Milan Uzelac
ISTORIJA FILOZOFIJE
I
(Istorija filozofije do Dekarta)
Vršac
2003
Milan Uzelac
Istorija filozofije I
www.uzelac.eu
2
UVOD
Svaki razgovor o filozofiji pretpostavlja da već nešto
znamo o tome šta je filozofija; do takvog znanja može se doći
samo uvidom u ono što nam donosi filozofska tradicija; ali,
kako je reč o tradiciji dugoj preko dve i po hiljade godina,
jasno je da znanja koja dolaze do nas, iz najrazličitijih
razloga ne mogu biti u nekom velikom međusobnom
saglasju, a istovremeno, daleko su od toga da budu
jednoznačna. Istorija nas uči da bitna znanja ne bivaju
nikad u celosti sačuvana za buduće generacije već je
zadatak svake od njih da ta znanja iznova otkriva, da ih na
svoj način i iz sopstvenog iskustva uvek iznova oblikuje.
Bitno svojstvo filozofskog mišljenja počiva u večnom
traženju, u preispitivanju onog što nam je najbliže i što je
po prirodi stvari najprisutnije ali istovremeno i najdalje;
svako misli da zna šta je filozofija i svako se bez imalo
ustručavanja upušta u razgovor o njoj; previđa se da su već
u najstarija vremena zbog bavljenja filozofijom Atinjani
Sokrata osudili na smrt, zaboravlja se Platonovo
upozoravanje o pogubnosti sofistike i svim opasnostima koje
dolaze usled zloupotrebe filozofije, ne shvata se rezignacija
Boetija koji u svom poslednjem spisu, na samom završetku
antičke epohe, piše o tome kako je nastupilo doba koje za
filozofiju više nema razumevanja.
Ni naše vreme nije bitno drugačije; možda je tome
delom doprinela i sama filozofija; ponajviše, ipak, sami
filozofi. Još pre samo dva stoleća Hegel je s dubokim
uverenjem govorio o tome da istina prebiva u pojmu i da je
filozofija najviši izraz duha; danas su se stvari izmenile; mi
živimo u vremenu iz kog su, kako jedan pesnik kaže, odbegli
bogovi; sa njima je nestala i istina; u doba koje odlikuje
simuliranje stvarnosti, istinito, dobro i lepo se više ne vide
Milan Uzelac
Istorija filozofije I
www.uzelac.eu
3
kao najviše vrednosti a odsustvo svake hijerarhije
vrednosti, svaki razgovor o filozofiji i njenom vekovnom
stremljenju, onom večnom i nepromenljivom, čine se sve vi-
še anahronim, sve manje smislenim.
Odlučiti se za izučavanje filozofije znači odlučiti se za
ulazak u duhovni svet koji su stvarali veliki mislioci
prošlosti, a to je u isto vreme i izazov i izraz najviše
odgovornosti; bogatstvo tog sveta nije bogatstvo ovog sveta i
nije do kraja "od ovog sveta" i zato ne sme biti uspešan
svaki "nagovor" na filozofiju, budući da ne bira uvek čovek
filozofiju već i filozofija čoveka.
Ova je knjiga napisana s namerom da se ukaže na neke
od tema koje su tokom istorije presudno određivale
filozofsko mišljenje; ona stoga ne može biti "originalna" u
savremenom značenju te reči; ovde se prepliću stavovi
filozofa i njihovih interpretatora a samo s jednim ciljem: da
se o filozofiji kaže ono što je već bilo na najbolji način
rečeno, kako bi se makar neke od misli koje nam dolaze iz
prošlosti sačuvale za budućnost. Ako tu ima i nečeg što je
moje, onda se to ogleda samo u načinu izlaganja, u načinu
na koji je ova knjiga sastavljena; svi njeni elementi nalaze
se u drugim knjigama, ponekad možda i lepše kazani; nači-
nom izlaganja ja daleko više pripadam svetu visoke
sholastike, svetu Tome i Bonaventure, ali svetu prepunom
istinske svetlosti, jer pravi mrak, kao što znamo, nastupio
je tek sa "svetlošću" koja se počela širiti oko lomača u doba
pozne renesanse i to je mrak po kojem mi i danas
tumaramo.
Mnogi očekuju da nas filozofija nečem pouči, da nam
bude oslonac u životu, da od nje imamo neku korist; ali
davno je rečeno da Minervina sova započinje svoj let u
predvečerje, u smiraj dana; sva znanja nam obično dolaze
prekasno; našavši se u ovom životu, bačeni u postojanje ne
možemo ne misliti svoj usud i ne znamo da li da ga hvalimo
Milan Uzelac
Istorija filozofije I
www.uzelac.eu
4
ili kudimo; jedina prava ocena je ona koja se izriče na kraju;
no, i za taj kraj treba se pripremiti, treba se snabdeti
raznim znanjima jer znanje je univerzalnija moneta i od
samog novca koji se menja za sve; ima nečeg što prevazilazi
i ono što mi vidimo kao sve, a što je daleko od sveg dnevnog
i prolaznog. Put ka tom najvrednijem, najdostojnijem, put
ka životu ispunjenom najvišim smislom – put je filozofije.
A filozofija, govorio je Platon, jeste ljubav ka mudrosti,
težnja da se dospe do mudrosti čak i onda kad čovek više
ničem ne teži sem da bude mrtav; to podrazumeva uverenje
o besmrtnosti duše koja stremi onom večnom i nepromenlji-
vom, te je s razlogom Aristotel pisao da je posedovanje
filozofije nešto više no ljudsko, da se filozofija ogleda u
jednačenju s božanskim i da se ona sastoji u traženju počela
i uzroka. Filozofi iz vremena helenističke epohe isticali su
kako je filozofija težnja za srećom, vežbanje u vrlini u
nastojanje da se ova postigne, trajno nastojanje da se
pokaže u čemu je bit sveta i šta čovek može da radi. U novo
doba isticalo se kako je filozofija ideja potpunog znanja koja
nam pokazuje poslednje svrhe ljudskog uma i da se ne može
učiti filozofija (koja nam nigde nije kao takva već unapred
data) već samo filozofiranje. Fihte je govorio da kakva se
filozofija bira zavisi od toga kakav je ko čovek, da za filozofi-
ju neko mora biti rođen, da se za nju odgaja i da nikakvim
ljudskim umećem čovek ne može postati filozof. Polazeći od
toga da je filozofija misaono razmatranje predmeta i vreme
obuhvaćeno mislima, Hegel je isticao kako je filozofija misao
sveta koja uvek dolazi prekasno da poučava kakav svet
treba da bude, ali da se, iako je najviša, bavi upravo onim
što se obično smatra poznatim. I dok je Martin Hajdeger
smatrao da je filozofija univerzalna fenomenološka
ontologija a Ludvig Vitgenštajn da je njena svrha logičko
razjašnjenje misli, jedan od najznačajnijih mislilaca XX
stoleća, Teodor Adorno, naglašavao je kako je filozofija
Dostları ilə paylaş: |