Domagoj Vidović

Domagoj Vidović

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje

Republike Austrije 16

Zagreb
Pogled u toponimiju župe Čerin

U radu se obrađuje šezdesetak toponimskih različnica na području župe Čerin u sjeverozapadnome dijelu Brotnja. U uvodnome se dijelu rada iznose temeljni izvanjezični podatci, u drugomu tumače mjesni ojkonimi i donose povijesne potvrde, a u trećemu se raščlanjuju mjesni mikrotoponimi po motivaciji. Iz obrađene toponomastičke građe izdvaja se hidronim dalmatskoga postanja Sutivan 'sveti Ivan'.

Ključne riječi: Čerin, ojkonim, mikrotoponim

1. Uvod

Župa Čerin smještena je u Gornjemu Brotnju, čijim je vjerskim, prosvjetnim i gospodarskim središtem. Područje koje obuhvaća upravno pripada Općini Čitluk te je smješteno na njezinoj granici s ljubuškom, širokobriješkom i mostarskom općinom, a naziva se i Grmadijom. Župa je dobila ime po središnjemu naselju koje se u povijesnim vrelima spominje u kasnome srednjovjekovlju (kad je pripadalo srednjovjekovnoj humskoj župi Večerić¹), no arheološki nalazi (ulomci opeke te ostatci žrtvenika Dijane i Silvana) pokazuju da je bila nastanjena i u antici. U ovome se radu obrađuje šezdesetak mjesnih toponima² čija bi obradba trebala biti poticajem za daljnja istraživanja ne samo na području župe Čerin, nego čitavoga Brotnja. Naime, do danas je toponomastički u Brotnju sustavno obrađeno tek područje sela Zvirovići³, a Ivan Sivrić prikupio je znatnu toponomastičku građu za Krehin Gradac⁴. Ipak, već je i na temelju toga malog uzorka te iz radova povjesničara koji su se pojedinim broćanskim toponimima bavili tek uzgred razvidno da bi broćanska toponimija mogla biti od iznimne važnosti za cjelokupnu hrvatsku onomastiku.

2. Ojkonimija župe Čerin

2.1. Čerin

Selo se Čerin u povijesnim vrelima spominje 1397. kad je Veselko Milosavić primljen u dubrovačko građanstvo.⁵ Ime se Čerin znalo povezivati s imenom rimske božice Cerere, no za to su izvođenje potrebni konkretniji jezični i izvanjezični dokazi.⁶ Nadalje, ojkonim se povezivao i s antroponimima motiviranima pridjevom č(e)rn 'crn' kao što je Č(e)rnomir⁷. Dosad se pri tumačenju ojkonima nije uzimala u obzir činjenica da se u selu nalazi vrelo Čerinac, a hidronimne su osnove koje sadržavaju pridjev crn veoma česte te su njima obično uvjetovana imena potoka i rječica. Osobno držim da je u ojkonimu Čerin najvjerojatnije očuvan pridjev č(e)rn 'crn' bilo da je nekoć bio sastavnicom antroponima⁸ (što mi se čini vjerojatnijim ako je temeljni lik hidronima Čerinac jer je tada ime vrela nastalo poimeničenjem dvorječne sveze *Čerinje vrelo 'Čerinsko vrelo'), bilo da je ojkonim nastao prema hidronimu (u povijesnim je vrelima potvrđeno da se vrelo nazivalo Čerin te je, ako je hidronim stariji, naselje moglo biti prozvano prema njemu). Područje se župe Čerin često naziva i Grmadijom. U tome bi pak toponimu mogao biti uščuvan apelativ garma⁹ koji u primorskim krajevima obično označuje procijep između dviju hridi ili špilju uz more. Na tu je osnovu dodan hrvatski zbirni sufiks -ad i romanski -ija (< lat. -ia).

2.2. Blatnica

Naselje se Blatnica spominje tek 1477.¹⁰ iako je bilo nastanjeno i znatno ranije o čemu svjedoči nekropola stećaka na predjelu Bakre na kojemu je pronađen i nadgrobni spomenik broćanske velikaške obitelji Komlinović¹¹. Naselje se dijeli na Donju i Gornju Blatnicu između kojih se nalazi vrelo Bubanj dolac. Kroz naselje je vodio karavanski put od Brotnja prema Mostarskome blatu. Ime je sela prozirno te se dovodi u vezu s apelativom blato.

2.3. Čalići

Pod brdom Trtle smjestilo se naselje Čalići čije je ime antroponimnoga postanja. Rod Čale nastanjuje Humac, Grude i mostarsko područje, a Čalići danas stanuju u Rami u koju su mogli dospjeti i stočarskim migracijama iz Brotnja. Antroponim je nadimačkoga postanja te se izvodi od apelativa čale 'rano osijedjela osoba' (< tur. çal 'sijed'¹²).

2.4. Dragićina

Ojkonim Dragićina u Broćanskome polju povjesničari povezuju s poslanikom Sandalja Hranića Kosače u Brotnju Dragićem¹³. Svakako je riječ o ojkonimu antroponimnoga postanja (Dragić < Drago < Dragomir/Dragoslav).

2.5. Hamzići

Naselje se Hamzići po narodnoj predaji nekoć nazivalo Kolašin¹⁴. Navedeno je ime antroponimnoga postanja te se dovodi u vezu s osobnim imenom Kolašin koje se može izvesti od kršćanskih imena Nikola i Konstantin. Drugo je starije ime koje se spominje za naselje Kripave, a u ARj¹⁵ se spominje i ime Kripovo (postoji i mjesni toponim Kripovac). S obzirom na geomorfološke značajke tla ime bi se možda moglo povezati s apelativom gripa 'kamen na osami' koji Petar Skok¹⁶ drži predromanskim leksičkim prežitkom. Novo se ime Hamzići (< tur. Hamza¹⁷) dovodi u vezu s istoimenim muslimanskim rodom iz Mostara koji je ondje imao posjede. Hamzići su nastanjivali i selo Kuti u Dabru otkud su se preselili u Stolac, a Hamza-beg iz Foče tražio je svoj udio u carini u Drivi (današnjoj Gabeli) koncem 15. stoljeća¹⁸.

2.6. Ograđenik

Ime Ograđenik obuhvaća više naselja (temeljna su naselja Mali i Veliki Ograđenik koji se dijele na Donji Veliki Ograđenik i Gornji Veliki Ograđenik te Donji Mali Ograđenik i Gornji Mali Ograđenik) razmještenih po krševitomu obodu broćanskih brda i uz Broćansko polje te mu je ime vjerojatno odraz negdašnje zemljoposjedničke podjele (< ograđenik 'ograđeni posjed'). Područje je Ograđenika bilo nastanjeno u srednjovjekovlju (o čemu svjedoče stećci) te je po mišljenju povjesničara moglo biti u posjedu Komlinovića. Na području sela (uglavnom u Donjemu i Gornjemu Malom Ograđeniku) i danas nalazimo ostatke predosmanlijskih i osmanlijskih utvrda.

3. Čerinski mikrotoponimi

Preobrazbom su od toponomastičkih naziva nastali puku prozirni oronim Glavice i neprozirni Humac (izvodi se od apelativa humac koji je isprva označivao omanji brijeg pod travom) te hidronim Vrioštica¹⁹ (usp. vrilo 'vrelo'). Toponomastičke metafore zabilježene na čerinskome području pripadaju skupini područnih. Toponomastička se metafora Bakre izvodi od apelativa bakra 'mjedeni kotao' (< tur. bakır 'bakar'), a Lukoć od istozvučnoga brodograditeljskoga naziva kojim se označuje drveno rebro na plovilu²⁰. Onomatopejskoga je postanja toponim Bubanj dolac (< bubanj 'jako vrelo'). Biljnim su nazivima uvjetovani toponimi Drežanj²¹ (< drezga 'vrsta vodene biljke, Nasturtium officinale'), Grab i Grabovine (< grab²² 'Carpinus orientalis'), Jasenjački brig (< jasen²³ 'Oleaceae Fraxinus') i Pirnjača (< pir 'vrsta trave, troskot, Agropyrum' < psl. pyrъ 'korov').

Gospodarski se toponimi uglavnom odnose na oblik obradive površine i poljodjelsku kulturu. Na zavučene duge njive upućuje toponim Vlaka, a na obradive površine koje se nalaze na više razina toponim Podišta. Na predjelu Predivište²⁴ (< predivo) vjerojatno se nekoć sadio lan, na Repištu repa, a na Spanaćevcu špinat. Na stočarsku djelatnost upućuju pak toponim Garište (: gar; vjerojatno se na tome predjelu palilo raslinje kako bi se dobili novi pašnjaci) i Zagrade (< zagrada 'tor, mjesto u koje se zagoni stoka'), a apelativ Sritnice (< srist 'sresti') mogao bi upućivati na mjesta na kojima su se okupljali pastiri pred ispašu ili odlazak u planinu. Dvorječni toponim Peć Mlini sadržava toponomastički naziv peć 'pećina' i apelativ mlin.

Kulturnopovijesni toponimi odnose se na obrambena zdanja, vjerske objekte i mjesne predaje. Na temelju jezičnih podataka moguće je odrediti vremenski slijed gradnje utvrda na području župe Čerin. Utvrde su iz ilirskoga razdoblja motivirane slavenskim apelativima gomila²⁵ i gradina (usp. toponim Gradina), na moguću rimsku ili bizantsku utvrdu upućuje toponim Kaštun (usp. toponim Koštun/Koštur u Dabrici kod Stoca koji se dovodi u vezu s vulgarnolatinskim apelativom castoria < lat. castrum 'utvrđeni grad'²⁶), a oronim Ozren mogao bi upućivati na mjesta negdašnjih stražbenica. Na mjesta na kojima su se mogle nalaziti crkve ukazuju toponimi Crkvine, Krstina i Sutivan. Posebno je zanimljiv posljednji toponim tvoren od dalmatskoga pridjeva san(c)tu(s) 'svet'. Toponimi se tvoreni od navedenoga dalmatskoga pridjeva u toponomastičkoj literaturi obično smatraju odrazom prvih romansko-hrvatskih jezičnih dodira, snažnijega hrvatskoga naseljavanja prije 10. stoljeća i pokrštavanja te na crkve podizane uz važnija naselja.²⁷ Toponimi se tvoreni navedenim pridjevom u kojima je sadržano kršćansko ime Ivan (kao što su Sativanac, Stivan, Sutivan) prostiru istočnom jadranskom obalom od Istre do Boke kotorske, a nalazimo ih i duboko u unutrašnjosti od zapadne Hercegovine i Rame do Bijeloga Polja u crnogorskome dijelu Sandžaka²⁸. Predjeli kao što je Crkvina (< crkvina 'crkvište, razvaline crkve') upućuju na moguće mjesto starije crkve, a Krstina na križeve kod kojih se u razdoblju osmanlijske vladavine održavalo bogoslužje. Na muslimansku prisutnost upućuje pak toponim Vakuf (< vakuf 'imovina vjerske zajednice' < tur. vakıf). Na moguće mjesne predaje upućuju toponimi Krvave gomile i Mejdan. I dok su mnogi toponimi koji sadržavaju apelativ krvav potaknuti usmenoknjiževnim motivom sukoba obitelji mladoženje i nevjeste u svatovima, toponimi koji sadržavaju apelativ mejdan (< mejdan 'boj' < tur. meydan) obično upućuju na vojne sukobe ili pokolje.

Velik je udio mikrotoponima antroponimnoga podrijetla. U toponimima Barbarići (< Barbarić < Barbara), Bulića ograda (< Bulić < Bule < Budimir/Budislav), Dugandžića groblje (< Dugandžić²⁹ < dogandžija 'sokolar' < tur. doğanci), Džidina ograda (< džida 'koplje' < tur. cida), Elezovac (< Elez < tur. Elez³⁰), Kovačica (< Kovačić < kovačić 'umanjenica od kovač'), Milićevića krstina (< Milićević < Milić < Mile < Miloslav), Odaci i Pododaci (< Odak 'Hodak' < Hodimir), Stojića groblje (< Stojić < Stoje/Stojo < Stojan), Šarčevo groblje (< Šarac < šare/šaro 'osoba s pramenovima kose različite boje') i Šušnjar (< šušnjar 'crveni krpelj') okamenjena su prezimena čiji nositelji nastanjuju župu Čerin i njezino neposredno susjedstvo. Toponimi su pak Drljajice (: drlje 'razroka osoba') i Šenkovina (< tur. şen 'veseo') najvjerojatnije nastali od kakva obiteljskoga ili osobnoga nadimka. Možda je nadimačkoga postanja i oronim Trtla/Trtle (usp. trtle 'onaj koji se u hodu spotiče'³¹).

4. Zaključak

U ovome se radu obrađuje toponimija župe Čerin koju obuhvaćaju naselja Blatnica, Čalići, Čerin, Dragićini, Hamzići te Mali i Veliki Ograđenik. Većina naselja nose imena antroponimnoga postanja (Čalići, Dragićina i Hamzići sigurno, a najvjerojatnije i sam Čerin), dok su ostala imena naselja uvjetovana reljefnim značajkama obrađenoga područja (Blatnica < blato) ili posjedničkom podjelom (Ograđenik). Prethrvatskomu (predrimskomu i rimskomu sloju) mogao bi pripadati toponim Kaštun (usp. lat. castrum 'utvrđeni grad' te osnova toponima Grmadija (< garma 'spilja'). Hidronim Sutivan 'sveti Ivan') dalmatskoga je postanja, prežitak je ranih romansko-hrvatskih dodira i razdoblja pokrštavanja Hrvata. Čerinski toponim Sutivan nalazi se znatno dublje u zaleđu nego što je zabilježeno u temeljnim hrvatskim toponomastičkim priručnicima. Od hrvatskih toponima izdvajam puku neprozirne oronime Humac (< hum 'omanji brijeg pod travom') i Ozren (< zreti 'motriti, gledati'). Od adstratnih je jezičnih slojeva najzastupljeniji turski koji je zabilježen među odrazima toponomastičkih metafora (Bakre < bakra 'bakreni kotao'), kulturnopovijesnim toponimima (Mejdan i Vakuf) te toponimima antroponimnoga postanja (Elezovac).

An Overview of the Toponymy of Čerin

In the paper the author analyses around sixty tokens from the area of the parish Čerin in the northwestern part of Brotnjo. In the introductory part of the paper basic extralinguistic data are given, in the second part place names are explained and their historical confirmation is given. In the third part of the paper the motivation of place microtoponyms is analyzed. From the analyzed toponomastic data the hydronime of Dalmatian origin Sutivan ‘St. John’stands out.

Key words: Čerin, oikonym, microtoponym

1 Usp. Pavao Anđelić, "Srednjovjekovna župa Večerić (Večenike) i postanak Mostara", u: Srednjovjekovne humske župe, Ziral, Mostar, 2011., str. 161–187.

2 Na pomoći u njihovu prikupljanju zahvaljujem kolegi i prijatelju Žarku Dugandžiću.

3 Treba istaknuti i kako je znatno više toponomastičkih punktova obrađeno u istočnoj Hercegovini pa bi i to moralo potaknuti istraživače da svoju pozornost usmjere na zapadnu Hercegovinu.

4 Ivan Sivrić, "Prilozi za onomastiku i toponomastiku: prezimena, imena i nadimci te toponimi u Krehin Gracu", u: Motrišta, 57–58, Mostar, 2012., str. 124–143.

5 Marko Vego, Historija Brotnja od najstarijih vremena do 1878. godine, Skupština Općine Čitluk, Čitluk, 1981., str. 107.

6 Navodim tek kao zanimljivost činjenicu da se i ojkonim Nevesinje katkad dovodi u vezu s imenom rimske kućne božice zime Neves, a slavenska božica zime Morana mogla je dati ime prijevoju Morine u Gornjoj Hercegovini. I za ta su tumačenja, dakako, potrebni konkretniji jezični i izvanjezični dokazi.

7 U Brotnju se 1307. kao svjedok pred dubrovačkim knezom spominje Đurko, sin Čerenije (nepos Çerenie) kao svjedok pljačke kod crkve svetoga Jurja u Broćnu (P. Anđelić, "Srednjovjekovna župa Večerić i postanak Mostara, str. 163).

8 Prezimena se Čerin i Čerina u Istri i srednjoj Dalmaciji izvode od talijanskoga fitonima cerro 'cer, hrast' (usp. Petar Šimunović, Hrvatska prezimena, Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2006., str. 234), ali imaju ili drukčije mjesto naglaska ili drukčiju naglasnu intonaciju te je i to dokaz da su drukčijega jezičnog postanja od ojkonima Čerin. Naglasno se razlikuje i apelativ čerin/čerjen 'svod nad ognjištem' (Rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika, 1–24, JAZU, Zagreb, 1880. – 1976., sv. 1., str. 944).

9 Etimologija je navedenoga apelativa nepoznata, najvjerojatnije predrimska. Na Pagu apelativ garma označuje i 'odvojeni prostor u pojati u koji se stavlja janje koje je ostalo bez majke s drugom ovcom kako bi ga ona prihvatila i othranila' (Ive Oštarić, Rječnik kolanjskoga govora ili ričnik mista Kolana na otoku Pagu, Matica hrvatska, Zadar, 2005., str. 123). Lik je pak Grma u Makarskoj mogao nastati pučkom etimologijom, tj. dovođenjem u svezu prethrvatskoga apelativa garma s hrvatskim grm (usp. Domagoj Vidović, "Pogled u toponimiju Makarskoga primorja", u: Folia onomastica Croatica, 21, Zagreb, 2012., str. 207–232).

10 M. Vego, Historija Brotnja od najstarijih vremena do 1878. godine, str. 106.

11 Marko Vego, Naselja bosanske srednjevjekovne države, Svjetlost, Sarajevo, 1957., str. 21.

12 Milan Nosić, Prezimena zapadne Hercegovine, Hrvatsko filološko društvo Rijeka, Rijeka, 2001., str. 182.

13 M. Vego, Historija Brotnja od najstarijih vremena do 1878. godine, str. 106.

14 Svakako bi navedenu narodnu predaju trebalo dodatno provjeriti jer su „stariji“ toponimski likovi često i posljedicom velikosrpske promidžbe na prijelazu iz 19. u 20. stoljeće.

15 Rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika, sv. 4, str. 551.

16 Petar Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, 1–4, JAZU, Zagreb, 1971. – 1975., sv. 1, str. 619.

17 Tursko je ime Hamza arapskoga postanja koje je nosilo značenje 'lav, oštar, ljut, jak, žestok' te se često nadijevalo dječacima kako bi se otjerali zli duhovi (Ismet Smailović, Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini, Institut za jezik i književnost, Sarajevo, 2001., str. 269).

18 M. Vego, Naselja bosanske srednjevjekovne države, str. 35.

19 Hidronim Vrioštica razmjerno je čest u zapadnoj Hercegovini. Istoimeni se potok nalazi na području Vitine u ljubuškoj općini.

20 Hidronim Lukoć postoji i u nedalekim Zvirovićima (usp. Domagoj Vidović, "Toponimija sela Zvirovići", u: Župa Studenci u Hercegovini, Mostar, 2011., str. 47–57).

21 Usp. hidronim Drežanka i ojkonim Drežnica u gornjemu porječju Neretve.

22 Od bijeloga se graba nekoć pržio kvalitetan ugljen za kovačke vatre, od mladica se graba izrađivala užad za vezanje snopova žita, a grabov je šušanj služio kao prostirka stoci da bi se na koncu pretvarao u stajsko gnojivo.

23 Jasenovina je služila za ispitivanje je li voda pitka. U lokvu ili kamenicu stavljala se jasenova grana i ako bi pustila boju, to je značilo da je voda zdrava. Od crnoga se pak jasena dobivala crna boja kojom se bojilo vunene kabanice i pređu.

24 Usp. istozvučni toponim u Poljicima kod Omiša (Rječnik hrvatskoga ili srpskog jezika, sv. 11, str. 481).

25 Apelativ gomila u mjesnome govoru najčešće označuje grobni humak, neovisno o tome iz kojega povijesnog razdoblja potječe (tako primjerice može označivati i ilirsko grobište), no može se odnositi i na ilirsku kamenu utvrdu. Na Braču pak gomila označuje 'hrpu kamenja nastalu trijebljenjem kamenja' (Petar Šimunović, Bračka toponimija, Golden marketing-Tehnička knjiga, Zagreb, 2004., str. 218), ali se u Hercegovini češće u istome značenju rabi apelativ grudina.

26 Usp. P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, sv. 2, str. 166.

27 Kod vrela se Sutivan u Donjoj Blatnici nalaze ostatci utvrde i crkve koja je, po pučkoj predaji, bila posvećena svetomu Ivanu (Marko Babić, "Prilog hercegovačkoj hagiotoponomastici", u: Hercegovina i Hum kroz povijest, 1–2, Hrvatski institut za povijest, Zagreb, 2011., str. 403–433).

28 Domagoj Vidović, "Prilog proučavanju svetačkog imena Ivan u hrvatskoj antoponimiji", u: Rasprave Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlja, 35, Zagreb, 2009., str. 347–364.

29 Prvotni je lik prezimena bio Dogandžić (usp. D. Vidović, "Toponimija sela Zvirovići", str. 48).

30 Tursko se osobno ime Elez izvodi od arap. pridjeva äläḍḍ '(naj)slađi, (naj)ugodniji (I. Smailović, Muslimanska imena orijentalnog porijekla u Bosni i Hercegovini, str. 219.

31 Ante Kraljević, Ričnik zapadnoercegovačkoga govora, Ogranak Matice hrvatske u Širokome Brijegu, Dan d.o.o., Široki Brig – Zagreb, 2013., str. 372.).