Intelektualni kapital (IK) preduzeća predstavlja portfolio nevidljive imovine preduzeća I veoma je važan deo ukupne imovine preduzeća



Yüklə 99 Kb.
tarix20.09.2018
ölçüsü99 Kb.
#69636

PRIKAZ I ZNAČAJ KOMPONENTI INTELEKTUALNOG KAPITALA U SAVREMENOM OKRUŽENJU
AN OVERVIEW OF THE COMPONENTS OF INTELLECTUAL CAPITAL IN THE MODERN ENVIRONMENT AND ITS SIGNIFICANCE
Novica Pavlović, Željko Račić

Rezime: Znanje je oduvek predstavljalo najvažniji resurs preduzeća, što je posebno naglašeno u današnjim uslovima poslovanja. Izrazito jaka konkurencija koja egzistira na svim tržištima i u svim poslovnim delatnostima, kao i visok stepen razvoja tehnologije, koja je zbog lako dostupnih informacija na dohvat ruke svim zainteresovanim kompanijama, u velikoj meri otežavaju zauzimanje dobre tržišne pozicije. Razvoj informacione tehnologije, doprineo je tome da se čitava ekonomija u sve većoj meri oslanja na neopipljive resurse. Nosilac svih neopipljivih komponenti poslovanja je znanje menadžera i zaposlenih, koje integrisano u adekvatnu organizacionu strukturu, sa akcentom na zadovoljenje potreba potrošača, čini jezgro kompetentnosti organizacije i osnov za stvaranje konkurentske prednosti. Što je veći intelektualni kapital neke kompanije, veća je i njena sposobnost kreiranja superiorne vrednosti u odnosu na konkurenciju. Cilj ovog rada je da prikaže komponente intelektualnog kapital, kao i njihov značaj i ulogu u uslovima savremenog poslovanja.
Ključne reči: znanje, ljudski kapital, strukturni kapital, relacioni kapital, intelektualni kapital.
Abstract: The knowledge has always meant the most important resource of a business entity, which is particularly emphasized in today’s business conditions. A strong competition existing in all markets and all business activities as well as the high extent of technology development which is at hand to all interested companies due to accessible information hinder the process of gaining a good market position. The development of information technology has contributed to the fact that the whole economy relies more and more on intangible assets. The bearer of these intangible components of business is managers’ and employees’ knowledge, which as integrated in the adequate organizational structure and with the stress on meeting customers’ needs, makes up the core of the organization’s competence and the basis for making competitive advantage. The greater is the intellectual capital of a company, the greater is its ability to form superior values regarding the competition. The aim of this paper is to show components of the intellectual capital as well as its significance and role in today’s business conditions.
Key words: knowledge, human capital, structural capital, relationship capital, intellectual capital.
1. UVOD
Na početku trećeg milenijuma dolazi do razvijanja novih, savremenih oblika organizovanja preduzeća, gde u prvi plan izbija znanje kao najbitniji resurs, koji se može posmatrati i kao input i kao output organizacije [6]. Intelektualni kapital preduzeća, u čijoj se osnovi nalazi znanje, predstavlja portfolio nevidljive imovine preduzeća i veoma je važan deo njegove ukupne imovine. Iako se ne nalazi u bilansu stanja, neosporno je da on ima određenu vrednost, koja zauzima sve veći procenat u odnosu na ukupnu vrednost kompanije. U uslovima poslovanja, koje karakteriše višak ponude u odnosu na potražnju, sve je više delatnosti koje se oslanjaju na znanje, kao na osnovni resurs za svaranje konkurentske predosti i profita. Vrednost neopipljive imovine, danas u kompanijama može biti višestruko veća od vrednosti materijalne imovine. Na primer kompanija Microsoft je, 1998.g. imala 32,3 puta veću vrednost intelektualnog kapitala u odnosu na vrednost vidljive imovine [5]. Intelektualni kapital obuhvata brojne elemente, koji su u stalnoj međusobnoj interakciji, a koji su vezani za tržište, strukturu preduzeća i čoveka kao najvažnijeg elementa koji poseduje znanje, kao bazu efikasne upotrebe resursa za kreiranje zadovoljavajuće vrednosti za preduzeće i njegove stejkholdere.
2. STRUKTURA INTELEKTUALNOG KAPITALA
Intelektualni kapital je složena kategorija koju čini nekoliko osnovnih elemenata: ljudski kapital, strukturni kapital i kapital sadržan u odnosima sa potrošačima [7].

Slika 1. Tržišna vrednost poslovnog subjekta i intelektualni kapital
2.1. LJUDSKI KAPITAL
U novoj ekonomiji ljudski kapital predstavlja noseći stub intelektualnog kapitala i osnovnu vrednost organizacije. Bez pomoći ljudi, menadžeri poslovnih subjekata ne bi mogli ostvariti svoje ciljeve, što bi dovelo u pitanje njihov opstanak na tržištu. Ljudski kapital se odnosi na lepezu znanja, sposobnosti, veština, iskustava menadžera i zaposlenih, koja su neophodna da bi se klijentu pružila superiorna usluga (u čiji je sastav uključen i proizvod). On je individualan, nije u vlasništvu poslovnog subjekta i pojavljuje se kao generator inovativnih potencijala poslovnih sistema. Takođe, ljudski kapital predstavlja pokretačku snagu intelektualnog kapitala i čini osnovu tržišne vrednosti poslovnih subjekata, naročito kod preduzeća posluju u intelektualno intenzivnim industrijskim granama.
Vrednost pomoću koje je moguće ostvariti konkurentsku prednost, oslanja se u velikoj meri na neopipljive elemente.Privreda sve više postaje „beztežinska“, što ilustruje primer da je 1984. godine u ukupnim troškovima jednog računara hardver učestvovao sa 80%, a softver sa 20%, dok danas imamo obrnutu situaciju. Takođe, materijalni troškovi prosečnog automobila čine samo 16% ukupnih troškova njegove proizvodnje1. Posledica ovakvog razvoja tržišta, izbacila je znanje u prvi plan, dok su tradicionalna sredstva proizvodnje- sirovine, težak rad i kapital, ostali na drugom mestu, što je rezultiralo činjenicom da danas mnoge razvijene države koncept svog daljeg razvoja baziraju na stvaranju uslova za priliv znanja, odnosno ljudi koji ga poseduju. Laka dostupnost informacija u sinergiji sa razvijenom proizvodnom tehnologijom, doprinose skraćivanju „veka trajanja“ znanja. Ciklus inovacija- imitacija- unifikacija je sve kraći, što rezultira činjenicom da ono što danas predstavlja znanje, sutra je već uobičajena i dobro poznata materija za mnoge tržišne subjekte. Iako su informacije svima lako dostupne, strateško znanje kao izvor konkurentske prednosti, predstavlja privilegiju za organizacije koje kontinuirano obnavljaju i dopunjuju svoje intelektualne sposobnosti. Filtriranje i skladno uklapanje informacija u „utrživu“ viziju budućeg poslovanja predstavljaju izvor moći savremenog doba [3].

Pored toga što ga treba privući, znanjem treba uspešno i upravljati. Upravljanje znanjem predstavlja identifikaciju, optimizaciju i aktivno upravljanje intelektualnim sposobnostima, bilo u obliku eksplicitnog znanja sadržanog u veštačkim izvorima ili u obliku implicitnog znanja sadržanog u samim pojedincima ili zajednicama. Eksplicitno znanje nastaje iz različitih izvora i lako se može kodifikovati u dokumente, procese ili praksu (uključuje sve nivoe spoznaje koji se mogu pretvoriti u vizuelnu prezentaciju, reči ili brojeve). Sa druge strane, implicitno znanje je ugrađeno u ljudsko iskustvo i rad. Ono se teško može registrovati i dokumentovati i odnosi se na lična znanja ugrađena u iskustvo u obliku pravila, vrednosti i intuicije. Optimizacija eksplicitnog znanja postiže se konsolidovanjem njegovih veštačkih izvora i obezbeđivanjem uslova za nesmetano korišćenje, dok se optimizacija implicitnog znanja postiže formiranjem zajednica za razmenu i povećanje njegovog kvantuma. To znači, da organizacija koja maksimalno želi da iskoristi znanje koje poseduje, mora upravljati pomenutim komponentama i njihovom međusobnom interakcijom, čiji je cilj pokretanje inovacija u organizaciji[2].





Slika 2. Komponente ljudskog kapitala 2
2.2. STRUKTURNI KAPITAL
Organizacija poslovanja predstavlja sistem uz pomoć kog se znanja i ideje transformišu u produktivne outpute. Strukturni kapital podrazumeva operativnu filozofiju i organizacione sposobnosti, koje se razvijaju da zadovolje zahteve tržišta i čiji su zadaci da ubrzaju protok znanja u poslovnom subjektu i van njega. Iako predstavlja izvor znanja i ideja, ljudski kapital je beskoristan bez sistema i kanala koji ga mogu učiniti produktivnim. Strukturni kapital je vlasništvo poslovnog subjekta i služi kao logistička podrška i pokretač pretvaranja ljudskog kapitala u produktivnu vrednost. Trendovi organizacije poslovanja usmereni su ka identifikaciji ključnih procesa, njihom kontinuiranom poboljšavanju u pravcu zadovoljenja potreba sve zahtevnijih potrošača. Ovom procesu predhodila je praksa transformacije dubokih vertikalnih organizacionih struktura u horizontalne, pliće oblike, čime je znatno ubrzan protok informacija kroz organizaciju, što je rezultiralo stvaranjem kvalitetne baze za transformaciju inovativnih ideja i znanja u produktivne outpute. Dessler [1] za kreiranje horizontalne korporacije predlaže sledeće korake:
- identifikaciju strateških ciljeva,

- analizu ključnih kompetitivnih prednosti za ispunjenje ciljeva,

- definisane ključnih procesa,

- organizovanje usmereno na procese a ne na funkcije, gde svaki proces treba da poveže zadatke koji se na njega odnose da bi proizvod-uslugu prilagodio potrošaču,

- eliminaciju aktivnosti koje ne povećavaju vrednost ili ne doprinose ključnim ciljevima,

- smanjivanje na minimum broja poslovnih funkcija i personal po odeljenjima, čuvajući pri tom ključna stručna znanja,

- zapošljvanje menadžera ili timova kao vlasnika svakog ključnog procesa,

- kreiranje multidisciplinarnih timova za vođenje svakog procesa,

- određivanje posebnih karakteristika ciljeva,

- dodeljivanje autoriteta zaposlenima i njihovo adekvatno informisanje, i



- poboljšanje obuke, nagrađivanja, zarade i budžetskog sistema.
Navedeni koraci otklanjaju sve dileme u vezi načina fukcionisanja horizontalno dizajnirane organizacione strukture, fokusa i pravaca u kojima treba usmeriti postojeću kreativnu energiju, što predstavlja bazu za kreiranje i usvajanje novih znanja i efikasnu eksploataciju inovacija. Ako se na sve navedeno dodaju i napori za smanjenje tehnološkog rizika na minimum putem kontinuiranog osavremenjavanja informacione i proizvodne tehnologije, širom se otvaraju vrata za brzo, fleksibilno i efikasno poslovanje u čijem centru je znanje, kao osnov stvaranja konkurentske prednosti. Komponente strukturnog kapitala prikazane su na slici 3.

Slika 3. Osnovne komponente strukturnog kapitala3
2.3. RELACIONI KAPITAL
Relacioni (klijentski) kapital ima ogroman značaj zbog toga što obuhvata vrednost relacija, sve odnose i veze s klijentima, poslovnim partnerima, kupcima, dobavljačima, segmentima tržišta, lojalnost, snagu i zadovoljstvo. Lanac stvaranja vrednosti (materijalnih i nematerijalnih) počinje i završava se s potrošačem od koga zavisi opstanak svih proizvodnih i uslužnih delatnosti, a čijem zadovoljstvu, zahtevima i željama treba posvetiti najviše pažnje. Tako na primer, ime poslovnog subjekta, inovativnost proizvoda, jedinstvenost rešenja, marka proizvoda, imidž, posebnost doživljaja, bonus, nagrada, popust, postprodajna usluga privlače i zadržavaju klijente, a istovremeno na taj način raste i konkurentska sposobnost poslovnog subjekta. Kompanije moraju da vode računa, da kvalitet koji pružju bude iznad, ili u najgorem slučaju jednak kvalitetu koji potrošač očekuje. Ovaj zaključak proizilazi iz činjenice da je satisfakcija potrošača po pitanju kvaliteta proizvoda jednaka razlici između percipiranog i očekivanog kvaliteta.

Očekivanja potrošača su posledica uticaja tržišne komunikacije, imidža, usmenih preporuka (word–of–mouth) i njegovih potreba. Nivo percepcije, sa druge strane, zavisi od uslužnog ambijenta i stepena jednakosti između uslužnog proizvoda i uslužne isporuke. Za uslužni proizvod zaduženi su menadžeri, koji posebno vode računa o tome da maksimalno smanje jaz između imidža i identiteta kompanije, odnosno između informacija koje kompanija putem advertajzinga plasira o sebi i realne slike ukupne performanse koju pruža. Od ovih faktora zavisi i stepen satisfakcije potrošača po pitanju kvaliteta proizvoda. Ukoliko potrošač percipira kvalitet koji je iznad nivoa njegovih očekivanja, doživeće veći stepen satisfakcije, što kompaniji trasira put ka povećanju baze lojalnih potrošača i uvećanju profita. U suprotnom, kompanija dolazi u situaciju da pruži negatvnu uslužnu performansu, to jest da proizvede nezadovoljstvo kod kupca. Moć nezadovoljnog kupca nikada ne treba potceniti. Istraživanja pokazuju da se negativno iskustvo prenosi (putem „word- of- mouth“ komunikacije) daleko većem broju ljudi nego pozitivno iskustvo, što loše utiče na imidž kompanije i smanjuje šansu za ostvarenje profita, putem osipanja baze lojalnih potrošača [4].
Kvalitetna komunikacija sa potrošačima, kao i sa ostalim ključnim stejkholderima, oslanja se na razumevanje njihovih potreba i razradu procesa koji će te potrebe ispuniti. Poznato je da nije dovoljno samo pitati potrošače šta je to što oni žele, s obzirm da oni često nisu ni svesni koje su im stvarne potrebe, ili im pak nedostaje dovoljno znanja o mogućnostima i svojstvima proizvoda ili usluga za koje su zainteresovani. Potrošači često traže rešenje svojih problema, bez objašnjenja svojih stvarnih potreba. Moguće je razumeti stvarnu situaciju potrošača, ako se istraži šta leži iza njihovih stvarnih potreba, ili saznanjem na koji način koriste proizvode ili usluge koje im organizacija isporuči. Povećanje sposobnosti organizacije da razume i udovolji stvarnim potrebama potrošača, uzimajući pri tom u obzir sve navedene otežavajuće okolnosti, predstavlja osnovni cilj upravljanja odnosa sa njima i veoma važnu kariku u procesu povećanja intelektualnog kapitala [6].
Poslovni subjekti treba da usmere mnogo energije i daju sve od sebe kako bi zauvek zadržale postojeće klijente, jer se smatra da je pronalaženje novih klijenata pet do sedam puta skuplje od čuvanja postojećih. Lojalni klijenti – koji troše veliki procenat svojih novčanih sredstava na usluge i proizvode koje nudi poslovni subjekt – obezbeđuju veći profit, više posla, veće tržišno učešće i više novih klijenata (na osnovu preporuke lojalnih klijenata), a sa porastom lojalnosti se smanjuju troškovi poslovanja. Cilj svih poslovnih subjekata mora biti doživotno zadržavanje klijenata, koji se u globalu oslanja na sve navedene komponente relacionog kapitala (slika 4).



Slika 4. Osnovne komponente relacionog kapitala4
3. ZAKLJUČAK
Filozofija industrijskog doba zasnovana na pojmu efikasnosti, produktivnosti i ekonomiji obima više ne daje rezultate. Danas, kao još jedini neiskorišćen resurs, ostali su ljudi sa svojim znanjem. U zavisnosti od toga da li je kompanija sposobna da prepozna sve komponente znanja i stvori uslove za produkciju novog (primenjujući koncept organizacije koja uči), zavisi i uspeh njene ukupne poslovne performanse na tržištu. Uspešna evaluacija i kanalisanje postojećeg znanja, kao i stvaranje novih intelektualnih sposobnosti, zavisi od toga koliko su zaposleni skladno ukomponovani u savremenu organizacionu strukturu. Pomenuti sklad direktno zavisi od fokusa na unapređenje ključnih procesa kroz prizmu zadovoljenja potreba, zahteva i želja potrošača, jer samo povećanje baze lojalnih potrošača obezbeđuje porast tržišne vrednosti kompanije, kao posledica uvećanja intelektualnog kapitala.
4. LITERATURA
[1] Dessler Gary. (2001). MANAGEMENT: leding people and organizations in the 21st century, Prentice Hall.

[2] ICDQM.(2008). Zbornik radova- Upravljanje kvalitetom i pouzdanošću. Čačak: Izdavački centar DQM

[3] Jonas Riderstrale, Kjel Nordstrom (2002). Funky Business. Beograd: Plato.

[4] Ljubojević, Č. (2002). Marketing usluga. Novi Sad: Stilos.

[5] Mayo, A. (2000). The role of employee development in gowth of intellectual capital, Personal Review, str.524.

[6] Pavlović N.(2007). Osnovi organizacije. Novi Sad: Alga- Graf NS.

[7] Rentzhog, O. (1997). Temelji Preduzeća Sutrašnjice. Novi Sad: Prometej

[8] Roos, G., Roos, J., Measurinag your Company s Intellectual Performance, Long Range Planning, 3/97.str.413.



 dr Novica Pavlović, profesor, Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad, Srbija

 Željko Račić, saradnik u nastavi, Visoka poslovna škola strukovnih studija, Novi Sad, Srbija

1 Business, Jonas Riderstrale, Kjel Nordstrom (2003). Karaoke Kapitalizam, Management for mankind, Beograd: Plato

2 Petty, R. and Guthrie, J.: ″The Case for Reporting an Intellectual Capital: Evidence, Analysis and Future Trends″, Dahiya, S.B. (Ed.), The Current State of the Business Discipline, Spellbound Publications, Rohtak, 2000, p.19

3 Petty, R. and Guthrie, J.: ″The Case for Reporting an Intellectual Capital: Evidence, Analysis and Future Trends″, Dahiya, S.B. (Ed.), The Current State of the Business Discipline, Spellbound Publications, Rohtak, 2000, p.22

4 Petty, R. and Guthrie, J.: ″The Case for Reporting an Intellectual Capital: Evidence, Analysis and Future Trends″, Dahiya, S.B. (Ed.), The Current State of the Business Discipline, Spellbound Publications, Rohtak, 2000, p.25





Yüklə 99 Kb.

Dostları ilə paylaş:




Verilənlər bazası müəlliflik hüququ ilə müdafiə olunur ©genderi.org 2024
rəhbərliyinə müraciət

    Ana səhifə