Te u zagrebu filozofski fakultet

III. Stručni članci, recenzije i ostalo
1. «Motivi, podrijetlo i dosezi etike situacije», u: Riječki teološki časopis 7 (2/1999), str. 389-406.
Članak tematizira uzroke pojave etike situacije, njene motive i domete. S tom nakanom najprije se ukazuje na tragove etike situacije u književnosti, a potom na njene odjeke u moralnoj teologiji. Doprinos se ovog članka sastoji u tome što kritički promišlja poziciju etike situacije koja je danas postala jedno rašireno shvaćanje koje je ušlo u moralnu praksu.
2. «Teškoće sociologijsko-religijskog pristupa new-ageu», u: Društvena istraživanja, 10-11 (2-3/1994), str. 263-279.

3. Gottfried Künzlen: Der neue Mensch. Zur saekuleren Religionsgeschiechte der Moderne (rezencija), u: Filozofska istraživanja, 59 (4/1995), str. 931-933.

4. «New age», u: Riječki teološki časopis, 4(1/1996), str. 79-88.

5. «Čemu se nadaju Riječani? Analiza anketnog istraživanja», u: Riječki teološki časopis, 5(1/1997), str. 3-13.

6. «Pogovor», u : I. Devčić, Pred Bogom blizim i dalekim.Filozofija o religiji, FTI, Zagreb, 1998., str. 215-221.

7. Ivan Devčić: Pred Bogom blizim i dalekim. Filozofija o religiji (recenzija), u: Filozofska istraživanja, 69 (1998), br.2., str. 494-498.

8. Ivan Devčić: Osmi dan stvaranja. Filozofija stvaralaštva N. Berdjajeva (recenzija), u: Filozofska istraživanja, 76(1/2000) , str. 227-233.

9. «'Rogači mlađeg sina' ili tragedija humanizma bez Boga' prema H.de Lubacu“, u: Riječki teološki časopis 8(1/2000), str. 227-233.

10. Anto Gavrić (prired.), Ljubav prema istini. Zbornik u čast Tome Vereša (recenzija), u: Riječki teološki časopis, 9(2/2001), str. 576-580.

11. Anto Mišić (ured.), Oči vjere. Zbornik u čast Josipa Ćurića SJ u povodu 75. obljetnice života (recenzija), u: Riječki teološki časopis 10(2/2002), str. 537-543.

12. TIĆAC IRIS – GUŠIĆ ANA, „Uloga savjesti u etičkom prosuđivanju i djelovanju“, u: Acta Iadertina, Zadar, 4 (2007), str. 3-11.

13. BENKOVIĆ MARIJAN – TIĆAC IRIS, „Wojtylina filozofijska interpretacija osobe i čina pod aspektom svijesti“, u: Riječki teološki časopis, 16(2/2007), str. 589-602.

14. Ivan Devčić: Bog i filozofija, (Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2003.), u: Filozofska istraživanja 92(1/2004), (recenzija), str. 333-337.

15. Krešimir Čvrljak: Filozofija u enciklopedizmu Pavla Skalića (Ogranak Matice hrvatske Skradin, Zagreb – Skradin 2004), u: Obnovljeni život, 61(1/2006), (recenzija), str. 127-130.

16. Josip Mužić: Filozofska metodologija (Naklada Bošković, Split 2007.), u: Riječki teološki časopis 16(2/2007), (recenzija), str. 631-638.
Bodovanje:

a) 4 recenzije u a1 časopisima = 21 časopisnih kartica x 2.6 (koef. omjera za utorske

kartice) = 54.6:16 = 3.41 autorskih araka x 1.5 (koeficijent za polje filozofije) = 5.1 x 1.5 (koeficijent za mjesto objavljivanja) = 7.65 x 0.5 (koeficijent za stručni rad) = 3,83 bodova
b) 11 stručnih članaka i recenzija u a2 časopisima = 81 časopisnih kartica x 1.5 (koef. omjera za utorske kartice) = 121.5:16 = 7.59 autorskih araka x 1.5 (koeficijent za polje filozofije) = 11.38 x 1 (koeficijent za mjesto objavljivanja) = 11.38 x 0.5 (koeficijent za stručni rad) = 5,69 bodova
Napomena: Radovi navedeni u ovom odjeljku (B.) pod točkama III.1.- 12. objavljeni su prije posljednjeg izbora, a radovi pod točkama III.13. - 16. nakon posljednjeg izbora.

Ukupni iznos bodova: 111,93 boda

IV. Znanstveno-istraživalački projekti
Doc. dr. sc. Iris Tićac je voditeljica projekta «Personalistička etika za suvremenog čovjeka» (269-2690616-0617), i na projektu glavnog istraživača doc.dr.sc. Borislava Dadića «Metafizičko utemeljenje ljudske osobe» (269-2690616-0618).
V. Sudjelovanje u radu znanstvenih skupova
Pristupnica je kao autorica prezentirala radove na šest međunardnih, te na sedam domaćih znanstvenih skupova s međunarodnim sudjelovanjem.
C. Stručna djelatnost
Doc. dr. sc. Iris Tićac je objavila osam recenzija, od čega četiri u a1 časopisima, te četiri recenzija u a2 časopisima. U njima pretežno analizira i ocjenjuje djela koja se nalaze u području etičke problematike vezane s fenomenologijom i problemom osobe.
Predloženica je bila recenzent dviju znanstvenih knjiga: Ivan Devčić, Bog i filozofija, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2003. i Josip Mužić, Filozofska metodologija, Naklada Bošković, Split 2007.

Radila je aktivno na popularizaciji struke. Imala je pozvano predavanje u organizaciji Nacionalnog katehetskog ureda na Katehetskoj ljetnoj školi srednjoškolskih vjeroučitelja. Split, 30. kolovoza 2006. Tema predavanja: Doprinos znanosti u oblikovanju suvremene kulture.

Aktivan je član Hrvatskog filozofskog društva, Hrvatskog bioetičkog društva – podružnica Rijeka i član je Državnog povjerenstva za natjecanje iz filozofije i logike. Bila je član Upravnog odbora Hrvatskog filozofskog društva (2004-2005. godine), kao i član Uredništva časopisa Acta Iadertina.
D. Nastavna djelatnost
Doc. dr. sc. Iris Tićac predavala je od ak. god. 1995. do 2001. godine na Teologiji u Rijeci, područnom studiju Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu kolegije Povijest filozofije I (antička i srednjovjekovna filozofija) i Filozofijska antropologija.

Od 2001. do danas na Teologiji u Rijeci uz gore spomenute kolegije predaje i Etiku.

Od 2002. – 2005. godine predavala je Etiku na Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zadru.

Od 2005. godine uvođenjem Bolonjskog procesa na Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zadru predaje na preddiplomskom studiju obvezatne kolegije Etika I i Etika II (predavanja), te izvodi nastavu iz izbornih kolegija Moralnost i sreća; Metafizičko-etički pristup ljubavi (predavanja). Od 2006. godine do danas na Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zadru predaje uz gore navedene kolegije i izborni kolegij Čovjek kao etičko biće, a na Teologiji u Rijeci, područnom studiju KBF-a Sveučilišta u Zagrebu uz gore navedene obvezatne kolegije i izborni kolegij Personalistička etika K. Wojtyle (predavanja).

Pristupnica je 2005.g. za studij filozofije na Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zadru

uvela nove sadržaje predmeta, odnosno sljedeće nove izborne kolegije: Etika I , Etika II, Norma i sreća, Metafizičko-etički pristup ljubavi, Fenomenološko utemeljenje vrijednosti.

Pristupnica je na Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zadru od posljednjeg izbora u zvanje docenta (2004.) bila mentorica 9 studenata, a na Teologiji u Rijeci, područnom studiju KBF-a Sveučilišta u Zagrebu dvojici studenata. Slijedi popis tema:

«Etika vrijednosti Nicolaia Hartmanna» Zadar, 2006.

«Odnos vjere i razuma u enciklici 'Fides et ratio'» Ivana Pavla II., Rijeka 2006.

«Suvremena recepcija Aristotelovog učenja o kreposti», Zadar 2006.

«Shvaćanje prijateljstva u Aristotela, Augustina i Kanta», Zadar 2007.

«Uloga savijesti u etičkom prosuđivanju i djelovanju», Zadar 2007.

«Fenomenologija vrijednosti Maxa Schelera», Zadar 2007.

«Wojtylina filozofijska interpretacija osobe i čina pod aspektom svijesti», Rijeka 2007.

«Odnos etičkog i religijskog u filozofijskoj misli Sörena Kierkegaarda“, Zadar 2008.

«Personalistička etika Karola Wojtyle», Zadar 2008.

«Solidarnost u suvremenom društvu», Zadar 2008.

«Kompjutorska etika – etika informacijskog doba», Zadar 2008.

Pristupnica je objavila dva rada u koautorstvu sa studentom:

TIĆAC IRIS – GUŠČIĆ ANA, «Uloga savjesti u etičkom prosuđivanju i djelovanju», u: Acta Iadertina, Svučilište u Zadru, 4 (2007), str. 3-11.

BENKOVIĆ MARIJAN – TIĆAC IRIS, «Wojtylina filozofijska interpretacija osobe i čina pod aspektom svijesti», u: Riječki teološki časopis, god. 16 (2/2007), str. 589-602.

Na temelju rezultata studentske ankete o kvaliteti nastavnog rada provedene na Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zadru tijekom ak. god. 2007/2008 studentica je zadovoljila studentsku evaluaciju.

E. Ocjena i prijedlozi
I. Prijedlog da se pristupnica izabere u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika
Predloženica ispunjava zakonske uvjete (čl. 32, st.3 Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, NN, 123/2003., 105/2004. i 174/2004.) za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika, jer ima doktorat znanosti i znanstvene radove koji predstavljaju značajan doprinos znanosti. Predloženica nadalje ispunjava posebne uvjete koji su Pravilnikom o uvjetima za izbor u znanstvena zvanja (NN, br. 84/2005) propisani za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika u području humanističkih znanosti, jer je objavio knjigu, te znatno više od propisana dva znanstvena rada u časopisima na međunarodnoj razini (a1) kao i znatno više od propisana četiri rada ukupno (a1+a2). Objavljeni znanstveni i stručni radovi također u znatnoj mjeri premašuju propisani minimalni broj od 34 boda za dotično znanstveno zvanje.
Na temelju izloženog, te imajući posebno u vidu činjenicu da je predloženica nakon izbora u zvanje znanstvenog suradnika/docenta objavila više znanstvenih radova, predlažemo da se doc. dr. sc. Iris Tićac izabere u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika u području humanističkih znanosti, polje filozofija.
II. Prijedlog da se pristupnica izabere u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora
Osim uvjeta za izbor u znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika, pristupnica ispunjava i zakonske uvjete (čl. 93 Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju, NN, 123/2003., 105/2004. i 174/2004.), te uvjete Rektorskog zbora za izbor u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora prema Odluci o nužnim uvjetima za ocjenu nastavne i stručne djelatnosti u postupku izbora u znanstveno-nastavna zvanja (NN, br.106/2006). Predloženica je na visokom učilištu u svojstvu nastavnika izvodila nastavu mnogostruko više od minimalno propisanih tristo norma sati. Predloženica ispunjava i četiri dodatna uvjeta, jer je autorica objavljene znanstvene knjige; predlagačica je većeg broja predmeta u okviru studija filozofije na Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zadru; pod njezinim mentorstvom je izrađeno jedanaest diplomskih radova, te je pri tom dva rada objavila u koautorstvu sa studentima; konačno je kao autorica prezentirala radove na šest međunarodnih, te na sedam domaćih znanstvenih skupova s međunarodnim sudjelovanjem.
Napominjemo da pristupnica posjeduje potrebne znanstvene i nastavne kvalifikacije za izbor u zvanje u disciplini/grani Etika, jer je glavnina njezinih znanstvenih radova usmjerena na etičku problematiku, dok se u više radova ta tematika nalazi u središtu pozornosti. U nastavnom aspektu, pristupnica je na Odjelu za filozofiju Sveučilišta u Zadru (prije Filozofskom fakultetu) od 2002. god. kontinuirano držala nastavu iz predmeta Etika.
Na temelju izloženoga predlažemo da se doc. dr. sc. Iris Tićac izabere u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora u području humanističkih znanosti, polje filozofija, grana etika.

U Zagrebu, 08. svibnja 2009. god.

Stručno povjerenstvo
dr. sc. Ante Čović, red. prof.
dr. sc. Lino Veljak, red. prof.
dr. sc. Mirko Jakić, red. prof. (Sveučilište u Splitu)
Fakultetskom vijeću

Filozofskog fakulteta

Sveučilišta u Zagrebu
6. svibnja 2009.

Imenovani na sjednici Fakultetskoga vijeća u stručno povjerenstvo radi davanja mišljenja o ispunjavanju uvjeta predloženice za izbor u znanstveno-nastavno zvanje docenta ili više za područje humanističkih znanosti, polje filologija, grana anglistika, na Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta u Rijeci podnosimo sljedeće

IZVJEŠĆE
Na natječaj objavljen u Novom listu i Narodnim novinama od 21. siječnja 2009. godine prijavila se dr. sc. Tihana Kraš.
Uvidom u dokumentaciju utvrdili smo sljedeće:
Dr. sc. Tihana Kraš rođena je 1976. godine u Zagrebu. Hrvatska je državljanka. Osnovnu školu, opću gimnaziju i srednju glazbenu školu završila je u Rijeci. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu diplomirala je engleski jezik i književnost i talijanski jezik i književnost (nastavni smjer) 2001. godine. Na istom je fakultetu 2003. godine stekla naziv Magistar specijalist – prevoditelj za engleski jezik, završivši poslijediplomski stručni prevoditeljski studij. Magisterij znanosti stekla je na Sveučilištu u Cambridgeu 2004. godine, a 2008. na istom je sveučilištu doktorirala obranivši doktorsku disertaciju pod naslovom L2 Acquisition of the Lexicon-Syntax Interface and Narrow Syntax by Child and Adult Croatian Learners of Italian. Nakon diplomiranja sudjelovala je u većem broju seminara i radionica namijenjenim znanstvenom i stručnom usavršavanju, među kojima posebno ističemo one vezane uz područja korpusne lingvistike (Sveučilište u Manchesteru, Engleska), eksperimentalnih metoda istraživanja usvajanja jezika (Sveučilište u Utrechtu, Nizozemska) i teorijske lingvistike i psiholingvistike (Sveučilište Pompeu Fabra u Barceloni, Španjolska). Bila je suradnica u četiri znanstveno-istraživačka projekta. Sudjelovala je i u većem broju znanstvenih i stručnih skupova, uglavnom međunarodnih.
Predloženica je od 2001. godine zaposlena na Odsjeku za anglistiku Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci. Do studenog 2008. godine bila je znanstveni novak – asistent, a od tada je u zvanju višeg asistenta. Njezino radno iskustvo uključuje i nastavni rad – poučavanje engleskog i talijanskog jezika, te prevoditeljski rad.
ZNANSTVENA DJELATNOST
Znanstvena djelatnost dr. sc. Tihane Kraš započela je istraživanjima koja je provodila za potrebe znanstvenog magistarskog studija na Sveučilištu u Cambridgeu. U sklopu toga studija izradila je dva istraživačka eseja pojedinačne dužine 8.000 riječi, koji su bili u funkciji magistarskog rada. Prvi esej, naslovljen je Passives and Impersonals in Croatian and Italian bio je iz područja kontrastivne lingvistike. Cilj je istraživanja bio pokazati da distinkcija između refleksivnog pasiva i refleksivne bezlične konstrukcije u hrvatskom i talijanskom jeziku nije opravdana. Primjenom strogih morfosintaktičkih kriterija za razlikovanje pasivne i bezlične konstrukcije u eseju je pokazala da takozvani refleksivni pasiv ne posjeduje nužna svojstva pasiva, već bezlične konstrukcije u oba jezika. Na temelju tih dokaza, tu je konstrukciju tretirala kao morfosintaktičku varijantu prijelazne refleksivne bezlične konstrukcije. Time je ostvarila dosljedniju i precizniju analizu pasivnih i bezličnih konstrukcija u hrvatskom i talijanskom jeziku te istaknula važnost pridržavanja strogih morfosintaktičkih kriterija prilikom definiranja morfosintaktičkih kategorija. Drugi je esej, naslovljen The representation of unaccusative/unergative alternation in Croatian-English interlanguage, bio iz područja usvajanja drugog jezika. Cilj je istraživanja bio odgovoriti na pitanje jesu li izvorni govornici hrvatskog jezika koji su počeli usvajati engleski jezik u odrasloj dobi osjetljivi na razliku u argumentskoj strukturi neakuzativnih i neergativnih glagola u engleskom jeziku, tj. jesu li te dvije skupine glagola predočene odvojeno u njihovim međujezičnim gramatikama. Na temelju rezultata samostalno osmišljenog zadatka prosudbe prihvatljivosti rečenica koji su izvršile tri skupine hrvatskih govornika s obzirom na stupanj vladanja engleskim jezikom i skupina engleskih izvornih govornika, utvrdila je da neizvorni govornici doista imaju odvojene predodžbe neakuzativnih i neergativnih glagola u svojim međujezičnim gramatikama. Dokaz za to jest činjenica da toleriraju dvije vrste pogrešaka, neprikladnu pasivnu morfologiju i inverziju rečeničnog subjekta i predikata, do veće mjere s neakuzativnim nego s neergativnim glagolima. Takav rezultat objasnila je činjenicom da je jedini argument neakuzativnih glagola interni argument s tematskom ulogom pacijensa. Budući da neakuzativno-neergativna distinkcija nema dosljedne morfosintaktičke reflekse niti u engleskom, niti u hrvatskom jeziku, te da se eksplicitno ne poučava u nastavi engleskog kao stranog jezika, ustvrdila je da odvojene predodžbe neakuzativnih i neergativnih glagola upućuju na to da je hrvatsko-engleski međujezik mogući jezik realiziran unutar granica univerzalne gramatike.
U doktorskom radu pod naslovom L2 Acquisition of the Lexicon-Syntax Interface and Narrow Syntax by Child and Adult Croatian Learners of Italian ispitivala je istinitost hipoteze prema kojoj se čiste sintaktičke pojave i pojave na sučelju sintakse i drugih lingvističkih sustava, pa tako i leksikona, mogu u potpunosti usvojiti u stranom jeziku. Pored toga, željela je istražiti jesu li obje vrste pojava jednako podložne utjecaju dobi u kojoj se počinje usvajati strani jezik. Specifične pojave na sučelju leksikona i sintakse koje je proučavala u talijanskom jeziku jesu izbor pomoćnog glagola prilikom tvorbe složenih glagolskih vremena s neprijelaznim glagolima te uporaba nenaglašene partitivne čestice ne s neprijelaznim glagolima u složenim vremenima. Čista sintaktička pojava na koju se usredotočila jest promjena pomoćnog glagola u takozvanim restrukturirajućim konstrukcijama. Na temelju rezultata dvaju psiholingvističkih eksperimenata utvrdila je da su obje vrste pojava jednako povezane s dobi učenika, dok se čista sintaktička pojava teže usvoje u stranom jeziku od dvaju pojava na sučelju leksikona i sintakse. Neuobičajenu pozitivnu korelaciju između dobi u kojoj je započelo usvajanje stranog jezika i uspješnosti u usvajanju jezika objasnila je razlikom u količini i vrsti inputa na stranom jeziku kod dvije dobne skupine ispitanika. Činjenicu da čista sintaktička pojava uzrokuje više teškoća u usvajanju stranog jezika od pojava na sučelju leksikona i sintakse kod obje skupine ispitanika objasnila je većom zastupljenošću potonjih u inputu. Na temelju toga zaključila je da osobine inputa igraju veoma važnu ulogu u usvajanju stranog jezika te da se na osobit način prožimaju s ostalim čimbenicima u usvajanju stranog jezika, poput dobi u kojoj se počinje usvajati strani jezik te strukturnim obilježjima jezičnih pojava u stranom jeziku.
Objavljeni znanstveni radovi:
Predloženica je objavila devet izvornih znanstvenih radova. Osam je radova objavljeno u inozemnim publikacijama a jedan u domaćoj. Na temelju tih radova prikupila je 32,86 boda (vidjeti bodovnu tablicu). Uz to, još jedan je trenutno u postupku recenzije. U svojim se znanstvenim radovima dr. sc. Tihana Kraš bavi sljedećim temama: interpretacija izrečenog i neizrečenog rečeničnog subjekta u prvom i drugom jeziku, usvajanje sučelja leksikona i sintakse u drugom jeziku, dobne razlike u usvajanju drugog jezika, usvajanje nekauzativnosti u drugom jeziku i strah od materinskog i stranog jezika. Kao što će se moći vidjeti iz opisa radova koji slijede, oni se temelje na empirijskim istraživanjima, pretežno eksperimentalnim.
Kraš, T. (2008) “Anaphora resolution in Croatian: Psycholinguistic evidence from native speakers”. U M. Tadić, M. Dimitrova-Vulchanova i S. Koeva (ur.) Proceedings of the Sixth International Conference “Formal Approaches to South Slavic and Balkan Languages”. Zagreb: Croatian Language Technologies Society - Faculty of Humanities and Social Sciences. 67-72.
U ovom radu dr. sc. Tihana Kraš iznosi rezultate izvornog eksperimentalnog istraživanja o tome kako odrasli izvorni govornici hrvatskog jezika razrješavanju anaforu, odnosno interpretiraju osobne zamjenice, unutar rečenice u svom materinskom jeziku. Zadatak je od ispitanika zahtijevao da odabirom slike identificiraju na koga se odnose izrečeni i neizrečeni zamjenički subjekti u trećem licu u dvosmislenim anaforičnim konstrukcijama, kao i njihovim nedvosmislenim inačicama. Kao i kod odraslih izvornih govornika u prethodnim istraživanjima o talijanskom jeziku, u istraživanju je utvrila da hrvatski govornici imaju tendenciju interpretacije neizrečene zamjenice kao rečeničnog subjekta, a izrečene zamjenice kao jednog od nesubjektnih sudionika događaja. Kad izrečena zamjenica prethodi svojim potencijalnim antecedentima u rečenici, govornici dopuštaju da se ona odnosi na oba nesubjektna antecedenta prisutna u kontekstu situacije, a kad ih slijedi, samo na onoga koji je spomenut u rečenici. Predloženica zaključuje da se izrečeni i neizrečeni zamjenički subjekti interpretiraju na isti način unutar rečenice u hrvatskom i talijanskom jeziku. Točnije, u oba jezika neizrečena zamjenica vezana je uz subjektni antecedent, dok se izrečena zamjenica veže uz nesubjektni antecedent. Te povezanosti proizlaze iz diskursno-pragmatičkog načela koje nalaže da se izrečena zamjenica koristi za promjenu predmeta razgovora, a neizrečena zamjenica za njegovo održavanje.
Kraš, T. (2008) “Anaphora resolution in near-native Italian grammars: Evidence from native speakers of Croatian”. U L. Roberts, F. Myles i A. David (ur.) EUROSLA Yearbook 2008. Amsterdam/Philadelphia: John Benjamins. 107-134. 
U radu je riječ o rezultatima izvornog eksperimentalnog istraživanja u kojem dr. sc. Tihana Kraš pokušava otkriti kako izvorni govornici talijanskog jezika i iznimno napredni govornici talijanskog kao drugog jezika čiji je materinski jezik hrvatski razrješavanju anaforu, odnosno interpretiraju osobne zamjenice, unutar rečenice u talijanskom jeziku. Zadatak te dvije skupine ispitanika bio je putem odabira slike identificirati na koga se odnose izrečeni i neizrečeni zamjenički subjekti u trećem licu u dvosmislenim anaforičnim konstrukcijama, kao i njihovim nedvosmislenim inačicama. U svim konstrukcijama koje su se istraživale neizvorni su govornici izrazili iste preferencije prilikom interpretacije osobnih zamjenica kao i izvorni govornici, pokazujući time da su usvojili ne samo sintaktička, već i diskursno-pragmatička pravila za uporabu zamjeničkih subjekata u talijanskom jeziku. Budući da se hrvatski i talijanski jezik ne razlikuju s obzirom na repertoar i distribuciju zamjeničkih oblika, na temelju dobivenih rezultata predloženica zaključuje da se problemi s uporabom i interpretacijom zamjeničkih subjekata u jezicima u kojima rečenični subjekt ne mora nužno biti izrečen kod dvojezičnih govornika čiji drugi jezik ne dopušta neizricanje rečeničnog subjekta može objasniti međujezičnim utjecajem.
Kraš, T. (2007) “Instability and age effects at the lexicon-syntax interface”. U S. Baauw, F. Drijkoningen i M. Pinto (ur.) Romance Languages and Linguistic Theory 2005. Amsterdam/Philadelphia: John Benjamins. 201-212.
Predloženica ovdje istražuje nestabilnost na sučelju leksikona i sintakse u simultanom dvojezičnom usvajanju prvog i drugog jezika, kao i utjecaj dobi u kojoj se počeo usvajati drugi jezik na konačni rezultat usvajanja ovog sučelja u drugom jeziku. Pojava koja se proučava jest izbor pomoćnog glagola kod neprijelaznih glagola u talijanskom jeziku, čija se stupnjevitost može izraziti tzv. hijerarhijom izbora pomoćnog glagola (engl. Auxiliary Selection Hierarchy). U radu se iznose rezultati izvornog eksperimentalnog istraživanja u kojem su zadatak prosudbe prihvatljivosti rečenica rješavali izvorni govornici hrvatskog jezika koji izvrsno vladaju talijanskim kao drugim jezikom, simultani dvojezični govornici hrvatskog i talijanskog jezika i jednojezični govornici talijanskog jezika. Dvojezični govornici i govornici talijanskog jezika kao drugog jezika pokazali su osjetljivost na stupnjevitost u izboru pomoćnog glagola kod neprijelaznih glagola u talijanskom jeziku, ali s manjom sigurnošću od jednojezičnih govornika, što predloženica tumači kao dokaz nestabilnosti sučelja leksikona i sintakse u višejezičnom razvoju. Nadalje, utvrdila je da su se odrasli govornici talijanskog kao drugog jezika pokazali manje osjetljivima na stupnjevitost od govornika dječje dobi, što upućuje na interakciju između dobi u kojoj se počeo usvajati drugi jezik i usvajanja sučelja leksikona i sintakse.
Kraš, T. (2007) “The status of the unaccusative/unergative split in Croatian-English interlanguage”. U L. Agathopoulou, M. Dimitrakopoulou i D. Papadopoulou (ur.) Proceedings of the 17^th International Symposium of Theoretical and Applied Linguistics. Solun: Aristotle University of Thessaloniki. 422-432.
U ovom radu dr. sc. Tihana Kraš proučava status podjele neprijelaznih glagola na neakuzativne i neergativne u engleskom jeziku u mentalnim gramatikama izvornih govornika hrvatskog jezika kojima je engleski drugi jezik, kao i pitanje uključenosti univerzalne gramatike u proces usvajanja drugog jezika. Iznosi rezultate svog izvornog eksperimentalnog istraživanja temeljenog na dvjema vrstama negramatičnih oblika/struktura dokumentiranih u literaturi o usvajanju neakuzativnih glagola u engleskom jeziku, i to pasivnoj morfologiji i inverziji subjekta i predikata. Rezultati pokazuju da su neakuzativni i neergativni glagoli predočeni kao odvojene skupine glagola u mentalnim gramatikama hrvatskih govornika engleskog jezika. Na temelju pretpostavke da za takve predodžbe ne postoje neposredni dokazi u inputu, taj se podatak tretira kao dokaz da je univerzalna gramatika uključena u proces usvajanja drugog jezika. U radu, nadalje, empirijski ispituje može li se veća tolerancija prema negramatičnim oblicima/strukturama korištenim u eksperimentu s neakuzativnim glagolima nego prema onim s neergativnim glagolima od strane izvornih i neizvornih govornika engleskog jezika objasniti činjenicom da je u eksperimentu korišteno više tipičnih neergativnih glagola nego tipičnih neakuzativnih glagola. Na temelju rezultata koji otkriva da u ovom eksperimentu ispitanici nisu tretirali tipične neergativne i neakuzativne glagole drukčije od onih netipičnih, tu hipotezu odbacuje.
Kraš, T. (2006) “Age effects in the L2 acquisition of the lexicon-syntax interface”. U D. Bamman, T. Magnitskaia i C. Zaller (ur.) Proceedings of the 30^th Annual Boston University Conference on Language Development. Somerville, MA: Cascadilla Press. 316-327.

Na temelju pretpostavke da su sučelja između sintakse i drugih kognitivnih sustava nestabilnija u jezičnom razvoju od tzv. čiste sintakse, dr. sc. Tihana Kraš u ovom radu ispituje interakciju te nestabilnosti s dobi u kojoj se počeo usvajati drugi jezik. Usredotočuje se na sučelje leksikona i sintakse, i to na pojavu izbora pomoćnog glagola kod neprijelaznih glagola u talijanskom jeziku koja se nalazi na tom sučelju, a za koju se pokazalo da se odlikuje stupnjevitošću, određenom tematskim i aspektualnim osobinama glagola. U radu iznosi rezultate svog izvornog eksperimentalnog istraživanja u kojem je ovu pojavu testirala na zadatku prosudbe prihvatljivosti rečenica na dvije skupine izvornih govornika hrvatskog jezika koji izvrsno vladaju talijanskim kao drugim jezikom i koje se međusobno razlikuju s obzirom na dob u kojoj su počele usvajati talijanski jezik. Za dobivanje njihovih prosudbi koristila se tehnikom procjene veličine (engl. Magnitude Estimation). Dobiveni rezultati pokazuju da sudovi govornika koji su počeli usvajati talijanski jezik prije puberteta odražavaju veću stupnjevitost od sudova govornika koji su počeli usvajati talijanski jezik nakon puberteta. To upućuje na to da je prva skupina osjetljivija na tematsko-aspektualne faktore koji određuju izbor pomoćnog glagola kod neprijelaznih glagola u talijanskom jeziku od druge skupine i stoga uspješnija u usvajanju drugog jezika.

Kraš, T. (2005) “The unaccusative/unergative distinction in native and non-native grammars of English”. U G. Chatzidamianos, G. Chi, L. Frey, K. Hargreaves, T. Kraš, N. Novaković i E. Vilar Beltran (ur.) Proceedings of the University of Cambridge Third Postgraduate Conference in Language Research. Cambridge: Cambridge Institute of Language Research. 133-140.
Proučavajući mentalno predočavanje podjele neprijelaznih glagola na neakuzativne i neergativne u engleskom jeziku kod izvornih govornika i neizvornih govornika kojima je materinski jezik hrvatski, predloženica se usredotočuje na pitanje uključenosti univerzalne gramatike u proces usvajanja drugog jezika. Pod pretpostavkom da izvorni govornici hrvatskog jezika ne mogu usvojiti odvojene mentalne predodžbe neakuzativnih i neergativnih glagola u engleskom jeziku na temelju puke izloženosti inputu, predloženica donosi eksperimentalne dokaze da je univerzalna gramatika doista uključena u proces usvajanja drugog jezika. Dokazi se na nalazu da su se u izvornom eksperimentalnom istraživanju u engleskom jeziku neizvorni govornici pokazali statistički tolerantnijima prema (negramatičnim) pasivnim oblicima neakuzativnih glagola nego prema istim oblicima neergativnih glagola, što se poklapa s intuicijama izvornih govornika. Također je utvrdila da su obje skupine govornika statistički tolerantnije prema negramatičnoj inverziji subjekta i predikata s neakuzativnim glagolima nego s neergativnim glagolima. U radu, nadalje, razmatra razloge zbog kojih se u oba slučaja neakuzativni i neergativni glagoli tretiraju na različite načine, i to od strane obje skupine govornika. Tu pojavu objašnjava činjenicom da se od glagola korištenih u eksperimentu veći broj neergativnih glagola (5) može svrstati u tipične pripadnike svoje skupine u odnosu na broj neakuzativnih glagola (3). S obzirom da je u prethodnim istraživanjima utvrđeno da tipičniji glagoli izazivaju jasnije intuicije govornika od manje tipičnih glagola, veću sigurnost govornika u neprihvaćanju negramatičnih oblika neergativnih nego neakuzativnih glagola dovodi u izravnu vezu s brojem tipičnih glagola korištenih u eksperimentu.
Kraš, T. (2005) “Split intransitivity in Croatian-English interlanguage grammars”. U J. P. Blevins (ur.) Working Papers in English and Applied Linguistics 11. Cambridge: University of Cambridge, Research Centre for English and Applied Linguistics. 87-133.
U ovom radu dr. sc. Tihana Kraš ispituje kako izvorni govornici hrvatskog jezika koji usvajaju engleski kao drugi jezik mentalno predočuju dvije skupine neprijelaznih glagola, neakuzativne i neergativne, u engleskom jeziku. Opisuje rezultate eksperimentalnog istraživanja u kojem su tri skupine hrvatskih govornika s obzirom na stupanj vladanja engleskim jezikom prosuđivale prihvatljivost dvaju nepravilnih oblika/struktura s neakuzativnim i neergativnim glagolima u engleskom jeziku: pasivizaciju i inverziju rečeničnog subjekta i predikata. Rezultati istraživanja pokazuju da, poput izvornih engleskih govornika, hrvatski govornici odbijaju dotične nepravilne oblike/strukture manje kategorično s neakuzativnim nego s neergativnim glagolima. Time pokazuju da su osjetljivi na osobine agrumentske strukture tih dvaju skupina glagola u engleskom jeziku, posebice na činjenicu da argument neakuzativnih glagola posjeduje osobine direktnog objekta. Nalaz da s manjom kategoričnošću odbijaju subjekte koji slijede neakuzativni glagol od izvornih govornika objašnjava transferom iz hrvatskog jezika budući da pod neutralnom intonacijom u hrvatskom jeziku subjekt ima tendenciju slijediti neakuzativni glagol, a prethoditi neergativnom glagolu. Različit tretman dvaju skupina glagola u (negramatičnom) pasivnom obliku smatra dokazom da se proces usvajanja engleskog kao drugog jezika kod izvornih govornika hrvatskog jezika odvija u skladu s univerzalnim jezičnim načelima, tj. univerzalnom gramatikom.
Mihaljević Djigunović, J., N. Opačić i T. Kraš (2005) “Čega se više bojimo: materinskog ili stranog jezika?”. U D. Stolac, N. Ivanetić i B. Pritchard (ur.) Jezik u društvenoj interakciji. Zagreb-Rijeka: Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku. 303-318.
Rad se bavi pojavom straha od materinskog jezika i načinima na koji se taj strah može prevladati. Na temelju rezultata empirijskog istraživanja i kvalitativnih opažanja u radu se utvrđuje da izvorni govornici hrvatskog jezika sve više zaziru od komunikacije na standardnom hrvatskom jeziku u javnoj upotrebi. Kao glavni razlog te pojave navodi se nedostatno kontinuirano učenje hrvatskoga standardnog jezika. Na temelju pretpostavke da je učenje standardnog hrvatskog jezika za mnoge govornike u mnogim segmentima slično učenju stranog jezika (ta je pretpostavka temeljena na činjenici da se u hrvatskom jeziku pojedini lokalni govori i standardni jezik znatno razlikuju s obzirom na ortoepiju, leksik i sintaksu) pojava straha od materinskog jezika u radu se dovodi u vezu sa strahom od učenja stranog jezika i komunikacije. Iznosi se teza da bi primjena razrađenih mehanizama suzbijanja straha od učenja stranog jezika, koji se u hrvatskom kontekstu proučavao uglavnom na primjeru učenja engleskog jezika, u poučavanju hrvatskom standardnom jeziku mogla pomoći hrvatskim govornicima da prevladavanju strah od svog materinskog jezika.