova koji mjere shvaćanje prostornih odnosa, osobito provođenje mentalnih rotacija u 3D, i opće znanje. U mjerama brzine pridruživanja simbola brojevima, perceptivnoj i numeričkoj brzini postoji prednost djevojčica, odnosno žena. Žene su također uspješnije od muškaraca u percipiranju različitih socijalno relevantnih podražaja, poput prepoznavanja emocija na osnovi izraza lica, posture tijela ili boje glasa. Djevojčice u predškolskoj i ranoj školskoj dobi superiorne su u većini mjera verbalnih sposobnosti: ranije počnu govoriti, ranije počnu proizvoditi jasno artikulirane riječi i pritom koriste duže rečenice od dječaka, fluentnije su u govoru, ranije nauče čitati i uspješnije su testovima gramatike i pisanja općenito.
Ulogu hormona u spolnim razlikama prikazuje treći dio uvoda. Ireverzibilne promjene koje u kortikalnim i subkortikalnim moždanim strukturama uzrokuju spolni hormoni poznate su kao organizacijski učinci spolnih hormona. Promjene koje se javljaju kasnije u životu i reverzibilne su, odnosno ovisne o fluktuirajućim razinama hormona, nazivaju se aktivacijskim učincima spolnih hormona. Proces maskulinizacije mozga posljedica je djelovanja testosterona u kritičnom razdoblju embrionalnog razvoja (kod ljudi oko trećeg mjeseca prenatalnog razvoja) i dovodi do različitog načina stvaranja neuralnih veza te različitog broja i rasporeda sinaptičkih veza koje postoje u nekim dijelovima muškog, odnosno ženskog mozga. Testosteron ulazi u stanice mozga, aromatizacijom se pretvara u estradiol, koji se pak veže za estrogenske receptore u različitim dijelovima mozga i mijenja funkciju tih stanica. Postoje dvije vrste estrogenskih receptora:  i  estrogenski receptori, koji se nalaze u citoplazmi ili u jezgri stanice.Vezivanjem neurosteroida na njih dolazi do raznovrsnih promjena u funkcioniranju stanice, od morfoloških promjena na samoj površini stanice, pa sve do promjena u izražavanju genetskog koda. Utjecaji ostalih spolnih hormona, androgena i estrogena, očituju se u različitim dijelovima mozga i u različitim razdobljima u razvoju živčanog sustava, pri čemu je kritično razdoblje za očitovanje utjecaja androgena u prenatalnom razvoju, dok je kritično razdoblje za očitovanje utjecaja ovarijskih hormona rano postnatalno razdoblje.
Organizacijski utjecaji spolnih hormona mogu se proučavati na više razina, od stanične, preko neuroanatomske pa sve do utjecaja na kognitivne stilove. Istraživanja organizacijskih utjecaja spolnih hormona na životinjama pokazuju da debljina corpus callosuma ovisi o razini testosterona: ženke s odstranjenim jajnicima imaju deblji corpus callosum od normalnih ženki, a tretiraju li se estrogenom, on se opet stanjuje na normalnu razinu. Istraživan je i utjecaj spolnih hormona na razvoj kortikalnih asimetrija. Mužjaci štakora imaju deblji korteks s desne strane, a obrnuto je kod ženki. Nakon ovariektomije ženke razvijaju muški obrazac, a nakon kastracije, mužjaci razvijaju ženski obrazac debljine korteksa. Mužjaci štakora uspješniji su u svladavanju različitih oblika prostornih zadataka, no ženke prenatalno izložene povišenoj razini estradiola (metabolita testosterona) imaju isti učinak u tim zadacima kao i mužjaci. Postnatalno kastriranje mužjaka dovodi do kasnijeg pada uspješnosti savladavanja labirinta.
Studije utjecaja prenatalnog izlaganja sintetičkom estrogenu dyethilstilbestrolu (DES) pokazuju da prenatalno izlaganje DES-u dovodi do feminizacije ili bar demaskulinizacije kognitivnog funkcioniranja dječaka, te do maskulinizacije kognicije djevojčica. Kod djevojčica s kongenitalnom adrenalnom hiperplazijom (CAH) veći je učinak u spacijalnim zadacima nego li u komparabilnoj skupini neoboljelih rođakinja. Kod dječaka oboljelih od CAH-a uočen je lošiji učinak u testovima mentalne rotacije od komparabilne skupine zdravih dječaka, što je u skladu s pretpostavljenim zakrivljenim odnosom između razine testosterona i vidno-prostornih sposobnosti. Muškarci oboljeli od hipogonadotropnog hipogonadizma zbog nedostatka gonadotropnog hormona imaju izrazito niske razine testosterona u krvi. Uradak u testovima prostornog tipa lošiji im je od usporedne skupine. Žene s Turnerovim sindromom imaju samo jedan X kromosom na spolnom paru kromosoma. Posljedica je smanjena proizvodnja spolnih hormona, tako da u njihovoj plazmi uopće nema testosterona. One imaju izrazito slabo razvijenu sposobnost prostornog orijentiranja i shvaćanja prostornih odnosa. Također ne pokazuju ni funkcionalne asimetrije u aktivaciji hemisfera za vrijeme rješavanja spolno pristranih zadataka.
U nastavku tog dijela uvoda autorica iscrpno prikazuje aktivacijske utjecaje spolnih hormona. Istraživanja ovog područja neurofiziologije temelje se na fluktuacijama u razinama ženskih spolnih hormona tijekom menstrualnog ciklusa (bilo prirodnog, bilo induciranog nekim oblikom hormonalne kontracepcije); na dnevnim, odnosno sezonskim, fluktuacijama u razini testosterona kod muškaraca (koja je viša ujutro nego navečer i viša u jesen nego li u proljeće); te na umjetnim manipulacijama razinom spolnih hormona. Pokazalo se da postoji utjecaj spolnih hormona samo na one kognitivne sposobnosti u kojima postoje spolne razlike, te da je utjecaj visokih razina ženskih spolnih hormona povoljan na funkcije koje su primarno lateralizirane u lijevoj hemisferi, a nepovoljan na funkcije koje su primarno lateralizirane u desnoj moždanoj hemisferi. Nadalje, žene koje promijene spol počinju pokazivati tipično muške obrasce kognitivnog funkcioniranja, ali tek nakon tromjesečne terapije androgenima – tada im učinak u zadacima prostornog tipa raste, a učinak u zadacima verbalne fluentnosti pada. Muškarci koji su operacijom postali žene, nakon estrogenske i antiandrogenske terapije počeli su postizati značajno lošije rezultate u zadacima prostornog tipa.
Četvrti dio uvoda obrađuje najznačajnije spolne razlike u neuroanatomiji i neuropsihološkim asimetrijama. Na njih utječu genetski, hormonalni i socijalni čimbenici. Spolno dimorfne strukture postoje u mozgovima životinja na svim razinama evolucijske ljestvice na staničnoj i strukturalnoj razini. Opaža se veća neuralna asimetrija kod mužjaka primata kod raspodjele androgenskih receptora, koji su kod ženki raspoređeni simetričnije. Muškarci imaju veći broj i gustoću neurona te više intrahemisferne bijele tvari projicirane iz tih neurona, što upućuje na povećanu intrahemisfernu i smanjenu interhemisfernu komunikaciju. Kod ljudi postoje jasne spolne razlike u površini, obliku, sastavu vlakana itd. corpus callosuma, snopa živčanih vlakana koji povezuje moždane hemisfere.
Moderne tehnike slikovnog prikazivanja rada mozga samo su djelomično potvrdile starije pretpostavke da prilikom rješavanja većine zadataka prostornog tipa postoji veća aktivacija desne hemisfere, i obratno za verbalne probleme. Slika je mnogo složenija od toga, i često pokazuje bilateralnu aktivaciju različitih regija prilikom odvijanja kognitivnih procesa koji su se tradicionalno smatrali funkcijom jedne ili druge hemisfere. Npr. mentalno rotiranje je previše složeno da bi se uspješno provelo resursima samo jedne hemisfere, a aktivacija lijeve hemisfere u rješavanju ovakvih zadataka ključna je jer ona a) obrađuje suvišne vidne informacije; b) generira dijelove predodžbi; c) sudjeluje u intelektualno zahtjevnijim oblicima prostorne analize, te d) omogućuje razumijevanje euklidskih geometrijskih načela, bez kojih uspješno rješavanje prostornih zadataka nije moguće. Slično je utvrđeno i za obradu verbalnih informacija.
Povezujući istraživanja razine cirkulirajućih spolnih hormona u ženskom organizmu s onima o asimetriji mozga, autorica zaključuje kako je dobro dokumentirano da povišene razine smanjuju asimetriju, a snižene razine povećavaju asimetriju. To bi objašnjavalo obrazac veće uspješnosti u "muškim" zadacima kada su razine ženskih spolnih hormona snižene. U skladu s ovom hipotezom može se očekivati da će u menstrualnoj fazi, kada žene pokazuju tipično muški obrazac funkcioniranja, stupanj lateralizacije biti veći nego u ostalim fazama menstrualnog ciklusa, kada pokazuju tipično ženski obrazac kognitivnog funkcioniranja.
U završnom poglavlju uvoda Ivana Hromatko prikazuje značaj EEG-a u istraživanjima kognitivnih sposobnosti. Prvo je opisala kako se mjeri EEG, zatim što nam te mjere govore o kognitivnim funkcijama, te kao uvod u cilj istraživanja opisuje najznačajnije podatke o spolnim razlikama i asimetriji mozga dobivene tehnikom zapisa promjene protoka struje koje nastaju uslijed trajne i istodobne električne aktivnosti golemog broja pojedinačnih neurona moždane kore. Riječ je o izvanstaničnom protoku struje, koji se registrira preko površinskih potencijala zabilježenih elektrodama postavljenima na lubanju. Danas postoje EEG uređaji koji imaju i do 256 elektroda, a razvijaju se i različite multivarijatne tehnike kojima se mogu uklanjati artefakti i vrlo precizno ekstrapolirati izvori električnih promjena mozga. Nakon opisa osnovnih valova koje otkriva EEG-e, autorica prikazuje istraživanja kognitivnih funkcija poput mišljenja, pamćenja, govora bilježenjem potencijala vezanih uz neki događaj (event-related potentials; ERP). Zatim su opisane tehnike za prikupljanje i analizu EEG signala i pozicioniranje elektroda. Navedene su također prednosti i nedostaci korištenja EEG tehnike. Na koncu su kao uvod u cilj istraživanja sustavno prikazani obrasci asimetričnosti EEG zapisa, kao i spolne razlike u pojedinim dijelovima EEG zapisa.
Opći cilj istraživanja bio je usporediti obrasce EEG aktivacije za vrijeme rješavanja različitih vrsta spolno pristranih zadataka u različitim fazama menstrualnog ciklusa te utvrditi smanjuju li se spolne razlike u tim obrascima, kao i u točnosti i brzini rješavanja tih zadataka u menstrualnoj fazi ciklusa (kada su razine estrogena i progesterona snižene). Autorica je postavila tri problema: 1.) Utvrditi varira li uspješnost rješavanja različitih vrsta prostornih i verbalnih zadataka u funkciji menstrualnog ciklusa, te jesu li spolne razlike u uspješnosti rješavanja tih zadataka manje kada se usporedba radi u menstrualnoj fazi ciklusa; 2.) Provjeriti postoje li razlike u EEG asimetrijama unutar alfa frekvencijskog pojasa za vrijeme rješavanja spolno pristranih zadataka u funkciji spola i menstrualnog ciklusa; 3.) Provjeriti postoje li razlike u sinkronizaciji theta frekvencijskog pojasa lijeve i desne hemisfere za vrijeme rješavanja spolno pristranih zadataka u funkciji spola i menstrualnog ciklusa. Autorica je na temelju trenutačno najbolje dokumentiranih, ali u nekim domenama kontradiktornih empirijskih nalaza, formulirala i niz hipoteza u vezi s postavljenim problemima.
Ivana Hromatko je vrlo pomno odabrala metodologiju za ovo vrlo zahtjevno istraživanje. Korišten je djelomično zavisni nacrt s ponovljenim mjerenjem te jednom usporednom skupinom. Nezavisne varijable su 1. spol; 2. visoka ili niska razina estrogena i progesterona, odmjereno preko faze menstrualnog ciklusa; 3. vrsta zadatka (spolno pristrani prostorni i verbalni, te kontrolni zadatak u kojem se ne dobivaju spolne razlike). Zavisne varijable bile su: 1. uspješnost rješavanja zadataka (točnost i brzina); 2. indeksi asimetrije na homolognim elektrodama lijeve i desne hemisfere unutar α1 (8-10 Hz) frekvencijskog pojasa za vrijeme rješavanja zadataka; 3. indeksi asimetrije na homolognim elektrodama lijeve i desne hemisfere unutar α2 (11-13 Hz) frekvencijskog pojasa za vrijeme rješavanja zadataka; 4. sinkronizacija theta valova (4-7 Hz) lijeve i desne hemisfere (μV2) za vrijeme rješavanja zadataka.

U početnoj fazi istraživanja sudjelovalo je ukupno 32 sudionika te 39 sudionica. U konačni uzorak je na temelju fizioloških kriterija ušlo 30 sudionica i 30 sudionika. Treba istaknuti da se rijetko sreću istraživanja ovog tipa na većem broju sudionika, jer je riječ o vrlo zahtjevnim laboratorijskim pokusima. Također je velika metodološka vrijednost ovog istraživanja što su uz klasične papir-olovka testove inteligencije korištene i kompjutorske verzije testova koje su omogućile precizno registriranje vremena reakcije. Nadalje, autorica je i provjerila postoje li varijacije u raspoloženju u funkciji menstrualnog ciklusa (koje bi eventualno mogle proizvesti artefakte u rezultatima). Provela je multivarijatnu analizu varijance za ponovljena mjerenja, s fazom menstrualnog ciklusa kao nezavisnom varijablom te subskalama upitnika raspoloženja kao zavisnim varijablama, koja je pokazala da nije bilo značajnih promjena ukupnog raspoloženja tijekom ciklusa.


Veliku količinu podataka autorica je umješno sažela i vrlo pregledno prikazala tablično te slikama, u slučajevima kada je dobivena statistički značajna interakcija među nezavisnim varijablama u rezultatima istraživanja. Dobiveni rezultati su uspoređeni s onima iz najznačajnijih istraživanja provedenih u svijetu i u Hrvatskoj. Rasprava je provedena prema postavljenim hipotezama, od kojih se većina pokazala točnima. Najznačajniji su sljedeći nalazi: a/ zadaci 3D mentalnog rotiranja pokazali su najjednoznačniji obrazac nalaza: sudionice su točnije i brže rješavale ove zadatke u menstrualnoj fazi ciklusa, kada su razine estrogena i progesterona snižene, a pretpostavljene cerebralne asimetrije povećane. Ujedno, spolne razlike su dosegle razinu statističke značajnosti kada je usporedba rađena između sudionika i sudionica u lutealnoj fazi ciklusa jer su sudionice tada bile manje uspješne i brze; b/ u oba alfa frekvencijska pojasa su na posteriornim lokacijama (temporalno, parijetalno i okcipitalno) izmjerene veće asimetrije u menstrualnoj nego u lutealnoj fazi; c/ sinkronizacija u theta dijelu spektra bila je veća u desnoj u odnosu na lijevu hemisferu u menstrualnoj fazi ciklusa, dok u lutealnoj nije bilo hemisfernih razlika, što upućuje na zaključak da su procesi zadržavanja pažnje i radnog prostornog pamćenja bili različito funkcionalni u različitim dijelovima ciklusa. Ujedno, ovaj nalaz ide u prilog hipotezi o izraženijim asimetrijama u menstrualnoj fazi ciklusa. Spolnih razlika u ovoj mjeri nije bilo; d/ u zadatku verbalne fluentnosti (prototipno ″ženskom″ zadatku) pokazao se očekivani utjecaj menstrualnog ciklusa, s većom verbalnom produkcijom u lutealnoj fazi, kada su povišene razine spolnih hormona, te nepostojanje spolnih razlika; e/ sudionice su bile brže u donošenju odluke u semantičkim zadacima u lutealnoj u odnosu na menstrualnu fazu ciklusa, i bile su brže od sudionika u lutealnoj ali ne u menstrualnoj fazi ciklusa. Nadalje, veće asimetrije u oba dijela alfa spektra izmjerene su u lutealnoj fazi ciklusa, što je obrazac promjena u asimetrijama kakav je pronađen i kod verbalne fluentnosti, čime je učvršćena hipoteza o važnosti asimetrija za kognitivnu efikasnost, neovisno o njihovu smjeru.
U zaključku autorica sumira najznačajnije nalaze svog istraživanja. Pokazalo se da postoje značajne promjene u sva tri proučavana parametra kvantitativnog EEG-a u funkciji zadatka, spola i menstrualnog ciklusa. Te su promjene i razlike jasnije za vrijeme rješavanja prostornih nego verbalnih zadataka (kako s obzirom na smjer asimetrija, tako i s obzirom na lokacije na kojima se one javljaju), i mnogo su robusnije u nižem, nego u višem dijelu alfa spektra. Od važnijih nalaza izdvaja specifičan aktivacijski utjecaj spolnih hormona na asimetrije na kontinuumu anteriorno-posteriorno, o kojem nema sličnih izvještaja u recentnoj literaturi. Opisani utjecaji spolnih hormona na EEG aktivaciju mogli bi biti u osnovi pokazane povezanosti između razine spolnih hormona i kognitivnog funkcioniranja.
Na kraju izvještaja možemo zaključiti: 1. Tema doktorske disertacije Ivane Hromatko zahtijevala je interdisciplinarni pristup te vrlo specijalizirana znanja iz područja neurofiziologije mozga, kognitivne psihologije i neuroznanosti. 2. Autorica je vrlo pomno isplanirala sve faze vrlo zahtjevnog istraživanja koje je zahvaćalo klasične i kompjutorske mjere kognitivnog postignuća, te mjere EEG-a. 3. Istraživanje je provela pridržavajući se etičkih načela istraživanja. 4. Izvrsna upućenost u područja disertacije ogleda se u uvodu iz pet područja znanosti. 5. Na kompleksan je način operacionalizirala, a zatim vrlo stručno interpretirala spolne razlike u kogniciji i aktivnosti različitih moždanih struktura. Prema našoj prosudbi doktorska je disertacija Obrasci EEG aktivacije ovisno o vrsti zadatka, spolu i fazi menstrualnog ciklusa Ivane Hromatko vrlo vrijedan i originalan istraživački rad i stoga predlažemo Vijeću Filozofskog fakulteta u Zagrebu da joj odobri nastavak postupka za stjecanje doktorata znanosti.
U Zagrebu, 6. 5. 2009. Povjerenstvo:
Dr. sc. Predrag Zarevski, red. prof.

Dr. sc. Meri Tadinac, red. prof.

Dr. sc. Mladenka Tkalčić, izv. prof.

Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci


Dr. sc. Denis Bratko, red.prof.

Dr. sc. Gordana Kuterovac Jagodić, doc.

Dr. sc. Vera Ćubela Adorić, doc.


Yüklə 1,28 Mb.

Dostları ilə paylaş:
1   ...   8   9   10   11   12   13   14   15   16




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©genderi.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə