Toponimija otoka paga



Yüklə 0,75 Mb.
səhifə1/10
tarix26.08.2018
ölçüsü0,75 Mb.
#64898
  1   2   3   4   5   6   7   8   9   10

SUVREMENA TOPONIMIJA OTOKA PAGA

1. Uvod

Otok Pag najrazvedeniji je otok u Jadranskome moru te peti otok po veličini (površine 284,56 km2), a po popisu pučanstva iz 1991. godine broji 7.969 stanovnika. Nalazi se na granici Dalmacije i Kvarnera. Navedena granica pak nije samo zemljopisna nego i povijesno-upravna. Naime, još je od srednjovjekovlja otok Pag administrativno i crkveno podijeljen između zadarske i rapske komune odnosno rapske (poslije krčke) biskupije i zadarske nadbiskupije, a ta se podjela (u ponešto izmijenjenome opsegu) zadržala do danas.

Zapise o otoku nahodimo od 1. stoljeća. Na Tabuli Peuntigeriani otok se Pag naziva Cissa po istoimenome antičkome naselju razorenome u 4. stoljeću, ali zacijelo obnovljenom u srednjovjekovlju. Obnovljeno naselje očito nije više dosegnulo negdašnju važnost te središtem otoka postoje grad Pag čije se ime proširilo na cijeli otok. Nakon doseljavanja Hrvata na Jadran romansko se stanovništvo postupno povlači na sjeverozapadni dio otoka, dok je jugoistočni dio Paga naseljen Hrvatima sa susjednoga kopna. Upravo je ta činjenica pridonijela i spomenutoj upravno-pravnoj i crkvenoj podjeli samoga otoka te se odrazila i na toponimiju. Naime, sjeverozapadni je dio otoka ranije pripao rapskoj komuni koja je bila pod mletačkom vlašću te je rapska komuna sjeverozapadni dio otoka nazivala Insula Loni.

Kako se autori drugih radova u ovoj monografiji bave paškom poviješću i povijesnom toponimijom, u ovome se radu na historiografske činjenice osvrćemo samo u slučajevima kad je to nužno za razumijevanje suvremene paške toponimije.

U prvome dijelu rada iznosi se tumačenje suvremenih paških ojkonima i horonima zabilježenih u sedam paških katastarskih općina, dok u drugome dijelu rada donosimo značenjsku razredbu 3.664 zabilježena paška toponima. Uza samu značenjsku razredbu iznose se i temeljni tvorbeni obrasci te kraći prikaz jezičnih slojeva koji su se odrazili u paškoj toponimiji.




2. Suvremena ojkonimija otoka Paga
2.1. Barbati

Naselje Barbati čine tri sela: Kušii, Zubovići, Metajna. Navedena sela nose i imena: Zmorašnji Barbat (Kustići, službeno ime Kušia1), Srednji Barbat (Zubovići) i Donji Barbat (Metajna). Šimunović nudi dva moguća tumačenja podrijetla toponima Barbati: od lat. barbatus 'kosmat', 'šumovit'2 (2005:96) te prema crkvici sv. Barbata3 „uz nekadašnji cenobij benediktinaca sv. Petra kod Paga“, što smatra vjerojatnijim.

Ojkonim Metḁjna Šimunović (2005:102) uspoređuje s krčkim Sepen i virskim Sapavac te navodi da se oba toponima odnose na uvale s nasipima. Ojkonimi Kuščiči i Zubovići motivirani su prezimenima. Uz ta su dva ojkonima antroponimima, točnije prezimenima, motivirani toponimi Bačići te Palčičov Vidalič, dok su obiteljskim nadimcima motivirani toponimi Kranjčevo, Kranjska draga, Kutliči. Ostala su imena motivirana zemljopisnim nazivljem (Brig, Glavica, Polica, Ravnica), nazivima koji iskazuju površinska svojstva tla (Rupa), nazivima izgrađenih zdanja gospodarskog (Kućara) i obrambenoga karaktera (Gomilica), položajem ili odnosom prema drugim toponimima (Južni kraj, Zaklopac), nazivima bilja (Šmrikovac, Zelenica), nazivima obitavališta i javnih prostora (Kaniželica < kanižela 'uska ulica', Seline) te duhovnim ili religijskim elementima (Kapić ili Zakapić). Dva su imena nastala od drugih toponima (Gornja Nadmurva, Nadmurva), dok je toponim Vidalič, ime pašnjaka i turističkog naselja, najvjerojatnije antroponimnoga postanja.

Od ostalih toponima izdvajamo još i toponim koji se odnosi na stočarstvo Raštel (u kojemu je uščuvan homonimni apelativ koji označuje drvenu pregradu za stoku), potom toponim Karvule koji se odnosi na podjelu zemljišta (apelativ kavrla/karvula označuje obradivo zemljište ograđeno jatima trstike) te toponim Kod plovanije (usp. tal. pievania/piovania 'župa'). U svezi su pak s hrvatskom pretkršćanskom duhovnom kulturom toponimi Vilinjak i Zmajevo jezero.

Nije posve sigurno tumačenje toponima Sotorska glavica. Možda je riječ o sanktoremu tvorenom pridjevom sanctus koji se odnosi na srednjovjekovnu crkvu svete Marije koja se uistinu nalazi na području Barbata.
2.2. Dinjiška

Ojkonim Dinjiška, koji se odnosi na naselje u plitkoj uvali u kojoj ima manjih izvora pitke vode, izvodi se od osnove *gъd koja znači 'mokrina', 'kal', 'luža' (Šimunović 2005:105). Prva potvrda imena zaljeva Daniccha potječe iz 1299. godine, a iz 17. stoljeća potvrde su Dignichia, ime naselja, i Dinisca, ime uvale (Coronelli, Karta okolice Zadra, 1688.). Unutar samoga naselja nahodimo mnoge hodonime antroponimnoga postanja koji se uglavnom odnose na prezimena (Bakac, Grkljića brig, Mavravčić, Tomići, Vrčići). Crkvenim su posjedima i objektima motivirani pak toponimi Crkveni brig, Don Pilipovo, Grobi i Sveti Mavar, vojnim i obrambenim Pod kaštelom, a na obitavališta se odnose toponimi Selina i Stojbina. Gospodarskoga su postanja toponimi Dugača ('duga njiva'), Kavrle, Kozjara, Kusina i Trsinac. Toponim Kopišće izvodi se od apelativa kopa 'stog stijena'. Ne treba ipak posve isključiti ni mogućnost izvođenja od apelativa kap 'poganski idol'. I u Dinjiškoj nahodimo vrelo motivirano predrimskom hidronimnom osnovom *jadr- (Jadrašce). Hidronimna je pak osnova srb uščuvana u toponimu Srbljin koji pučka etimologija dovodi u svezu s travom koja izaziva svrab, no kako se na području Dinjiške nahodi na terenu s više izvora vode, toponim valja izvoditi prema glagolu srbati 'srkati, soptati' (usp. Šimunović 2009:256–258). Onomatopejskoga je postanja i dinjiški toponim Bučijaci.

Katastarskoj općini Dinjiška pripada i naselje Stara Vas (ili Stara Vasa, Starovasica) u čijemu je imenu uščuvan apelativ vas 'selo'. Unutar naselja nahodimo toponim motiviran izgrađenim objektom Bunarić te toponim Dešinka antroponimnoga postanja (od osobnoga imena Deša < Desimir). Jugoistočno od Stare Vasi nahodi se lokalitet Pećine. Ondje se nalazilo starije naselje Pećani koje se spominje u povijesnim vrelima u 11. st.

Naselja Jurčevići, Kukovići, Magaši, Miškovići i Šiše4 zapravo su patronimno-zadružni toponimi, najmlađi sloj paške ojkonimije. U prilog toj tvrdnji ide i činjenica da su se Miškovići nekoć nazivali Ždrijac (: Ždrilac < ždrilo 'uska prevlaka sa strmim stranama'). Od homonimnoga toponomastičkog naziva izvodi se ojkonim Gorica koji se odnosi na naselje smješteno u podnožju brda.


2.3. Kolan

Selo Kolan (u povijesnim vrelima zapisano kao Colane, Collane, Collone) nalazi se na području s bogatim prethrvatskim arheološkim nalazima. S obzirom na njegov položaj sjeverno od Košljunskog zaljeva, Petar Skok (SiR:70) pretpostavlja da je riječ o ojkonimu romanskoga postanja, no dublje u etimologiju ne zalazi. Petar Šimunović iznosi pak dva moguća tumačenja. Po prvome drži da je ojkonim Kolan rimski predijalni toponim nastao od latinskoga Gallanu te u prilog tome navodi podatak da je rimsko osobno ime Gallus potvrđeno u Vlašićima (Šimunović 2005:79, 102). Na drugome pak mjestu ojkonim dovodi u svezu s latinskim apelativom canale 'prokop' (Šimunović 2005:51) 5. Po svemu sudeći uistinu je riječ o ojkonimu koji svjedoči o ranim romansko-hrvatskim prožimanjima, a prvo se Šimunovićevo tumačenje čini vjerojatnijim jer je postojanje antroponimne osnove Kolan potvrđeno u 14. st. u Ulcinju (zabilježena je vlasteoska obitelj Collane) i Dubrovniku (Kolanović) zabilježio Konstantin Jireček6 (1962:268).

Rimski je predijalni toponim i Bošȁnić7 (: Bassus, Bassyana; Šimunović 2005:79). Od rimskih toponima izdvajamo još Polačine, toponim Miri i hidronim Šipnata (: siphonata 'bočato vrelo'), a od predrimskih Jadro. Dijelovi su Kolana imenovani prema istaknutim građevinama (Langverov dvor, Šugarovi dvori, Valova kuća), privatnim i zajedničkim posjedima (Gomilica, Komuni, Parunka), često su u svezi s gospodarskom djelatnošću mjesnoga stanovništva (Kozlar, Stanić, Sušilo), zemljopisnim nazivima (Brižak, Čun, Rudina) te elementima duhovne kulture, bila ona kršćanska (Figurica, Vanđelje; nekoć se pak dio sela uz crkvu svetoga Luke, koji se danas naziva Kaštel, nazivao Mojstir) ili pretkršćanska (Drakovica, Gondekove smokve). Dio se Kolana s kojega puca pogled na Novalju i Lošinj naziva Beledvir. Moguće da je imenovan prema sličnome i u povijesnim vrelima rano potvrđenom bliskozvučnom toponimu u Novalji. Toponim pak Panos nahodimo u Kolanu i Barbatu (ali i u Lici) i odnosi se na signalne vatre koje su se palile u obrambene svrhe, a u Kolanu, Lunu i Barbatu toponimi Kurež, Kur i Na Kur odnose se na mjesta na kojima se palilo vatru kako bi se naznačilo da tko želi otploviti u smjeru Raba ili Podvelebitja.

Grčkim je pak apelativom μάνδρα 'tor, obor' motivirano ime sela Mandre koje pripada Katastarskoj općini Kolan. Navedeni toponim grčkoga postanja zorno svjedoči o veoma dugoj tradiciji stočarenja na otoku Pagu. Unutar samoga naselja Mandre nahodi se i dalmatski toponim Konobine. Imena su zaseoka Mandri uglavnom antroponimnoga postanja (Kutlići, Šimuni).

U kolanskoj je toponimiji (uzmemo li u obzir paška naselja) najuščuvanije stočarsko nazivlje. Posebno je zanimljiv toponim Dalmacija kojim je imenovana krčevina u jednome kolanskome pašnjaku. U toponimima se antroponimnoga postanja čuvaju imena, prezimena i nadimci i negdašnjih (uglavnom paških) i sadašnjih posjednika.
2.4. Lun

Ime je Lun Petar Skok (SiR:58, 61) izvodio od latinskoga leone 'lav'. To mišljenje odbacuje Petar Šimunović (2005:151) te ojkonim Lun (na temelju povijesnih potvrda Caput Loni, i hrvatskoga Koncilun) izvodi prema romanskome augmentativu (punte)lone 'konac Luna, rt Luna' (i danas u Lunu postoji toponim Punta Luna). U srednjovjekovnim je povijesnim vrelima ime toga naselja zabilježeno kao Lonum. Lik Lun Petar Skok (SiR:68) isprva povezuje s latinskim apleativom leo, leonis 'lav' iako i sam navodi da nije posve siguran u takvo tumačenje. Na drugome pak mjestu (Sk 2:304) isti ojkonim povezuje s antroponimom izvedenim prema kršćanskome imenu Linardo (< Leonard; usp. osobno ime Luno, Lunarad i Lunardo te toponim Na Lunardu8 u Dubrovniku), tako da motivacija imena Lun nije do kraja rasvijetljena. Zanimljivo je da se čitav sjeverozapadni dio otoka (Lun, Novalja i Caska) u povijesnim vrelima kadšto nazivao Insula Loni. Taj je dio otoka bio nastanjen uglavnom romanskim stanovništvom, dok su jugoistočni dio otoka napučili Hrvati doseljeni s kopna. Naziv je Insula Luni rabila rapska komuna nakon što joj je taj dio otoka prepustio Zadar, a i crkveno je zapadni dio otoka pripadao Rapskoj biskupiji, a istočni Zadarskoj.9

Od toponima zabilježenih u Lunu izdvajamo Skrdu, predrimski (najvjerojatnije ilirski) toponim. U Lunu je Skrda ime pašnjaka, a u Katastarskoj općini Novalja nesonim. Nadalje, zanimljiv je i toponim romanskoga postanja Prentur ('pobrđe'). U toponimu je Vadikandija uščuvan apelativ kandija (< predrom. Ganda/Gandellus) koji je na hrvatskoj obali poprimio više značenja, a u Lunu označuje stazu kojom se čamci spuštaju u more. O strahu od osmanlijske najezde čak i na krajnjemu zapadu otoka Paga svjedoči toponim Turska punta. Hidronimsko je nazivlje zastupljeno u apelativima buk, jezero, lokva i slatina ('vrelo bočate vode') koji su se odrazili u lunskoj toponimiji.

Lunu pripada nekoliko zaselaka. Uza samu se obalu nalazi naselje Tovarnele (< tavernela 'uslužna radnja'). Unutar navedenoga naselja nahodimo predio koji se naziva Oštarija (< oštarija 'konoba'). Sjevernoistočno od ruševina crkvice svetoga Jurja smjestio se zaselak Gurijel čije je odraz dalmatskoga lika (Gurgi) svetačkoga imena Georgius. Patronimskoga su postanja imena zaselaka Dudići i Tomići (oba zaseoka nose imena po obiteljskim nadimcima Badurina). Florističkoga je postanja ojkonim Gager (: grab). U mikrotoponimiji se toga zaseoka odražavaju apelativi koji se odnose na dvije glavne gospodarske grane unutrašnjosti otoka Paga: stočarstvo (Kočić, Magarija, Rasadnjak, Svinjar) i maslinarstvo (Maslinjak, Rasadnjak). Zaselak Stanišće (< stanišće 'prostor s više pastirskih stanova') nastao je u 17. stoljeću doseljavanjem Badurina iz grada Raba. Naselje i uvala desetak kilometara južno od Luna nose ime Jakišnica najvjerojatnije po ribarima iz Jakina (Ancone) koji su se ondje sklanjali za nevremena. Dijelovi su Jakišnice Mlin ('mlin za masline') i Počivalo ('pastirsko odmorište').



Katastarskoj općini Lun pripadaju i otoci Dulfin, Mali Dulfin i Mažunel. I dok je ime Dulfin nastalo metaforizacijom od životinjskog naziva, ime je Mažunel najrazložnije povezati s apelativom maž 'morska trava, Possidonia'.
2.5. Novalja

Novalja i Stara Novalja bile su luke srednjovjekovne Kisse (u povijesnim vrelima zabilježena kao Chessa, Chisa, Chissa, Cissa, Kessa, Kessa Veterana, Kessae, Kissa), koja je nastala na temeljima rimske utvrde sa sjeverozapadne i jugozapadne strane. Rano je zabilježen i hrvatski lik Caśka (< cəs-ska) nastao posredstvom dalmatskog lika koji se izvodi prema starijemu predrimskom liku Kissa. Na Tabuli Peuntigeriani iz 4. st. čitav se otok naziva prema Cisi Ins(ula) Sissa (Faričić 2003:52). Petar Skok (SiR:69) drži da je toponim Caska zapravo krnja toponomastička sintagma (< *Caska Vala ili *Caska draga).

Naselje je Novalja u povijesnim vrelima zabilježeno kao Naualia, Neualia, Novaia i Novalia. Petar Skok (SiR:68) ojkonim izvodi prema romanskome apelativu novale 'krčevina' (na Pagu bilježimo i hrvatsku usporednicu novina). Petar Šimunović (2005:100) na temelju potvrđenoga lika Novalia drži da ga je opravdanije povezivati s latinskim množinskim imeničkim likom navalia 'brodarnice', 'pristaništa' te to potkrepljuje i činjenicom da je Novalja nastala na području negdašnje rimske luke. Zbog toga što se naselje Novalja proširilo na područje negdašnjih pašnjaka i pastirskih stanova, velik je broj horonima tvoren od gospodarskih naziva, bili oni jednočlani (npr. Blitvišće, Ovnar, Sakatur, Stanići, Trsina, Veli vrtal) ili im je prvi član antroponim (npr. Baćeve njive, Pišturov vrtal). Razmjerno su često potvrđeni i hodonimi florističkoga postanja (Brneštre, Dub, Klen, Kotenjača). Od hodonima motiviranih sakralnim objektima ističe se Donja Jurjevica nazvana po staroj crkvi svetog Jurja, dok se toponimi Figurica i Vanđelja, kao i drugdje na Pagu, odnose na kapelice sa svetačkim slikama odnosno na mjesta na kojima su stanovnici otoka Paga tijekom nekoga od blagdana čitali jedno od evanđelja. Jedini se sanktorem s uščuvanim dalmatskim odrazom latinskoga pridjeva sanctus na Pagu uščuvao upravo u Novalji (Stomorica < sancta Maria). Na ostatke rimskoga zida upućuju nas toponimi Mira i Mirić, a dio se Novalje kojim prolazi stari rimski vodovod naziva Močišnjak. Na utvrđena zdanja u Novalji upućuju nas hodonimi kao što su Biograd i Košlja gramača, ali i oronim Stražica koji se 1289. spominje prigodom razgraničivanja rapskih i zadarskih posjeda na otoku Pagu. Zanimljivi su i toponimi turskoga postanja kao što su Avlija Vrtal ili Tarkijica (< tur. terki 'koža') koji svjedoče o zbjegu stanovništva s prostora pod osmanilijskom okupacijom na susjednome zadarskom području i pojasu oko Velebita. U novaljskoj je toponimiji uščuvana romanska oronimna osnova mund/munt 'brdo' (Mućelac, Mundanije) i predrimska *alb u istome značenju te predijalni toponim Bneci, trag višestoljetne mletačke vladavine nad sjevernim dijelom Jadrana (homonimni toponim nahodimo i na Cresu).

Stara Novalja u 13. stoljeću zabilježena je kao Naualla. Hrvatski su je prvi doseljenici nazivali Śtara Vaśa, a i danas Mešćarani (ili Staronovaljci) Staru Novalju nazivaju selom ili vasom. Najveći je dio staronovaljskih hodonima antroponimnoga (npr. Baretka, Čatre, Markovinka, Štokićevo itd.) ili florističkoga podrijetla (Komoričica, Krnelji, Kunjica, Slivica).

Katastarskoj općini Novalja pripadaju i zaselak Bonaparte ('prostor s dobrim pašnjacima'), turističko naselje Gajac (< gaj), glasovita plaža Zrće (< za rtom) te otočić Skrda (nesonim je predrimskoga postanja).
2.6. Pag

Ime se Pḁg izvodi od latinskoga pagus 'selo'. Nekoć se naselje koje je nosilo isto ime nalazilo tri kilometra jugoistočno od današnjega Paga. Mjesto je upravnoga središta otoka Paga (insula Paghi) preuzeo od romanske Kisse te se po njemu u 12. st. prozvao čitav otok. S promjenom otočnoga upravnog središta Pag uistinu postaje insula paganorum jer se središte uprave pomiče na hrvatski, jugoistočni dio otoka. U uvali Kojun nalazi se istoimeni zaselak u kojemu se nalaze ostatci veće pretpovijesne gradine. Postanje ojkonima Kojun upućuje na postojanje utvrde. U samome gradu Pagu (u srednjovjekovnim spomenicima potvrđeni su likovi Pagho, Paghum, Pagho, Pago, Pagum, Pagus) spominje se Cattena (danas Katine), romanski apelativ kojim se imenuje prevlaka, a kojemu je usporedan mlađi hrvatski toponim Mośt. Unutar gradskih zidina smješten je Śtḁri grḁd okružen starim zidinama čije se okružje naziva Pod mir (< dalm. mūru 'zid'). U samome je gradu Pagu uščuvan i apelativ Var mađarskoga postanja. Na niskome području uz morsku obalu nalazi se dio grada koji se naziva Baaca (< mlet. bas 'nizak'), a ime je Uhlinac najvjerojatnije hrvatski ekvivalent toponimu romanskoga postanja Lepar ('prostor u zavjetrini'). Gospodarskim su nazivima i objektima motivirani dijelovi Paga koji nose imena Golija (: galija 'pristanište'), Macel ('klaonica'), Pijaca, Śolana, Vela guterna i Mlinica ('mlin za mljevenje žitarica'). Posljednjemu je toponimu bliskozvučan toponim Malin koji nije motiviran gospodarskim, nego toponomastičkim nazivom (< malin 'područje koje obiluje vodom'). Sakralnim su objektima i posjedima motivirani toponimi Śvta Katarina i Divicjak (vjerojatno po crkvi sv. Marije koja se nalazi na granici katastarskih općina Kolan i Pag). Antroponimskoga su postanja toponimi Kḁbanice i Tonova punta, toponim se Ṧkrivanat ('pisarnica') povezuje s upravnom vlašću, a toponim Murvica florističkoga je postanja. Posebno je zanimljivo da se dio Paga naziva po mletačkome uskliku Aj malora.

Na paškome području očuvan je u hrvatskoj toponimiji razmjerno rijedak metaforizacijom nastao hrvatski naziv za blatište krinac 'kaljuža' (< *krynica 'drvena zdjela'). Od toponima motiviranih pomorskim nazivljem izdvajamo Prźe (< mlet. presa 'vez'). I u Pagu je razvijeno staro hrvatsko poljoprivredno nazivlje (npr. u toponimu Ždribi), osobito stočarsko (npr. apelativ bunja koji na Pagu označuje pastirski zaklon u suhozidu). Veoma je mnogo toponima nazvanih po imenima kršćanskih svetaca (izvojimo svetoga Jadrića 'Andriju', Fumiju 'Eufemiju', Karina 'Kvirina'), a srednjovjekovna je crkvica sv. Mihovila nekoć bila župnom crkvom sela Murovljani10 koje se spominje u 13. st.

Katastarskoj općini Pag pripadaju i neki obližnji otoci. U povijesnim se vrelima veoma rano spominje otok Maun (to je ujedno i najstarije potvrđeno ime, a nahodimo još i potvrde za likove Maon, Maoni, Maounus, Maunus). Ime je najvjerojatnije predrimsko, mediteransko (usp. Šimunović 2005:37). Coronelli pak u 17. st. Maun te Veli i Mḁli brunjḁk naziva maunskim otocima. Apelativ brus u hrvatskoj obalnoj toponimiji označuje hrid, liticu. U blizini Paga su još i Veli i Mḁli makalic. Imena su otoka mletačka te se izvode od gospodarskog apelativa maškalić 'sušena ovčja koža'. Skupina pak od šest otočića nosi hrvatsko ime Ṧeśtakovci.


2.7. Povljana

Ojkonim Povljana predijalni je toponim koji se izvodi od romanskog Pauliana (< Paulus; Šimunović 2005:79). Uvala Stara Povljana u liku Pouiana (Vecchia) zabilježena je na Karti okolice Zadra V. M. Coronellija iz 1688. godine te u istom izvoru nalazimo zabilježen i lik Pouiana Nova za današnju Povljanu, smještenu 1,5 kilometar jugoistočno od starijega naselja. Nedaleko od Stare Povljane nekoć je postojalo naselje Ljubljine (< ljub- 'blato, bara').

Imena dijelova današnje Povljane uglavnom su hrvatskoga podrijetla, a postanje im je raznoliko. Manji je broj imena nastao prema toponomastičkim apelativima (Lokvanj) te antroponimima – prezimenima (Ogujkin vrtal) i obiteljskim nadimcima (Smolići). U drugoj su skupini toponimi motivirani ljudskom djelatnošću, bilo da je riječ o toponimima prema izgrađenim objektima (Vrdjan < tal. guardia 'straža') ili toponimima u svezi s duhovnom kulturom (Vanđelje). Neka su imena motivirana zemljopisnim nazivljem (Malo čelo, dio Povljane na brdašcu) i nazivima bilja, i to najčešćih stablašica u tome dijelu otoka (Smokvica, Smokovka). Etničkoga je postanja toponim Paške stine.

Povljani pripada i naselje Smokvica koje se u povijesnim vrelima naziva i Sućurac (: Sanctus Georgius), čije je ime motivirano postojanjem srednjovjekovne crkve svetoga Jurja. Navedeni se toponim, kao ni istoimeni toponim koji se u povijesnim vrelima spominje na području Vlašića (Oštarić 1992:41), ne nalazi u najopsežnijemu dosad objavljenom popisu toponima tvorenih dalmatskim pridjevom san(c)tu(s) (Šimunović 1996:123). U uvali Smokvica nalazi se poluotok Pumpurela čije je ime motivirano romanskim nazivom grčkoga podrijetla (izvodi se od imena morskoga puža prpora 'Murex'; Vinja 3:66–67) u značenju lukobran (usp. Porporela u Dubrovniku). Na Pagu je spomenuti naziv toponomiziran te označuje topografski objekt koji drugi topografski objekt štiti od udara vjetra.

Katastarskoj općini Povljana pripada i naselje Vlašići koje se u povijesnim vrelima spominje od 11. st. Ojkonim je etnonimskoga postanja (do 17. st. bilježimo likove Wlasici, Ulasici, Valassichi) te se, po mišljenju Petra Šimunovića (2005:105), ne odnosi na srednjovjekovne vlaške migracije, nego na starosjedilačko romansko stanovništvo. Povjesničari pak dijelove Vlašića Pećina i Murvica povezuju sa srednjovjekovnim naseljima Pećani (Pecani) i Murovlani (Murowlani). Dalmatskome toponimijskom sloju na području Vlašića izdvajamo oronim Lovćen (< dalm. lau 'kamen'). O izloženosti istočnoga dijela Paga osmanlijskim upadima svjedoči toponim Kulina (< tur. kule 'utvrda'). Na javne se prostore odnose pak toponimi Standarac (< standarac 'postolje u koje se umeće jarbol s podignutim stijegom'), Varoš i Veli dvor. Odraz su gospodarske djelatnosti stanovništva toponimi Njivica i Tovarnica.

Povljani pripadaju i tri otočića. Ime je Mišnjak motivirano nazivom ribe miš ‘Callionymus maculatus'), a Sikavac Mali i Veli odnosni su toponimi u čijim se imenima krije romanski apelativ sika 'greben'.




Yüklə 0,75 Mb.

Dostları ilə paylaş:
  1   2   3   4   5   6   7   8   9   10




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©genderi.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə